Povežite se sa nama

FOKUS

PRIVEDEN SVETOZAR MAROVIĆ: Đukanovićev Sanader

Objavljeno prije

na

Očigledno unaprijed isplanirano i dogovoreno privođenje Svetozara Marovića, nekadašnjeg državnog (SFRJ, SRJ, SCG, CG) i političkog (SK i DPS) funkcionera iz samog jezgra tadašnjih centara moći, iznenadilo je samo najnaivnije i neupućene.

Dobro obaviješteni sve ovo najavljuju od sredine ljeta. U avgustu je podnijeto 13 krivičnih prijava protiv uticajnih Budvana/Budvanki i njihovih poslovnih partnera iz zemlje i inostranstva „zbog zloupotrebe položaja” . Među njima Marovićevi čine jaču trećinu: sin, ćerka, brat, strina i tašta privedeni su, neko prije neko kasnije, pred isljednike.Tužilaštvo ih je sve teretilo da su kao kriminalna grupa koja je djelovala duže vrijeme oštetili gradsku kasu za više od 10 miliona eura.

Oprezni su slijed događaja shvatili prije nekih mjesec dana, kada je specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, kazao da je identifikovan šef organizovane kriminalne grupe u Budvi i najavio da će uskoro istraga biti proširena i na njega u slučajevima platoa na Jazu i TQ Plaza.

Svima je bilo jasno o kome govori kada pominje „organizatora” u gradu koji su poodavno prozvali Svetozarevo na moru.

Pažljivima nije promaklo kako je, samo koji dan kasnije, prvi čovjek DPS-a i predsjednik Vlade Milo Đukanović sa naglašenom ravnodušnošću komentarisao dešavanja u trouglu Budva – Podgorica – Spuž. „Činjenica da je jedan broj istaknutih članova DPS-a već obuhvaćen istragom povodom određenih predmeta u Budvi nije prijatna, ali to je sve u zoni lične odgovornosti svakog od nas pojedinačno, počev od mene pa do svakog drugog čovjeka koji se nađe u takvoj poziciji”, rekao je premijer. Poruka je bila krajnje nedvosmislena: sami pali – sami se ubili.

Istovremeno je predsjednik DPS-a iskoristio novinarsko pitanje zbog čega Marović ne prisustvuje sjednici Savjeta za praćenje sprovođenja izbornog programa, da partijskoj bazi pošalje poruku: ,,Svetozar Marović me pozvao i izvinio se što neće biti prisutan sjednici Savjeta zbog nekih lakših zdravstvenih problema. To je jedini razlog, meni poznat. Ne vjerujem da ima prostora za spekulaciju. Sa Svetozarom Marovićem sam u redovnom kontaktu i u tom kontaktu ne primjećujem da je došlo do bilo kakvog pomjeranja u odnosima Svetozara Marovića prema DPS-u i politici te partije kojoj je upravo Svetozar Marović darivao dobar dio sebe u proteklim decenijama”.

Da probamo da čitamo između redova: To što je S.M. pozvao i izvinio se M.Đ. pokazuje da hijerarhija unutar ove (državotvorne, političke, kriminalne) grupe nije i ne smije biti narušena. Kada kaže „jedini razlog, meni poznat”, Đukanović precizira kako on nije dužan da zna sve. Ipak opominje: „nema prostora za spekulacije”. Za kraj je ostavljena, kako bi rekli, poruka lične prirode: sa S.M. je „u redovnom kontaktu” (svi iz njihovog okruženja znaju da to nije tačno) i „ne primjećuje da je došlo do bilo kakvog pomjeranja” u odnosima S.M. prema DPS-u… Ovo je u vezi sa ranije pomenutom „zonom lične odgovornosti”. Đukanović opominje Marovića i njegove da paze šta rade. Da ne bi na dnevni red došla i neka još bolnija pitanja. Status (ne)legalno stečene imovine, na primjer.

