Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Daleko je pravda

Objavljeno prije

na

Moglo bi se desiti da Crna Gora do kraja godine bude pozvana u NATO. Na tome užurbano rade naša diplomatija u Vašingtonu, Briselu i drugim evropskim centrima, ali i – prilike u svijetu.

Zbog NATO je, zvanično, Ranko Krivokapić boravio ovih dana u Vašingtonu. Zbog toga se na samitu u Minhenu Milo Đukanović sreo sa Džo Bajdenom, potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država.

Nakon sastanka sa Bajdenom, Đukanović je naveo da SAD imaju razumijevanja za izazove koji stoje pred našom državom, te da će Crna Gora ,,rezultatima olakšati posao partnerima i na najbolji način se preporučiti za članstvo u NATO-u”.

Koji su to rezultati, kakve su te preporuke? Masovna podrška građana, reforma službi bezbjednosti… Većinske podrške još nema, a vidimo i kako je Boro Vučinić prošao kada je gazda procijenio da nije dovoljno budan u čuvanju njegovih interesa i tajni.

Retorički jedan od glavnih uslova za poziv u alijansu je vladavina prava. Tu vođa nema čime da se pohvali. Sve i kad bi htio, Đukanović ne može preskočiti sjenku mračnih poslove u čijem je središtu. Gdje god se tužilaštvo okrene naleti na njega i njegove.

Sestra mu je u Telekomu, brat u banci koja je umalo srušila finansijski sistem zemlje poslujući sa prijateljima i narko kartelom. Sam premijer je štetnim odlukama od KAP-a do aranžmana sa Kinezima oko puta, doveo zemlju do bankrota.

Da ne govorimo o drugim pokazateljima po kojima se vidi kako funkcioniše pravni sistem zemlje – sudskim procesima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, opstrukcijama u procesu budvanskom vrhu… Ili o strateškim partnerima – Šinavatri, Dahlanu, Restisu, kojima je Đukanović dao pasoše i najvrjednije resurse. Zbog posebnih zasluga u kriminalnim poslovima.

Svi znaju, pa i Bajden i Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO, da sa Đukanovićem nema napretka u vladavini prava u Crnoj Gori, ali da li je to njima bitno? Njih brinu veće brige.

I tokom prošlog vikenda na samitu u Minhenu, prije nego što je ove sedmice postignut sporazum između Moskve i Kijeva o prekidu vatre, bila je primjetna pukotina između Njemačke i Francuske sa jedne i Sjedinjenih Država sa druge strane. Berlin i Pariz pokušavaju da izdejstvuju od Vladimira Putina pregovore sa Kijevom, kako bi se zaustavio rat u Ukrajini koji je odnio već toliko života, raselio brojne stanovnike i razorio privredu cijelog regiona. Da li će ovo primirje stvarno zaustaviti sukob, veliko je pitanje.

Ekonomija Ukrajine je uništena. Sankcije koje je Zapad uveo Moskvi i pad cijena sirovina na svjetskom tržištu donijeli su ogromne nevolje Rusiji. Rublja se u nekoliko posljednjih mjeseci strmoglavila, mnoga ruska preduzeća su pred slomom, zbog čega država vuče očajničke poteze. Njemačka ekonomija je vezana i za Rusiju i za Ukrajinu, kao što su i ekonomije drugih evropskih zemalja (mi ćemo krizu i te kako osjetiti tokom ove turističke sezone). Pored nevolja sa ratom u Ukrajini, Evropska unija i njene najmoćnije zemlje, posebno Njemačka, suočene su i sa novom Grčkom, koja je podigla glavu i traži da se na drugim osnovama pregovara oko njenog duga ali i odnosa tzv. malih i velikih u Uniji.

Evropa je sve nestabilnija. Nije čudo što je njemačka kancelarka sa francuskim predsjednikom pokušavala, nakon politike zatezanja i sankcija, da napravi nove mostove ka Moskvi i otvori proces pregovora oko najveće krize u Evropi nakon rata u bivšoj SFRJ.

U SAD retorika podsjeća na onu iz hladnog rata sa Moskvom. Putin je u glavnim medijima čudak, bolesnik, diktator i opasnost… Američki je predsjednik prije primirja bio pod sve većim pritiskom, ne samo republikanaca, oko naoružavanja Ukrajine. To je od Vašingtona tražio vrh u Kijevu. Sve su opcije na stolu, rekao je ove sedmice Barak Obama, nakon susreta sa Angelom Merkel, koja je u Sjedinjene Države stigla sa jednom porukom – da se naoružavanjem ne može riješiti kriza. Tu su i razmimoilaženja, doduše manja, među saveznicima oko pitanja Islamske Države i strašnih problema od vrha Afrike sve do Avganistana.

