Proces protiv PSG i STAV, ima za cilj da pokaže da režim u Srbiji može da krivično goni sve koji aktivno i hrabro koriste svoja prava i ne slažu se sa duboko korumpiranom vlasti, da ih uhapsi i dugo drži u pritvoru, a druge da protjera

MONITOR: Vođene su tri istrage, postoji jedna optužnica.  Da li je bilo dovoljno dokaza da započne suđenje za smrt 16-oro ljudi u „Slučaju nadstriješnica“?

BELJANSKI: Očekujem da će odluku o tome vrlo brzo doneti sud koji odlučuje o potvrđivanju optužnice. I dalje postoje tri krivična postupka. U “novosadskom” je podignuta optužnica sredinom septembra i još čekamo odluku suda od koje zavisi dalji tok postupka. Ukoliko bude potvrđena, postupak provere optužnice se po žalbama nastavlja pred apelacionim sudom. U “beogradskom” delu postupka, Više tužilaštvo je podiglo optužnicu koja je  činjenično suprotstavljena “novosadskom” predmetu. Taj postupak je takođe u fazi sudske provere optužnice, ali se već nalazi pred Apelacionim sudom i ima za cilj da zaštiti visoko pozicionirane političare koji su doneli odluku da se železnička stanica otvori iako nije urađen tehnički pregled i iako nije dobijena upotrebna dozvola. Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) vodi treći postupak, istražuju korupciju u vezi sa izgadnjom železničke infrastrulture u šta spadaju i stanice. TOK je pokušao da preuzme predmet od Višeg tužilaštva u Beogradu, o tome je odluku donelo i Vrhovno tužilaštvo, ali je za sada predmet i dalje pred “redovnim sudom” tj u nadležnosti Višeg tužilaštva. Sve  ukazuje  da se ne radi o redovnom toku stvari u pravosuđu i da postoji visok stepen zainteresovanosti izvršne vlasti, kao i pritisci da se postupak ne bi vodio protiv visoko pozicioniranih političara, kao i da bi se sprečilo istraživanje korupcije. Zbog toga je i odbijen zahtev TOK da se formira posebna “udarna” forenzička grupa policije koja bi se bavila ovim pitanjem, odnosno formirana je, pa vrlo brzo raspuštena suprotno zahtevu TOK.  Bilo je dovoljno vremena da se razjasni za koga sve postoji opravdana sumnja da je izvršio krivično delo i da se pokrenu postupci. No s obzirom na to da sam kao branilac uključen u oba predmeta u kojima su podignute optužnice, vidim da su napravljene velike greške u oba slučaja u pogledu predstavljanja činjenica i odgovornosti od strane tužilaštava.

MONITOR: Počelo je suđenje članovima PSG i STAV za planiranje rušenja ustavnog poretka i bezbjednosti Srbije. Da li se radi o jednom političkom procesu?

BELJANSKI: Radi se o par excellence političkom procesu. Nisu upotrebljeni “slučajno” prisluškivani razgovori, već se radi o nezakonitom dokazu koji se ne može koristiti u krivičnom postupku. Iako Zakon  o BIA dozvoljava da ova služba u određenim slučajevima prisluškuje građane, ovako prikupljen materijal ne postaje dokaz osim ukoliko BIA o tome odmah obavesti tužilaštvo koje bi onda tražilo zakonito pribavljanje dokaza u skladu sa ZKP. Ovde to nije bio slučaj i nikada u Srbiji nisu korišćeni ovakvo snimljeni razgovori. Postavlja se pitanje i autentičnosti snimka i glasova na snimku. Uz sve to, iz razgovora se ne može zaključiti da je izvršeno krivčno delo i da je  prepreman i dogovaran napad na ustavno uređenje. Ovaj proces ima za cilj da pokaže da režim u Srbiji može da krivično goni sve koji aktivno i hrabro koriste svoja prava i ne slažu se sa duboko korumpiranom vlasti, da ih uhapsi i dugo drži u pritvoru, a druge da protera sa svoje teritorije. Sve to se dogodilo u ovom postupku.

MONITOR: Dok se očekuje izbor novog Visokog savjeta tužilaštva, sve je veći pritisak na JTOK. Govori se i o mogućnosti da mu se oduzme i formalna nezavisnost. Da li je Tužilaštvo-sa glavnim tužiocem Mladenom Nenadićem, danas najvažnije karika u otporu institucija u Srbiji?