Ne morate biti pravnik da bi vam palo u oči kako tužilaštvo i pravosuđe, i ono koje je prije pet godina procesuiralo aferu Zavala, i sadašnje koje toj priči dodaje nova tri-četiri poglavlja vrijedna 10 ili 20 miliona eura, nijesu pokrenuli postupak blokade i(li) privremenog oduzimanja imovine osumnjičenih, optuženih i osuđenih aktera ovih afera. Iako su u nekim drugim slučajevima bili mnogo odlučniji po tom pitanju (suđenje Dušku Šariću i Jovici Lončaru, ili proces koji se vodi protiv Safeta, Mersudina i Amine Kalić).

Zvanično – finansijska istraga još traje. Nezvanično: Katnić i VDT Ivica Stanković nijesu jedini od kojih zavisi koliko će te istraga trajati. Posebno dok je Specijalno tužilaštvo, bez sebi podređenog i lojalnog policijskog odjeljenja, osuđeno na „spoljnu saradnju” sa Markovićevom policijom, Lazovićevim vještacima i drugim ekspertima iz zemlje i inostranstva.

Posmatračima je cijela priča postala sumnjiva u momentu kada se, neposredno nakon što je Crna Gora dobila poziv da započne pristupne pregovore i postane 29-a članica NATO-a, u zapadnim medijima pojavila procjena da ovu pozivnicu vlast u Podgorici mora platiti i prinošenjem krupne žrtve na oltar borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dobar izbor nametao se, sam po sebi.

Skeptike je, konačno, razuvjerilo saznanje da S.M. nije na popisu partijskih koordinatora koji će po crnogorskim opštinama voditi predstojeću izbornu kampanju. Znajući da u DPS-u nema važnijeg posla od izbora, bilo je jasno da se u vladajućoj partiji, makar za narednu godinu, ne računa na usluge Svetozara Marovića. Ta poruka bila je poprilično jednoznačna.

Od kada znamo da će Marović poslovne sastanke u Kanu i Milanu zamijeniti prinudnim boravkom u Spužu?

Neko će reći da je prosvjetljenje doživio čitajući Pravila ćutanja Momira Bulatovića, i sve ono što je o tadašnjem kumu imao da kaže nekadašnji predsjednik Crne Gore i, prema vlastitom priznanju, utemeljivač švercerske (tranzicione) ekonomije kao državnog poslovnog modela u vrijeme sankcija UN prema Crnoj Gori i Srbiji (tzv. SRJ)

Drugi će se pozvati na aferu Nacional, kao na nešto što im je otvorilo oči po pitanju ovozemaljskih interesovanja Svetozara Marovića. Pokojni Ivo Pukanić i njegovi saradnici iz Nacionala tvrdili su da organizatori šverca duvana Maroviću mjesečno plaćaju 200 hiljada maraka, ,,samo da ne smeta”. Na novinarsku radoznalost Marović je uzvratio opaskom da ne vidi razlog zašto bi komentarisao pisanje Nacionala, kada se u tom serijalu pominje ,,samo u jednoj rečenici”!?

U radu na neautorizovanoj poslovnoj biografiji Marovića najdalje je otišla NVO MANS. Oni su, u proljeće 2008. godine, javnosti predočili šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva, ,,od kojih šest imaju nadležnosti i poslove vezane za prostorno planiranje, izgradnju objekata i nekretnine”. Istovremeno je, izbrojali su u MANS-u ,,Marović, preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica, odnosno kćerkama kompanija, povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”.

U tom izvještaju je, prilično detaljno, obrađen najveći dio onoga što je tema razgovora koji se ove jeseni, o Budvi, vode u podgoričkom tužilaštvu. Konačno, MANS je pomogao da javnost sazna i za sumnje da je Marović, odnosno njegova supruga Đurđina, na tajnom računu u švajcarskoj filijali HSCB banke imala 3,8 miliona eura koje on kao javni funkcioner nije prijavio Komisiji za sprječavanje konflikta interesa. Započeta istraga ovdašnjeg tužilaštva je, kažu, blokirana zbog opstrukcije švajcarskih finansijskih vlasti. Što ne znači da, uz valjan podsticaj iz nekog od centara moći, neće biti istjerana do kraja. Ili ubijena skroz – na skroz.