Pa sad vjerujte Đukanoviću da će poziv u NATO uslijediti zbog njegovih dometa u vladavini prava. Crna Gora, slamka među vjetrovima, potrebna je da bi se zaokružio dio interesne sfere. Njen prijem u NATO, jedno je od pitanja oko kojih se ne spore veliki. To što se u našoj zemlji održava jedan autokrata kombinacijom korupcije, monopola i straha – manje je bitno Zapadu.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Poruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni vlast ni opozicija nijesu zadovoljni tužilaštvom. Neki bi htjeli procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Tužilaštvo poput zlatne ribice.  Neusvajanjem izvještaja o radu tužilaštva u parlamentu poslaće im, kazao je predsjednik parlamenta,  poruku. Poruka je jasna iz aviona –  ni vlast ni  opozcija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole

 

Tužilaštvo je uspjelo nezamislivo – da  ujedini vlast i opoziciju. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se raspravlja o izvještajima o radu Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, sa unaprijed poznatim ishodom. Izvještaji neće biti usvojeni. To su prije nekoliko dana i javno najavili lideri i vlasti i opozicije. Neusvajanjem izvještaja, kazao je prošle sedmice predsjednik Skupštine Andrija Mandić, tužilaštvu će biti poslata poruka. 

“Nijesam siguran da će izvještaj  dobiti podršku u parlamentu sada kada se bude izjašnjavalo o njemu, a to će biti jedna veoma važna poruka”, saopštio je Mandić. Kazao je da ga brine što postoji puno dokaza protiv (DPS) režima prije 2020, “a  tužilaštvo nije uradilo ništa”. Precizirao je: “Mi očekujemo predani rad”.

Predani rad očekuju i u DPS-u. Na početku sjednice na kojoj se raspravlja o radu tužilaštva, poslanik DPS-a Andrija Nikolić zamjerio je, između ostalog,  vrhovnom državnom tužiocu  Miloradu Markoviću  što „u tužilaštvu ne postoji nijedan tužilac koji bi pokrenuo postupak protiv velikodostojnika SPC“.  U duhu kontinuirane javne kampanje protiv tužilaštva od strane DPS,   formalni lider te partije Danijel Živković saopštio je da tužioci  vode od javnosti skrivene postupke protiv ministara vlasti, i tako ih ucjenjuju da glasaju za izvještaje.

„Pouzdano znam, a to će biti predmet rasprave sjutra u crnogorskom parlamentu, da postoje predmeti o kojima javnost apsolutno ništa ne zna, da su predmet istraga tih predmeta predstavnici vlasti, čak i neki ministri u ovoj Vladi koji su se našli kao okrivljeni u određenim postupcima, a da javnost o tome apsolutno ništa ne zna. Da bi,  bili ucijenjeni da glasaju za izvještaj o tužilaštvu sjutra”, kazao je Živković

Kad se sve zbroji, i vlast i opozicija bi htjeli tužilaštvo poput zlatne ribice. Da im ispunjava želje. Jedni bi procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Zajedničko im je i to da kad „njihovi“  dođu pred pravosuđe, uvijek se radi o političkom progonu i nevino utamničenim.  Dijele i bojazan da se tužilaštvo otrglo kontroli, i „postalo četvrta grana vlasti“, kako je to u parlamentu,  nakon što se specijalni i vrhovni tužilac nijesu pojavili na kontrolnom saslušanju o slučaju Telekom, konstatovao Vladislav Bojović, poslanik DNP. Ili što bi rekao Andrija Nikolić iz DPS: “ Kada tužilaštvu date ovakvu moć, kakvu ste mu vi dali kao parlamentarna većina, da praktično preuzme ulogu političkog aktera ili vrhovnog političkog abitra na političkoj sceni, onda je logično da oni u nekom trenutku procijene da ne moraju ni da odgovaraju parlamentu”.

Nije prvi put da politička klasa koristi izvještaje o radu kao izgovor za političke pritiske na institucije i pojedince u njima. Iako crnogorsko pravosuđe nesporno grca u problemima, i vlast i opozicija uporno izbjegavaju priču o sopstvenoj odgovornosti  za takvo stanje. Ogovornosti politike koja insistira da sudije Ustavnog suda moraju biti najprije politički ispregovarane. I tu dijele iste „standarde“.