BELJANSKI: Malo je institucija u Srbiji koje pokazuju neku vrstu otpora i želje da koriste samostalnost koja im po zakonu pripada. Studentski protesti su probudili duh slobode koji je dugo spavao, a u tom buđenju su prodrmane i neke institucije. TOK je karika bez koje nema borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Iz redova tužilaca se 23. decembra bira pet članova Viskog saveta tužilaštva i od tog izbora će u odlučujućoj meri zavisiti da li će se nastaviti malobrojni započeti postupci protiv bivših i sadašnjih ministara, kao i da li će se nastaviti istraga o korupciji u izgradnji železnice i u drugim kapitalnim investicijama. Najavljeno je da će vlast pokušati da TOK stavi pod nadležnost Višeg tužilaštva u Beogradu što će predstavljati korak ka tome da se obustave pokrenuti postupci i da se ne pokreću novi, tj. da režim bude siguran da se niko neće baviti istragama za korupciju i druga krivična dela. Iako je ranije teško bilo pretpostaviti da će Vrhovni tužilac, TOK i VST biti toliko potrebni za očuvanje demokratske podele vlasti i za temeljno pitanje vladavine prava u Srbiji, sada je to postalo veoma značajno. Ako se ispostavi da je tužilaštvo do kraja pokoreno političkoj volji svedočićemo isključivo progonima neistomišljenika po nalogu  režima.

MONITOR: Izmjenom Zakona o vojsci Srbije, ojačavaju se ovlašćenja Predsjednika Srbije, toliko da Generalštab mora da sprovodi njegovu volju. Zašto je to urađeno upravo sada?

BELJANSKI: Imamo veoma izraženu autokratsku vlast. Vlast je koncentirasana u Vučićevim rukama, a institucije potčinjene njegovoj volji. Razlika između takve autokratije i diktatature je u tome što u dikataturi dolazi do primene sile radi održavanja vlasti. Brojnim smenama u policiji, a posebno izmenom Zakona o vojsci stvaraju se uslovi za veću kontrolu silom nad građanima i lakše stvaranje represije. Diktatura je negacija prava i demokratije, a imam utisak da smo svakog dana bliži takvoj vrsti vlasti. Aktivnosti „lojalista“, medija koji deluju kao da su lobisti SNS-a u predizbornoj kampanji, „ćacilenda“ kao terirorije na kojoj ne postoje zakoni, policije koja obezbeđuje takve kriminalne aktivnosti, ukidanja tužilaštva koje je krenulo u istraživanje korupcije, pomilovanja od krivičnog gonjenja optuženima za teška prebijanja i pokušaje ubistva studenata, najave pomilovanja za  političare koji bi bili optuženi za korupciju… Sve to govori kojim putem se kreće Vučićeva vlast, a u tom nizu je logično i preuzimanje što veće kontrole nad vojskom. Slušao sam deo Vučićevog obraćanja javnosti pre nekoliko dana i veoma je upečatljivo da govori isključivo o sebi, pa kaže – ja sam vam izgradio puteve, ja sam napravio železnicu, ja sam doveo strane investitore! Nedostajalo je samo da kaže: Ja sam država!

MONITOR: Studenti, građanstvo i opozicija traže vanredne  izbore. Posljednje izmjene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, ne uvažavaju primjedbe dijela opozicije koja je tražila da se ovim izmjenama spriječi „ glasanje sa strane “. Da li se vlast, i ovakvim nepreciznim izmjenama, priprema za nove izborne pobjede, uz istovremeno ispunjavanje preporuka ODIHR-OEBS?

BELJANSKI: Ne treba očekivati poštene izbore, ali treba preduzeti sve da se stvore što bolji uslovi. Vlast  se sprema da koristi iste mehanizme koje su koristili do sada, od podmićivanja glasača, zastrašivanja,  ucena, do „glasanja sa strane“. Vlast u Srbiji je veoma vešta u tome da prikaže da su određeni zahtevi i standardi ispunjeni, a da je stvarnost drugačija. Nadam se da će pritisak međunarodnih institucija ovog puta ipak biti veći kada dođemo do republičkih izbora i da će to, zajedno sa većom kontrolom domaćih učesnika na izborima, dovesti do pravednijeg izbornog postupka.

MONITOR: Vladimir Putin i Benjamin Netanjahu su optuženi  pred MKS. Za njima su raspisane i potjernice. To ih ne sprječava da putuju i da krše mirovne sporazume, kao u slučaju Gaze. Koliki su dometi međunarodne pravde u odnosu na efekte sile i interesa?