Sve bi se to, mogla svrstati u dječje bolesti ovdašnje političko-ekonomske tranzicije, pa bi se i dalo kompenzovati na ovaj ili onaj način, da nije bilo Marovićevog smrtnog grijeha – sumnje u nelojalnost.

Vratimo se pet godina unazad. Ljeto 2010. Đukanović više ne može da sakrije pripreme za novo povlačenje sa vlasti. Dok on za nasljednika priprema Igora Lukšića, njegov zvanično najbliži saradnik u partiji i vladi – sve glasnije i glasnije, obećava promjene. Čim ovaj ode.

Nije tu priču trebalo posebno razrađivati pošto je u Hrvatskoj, praktično istovremeno, tekla akcije detronizacije, a zatim i hapšenja bivšeg premijera i predsjednika vladajuće HDZ Iva Sanadera.

Marović je, neoprezno i bez dovoljne diskrecije, obećavao državni obračun sa tajkunima bliskim Đukanoviću nakon što on i Filip Vujanović, najkasnije 2013. godine, preuzmu partijsku i izvršnu vlast. Po svoj prilici, nešto slično radio je i predsjednik države. Svoje mjesto u tom aranžmanu tražio je, i mislio da ga je pronašao, dio vladajućeg političko-ekonomskog establišmenta iz redova ministara, gradonačelnika, poslanika, direktora javnih preduzeća (neki su danas u penziji, neki u pritvoru, treći služe kaznu angažovani u izvršnoj vlasti, tako da ih Šef u svakom trenu ima na oku).

Tu je negdje Đukanović odlučio da spoji korist i zadovoljstvo.

Prvi indikator budućih događaja bilo je saznanje da Marović nije obaviješten o svom odlasku iz Vlade. Pa je izjavio da iz izvršne vlasti neće otići skupa sa Đukanovićem pošto „ne voli ni odlaske, ni pakete”. Koji dan kasnije je, jednoj stranoj novinskoj agenciji, saopštio da je ostavka na mjesto vicepremijera njegova „lična odluka koju je ranije najavio”.

Crnogorski mediji jedva su zabilježili tu vijest. Njih su puno više interesovali maskirani specijalci koji su, u osvit zore, banuli na vrata nekoliko (tada) uticajnih Budvana i započeli priču koja i danas traje.

Neki je zovu obračun protiv korupcije i organizovanog kriminala. Drugi kažu da je riječ o specifičnom vidu porodičnog nasilja. Kao što to obično biva, u pravu su i jedni i drugi. Đukanović će već ovlastiti nekoga da nam predoči zvaničnu interpretaciju događaja. I novi radni raspored.

Filozof u biznisu

Svetozar Marović je završio Pravni fakultet u Podgorici, navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji objavljenoj na sajtu DPS-a.

Slijedi spisak funkcija: pravnik u SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Budve, direktor Uprave prihoda SO Budva, predsjednik Saveza socijalističke omladine Crne Gore, član Predsjedništva CK SK Crne Gore, član Predsjedništva Crne Gore, generalni sekretar DPS-a, poslanik u Vijeću građana Skupštine SR Jugoslavije, poslanik u Skupštini Crne Gore. Za predsjednika Skupštine Republike Crne Gore biran je tri puta uzastopno, prvi put 1994.godine. Od 2008. do 2010. bio je potpredsjednik Vlade u kabinetu Mila Đukanovića.

Bio je prvi i posljednji predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora, navedeno je na sajtu DPS-a: ,,Marović je autor imena Demokratske partije socijalista”. I još: ..Idejni je pokretač i suosnivač festivala Grad teatar u Budvi, Trga pjesnika, Dana alternativne medicine i Probeach soccer tour…”.

Danas ne piše, iako se zna, da je Marović i autor slogana Rat za mir pod kojim su crnogorski rezervisti otišli da ruše i pale jugoistočnu Hrvatsku – od Debelog brijega do Dubrovnika.