Trgovine se više ni ne kriju.  Nakon ponovnog apela EU delegacije da nedostajuće sudije Ustavnog suda moraju biti izabrane, lider opozicionog GP URA Dritan Abazović kazao je: “Nećemo biti prepreka da Crna Gora uđe u EU. Naš interes je da Crna Gora što prije bude članica, pa ćemo se prema tome izjasniti…Možda Elektroprivreda Crne Gore bude dio dogovora za Ustavni sud”.  Fino.

Vrhovni državni tužilac je braneći izvještaje pred parlamentom kazao da je tužilaštvo posljednjih godina na meti velikih kritika iz politike, uz jasnu namjeru da se prikaže kao negativno kako bi se podrivalo povjerenje u rad i predmete koje imaju u radu.

“Mi ćemo se truditi da nastavimo da radimo u skladu sa Ustavom i zakonom. Tužilaštvo ne postupa u odnosu na političke subjekte, profesije, pojedina lica ili grupacije. Tužilaštvo gleda činjenice i postupa jednako u odnosu na sve”, rekao je Marković.

Poruka koju parlament želi neusvajanjem izvještaja tužilaštva da pošalje  jasna je iz aviona –  ni vlast ni  opozicija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole. Kao ni pravosuđe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Pozitivna priča

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično ohrabrujuće poruke predsjednice EK  crnogorskim vlastima tokom njene ovonedjeljne posjete Crnoj Gori, malčice su pokvarili četnički parastosi, odjeci prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države,  i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči. Pravila se da ne vidi. Mi nemamo na to pravo

 

„Cilj da Crna Gora uđe u Evropsku uniju zaista je na dohvatu ruke“,  ohrabrivala je  predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen ovdašnje vlasti, tokom ovonedjeljne posjete Crnoj Gori. To je tek jedna od silnih motivacionih poruka koje je poslala, susrećući se sa predstavnicima vlasti i institucija. „Volimo vas što ste ambiciozni i zato vas podržavamo“,  poručila je gotovo ushićeno. Pa sa Luštice: „ Znam da ste fokusirani“.

Neobično ohrabrujuće poruke Fon der Lajen  prenosili su mediji širom regiona, analizirajući pozicije svojih zemalja kandidata na evropskom putu i ističući Crnu Goru kao pozitivan primjer. Izgledalo je kao da Crna Gora stvarno hita da se reformiše u društvo evropskih vrijednosti.

Svečanu atmosferu malčice su pokvarili četnički parastosi, prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države i njeni odjeci i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči.  Nema veze, pravila se da ne vidi.

Poslanici ove sedmice opet nijesu izabrali troje sudija Ustavnog suda, iako su kandidati ispunjavali uslove. Nije pomogao ni poziv koji im je predsjednica EK uputila uoči sjednice – da dovrše kompletiranje Ustavnog suda. Gotovo u glas lideri parlamentarne većine ponavljali su  da su posvećeni evropskom putu i da će Ustavni sud,” ukoliko ne ove sedmice, biti popunjen za mjesec dana”. Zvučalo je kao obris političkog dogovora, sa novim kandidatima koji će za mjesec dana biti dovoljno naši i njihovi.

“To će biti poruka da mi predano radimo na ispunjavanju svih onih uslova koji nas preporučuju da postanemo članice Evropske unije i da budemo neko ko će biti primljen u tu zajednicu na način koji je dostojanstven, koji je prihvativ, a da je to rezultat rada i domaće pameti, i domaćih kadrova, kao i domaćih političara”, poručio je i predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Samo koji dan ranije, dostojanstveno i evropski,  prisustvovao je  četničkom parastosu. Pardon, bio je na Krnovu, na lokalitetu Lobanje glave, gdje je, kako je saopštila Eparhija budimljansko-nikšićka,  “služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine”. Parastos je služio mitropolit budimljansko-nikšićki SPC Metodije., koji je nedavno ljubio nezakonito postavljeni spomenik  četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Izgleda da je on dežurni u SPC za držanje četničkih parastosa.

Bilo je i drugih baš ono evropskih  momenata tokom posjete Fon der Lajen  Crnoj Gori. Danijel Živković, formalni lider DPS čija  partija voli da se predstavlja evropskijom od svih, ove sedmice poručio da su u Crnoj Gori običaj i tradicija važniji od zakona.

“Spremni smo da idemo do kraja, bila to smrt ili zatvor”, kazao je  Živković, komentarišući Naredbu za istragu SDT, koja je dovela do hapšenja  Aleksandra Mijajlovića, ranije optuženog za šverc cigareta i više službenika policije i tužilaštva, te funkiconera DPS Predraga Boškovića.  Otkrivši istovremeno interesantnu komunikaciju Mijajlovića sa različitim društvenim strukturama, funkcionerima DPS i medijima koji tradicionalno navijaju za Đukanovića.