BELJANSKI: Sve manji. Živimo u svetu u kome pravila određuje onaj ko drži najjače karte, a to nije poštena igra. Međunarodno pravo, iako bi trebalo da je univerzalno, često je konfrontirano sa političkom moći. Iako međunarodno pravo pretenduje da bude nadpolitičko, u stvarnosti to nije. Dolazi do sukoba između pravne norme i političkog interesa. Tako i MKS zavisi od političke volje.  Rusija i Izrael nisu članice MKS. Rusija je potpisala ali nikada nije ratifikovala Rimski statut, a Izrael je potpisao, nije ratifikovao, a kasnije je i povukao potpis. Druge države koje su članice MKS bi trebalo da imaju obavezu saradnje, ali su i tu moguća politička odbijanja da se izvrši određeni nalog. U takvom odnosu snaga,  pravo je trenutno poražena strana.

Ako su korišćena sredstva EU, postoji i pravo ET, i OLAF da sprovode istrage

MONITOR: Evropsko tužilaštvo još ispituje da li je bilo zloupotrebe evropskih fondova za obnovu Željezničke stanice u Novom Sadu. I prije novosadske tragedije, EP je tražio od Komisije i Savjeta, da se ispita način korišćenja EU pomoći Srbiji. Koliko bi Laura Koveši, glavna tužiteljka ET, mogla da pomogne našim tužilaštvima u borbi za primjenu zakona?

BELJANSKI: Bolji odgovor na ovo bi mogli da daju javni tužioci. Jasno  je da ukoliko su korišćena sredstva EU, tada postoji i pravo ET, kao i OLAF da sprovode istrage i da utvrđuju da li su sredstva pravilno potrošena ili postoji sumnja na prevare i korupciju. Mislim da je to jedan od razloga zbog čega se Vlada Srbije češće odlučuje za kreditne aranžmane sa Kinom. Kada bi infrastruktura bila finansirana iz evropskih fondova ili kredita, tada bi i utrošak tog novca bio pod strogom kontolom. Ne bi bilo moguće da se skupi projekti u pogledu finansijskih aranžmana proglašavaju tajnim projektima, a u slučaju sumnje na koropciju bi se lako uključilo ET. To nije garancija da ne bi bilo korupcije, ali bi svakako bila smanjena mogućnost za tako nešto, a povećana vjerovatnoća da bi oni koji pribjegnu koruptivnim radnjama bili krivično gonjeni.

Kušner se povukao iz projekta  Generalštab , „preigrali“ su se

MONITOR: Donijet je Leks specijalis o Generalštabu. Sada se, međutim, desilo jedinstvo stručne i građanske javnosti. Poslije optužnica TOK, Džared Kušner se povukao. Da li su se obje strane u ovoj „dogovornoj“ trgovini, preigrale?

BELJANSKI: Koliko sam uspio da pratim, u pitanju je pokušaj da se uradi nešto slično kao sa Beogradom na vodi. Ustupanje zemljišta bez naknade, ali ovog puta se radi i o kulturnom dobru na tom zemljištu. Umjesto početka projekta nezakonitim noćnim rušenjem, sada je došlo do  falsifikata i do zloupotrebe službenog položaja, odnosno o sumnji da su izvršena ova krivična djela zbog čega je podignut optužni predlog protiv Selakovića. S obirom na to da je posljednja vijest da se Kušner povukao iz projekta, jasno je da su se „preigrali“. Ne samo da su na istoj strani reagovali građani i stručna javnost, nego je i TOK pokrenuo krivični postupak protiv ministra kulture i drugih lica kao saizvršilaca. Leks specijalis je bio posljednji pokušaj u nizu da se projekat ipak realizuje i da se zaustavi krivični postupak, ali kako sada stoje stvari, ni jedno ni drugo se neće dogoditi. Da li postoje drugi investitori koji će rado prihvatiti ovakav poklon od države – vjerovatno, ali mislim da je Kušnerov odustanak ipak jasan signal.

Nastasja RADOVIĆ

Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa posljedicama zagađenja životne sredine,  Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu

Aleksandar Vučić  i Vlada Srbije u glas evo promovišu model po kom bi region trebalo istovremeno da uđe u EU, a ne da prva članica bude Crna Gora. Ovamo kod kuće, istovremeno, slučaj Botun i izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda (kolokvijalno – kolektor), koju opstruiraju ovdašnji Vučićevi kadrovi, postaje sve teži kamen o vratu Crne Gore na evropskom putu.

Protesti mještana Botuna, čije je lice i glas postao Milan Knežević, lider DNP, kog je Vučić i javno  označio kao jedinog hrabrog branitelja srpskih interesa u Crnoj Gori, radikalizuju se. Ni nakon ovonedjeljnih razgovora mještana sa predstavnicima Vlade i ustupaka koje im izvršna vlast nudi, te  jasnog saopštenja Delegacije EU da projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje u potpunosti usklađeno sa standardima EU,  koje nije opasnost po zdravlje, na čemu Knežević insistira, ne nazire se namjera da se odustane od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz Botuna. To bi Crnu Goru koštalo novih godina čekanja na kolektor, novca, ali i šanse da uskoro uđe u EU.

Vučić je ove sedmice i u Briselu, na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, iznio ideju o istovremenom ulasku Zapadnog Balkana u EU. To bi značilo  ozbiljno usporavanje  ulaska Crne Gore (a moguće i Albanije) u EU.  Brisel je  prepoznao našu državu kao potencijalnu prvu novu članicu, a Srbija je,  prema posljednjim izvještajima EK, znatno iza nje.

Crnogorski premijer Milojko Spajić odgovorio je Vučiću da je saglasan da bi čitavom Zapadnom Balkanu EU trebalo da bude finalna odrednica. Pa potom precizirao: „Crna Gora će tamo Srbiju čekati već od 2028. godine“.

Uslijedila je reakcija srpskog ministra vanjskih poslova Marka Đurića. „Spremnost pojedinih političara u regionu da pokažu da se odriču rodbine i komšiluka neće ubrzati bilo čiji put u EU. Najbolji smo kada jedni druge podržavamo, a ne kada se međusobno poredimo”, prokomentraisao je Đurić Spajićevu izjavu.

Jovana Marović, bivša ministarka evropskih integracija i članica savjetodavne grupe Balkan u Evropi (BEIPAG) je primijetila:  „To je izjavio ministar u Vladi SNS-a koja svakodnevno, na svim nivoima i svim sredstvima, čini sve da Crna Gora ne uđe u EU, uključujući i korišćenje svojih marioneta u crnogorskoj Vladi. Poslednji primjer takvih opstrukcija su protesti protiv izgradnje kolektora u Botunu“,

Vještina komunikacije koju je Spajić iskazao u tvit odgovoru  predsjedniku Srbije, kod kuće,  u slučaju Botuna, izostaje. Mnogi ukazuju da je zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine, uspješna i zbog toga što je izostala adekvatna komunikacija vlasti sa mještanima. Upitno je i Spajićevo snalaženje sa „opozicijom“ u sopstvenoj vladi.

Samo 21 dan prije isteka roka u kom Crna Gora mora početi izgradnju kolektora ili će plaćati penale donatorima, kreditorima, izvođačima, a kada su mještani Botuna već postavili šatore i radkalizovali proteste, Vlada je otvorila razgovor o problemu koji traje blizu deceniju.

Neposredno prije sastanka, Vlada je usvojila garancije mještanima Botuna za puštanje u pogon Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Garancije su podržali PES, NSD, SNP i BS. Članovi Vlade iz Kneževićeve DNP –   potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević- nijesu prisustvovali sjednici. Na sjednici nije bio ni ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj,  ali je on poručio da bi glasao za tu odluku.

Knežević je ove sedmice saopštio da se predsjednik parlamenta Andrija Mandić u potpunosti slaže sa njim kad je riječ o Botunu. Tu izjavu Mandić nije komentarisao, niti se u javnosti oglašava o ovom pitanju.  Ministri Mandićeve NSD,  osim što su glasali za garancije, prethodno su odobrili izgradnju kolektora. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čijem je čelu Slaven Radunović  izdalo je građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja u Botunu. Život je, čini se, ovaj put na različite strane odveo dugogodišnje partnere.