Mimo zvanične biografije, analitičari su u njemu odavno prepoznali umijeće ,,mirenja nepomirljivog”, poput spajanja ,,ideološkog jezuitizma i profiterskog biznisa – Tome Akvinskog i Caneta Subotića”, o čemu piše Željko Ivanović u knjizi Crnogorski Diznilend.

Po dolasku iz Beograda, u ljeto 2006. godine, Marović je najavio kako će „naći već neki način da pripomogne porodične finansije”. Početkom sljedeće godine najavljuje: ,,Upravo završavam sa svojim poslovnim prijateljima neke aktivnosti na pripremi formiranja Internacionalne Mediteran grupe”. Prema onome što je Marović predočio Danu, planirano je bilo da se buduća kompanija bavi ,,zdravstvenim uslugama, otvaranjem najmodernijeg dijagnostičkog centra u Budvi i Crnoj Gori, investicijama u turizam, infrastrukturnim poslovima i finansijskim menadžmentom”. Ostalo je samo na priči.

Marović je, ipak, koliko iste te 2007. godine i zvanično postao milioner. Do velikog novca došao je kupovinom akcija Prve banke, po povlašćenim uslovima. Tako je firma Moninvest u kojoj je bio suvlasnik, za samo jedan dan zaradila tri miliona eura. Marović je, navodno, za vijest saznao iz novina.

Priču o Zavali i Miraxu, koja ga je istovremeno pratila, komentarisao je sa mnogo manje razumijevanja i entuzijazma. ,,U pitanju je prljava kampanja koja se već mjesec dana vodi protiv mene, moje porodice, mojih prijatelja, partije kojoj pripadam i grada u kojem živim”, nabrajao je Marović, objašnjavajući da je cilj tih diskvalifikacija političke prirode. Tri godine kasnije, u decembru 2010, pokazalo se da je tužilaštvo značajno suzilo krug aktera te priče. Možda i previše.

Da li tužilaštvo pod komandom tandema Stanković-Katnić sada ispravlja tu nepravdu ili ide nekim novim tragom, saznaćemo nakon izlaska ovog broja Monitora.

Marović se o svojim poslovima posljednji put oglasio negdje sredinom 2008. godine. ,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se tada, ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Onda je Svetozar Marović shvatio da su stvari otišle predaleko. I zaćutao. Kasno?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDVA, PODGORICA, CRNA GORA: Haos prijeti IBAR-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano, rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi

 

Crna Gora će, ponavlja premijer Milojko Spajić, krajem juna, od Evropske komisije dobiti pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila (IBAR)  u oblasti vladavine prava. Riječ je o poglavljima 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost, koja su davnih dana postavljena u vrh prioriteta koje Crna Gora mora ispuniti kako bi zadovoljila uslove za članstvo u EU.

S tim ciljem Vlada je u srijedu usvojila prijedloge više zakona koji se tiču organizacije pravosuđa, medija, borbe protiv korupcije i  organizovanog kriminala. U paketu ih je uputila  na usvajanje u Skupštinu. Tamo će, očekuju, naići na neophodnu podršku.

Da dodatno otvori vrata saradnje izvršne i zakonodavne vlasti, premijer je poručio kako predloženi zakoni nijesu sveto pismo da se ne bi mogli mijenjati amandmanima. “To je i očekivanje Evropske komisije”, nada se Spajić. Svojevrstan apel stigao je i od ministra pravde Andreja Milovića: “Sada je na potezu Skupština, a ne sumnjam da će se poslanici odgovorno odnijeti prema ovom izrazito važnom zadatku za dobrobit države Crne Gore i svih građana.”

Stvari nijesu jednostavne. Da se toga dosjeća i premijer vidi se i po njegovoj izjavi da je  IBAR nekima trn u oko. Nije imenovao nikoga. Da ne govori napamet pokazuju dešavanja na terenu. Odnosno, po dubini.

Koliko se god Spajić predstavljao nepopravljivim optimistom i čovjekom koji sve bitne konce drži u rukama, neke stvari ne daju se sakriti.

Prvo, podrška njegovoj Vladi kruni se u parlamentu. Za vikend, noć uoču lokalnih izbora u Budvi, predsjedništvo DNP Milana Kneževića obznanilo je jednoglasnu odluku o suspenziji dalje podrške Spajićevom kabinetu.  Uz zaključak “da Vlada Milojka Spajića i kolacioni Sporazum koji smo potpisali ne mogu opstati u postojećem formatu”.

Knežević i njegovi saradnici javnosti su predočili format u kome bi nastavili suspendovanu podršku. Kao nužan preduslov označeno je usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Zatim je pobrojano neophodno: Progran Evropa sad 2 u pisanoj formi “konkretan i vremenski normiran”; Ustavna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog; Ustavno i zakonsko normiranje trobojke kao narodne zastave; Predložena zakonska rješenja i međudržavni sporazumi o dvojnom državljanstvu sa Republikom Srbijom; I konačno, izvršiti smjenu ministara “za koje postoje ozbiljne sumnje da imaju veze sa organizovanim kriminalnim grupama i koruptivnim aktivnostima”.

Najveći dio onoga što Knežević ultimativno zahtijeva, koji dan ranije pobrojao je i Andrija Mandić, kao ciljeve NSD. Doduše, Mandić je rekao da neće rušiti Vladu jer bi to dalo šansu za povratak DPS-a na vlast. Prema najavama, Mandić će svoju kooperativnost sa Vladom potvrditi tako što će Rezoluciju o Jasenovcu, koja će bez sumnje izazvati negativnu reakciju Hrvatske, staviti na glasanje nakon što se EK izjasni o IBAR-u.

Tako bi Crna Gora, na neko vrijeme, mogla odložiti sučeljavanje sa ozbiljnim preprekama na evropskom putu. Svi su svjesni činjenice da bi usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu udaljilo Crnu Goru od nastojanja da u doglednom periodu postane članice EU. Kao što reče premijer Spajić, to nekima možda i jeste prioritetni cilj, preciznije -zadatak.

Mandićev dugogošišnji politički saborac iz nekadašnjeg DF-a, Predrag Bulatović vjeruje  da bi neusvajanje rezolucije o Jasenovcu prelomilo NSD da i oni uskrate podršku Spajiću. ”Ako ne bude do kraja juna rezolucije o genocidu u Jasenovcu, DNP neće podržavati Vladu. Vjerujem da ni NSD neće dati podršku takvoj Vladi“, kazao je Bulatović, gostujući na Srpskoj TV.

Spajić i njegov PES ostali su bez javnih komentara na Mandićeve apele i Kneževićev ultimatum. Potpuno svjesni da bi i prihvatanje i odbijanje postavljenih zahtjeva/ciljeva moglo iz temelja promijeniti njihovu poziciju na  političkoj sceni. Gdje im, i inače, mnogo toga ne ide u prilog.

Dan po Kneževićevom ultimatumu održani su lokalni izbori u Budvi. Po običaju, dobili smo više samoproglašenih pobjednika. Dvije međuosobno zavađene liste doskorašnje DF većine dobile su, skupa, dovoljno mandata da produže vlast. U tome ih sprječavaju lični animoziteti i, kako se čuje, sukobljeni interesi. Pošto među njima suštinskih političkih razlika nema, od Aleksandra Vućića smo saznali da će problem pokušati da riješi Andrija Mandić. Neće to biti lak zadatak, čini se, pošto nekadašnje kolege iz DF-a, sada okupljene na listi iza koje stoji uhapšeni predsjednik opštine Budva Milo Božović, kao najljućeg protivnika označavaju upravo NSD i njenog predsjednika.

U sukobu nekadašnjih saboraca i DPS vidi moguću priliku za povratak na vlast u Budvi. I oni slave. Demokrate su zadržale što su imale, pa se busaju tvrdnjom da su osvojili “apsolutno čiste glasove koji nisu dobijeni ucjenama i prijetnjama”. Takođe uz računicu da bez njih nema buduće vlasti u Budvi. URA i koalicija SDP-SD-LP zadovljni su i time što su prešli izborni cenzus.

Ispalo  je da je jedini stvarni i veliki gubitnik budvanskih izbora Spajićev PES. Oni su, u odnosu na prošlogodišnje parlamanetarne izbore, izgubili dvije trećine glasača i osvojili samo dva odbornička mandata. Premalo za Pokret koji predvodi Vladu i pokušava se predstaviti kao nosilac proevropske i reformske politike.

PES je na budvanskim izborima predvodio Predrag Zenović, glavni pregovarač za pristupanje Crne Gore EU. Zato su neki taj poraz protumačili kao poraz “prozapadne i antisrpske politike” u ambasadorstanu, kako Milan Knežević tepa Crnoj Gori gostujući na beogradskim televizijama. Drugi, pak, zagovaraju tvrdnju da je za budvanski neuspjeh Spajićeve partije u znatnoj mjeri krivo kašnjenje sa realizacijom predizbornih obećanja iz programa Evropa sad 2.

Šta god da je u pitanju Spajić se ubrzo nakon budvanskog debakla mogao uvjeriti u onu narodnu po kojoj “nevolja nikad ne dolazi sama”. Ovonedjeljna sjednica SO Podgorica pokazala je da su sporenja PES-a i njihovih nekadašnjih partijskih kolega, koji su skupa sa Jakovom Milatovićem napustili Pokret i osnovali odborničku grupu Pokret za Podgoricu (PzP), sa nivoa akademskog neslaganja stigli u fazu otvorenog sukoba. Klub PzP je glasao protiv godišnjeg izvještaja gradonačelnice Olivere Injac. Da su isto to uradili i odbornički klubovi sa liste koju je na podgoričkim izborima predvodio DPS, Injac bi i formalno izgubila podršku odborničke većine u Glavnom gradu. Ovako, može da se nada nekon budućem kompromisu. Ili da se sprema za vanredne izbore.

“DPS je danas spasio gradonačelnicu Oliveru Injac”, precizirala je odbornica PzP Nađa Ljiljanić, insistirajući da je to “sve što ima da kaže”. Onda je, dan-dva kasnije, iz DPS-a Spajiću upućen javni poziv da odbije pritiske i ucjene koalicionih partnera iz nekadašnjeg DF-a. DPS će, obećao je šef poslaničkog kluba te partije Andrija Nikolić, podržati izglasavanje predloženog paketa evropskih zakona. “Pozivamo Spajića da odbije ucjene Mandića i Kneževića i da ne ulazi u rizik rušenja evropske budućnosti – imaće našu podršku za izglasavanje zakona za IBAR”, napisao je Nikolić na društvenoj mreži Iks.

Nijesu EU integracije jedine brige koje ovih dana muče DPS. Hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića, pa izručenje Duška Kneževića i njih je natjeralo da razmisle – ko bi mogao biti sledeći. Zaključke je prenio hrvatski Jutarnji list. Pozivajući se na anonimne izvore iz DPS, Jutarnji je objavio kako se u Podgorici sprema hapšenje Mila Đukanovića.  “Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države”, konstatuju autori taksta. Sa ove strane granice znamo da ta priča nije baš  jednodimenzionalna.

Da bi slika bila kompletna, neophodno je pomenuti i Demokrate. Aleksa Bečić i njegovi partijski drugovi  teško da mogu biti zadovoljni trenutnom pozicijom u izvršnoj vlasti. Ali (uglavnom) ćute i rade ono što je dogovoreno Sporazumom o formiranju vladajuće koalicije.

Jedva da smo zaboravili  otvoren sukob Demokrata sa premijerom oko  izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije, a priča skoro da se ponovila. Ovoga puta sa Vladinim (Spajićevim) amandmanima na predloženi zakon o nacionalnom javnom emiteru (RTCG, za neupućene). Odredbe koje su dugo pripremane i usaglašavane unutar tzv. medijske radne grupe, suštinski su obesmišljene sa par intervencija koje je, sudeći po materijalnim dokazima, Spajiću pripremio kontroverzni direktor javnog servisa Boris Raonić. Njegov, trenutno, najkorisniji medijski vojnik. Sa ciljem da sačuva funkciju i kontrolu nad Savjetom RTCG.

Ako ništa drugo, ta nas je priča podsjetila koliko je Milojko Spajić spreman i sposoban da sam sebi napravi veliki problem.

Uglavnom, kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano,  rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi. Dogovoreno se krši i poriče. Večina nije u stanju da oformi vlast. Vlast nije u stanju da sačuva većinu. Opozicija vaga da li je oponent ili potencijalni partner. Niko nikome ne vjeruje. Svi se pitamo ko za koga igra.

Ne uspijemo li odgovoriti Evropsku komisiju od očiglednog nauma da nas pogura u procesu EU integracija, pa dobijemo IBAR za nekih 30-tak dana, kupićemo nešto vremena za dodatna preračunavanja i pregrupisavanja. Bude li, ipak, po volji onih kojima je evropska Crna Gora trn u oku, propustićemo ponovo još jednu veliku šansu. Izvjesno je da ih neće biti još mnogo.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. . Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Posljednja potpisana NVO su proputinovski Noćni vukovi koji javno podržavaju agresiju na Ukrajinu i takođe se predstavljaju kao „pravoslavni vernici“. Okupljanjima su prisustvovali i neki sveštenici SPC poznatim po pročetničkom aktivizmu. Pisanu poruku je poslao preko vučićevskih portala militantni gornjegrbaljski paroh Miajlo Backović, poznat po čestom pojavljivanju u uniformi i podršci totalitarnom ruskom režimu. Backović je bogohulno poručio da će glas Vlade u UN-u za „sramnu odluku biti istinski genocid nad voljom i časnom istorijom naroda CG, i za to će pred Gospodom i narodom morati da se odgovara“.

Lažnom narativu o proglašenju Srba za genocidni narod se, na žalost, pridružio prije četiri dana i Sveti arhijerejski sabor SPC-a koji je razmatrao ovozemaljske teme među kojima su „Kosovo i Metohija – rak rana srpskog naroda“ koje je uz Jasenovac i Srebrenicu „u naše dane“ – stalni „žalac u telu naše Crkve“. U ime Sabora je objavljeno saopštenje da je na djelu „istorijski revizionizam koji bi dao legitimitet istorijskoj inverziji“ i da su shodno tome „pravoslavni Srbi, žrtve višekratnih genocida i etničkog čišćenja treba da budu proglašeni ne samo za zločince nego i za izvršitelje genocida“. Da li je Sabor  konsultiran oko ovakvog saopštenja je prilično maglovito. Ranije je bilo slučajeva da uzdanice ruskih službi ili domaće UDBE (sada BIA) napišu saopštenja u ime svih a da nikoga i ne pitaju osim možda patrijarha.

Patrijarh Porfirije Perić je pred odlazak gospodara Srbije Aleksandra Vučića za Njujork održao moleban u Hramu Svetog Save i ponovio djelove saopštenja. Takozvanom molebanu su iz Crne Gore prisustvovali Milan Knežević i Dario Vraneš. Predsjednik Srbije je na Instagramu rekao da ide u Njujork da se „bori svom snagom i srcem za budućnost naše zemlje“i da je „zatražio blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija i pomolio se Bogu u našoj svetinji“. Patrijarh je objasnio da su se sabrali da se pomole pred Vučićev put u Njujork, „gde u UN-u velike sile sveta nameravaju da donesu rezoluciju o takozvanom genocidu u Srebrenici“ što je za njega „neistina i nepravda u odnosu na srpski narod“. Patrijarh se već duže vrijeme ponaša kao službenik ureda predsjednika Srbije. Pojavio se u predizbornom spotu Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), išao je u Podgoricu po zadatku da agitira da se Crnogorci izjasne kao Srbi na popisu, dok se i sam  bavi istorijskim revizionizmom i politikom. Istovremeno, patrijarh ćuti na kriminal i korupciju koji razaraju Srbiju i RS i propagiranje nemorala na udarnim terminima režimskih medija. Kao vjerski poglavar kome Jevanđelje zapovijeda da poštuje zemaljske vlasti, on ne priznaje odluku Međunarodnog suda pravde (ICJ) iz 2007. god. o genocidu u Srebrenici kao i sedam presuda za genocid UN-ovog Haškog tribunala i 13 presuda za genocid sudova BH. Istovremeno se često poziva na rezoluciju 1244 iz 1999. kada je Kosovo opisano kao dio tadašnje Jugoslavije i na međunarodno pravo. Opštoj histeriji se pridružio i ruski patrijarh Kiril Gunđajev (ujedno i basnoslovno bogati službenik i agent bogoboračkog KGB-a – sada FSB) koji je „naložio da se u svim ruskim crkvama u otadžbini i rasijanju u noći između 22. i 23.maja služi svenoćno bdenije za spas bratskog srpskog naroda“.

Istovremeno ne prestaje vrijeđanje Crne Gore od strane srpskih političara zbog namjere Vlade da se dodatno individualizira krivica kroz amandmane koji su u bitnom uvršteni u tekst Rezolucije. Srpski predsjednik Vučić je izjavio da su „vrlo prljavu ulogu odigrali crnogorski amandmani, ali tu nije kriva Crna Gora ona je samo nečiji potrčko jer je to rađeno po nečijem nalogu”.  Premijer Miloš Vučević, koga srbijanska opozicija smatra marionetom i batlerom porodice Vučić i akterom brojnih korupcionaških afera, opet je ponovio neistinu da se „rezolucijom žigoše srpski narod kao genocidni“ dok amandmani Crne Gore „suštinski ništa ne menjaju već to predstavlja bacanje prašine u oči“. Crnogorski sljedbenici Vučića i dalje ponavljaju horski istu mantru iz Beograda. Izuzetak je donekle predsjednik parlamenta Andrija Mandić koji pokušava umjerenijom retorikom napraviti kakav takav otklon od „bratskog zagrljaja“. Upitno je šta će od toga ispasti.  Svojevremeno je to nekoliko puta bezuspješno pokušao bivši šef države Momir Bulatović u odnosu na Slobodana Miloševića.

Srbijanski predsjednik gura crnogorsku rezoluciju o Jasenovcu koju sam nije htio donijeti u svom parlamentu u decembru 2021. godine. U intervjuu za FACE TV sa novinarom Senadom Hadžifejzovićem iz aprila 2021. godine Vučić je dva puta izbjegao odgovor na pitanje da li se u Jasenovcu desio genocid rekavši da on kao šef države nema pravo da to kaže jer bi to značilo „narednih 100 godina loših odnosa sa Hrvatima“. Na insistiranje novinara da ipak odgovori, Vučić je rekao da je „jasno šta ja mislim privatno, ali  kao predsednik države imam mnogo veću odgovornost i moram da vodim računa o interesima celog regiona i moje zemlje“.  Vučićeva „potrčkala“ u Crnoj Gori vidno imaju „naloge“ uprkos izjavi Vučića u Kotoru  koji je formalno i neznaveno rekao da je „rezolucija o Jasenovcu pitanje za crnogorske građane, a naravno da ćemo to podržati“.

Očigledna je namjera da se isprovocira Hrvatska da blokira crnogorski evropski put i pozitivan Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (Interim Benchmark Assessment Report – IBAR) Evropske komisije. Potpisnici prijedloga rezolucije o Jasenovcu iz vučićevskog DNP-a, SNP-a i NSD-a, istovremeno ne priznaju genocid u Srebrenici, kao ni četnički genocid u Crnoj Gori nad Bošnjacima 1943. godine. O mirnodopskom masakru u Šahovićima kod Bijelog Polja iz 1924. godine se nisu ni oglašavali osim Milana Kneževića koji je rekao da njegov DNP neće podržati rezoluciju o pokolju u Šahovićima jer „to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. To što su potpisima  podršku da se rezolucija o Jasenovcu nađe u parlementu, dali i poslanici PES- a i Demokrata, samo može biti znak Vučiću i njegovima, da budu još agresivniji prema Crnoj Gori.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici će,  sasvim izvjesno,  biti izglasana u UN. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Ali,  tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim prtiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo