Ono što je dovelo do Okupiraj revolta i na ulice više od stotinu svjetskih gradova izvelo stotine hiljada ljudi, svakako je i činjenica da ekonomski haos, koji kreiraju finansijske korporacije, uglavnom prolazi bez posljedica po njegove tvorce, čelnike takozvanog kockarskog kapitalizma. Vlade Amerike, Britanije i sličnih razvijenih zemalja primorane su da zavuku ruke u državne kase i krize saniraju novcem običnih ljudi, jer bi kolaps najmoćnijih korporacija mogao dovesti do kraha ekonomija čitavih država i destabilizovati svjetsku ekonomiju.
Basnoslovno skupe greške bankara i finansijskih korporacija, podmiruju se uštedama dobijenim rezanjem budžeta školstva, zdravstva i socijalnih službi od kojih zavise najugroženiji, stari, bolesni, ljudi s posebnim potrebama.
Pokret Okupiraj je spontana erupcija nezadovoljstva zbog arogancije bankara, ali i zbog činjenice da se ogromno bogatstvo ovog sektora u vodećim kapitalističkim državama neminovno pretvara u uticaj na vladajuće strukture koje služe interesima korporacija protivno mandatu koji su dobili od birača.
Simbolično je da je Okupiraj pokret krenuo iz epicentra svjetskog finansijskog carstva s Vol strita u Njujorku. Talas revolta uskoro se prenio na Britaniju, gdje je nešto kasnije otpočeo masovni protest Okupiraj londonsku berzu, u londonskom Sitiju, moćnom centru globalnih finansija.
Sredinom oktobra nekoliko stotina, uglavnom studenata i omladine, okupiralo je prostor u srcu Sitija, ispred crkve Sv. Pavla čija je ogromna okrugla kupola vizuelni simbol Londona koliko i Big Ben i pored koje svakodnevno prođe na desetine hiljada turista i zaposlenih u Sitiju.
Okupatori su podigli naselje od nekoliko stotina šatora na ovoj lokaciji ne samo zbog prometnosti već i zato što je simbolizovala glavne crte britanskog ekonomskog i političkog sistema, koji je po okupatorima rezultat demokratskog deficita koji omogućava Parlamentu da interese jednog procenta bogatih stavlja iznad interesa društva. Prostor oko Sv. Pavla jedan je učesnik protesta ovako opisao: ,,Ovo nije jedan obični londonski kvart već se radi o bazi moći otuđenih vladara svijeta”.
Lokacija ispred crkve Sv. Pavla od oko dva kvadratna kilometra, jedino je javno mjesto u Sitiju koje nije privatizovano. Proces prodaje društvene imovine počeo je osamdesetih. Od tada na stotine ulica iz javnog vlasništva prešlo je u ruke korporacija koncentrisanih na ovoj lokaciji.
Članovi Okupiraj pokreta ističu da privatizacija javnih prostora ima za posljedicu eroziju demoktarskih prava građana jer može da eliminiše legitimne političke proteste koji su dozvoljeni na javnim, ali ne i na privatnim prostorima.
Pod parolama Mi smo 99 odsto i Nećemo da plaćamo račune bankara, londonski Okupiraj kao magnet je privukao ljude širokog spektra, koji su u njemu vidjeli šansu da se uključe u proces odlučivanja o stvarima koje su im bitne, bilo da se radi o ličnim potrebama ili o pitanjima nacionalne politike i sudbine planete.
Posjetilac naselja šatora kod Sv. Pavla suočiće se s neuobičajenom mješavinom studenata, akademika, dobrostojećih ljudi, beskućnika, koji su svi u pokretu našli i mjesto i uvažavanje koje im nije dostupno u širem društvu.
Nedavno sam provela dan u šatoru za informacije i imala priliku da iskusim fascinantno poštovanje i toplinu koja postoji među okupatorima i među prolaznicima, koji iz radoznalosti posjećuju naselje i provode sate u razgovoru s ljudima.
Neprekidna rijeka ljudi koji su svraćali da daju donaciju pokazuje da je nezadovoljstvo postojećim političkim sistemima duboko. Radi se o ekonomskoj i o moralnoj krizi koja je mobilisala široke slojeve društva.
Iz razgovora s aktivistima i posjetiocima u kampu postaje jasno da Okupiraj nije politički pokret u smislu posjedovanja kompaktne ideologije ili strategije za njeno pretvaranje u život. Naselje ispred Sv. Pavla mikrokosmos je raznolikosti, filozofija je pokreta da svako ima pravo da odlučuje o stvarima koje ga se tiču. Svi učesnici su jednaki i podjednako ,,vidljivi” u procesu donošenja odluka.
Zajednička crta svih je odlučnost da ostvare temeljne vrijednosti i metode za donošenje demokratskih odluka, čija će polazna tačka biti blagostanje pojedinaca, zajednica i planete.
Da bi se postigla neposredna demokratija, bazirana na koncenzusu, pokret je stvorio strukture koje uključuju dnevnu generalnu skupštinu na kojoj se zajednički donose sve odluke, radne grupe koje se bave kreiranjem filozofije pokreta, kao što je kritika sistema i iznalaženje alternativa, planiranjem aktivnosti, kao što su iniciranje demokratskih generalnih skupština u raznim krajevima Londona, povezivanjem sa demokratskim pokretima širom svijeta…
Sastanci pokreta su javni i otvoreni za sve i nijedna odluka ne može biti donesena ako joj se protivi makar jedna osoba. Od onih koji se ne slažu s nečim, očekuje se da daju alternativne prijedloge. Predsjedavanje sastancima zahtijeva i vještinu i posvećenost principu da svako mora da ima glas.
Aktivisti kažu da je u ranoj fazi donošenje odluka bilo dugotrajan proces, ali da su se u toku ove najduže ,,okupacije” na svijetu, koja je stara već gotovo četiri mjeseca, iskristalisali načini da se ubrza proces odlučivanja bez kompromitovanja principa ravnopravnog učešća svih.
U naselju šatora aktivisti pokazuju veliki entuzijazam i navode razloge za stvaranje veza s drugim demokratskim pokretima jer, kako neko reče, ljudima širom svijeta zajedničko je duboko uvjerenje da je svijet otišao dovraga i da stvari nastavljaju da se kreću u pogrešnom pravcu. Mi hoćemo strukturalne promjene, koje će dovesti do stvarne globalne jednakosti. Svjetski resursi treba da idu na brigu o ljudima i planeti, a ne na vojsku i profite korporacija.
Krajem oktobra sa stepeništa grandiozne crkve pročitana je prva deklaracija, koju su donijeli svi učesnici. Suština i duh pokreta možda su najbolje sažeti u ovom paragrafu:
,,Danas 15. oktobra 2011, ujedinjeni u različitosti i zahtjevima za globalnim promjenama, zahtijevamo globalnu demokratiju i globalnu vlast od strane ljudi. Inspirisani smo sestrama i braćom u Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji, Bahreinu, Njujorku, Palestini-Izraelu, Španiji i Grčkoj. Mi, isto kao i oni, zahtijevamo promjenu režima i na globalnom nivou. Po riječima indijskog aktiviste Vandana Šive danas zahtijevamo da se G8 zamijeni sa G7,000, 000, 000.”
Aspiracije Okupiraj pokreta cinici nazivaju utopističkim lijepim snovima, ali je činjenica da je pokret stvoren na nezadovoljstvu dovoljnog broja ljudi i da su odjeci u britanskoj političkoj javnosti nepropocionalni trenutnoj relativno ograničenoj masovnosti pokreta.
Pokret je od početka konstantna udarna vijest u svim britanskim medijima, a zahtjevi za odgovornost bankara stavili su ovih dana na tapet direktora najveće britanske banke Rojal Bank of Skotland, koji je morao da se odrekne bonusa od nešto manje od milion funti zbog zgražavanja javnosti.
Okupiraj je do te mjere eksponirao nemoralnost domaćeg i globalnih sistema, da je došlo do buđenja i u vrhovima vjerskih esbališmenta koji listom podržavaju pokret u želji da stanu na stranu obespravljenog običnog čovjeka. Crkva Sv. Pavla je od početka dovedena u situaciju da mora stati na stranu ,,okupatora”, ili podržati nasilnu policijsku akciju odstranjivanja ovih boraca za moralnost i pravdu današnjice.
Dok crkva pokušava da nađe kompromis, Korporacija Londona nema sličnih planova. Prije neki dan je na sudu dobila pravo da zbog blokiranja javnog prostora odstrani grad šatora i njegove stanare, što će se izvjesno i dogoditi u bližoj budućnosti.
Čak i ako budu morali da napuste svoju prvu, kako je ,,okupatori” nazivaju, istorijsku lokaciju, pokret neće ostati bez krova nad glavom.
Borci za prava 99 odsto ljudi, okupirali su nekoliko novih lokacija u Londonu. Podigli su novo naselje šatora u blizini Sitija u preuzeli napuštenu zgradu koju su nazvali Banka ideja. Jedna od novih lokacija je nazvana Okupiraj sudstvo i u njoj je nedavno odigrano ,,suđenje” Toniju Bleru.
Kada sam nedavno razgovarala s nekoliko aktivistkinja o budućnosti i što će se desiti ako se na pokret država obruši svom silom zakona, jedna od njih mi je odgovorila: ,,Mi smo odlučili da povratimo pravo ljudi da okupiraju javne prostore kao mjesta gdje će se sučeljavati mišljenja i razmjenjivati ideje, jer je to ono čemu javna mjesta treba da služe. Ovako izgleda demokratija”.
Radmila STOJANOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH5 dana
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS3 sedmice