Garancije predviđaju da će u slučaju da emisije štetnih gasova pređu dozvoljene granice, Glavni grad imati obavezu da zaustavi rad kolektora. Višedecenijska ekološka bomba u srcu zetske ravnice koja i dan danas truje mještane, vodu i zemljište –  bazeni crvenog mulja biće,  obećava Vlada, sanirani. Premijer je  obećao  i  da se kolektor uopšte neće pustiti u rad dok se ne saniraju bazeni crvenog mulja. Spajić je krajem prošlog mjeseca u Skupštini saopštio da će se Vlada zadužiti 32 miliona eura da riješi problem otrova deponovanih u tim bazenima. I plan da se u sklopu KAP-a može „privremeno“ odlagati opasni otpad biće izmjenjen, obećali su iz Vlade.

Najavljeni su i dodatni  benefiti. Oko 30 odsto domaćinstava Gornje Zete biće priključeno na novi kolektor. U obećanjima su mjesto našle i populističke garancije: prednost prilikom zapošljavanja u novom postrojenju imaće mještani Botuna, odnosno Zete; predsjednik Upravnog odbora kolektora biće delegiran od strane mjesne zajednice Botun; iniciraće se razgovori dvije opštine kako bi vlasnička struktura nad postrojenjem bila zajednička – Glavnog grada i Zete.

Vlada se u priču od državnog značaja uključila zakašnjelo, nakon što Glavni grad i gradonačelnik Saša Mujović nijesu uspjeli da ubijede mještane u opravdanost gradnje kolektora u Botunu. Mujović je na predstavljanju garancija izjavio da postoji jedna stvar oko koje nema razgovora a to je promjena lokacije. Objasnio je da bi to prolongiralo izgradnju postrojenja na nekoliko godina.

Kao izraz dobre volje, Glavni grad je objavio i ugovor potpisan s bankom i turskim kompanijama o izgradnji postrojenja. Knežević je ove sedmice uputio otvoreno pismo turskom ambasadoru u Crnoj Gori Barišu Kalkavanu, tražeći od njega da apeluje na turske kompanije Kuzu i Alkatraš da odustanju od gradnje kolektora.

„Složićete se da nijedan projekat bez obzira ko je investitor, a ko izvođač, nije važniji od jednog ljudskog života“, napisao je, između ostalog u pismu Knežević. O ljudskim životima nije mnogo mislio kada je zapaljivom retorikom i lažnim informacijama bio prethodnica izlivu nasilja nad turskim državljanima u Crnoj Gori.

Gradonačelnik Podgorice je priznao  da je „bilo je propusta u komunikaciji“,  u smislu predstavljanja Elaborata. „Ta prva verzija nije najsrećnije napisana”, kazao je i napomenuo da se nada da će gradnja početi do kraja godine i da neće biti nereda u Botunu.  Pojasnio je da bi predviđena spalionica, čiju izgradnju Botunjani posebno problematizuju, u toku jednog sata emitovala izduvne gasove ekivalentne radu šest kamiona.

Predstavnici EU  i Njemačke razvojne banke (KfW), koji su donirali novac i dali kredit za novo postrojenje, upozorili su lokalnu i državnu vlast, na sastanku 5. juna ove godine, o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta. Krajni rok za otpočinjanje radova, nakon čega će Crna Gora trpjeti i višemilonske penale je  do Nove godine.

,,U cilju kompromisa na ljetošnjem sastanku sa premijerom Spajićem, predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem, ambasadorom Satlerom, gradonačelnikom Mujovićem, obavezao sam se da se neću uključivati ni u kakvu medijsku kampanju, ako su nosioci izvršne i gradske vlasti spremni da razgovaraju s građanima Botuna i pronađu kompromis. I tad i sad im ponavljam, sve i da Botunjani budu za ovakvo predloženo rešenje, ja ću biti protiv, ali ja sam najmanji problem”, izjavio je nedavno Milan Knežević.

Knežević ipak ne odustaje od kampanje, i teško da je  „najmanji problem“.  Njegova kampanja se svodi na to da  kolektor predstavi kao koruptivni posao opasan po zdravlje građana, nazivajući ga i budućim Černobilom, uprkos faktima koji govore drugačije. Insistiranjem na razgovoru sa relevantnim adresama simulira otvorenost za dogovor, dok istovremeno ne odstupa od stava da kolektor u Botunu ni po koju cijenu ne smije biti izgrađen. Vučić bi sigurno to volio.

Knežević je najavio  da će „ako policija krene na Botunjanje“ napustiti i Vladu i vlast u Glavnom gradu. Označio  je šefa Delegacije EU Johana Satlera kao guvernera Crne Gore: ,,On upravlja svim procesima, od smjena do izbora sudija Ustavnog suda, političkih pregrupisavanja i projekcija ali i izgradnjom kolektora u Botunu”.  Istovremeno, Knežević je  pozvao  Satlera da primi na razgovor mještane Botuna i poručio da će ukoliko Satler to odbije, oni „uputiti dopis i svu raspoloživu dokumentaciju gospođi Lauri Koveši, glavnoj tužiteljki Evropske unije“.

Opozicija je više puta podsjetila Kneževića da je njegova partija sa koalicionim partnerima iz vlasti glasala za Prostorno urbanistički plan (PUP) Podgorice koji jasno predviđa izgradnju kolektora u Botunu.

Na najave Kneževića da će zbog kolektora srušiti podgoričku vlast, gradonačelnik Mujović je odgovorio je da će tražiti princip reakcije na tu akciju kada je u pitanju državna vlast.  Iz opozicije  se čuju i glasovi da je Kneževićeva odbrana Botuna propala: ,,Svako zna da se uveliko pregovara za veći broj funkcija DNP u Vladi Crne Gore i da će biti izgradnje kolektora”, saopštio je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.

Mještani Botuna protiv zagađenja svoje sredine od KAP-a protestuju decenijama. Vlasti se nijesu puno trudile da im objasne kada će zaustaviti trovanje koje je zaostalo od Kombinata, a do sada ni da im precizno obrazlože da novi kolektor neće dodatno zagađivati ionako zagađenu sredinu. Oni su početkom septembra ove godine organizovali prvi protest protiv izgradnje kolektora, koji je sedmicu ranije dobio i saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine.

Nakon što su iz Glavnog grada najavili da bi gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda trebalo uskoro da počne, razapeli su šatore a na prostoru predviđenom za izgradnju kolektora parkirali traktore, kamione, građevinske mašine, automobile i nasuli tampon kako bi lakše mogli da priđu šatorima. Tvrde da neće dozvoliti početak gradnje postrojenja na toj lokaciji.

Nakon što su preuzeli garancije od premijera Spajića, predstavnici mještana su izjavili da će ih predstaviti ostalim mještanima nakon završenog referenduma na Zboru građana, ali da i dalje ostaju pri stavu da izgradnje na planiranoj lokaciji nema. Referendum je zakazan za nedjelju, 14. decembra.

Slučaj Botun nije jedini koji se tumači kao opstrukcija evropskog puta Crne Gore od strane Vučiću odanih domaćih kadrova. Nakon što je Crna Gora glasala za UN Rezoluciju o Srebrenici, crnogorski parlament je izglasao Rezoluciju u Jasenovcu, čime su ozbiljno narušeni odnosi zemlje sa Hrvatskom, pa i blokirano zatvaranje poglavlja 31 krajem prošle godine. Nijesu samo poslanici  bivšeg Demokratskog fronta glasali za nju, već i  Demokrata i PES-a. Rezolucija je izglasana, kao neka vrsta izvinjenja Vučiću za glas u UN za Srebrenicu.  U Srbiji slična rezolucija nije izglasana jer bi to, kako je izjavio Vučić, poremetilo odnose sa Hrvatakom za narednih sto godina.

Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine,  Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu.

ISTORIJA PROJEKTA KOLEKTORA U BOTUNU

U vrijeme mandatara gradonačelnika Miomira Mugoše najavljena je izgradnja novog kolektora za Podgoricu  i taj posao je nazvan projektom vijeka. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017., potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije.

Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Gradonačelnik Ivan Vuković  u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova, direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark.

Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.

Iz Delegacije Evropske unije  objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori – EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz podršku kroz kredit od Njemačke razvojne banke (KfW) od 30 miliona eura.

Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star blizu pola vijeka. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolektor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame.

Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ

Protest protiv zakupaca Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže  kulminirao je rušenjem plažnih kapija, obustavom svih aktivnosti zakupca i pokretanjem arbitraže u Londonu. To stanje traje od 2021.  Najavljeno poravnanje moglo bi ga promijeniti. Ali, cijena – iz perspektive javnog interesa – nije zanemarljiva

Moglo bi biti da će hotel Sveti Stefan, narednog ljeta ponovo biti otvoren za goste. Strane u sporu, po svoj su se prilici, približile zajedničkoj odluci da okončaju arbitražni postupak koji se vodi pred Sudom za međunarodnu arbitražu u Londonu.

O tome svjedoči dokument Uslovi poravnanja u LCIA arbitraži broj 215352, na kome je rukom dopisano nacrt, a u koji je Monitor imao uvid.

U međuvremenu, atmosferu je podgrijao Dritan Abazović, lider GP URA, ustvrdivši da je poravnanje već potpisano. I to tajno. Iz URA kažu da su predstavnici državnih kompanija iz Budve „dolazili u zgradu Vlade i potpisivali dokument“, tražeći od izvršne vlasti da ga odmah objavi. Uz insistiranje na tezi da je Vlada, odnosno njeni pregovarači, „učinila ustupke zakupcu na štetu javnog interesa“.

Kabinet premijera Milojka Spajića uzvratio je demantijem, ocjenjujući tvrdnje Abazovića i URA kao „potpune neistine i dezinformacije“. Prema navodima Vlade, nikakav sporazum, aneks ili poravnanje nije potpisano, već se radi o dokumentu koji je u fazi razgovora i nema obavezujući karakter. Dodatno je navedeno da  se ne može govoriti o zaključenom poslu dok se o njemu ne izjasne nadležna tijela i dok sam dokument ne bude finalizovan.

Prema nezvaničnim informacijama, istina je negdje između. Poravnanje nije potpisano od strane svih 11 aktera koji su označeni kao učesnici arbitraže i zainteresovane strane, ali je potpisivanje dokumenta u toku.

Dok čekamo zvaničnu potvrdu najavljenog poravnanja, pokušaćemo da doprinesemo iskazanoj transparentnosti ovog posla tako što ćemo proći kroz dio odredbi aktuelnog dokumenta (nacrta?) i pokušati da ih uporedimo sa  važećim Ugovorom o zakupu najpoznatijih budvanskih hotela i plaža.

Osnovni Ugovor o zakupu iz 2006/2007. godine predviđao je strogo definisane obaveze zakupca, uključujući garantovanu i obrtnu rentu, rokove za završetak radova i obavezu skoro cjelogodišnjeg rada hotela (11 mjeseci). Taj dokument uvodi pojmove kao što su ukupna zagarantovana renta, koja se mora plaćati polugodišnje, nezavisno od profita, i ukupan procenat obrta, koji zakupac plaća na bazi ostvarenih prihoda.

Uskoro je stigao Aneks ugovora kojim je za 2,5 godine produžen rok za završetak radova i promijenjen dio osnovnog Ugovora kako bi se zakupcu omogućilo  zalaganje prava iz zakupa u korist kreditora – Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD).

Pet godina kasnije, tadašnja Vlada (premijer Milo Đukanović) i zakupac pripremaju novi, Aneks 1 Ugovora. Njim se produžava trajanje zakupa sa 30 na 42 godine za Sveti Stefan i Miločer, dok se za Kraljičinu plažu ugovor produžava sa 30 na 90 godina i definiše novi investicioni koncept: rušenje postojećeg hotela i izgradnja novog, uvećanih gabarita. Od budućih 126 smještajnih jedinica polovinu (63) će činiti apartmani odnosno stanovi namijenjeni prodaji. Kao usput, Aneksom 1 je za 30 odsto umanjena ranije ugovorena zagarantovana renta.

Ovaj dodatak na prvobitni Ugovor o zakupu čekao je od 2012.-2015.,  dok nije proguran kroz Skupštinu Crne Gore, minimalnom većinom od 41 glasa.

Nakon odlaska DPS sa vlasti rasplamsalo se  nezadovoljstvo mještana Svetog Stefana i Budve  nemogućnošću da sa svojim gostima koriste šetačke staze i plaže u Miločeru i na Svetom Stefanu. I obilaze grad-hotel. Protest je kulminirao rušenjem kapija na Kraljičinoj plaži, obustavom aktivnosti zakupca i pokretanjem arbitraže u Londonu. To stanje traje od 2021.  Najavljeno poravnanje moglo bi ga promijeniti. Ali, cijena – iz perspektive javnog interesa – nije zanemarljiva.

Registrovali smo nekoliko ključnih odstupanja i novina koje donosi Poravnanje, pod uslovom da tekst tog dokumenta bude usvojen u formi u koju smo imali uvid.

Uz napomenu da se rok zakupa ponovo produžava za novih pet godina da bi se zakupcima nadoknadilo izgubljeno vrijeme, počnimo od režima korišćenja izdatih objekata i prostora, oni su bili glavni kamen spoticanja.

Ostrvo Sveti Stefan biće u režimu korišćenja primarno za goste Hotela. Ostavljena je mogućnost da će Aman ( upravlja zakupljenim hotelima i plažama), “u skladu sa svojim standardima organizovati posjete za ograničen broj trećih lica”. Prilaz ostrvu (most koji ga povezuje sa kopnom) je javan i biće dostupan građanima i posjetiocima, “uz pravo Amana da ograniči pristup u mjeri koja će obezbijediti privatnost gostiju Hotela”. Bez vremenskog ograničenja.

Na Kraljičinoj plaži “može biti uspostavljen režim koji omogućava isključivo korišćenje plaže od strane gostiju Hotela, odnosno ekskluzivitet korišćenja plaže od strane gostiju Hotela ukoliko to odluči zakupac kupališta”. Ekskluzivitet je ograničen na period trajanja kupališne sezone, odnosno od 1. maja do 1. oktobra.   To bi trajalo od naredne pa do kraja kupališne sezone 2053.

“Izuzetno od prethodnog stava, zakupac kupališta propisuje cjenovnik za korišćenje plažnog mobilijara i za lica koji nisu gosti Hotela”. Ako za to ima interesa.

Staze koje vode ka i prolaze pored Kraljičine plaže ostaju javne,  dostupne  građanima i posjetiocima. Ali, “radi zaštite privatnosti gostiju Hotela, Arbitražne stranke su saglasne da se postave fizičke barijere, kako bi se smanjila mogućnost ugrožavanja privatnosti, ali bez formalnog uskraćivanja prava prolaza javnosti”.

Priča se ne završava sa vizuelnim i zvučnim barijerama. “U slučaju značajnog narušavanja privatnosti gostima Hotela ili u slučaju organizovanja posebnih događaja na lokalitetu oko Kraljičine plaže (prijemi, vjenčanja, ograđivanje prostora i slično), Arbitražne stranke su saglasne da Adriatic (ovdašnja ekspozitura zakupca s Djevičanskih ostrva) može ograničiti prava prolaza javnosti uz prethodno obavještenje organa lokalne samouprave…”.

Plaže Sveti Stefan i Miločer imaće, uglavnom u čoškovima, dio namijenjen javnosti, uz obavezu plaćanja plažnog mobilijara, a mještanima – besplatno. Riječ je o “određenom broju besplatnih setova plažnog mobilijara za mještane”. Ništa određeno. .

Uslovi poravnanja prvi put uvode izričito oslobađanje zakupca od plaćanja renti za završne godine važenja Ugovora, kada bi one moge biti i najveće (2050, 2051 i dio 2052.). To se pravda tako što je zakupac plaćao neke rate i u vrijeme kada su hoteli bili zatvoreni.

Postojeći privremeni objekti biće legalizovani kao trajni, uz mogućnost nadogradnje. O tome više detalja možete naći u tekstu koleginice Branke Plamenac. Dogovoren je i novi investicioni model za hotel Janu Kraljičina plaža. Uslovi poravnanja preciziraju da će novi hotel poslovati po tzv.  mješovitom modelu, koji podrazumijeva da će uz smještajne jedinice, dio kapaciteta biti namijenjen prodaji, kao zasebne stambene jedinice.

Kao izvjesna kompenzacija, uglavnom lokalnom stanovništvu, navodi se uvođenje programa inkluzije lokalne zajednice, zapošljavanja domaće radne snage i korišćenja lokalnih proizvoda. “U okviru hotelske i ugostiteljske ponude koristiti proizvode i usluge lokalnih proizvođača i zanatlija, najmanje jednom godišnje organizovati sajam lokalnih proizvođača i zanatlija; Uložiti razumne napore da omoguće održavanje manifestacija, umjetničkih radionica i drugih sličnih programa… ; Sprovoditi društveno-odgovorne projekte u saradnji sa lokalnim nevladinim organizacijama i mjesnim zajednicama, posebno u segmentima zaštite životne sredine, turizma, kulturne baštine i obrazovanja”.

Uslovi poravnanja, bilo da su konačan dokument ili nacrt, imaju makar jednu zajedničku karakteristiku sa osnovnim Ugovorom od prije 18 godina. Čuvaju tajni o identitetu  zakupaca Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže.

Formalni zakupac, kompanija Adriatic Properties je registrovana u Crnoj Gori, ali je njen 100 postotni vlasnik ofšor firma  Aidway Investments Limited registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima. O njima ne znamo ništa. I tako će, izgleda, ostati još neko vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