Živković je tim povodom primijetio da u tužilaštvu  misle kako ne postoji nešto iznad zakona,  Ali u zabludi su.   “Postoji  samo jedna stvar,” , otkrio je mladi nasljednik na partijskom tronu Mila Đukanovića.  “U Crnoj Gori to su običaj i tradicija”.  Evropski.

Možda je Evropa izvagala da zatvori jedno oko kada je proširenje u pitanju. Crnogorsko društvo moralo bi da ih širom otvori.  Duhovi prošlosti pušteni na sve strane ,  otvaraju puteve budućnost –ali budućnosti možda  još i gore  od ne tako davne strašne i  sramne prolosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mučno, mučnije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda mučnije od čitanja sms poruka Aleksandra Mijajlovića sa društvom je gledati kako podmladak DPS-a, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme  političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika

 

Milošu Nikoliću, portparolu DPS-a, mučno je, kaže, da čita „šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret“ u najnovijoj Naredbi za istragu SDT. Ne zbog toga što tamo piše da je Peđa, kako mu tepa, u vrijeme dok je bio ministar odbrane, prikupljao lične i podatke o političkoj opredijeljenosti zaposlenih u Bemaxu i Genexu i dostavljao ih Aleksandru Mijajloviću, kako bi vršili pritisak da glasaju za DPS na izborima 2020. Miloš, doduše, Mijajlovića, osumnjičenog i za šverc cigareta, možda zna kao Aca. Onog koji je Danijelu, njegovom partijskom šefu, htio da pokloni telefon. Koji je Danijel dogovarao gdje da preuzme, ali ga, tvrdi, ipak nije uzeo. Mučnina.

Pritisak na birače za Miloša je moguće normalnost, prva politička lekcija, podmlatku DPS-a. Sjetimo se samo davno zaboravljene afere Snimak, kad smo slušali kako se viđeni  DPS-ovci utrkuju u predlaganju manipulacija kojima se može doći do glasova. Afera je umrla na rukama Đukanovićevog pravosuđa. Na naše i evropske oči.

“Čitajući šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret ne mogu, a da se ne prisjetim razgovora sa Vladom Novovićem, u kojem mi je tada, kao sudija Višeg suda, govorio ko iz sistema sudstva glasa za DPS, a ko je protiv. Mučni su bili njegovi snishodljivi hvalospjevi tada na račun vlasti i uvrede na račun pojedinih funkcionera DF-a. Nego mi sada nije jasno koga zbog denunciranja kolega, treba uhapsiti – mene ili njega”, napisao je portparol DPS-a na društvenim mrežama, a mediji prenijeli njegov pokušaj diskreditcije specijalnog tužioca.

Možda i mučnije od čitanja sms poruka Mijajlovića iz najnovije istrage specijalnog tužilaštva sa političarima, urednicima medija, policajcima i tužiocima je gledati kako podmladak DPS, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme svojih političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Odnosno onih koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika. Posebna je fenomenologija to što kad nekog hoće javno da oblate –  oni tu osobu povežu  sa DPS-om. Isti model Miloš je primijenio i kada je nedavno pokušao diskreditovati gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića.

Mučno je podjednako gledati i kako je nova vlast, sa istim apetitom prethodnika, nakon avgusta 2020, krenula u političko porobljavanje pravosuđa. Onemogućavajući mu da se oslobodi prethodnog političkog uticaja, plus mu natovarivši novi sloj pritisaka. Držeći ga tako bez osnovnih mehanizama da bude slobodno i profesionalno.

Afere su, baš kao i Snimak, zato nastavile na naše oči da umiru pred pravosuđem i nakon pada DPS-a. Telekom, Koverta, Tunel…Dok nova vlast i dalje priča o ruci pravde, a optužnice SDT koristi za samopromociju i poboljšanje političkog rejtinga.

Prepiske koje čitamo, skaj ili sms, svejedno, ostaće kao važno svjedočanstvo o vremenu i zarobljenom društvu u kom smo živjeli. Stare teme su pred nama. Na dnevnom redu je borba za ozdravljenje institucija i pravosuđa. Optužnice koje zbog apetita vlasti, ili odlaganja reforme pravosuđa,  neće padati pred sudovima, nužne su za ozdravljenje ovog društva. One neće donijeti samo štrikove Briselu, nego i zemlju u kojoj će neko poželjeti da ostane.  Neće mu alternativa samo biti da se svrsta:  u naše ili njihove.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo