Povežite se sa nama

OKO NAS

O ROMIMA I CIGANIMA: Ime mi je čovjek

Objavljeno prije

na

Tsyhany, Zingari, Çingeneler, Zigeuner, Gypsies, Zingari, Gitanes, Cigani… Sve su to riječi u kojima čuči i vreba srž grčkog Athinganos – nedodirljivi. U centru svih problema sa kojima se suočava romska zajednica izgleda da stoji breme koje nose svojim imenom. Ne onim koje su birali, već onim koje im je dao gadžo, odnosno ne-rom. Kletva koja je bačena na cijeli jedan narod prije jednog milenijuma traje do danas, redovno nadograđivana novim slojevima stereotipa i mržnje

 

Inkluzija, ravnopravnost, socijalna kohezija, puna participacija, jednake šanse, interkulturalni dijalog, suzbijanje diskriminacije, promocija različitosti, društveni dijalog… sve su to termini koji jako lijepo idu uz romsku populaciju. Nažalost, riječ cigan još uvijek uz ovu ide mnogo češće i sve ih nadjačava. Svako malo imamo prilike to čuti i sa frekvencija javnih emitera od strane ljudi koji bi trebalo da predvode progres zemlje.

„Septembar je 2025. godine, a mi još pričamo o ciganima i nekim nepravdama vezanim za taj termin koje su se činile Romima vjekovima unazad. Sve ovo što današnje države rade da pomognu romskoj zajednici izgleda kao neki vid iskupljenja za ono što je toj zajednici rađeno vjekovima“, počinje naš razgovor sa Elvisom Berišom  izvršnim direktorom NVO Koračajte sa nama – Phiren amenca.

To što države Evrope rade tiče se mnogih aspekata života Roma. Od zdravstva, obrazovanja do svakodnevnih politika vezanih za dobijanje osnovnih dokumenata. Ipak, u centru svih problema sa kojima se suočava ova zajednica još uvijek iizgleda da stoji breme koje nose u svom imenu. Ne onom koje su birali, već onom koje im je dao gadžo, odnosno ne-rom. Kletva koja je bačena na cijeli jedan narod prije jednog milenijuma traje do danas, nadograđena novim slojevima stereotipa i mržnje.

Vesna Delić, foto: privatna arhiva

Kompleksnost ove teme je takva da su potrebne ozbiljne studije i istraživanja. Lingvistička, sociološka, etnološka, antropološka… Vesna Delić, jedina doktorka etnologije i antropologije u Crnoj Gori koja se bavi romskim pitanjima razgovor na ovu temu počinje svakodnevnom pričom: „Upravo to što sam dugo godina među romskom zajednicom i sama sam od strane većinskog stanovništva prepoznata kao neko ko praktično jednim delom pripada Romima. Moje bliže okruženje, kada se povede priča o njima vrlo često menja odnos prema meni. Ja u tim momentima nisam samo drugarica u kafiću ili majka na dečijem rođendanu, već neko kome se izvinjavaju ukoliko su izgovorili reč cigani. Stari obrasci i konstrukcije očigledno i dalje odolevaju vremenu. U očima većine: „Oni su oni a mi smo mi! I kako onda neko „naš“ može da bude blizak sa njima?“ Zaključuje da je to jako lako. Potrebno je uvažavanje, a onda i upoznavanje sa onima koji su samo naizgled drugačiji od nas.

Kako to uraditi sa populacijom koja je od prije hiljadu godina žigosana na način koji se ni danas ne može izbrisati. I zašto se oni odjednom „bune“ što ih zovemo ciganima?

Tsyhany, Cingari, Çingeneler, Zigeuner, Gypsies, Zingari, Gitanes, Cigani… Sve su to riječi u kojima čuči i vreba srž grčkog Athinganos. Da se danas ovome posvećuje dosta pažnje govori i primjer francuskog izraza Tsigane. On se u dokumentima Savjeta Evrope piše se sa slovom „s“, a ne sa „z“. Razlog leži u činjenici da je slovo „Z“ bilo tetovirano na rukama Roma i Sinta u nacističkim logorima, još jednoj nedovoljno ispričanoj priči vezanoj za ovu populaciju.

Mali broj ljudi uopšte zna prvobitno značenje riječi cigani i njenu probematiku. Beriša nam objašnjava da je Athinganos (ἀθίγγανος), grčki termin koji u prevodu znači nedodirljivo. Nedodriljivo, ne u smislu uzvišenog i nedostižnog. Upravo suprotno, prljavog, bolesnog, zaraznog. Nečega sa čim ne treba imati dodira. „Treba se zapitati kada se koristi termin cigan? Pa, kad se želi neko omalovažiti. To je prva stvar koja pada na pamet“, kaže naš sagovornik.

Zbog davno stvorenih stereotipa, koji datiraju još iz doba Vizantije (vidi box) veliki broj ne-Roma još uvijek, iz neinformisanosti, ali i namjerno, upotrebljava izraz cigani. „Izgovoriti reč cigani, ili bilo koju njenu varijaciju, nije samo značilo označiti drugačiju grupu ljudi, prema kojoj su jasno postavljene granice, nego je ime skoro pa dobilo sopstvene „živote“. Egzonim (naziv koji jedna jezička ili etnička zajednica koristi za drugu zajednicu, narod ili mjesto – a koji se razlikuje od onog koji ta zajednica koristi sama za sebe, prim aut.) cigani i pridev ciganski je najveći dokaz netrpeljivosti, netolerancije, stereotipa i najnižih mogućih predrasuda o narodu koji nikada nije bio prihvaćen, iako je u Evropi već vekovima“ objašnjava nam naša sagovornica.

Beriša kaže da su u davnim vremenima kada bi Romi došli u neku zemlju u kojoj su zbog načina i stila života bili potpuno različiti u odnosu na lokalno stanovništvo, ljudi postavljali pitanje ko su oni. Najčešće bi ih nazivali upravo ovim različitim terminima kakav je i cigani. Stanovništvo nije znalo za Rome, ali su znali za termin cigani uz koji bi im se nametali negativni epiteti. Značajan problem je što im nije dato ni pravo na samoodređenje.

Nije ovaj egzonim problematičan samo sa polja etimologije, već i simbolično, zbog kroz vjekove u njega učitanog značenja. Korišćenjem izvedenica poput pridjeva ciganski ili glagola ciganisati, riječ dobija novu notu uvredljivosti. Dodatna problematika je kada se neko ko uopšte nije Rom nazove ‘ciganinom’, isključivo na osnovu ponašanja koje se u javnosti stereotipno vezuje za Rome.

Ispravljanje ove ogromne nepravde krenulo je od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ne, od gadža, već od naučnika, istraživača i aktivista pripadnika romske populacije među kojima je bio i Jul Briner, holivudska zvijezda koja je tih godina bila izuzetno popularna. Kod nas zvog Bitke na Neretvi Veljka Bulajića, a u svijetu zbog futurističkog vesterna Westworld.

Kongres u Londonu 1971 foto: facebook/European Roma Rights Centre

Kongres na kome su se stvari pokrenule održavao se od 7. do 12. aprila 1971. godine u Orpingtonu, blizu Londona. Osmog aprila 1971. održani su ključni razgovori. Do danas se ovaj dan obilježava kao Međunarodni dan Roma. Konvencija je postavila temelje za međunarodnu saradnju, a romski pokret je dobio na snazi i značaju. Posebna pažnja je posvećena terminima cigani i Romi.

Od tada se uradilo dosta na prihvatanju naziva Rom. Vrlo brzo je dospio u službenu upotrebu zemalja Evrope, iako s vremena na vrijeme probudi duhove prošlosti. Jedan od takvih slučajeva je Rumunija. Rasprave o vraćanju termina cigan izbijaju povremeno i u novom milenijumu, najčešće orkestrirane iz populističkih krugova te zemlje zbog sličnosti riječi Romi i Rumunija.

„Bilo je puno diskusija na evropskom nivou na ovu temu. Desničari su se uvijek borili da termin cigan opstane. Koristili su i relacije sa nekim romskim aktivistima koje su kontrolisali. Koga zanima, lako može naći naučne radove koji su pokušavali da dokažu i uvjere ljude da su Romi genetski nastrojeni nasilju, kriminalu i da to opravdava svo nasilje i nepravdu koje se čini nad tom populacijom. Na neke od njih se naslanjala i doktrina nacističke Njemačke“, priča nam Beriša.

Novi sloj problema u korišćenju ove terminologije donijela je popularna kultura. Umjetnici, koji su mahom stvarali u periodu prije usvajanja, ili bolje reći zaživljavanja termina Rom, često su učitavali u pojam cigan neku romantičnu notu.

U književnim, filmskim i stripovskim avanturama cigani su često obrađivani kao dobrodušni vagabondi, uvijek spremni za igru i veselje. Filmovi poput King of the Gypsies Franka Piersona ili Chocolat sa Johnny Deppom nadograđivali su ambivalentnost termina koji su trebali otići u zaborav. „Nikšićki cigani sva moja braća, jedini su ko me shvaća“ pjevao je naš kantautor poistovjećujući sebe sa ovom skupinom.

„Slušajući pesme mi slušamo o tzv. „pozitivnim“ predrasudama koje je većinsko društvo imalo, i ima, o Romima. Oni su u njima obično prikazani kao oni koji leče dušu svojom pesmom i muzikom, koji razumeju svu bol kroz koju prolazimo, koji su tihi a postojani, batljivi, lepi, srećni…“, kaže nam Vesna Delić. Tokom svojih istraživanja ove teme između ostalog je izbrojala da je samo doajen narodne muzike Toma Zdravković, opjevao Rome u čak 16 pjesama.

Na kraju krajeva i jedna navijačka grupa je ponosno nosila ime Cigani. Urbana legenda kaže da je u srži ovog imena opet stari problem. Krajem četrdesetih dok su pratili jedan od derbija, mladi navijači su skakali, pjevali, skidali se goli do pasa i bodrili svoju ekipu dok se sa suparničke tribine orilo: „cigani, cigani“. Istina ili mit, ime je ostalo do kraja osamdesetih i početka balkanskih ludila.

Nemoguće je izbrisati pojam cigani iz popkulture, on će nastaviti još dugo da „živi“, međutim u realnom prostoru i vremenu etnonim cigani je izuzetno pežorativan.

Elvis Beriša, foto: privatna arhva

I Elvis Beriša nam govori kako je ovo mač sa dvije oštrice. Kroz oči umjetnika termin cigan je mnogo drugačije shvatan i percepiran u odnosu na opštu javnost. „Ako je neki autor koristio termin cigan, on najvjerovatnije nije imao lošu namjeru, ali je kao, recimo, autor određene literature, koju će pročitati značajan broj ljudi, indirektno uticao svojim stavovima ili svojom umjetnošću i indirektno podsticao jačanje stereotipa. Možemo napraviti paralelu sa recimo onim famoznim izjavama mnogih roditelja koji svojoj djeci kažu ‘ako ne pojedeš obrok ili ako ne budeš dobra ukrašće te ciganka’. Pa imate isti izraz i u pjesmi Zdravka Čolića. On tako dobija novi život“, slikovito nam opisuje ovu problematiku Beriša. Treba imati na umu da u periodu nastanka ovakvih djela nije bilo dovoljno ni aktivizma u samoj romskoj zajednici i svijesti da treba da se reaguje, ni informacija o problematici koju ova riječ nosi, a koja bi dospjela do samh umjetnika.

Ni sama romska populacija nije pošteđena ambivalentnosti imena koje im se pripisuje. Od sagovornika smo pokušali saznati zašto je to tako. Beriša smatra da su dva razloga najizraženija: sukob generacija i neobrazovanje ili neinformisanost. „Romskoj zajednici je nametnuto da povjeruju u to da su oni cigani, kroz istoriju, kroz vjekove. Ako te neko naziva i uvjerava da si ciganin, pa ti nećeš ništa drugo ni reći. Poslije nekog vremena to ćeš prihvatiti“, zaključuje on.

Kada ima raspravu sa članovima svoje zajednice, zamoli ih da to kažu na romskom jeziku. „Da li postoji termin cigan na romskom jeziku? Me sem rom. Ja sam rom! To može. Ali, ne postoji termin ciganin, ne možemo da kažemo me sem cigano. Možda možemo u Crnoj Gori, ali ne možemo u drugim zemljama. Mi preuzimamo taj termin, prisvajamo ga. Različit termin u različitim zemljama“, kaže nam Beriša.

Vesna Delić misli da se opozicija u korišćenju termina cigani kreće po osi između starijih i mlađih pripadnika romske zajednice, kao i po osi između dvije različite romske grupe.

„U prvom slučaju, često puta sam čula od starijih Roma i Romkinja kako u kolokvijalnom govoru za sebe kažu da su ciganin ili ciganka. Naravno, takva vrsta samopercepcije uglavnom je označavala njihov kontinuitet u vremenu i trajanje i suživot sa drugima na ovim prostorima. U drugom slučaju, dešava se da etnonim cigani upotrebljavaju u negativnom kontekstu jedni za druge. Naime, romska zajednica je heterogena i sastavljena od velikog broja grupa koje su obično suprostavljene jedne drugima. Na jednom širem nivou oni su svi Romi, a na užem oni su različiti Romi. Tako da koristeći pogrdan naziv cigani, stavljaju sebe na višu etničku hijerarhijsku lestvicu. U situacijama kada žele da naglase svoju veću „romskost“ u odnosu na drugu romsku grupu“, pojašnjava nam Vesna. Razmislimo li, vidjećemo da ista praksa postoji između svih ostalih naroda koji naseljavaju naš region.

Kroz razgovor sa Berišom otkrivamo da moguće da u jednom dijelu romske populacije postoji i mišljenje da je cijeli život cigan i da je sad nevjerovatno da može da se nazove nekako drugačije. Da napravi tu promjenu, a da ga neko drugi prihvati kao takvog. Jedan od čestih odgovora koje dobija u zajednici je: „Mi smo u njihovim očima cigani. Šta god u životu da uradimo, koji god uspjeh da napravimo u životu, mi ćemo u njihovim očima uvijek biti cigani“.

Ipak, i naš sagovornik, koji je trenutno na magistarskim studijama, i brojne njegove kolege koje se u sve većem broju ostvaruju na različitim poljima, kao i gadže poput naše sagovornice koji dobar dio svog života posvećuju romskoj zajednici pokazuju da pomaka ima. Sigurno ti koraci nijesu dovoljno veliki da premoste nepravdu taloženu vjekovima, ali svakako vode ka tome.

Korišćenje termina Rom ne treba da bude formalnost, već čin poštovanja identiteta jednog naroda čijih 12 miliona pripadnika naseljava Evropu uzduž i poprijeko. Koliko god se razlikovali između sebe, krovni termin za sve njih je Rom. Prevedeno, jednostavno Čovjek!

 

Hiljadugodišnja kletva

Naučnici tvrde da se najranije pominjanje cigana u Konstantinopolju i Vizantijskom Carstvu može naći u gruzijskom Žitiju Svetog Đorđa Atonskog koje datira oko 1068. godine.

U tom tekstu nalazimo zanimljiv zapis koji govori da je 1050. godine car Konstantin Monomah želio da istrijebi divlje životinje koje su prodrle u carski vrt. Za izvršenje ovog zadatka pozvao je potomke magova, Adsincane (gruzijska verzija termina cigani) da svojim magijskim ritualima otruju meso koje su zvijeri konzumirale,a potom i umirale.

Još jedan rani pomen cigana u vizantijskim izvorima pod nazivom Athinganoi potiče iz XII vijeka. Teodor Valsamon komentarišući kanon LXI Trulskog sabora, koji je prijetio šestogodišnjom ekskomunikacijom onima koji obmanjuju i iskorišćavaju lakovjerne ljude zabavom sa životinjama ili gatanjem, zapisuje: „Neki su nazivani čuvarima medvjeda. Oni bi stavljali obojene niti u krzno životinje. Potom bi rezali te dijelove životinjske dlake i nudili ih kao amajlije. Drugi, koji su se zvali Athinganoi, govorili bi jednom čovjeku da je rođen pod srećnom zvijezdom, drugome bi proricali zlu sudbinu…“. Dalje u istom tekstu on pominje trbuhozborce i ostale vračeve koji su nadahnuti satanom. Među ove ljubitelje vraga koji se pretvaraju da proriču nepoznato, on ubraja između ostalih i cigane (Athinganoi).

Sujevjerje koje je išlo ruku pod ruku sa ovim praksama bilo je trn u oku crkvenih vlasti. Uprkos strogim mjerama koje je kler uspostavljao sa ciljem njegovog suzbijanja, cigani i njihove zabavne prakse su i dalje privlačili lakovjerne. Ostao je i zapis jedne crkvene mjere u poslanici Vaseljenskog patrijarha Atanasija I kojim naređuje da se opomene narod da ne prima u svoje kuće gatare, čuvare medvjeda, zmijare, a posebno cigane. Jer oni uče zlim stvarima.

Reputacija nepoželjnih, gatara, vračeva, magijskih riituala ili kako kažu naši sagovornici nedodirljivih, ovu skupinu prati do modernog doba. Sa njom i netrpeljivost i mržnja prema njima, često podstaknuta ničim drugim nego ignorancijom i strahom od drugačijeg ili nepoznatog.

Dragan LUČIĆ

Komentari

OKO NAS

BIJELO POLJE I PLJEVLJA NA PRIVREMENOM FINANSIRANJU: Skupe koalicione prepirke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političke krize zaustavile su usvajanje budžeta u Pljevljim i Bijelom Polju za tekuću godinu. Opštine su prinuđene na privremeno finansiranje, što bitno ograničava razvojne planove i efikasnost javnih službi

 

 

Zbog nesporazuma u vladajućim koalicijama, lokalni parlamenti Bijelog Polja i Pljevalja nijesu do kraja prošle godine usvojili odluke o budžetu za ovu godinu. Te dvije lokalne samouprave funkcionišu na osnovu odluke o privremenom finansiranju, koja se donosi najduže na tri mjeseca. Budžeti nijesu usvojeni, jer je u oba slučaja izostao određeni broj odbornika vladajuće većine na sjednicama loklanog parlmenta, zbog čega nije bilo kvoruma za rad.

U Bijelom Polju sukob je nastao između vladajućih Demokratske partije socijalista (DPS) i Bošnjačke stranke (BS). U BS su već duže nezadovoljni načinom na koji funkcioniše koalicija, a, sredinom sedmice, ispostavili su vrlo ambiciozne zahtjeve kao uslov za kvorum.

Ta stranka traži mjesto predsjednika Skupštine, sekretara Sekretarijata za investicije i izgradnju, te direktora Agencije za planiranje prostora. Od ranije traže osnivanje Javne ustanove „Avdo Međedović“, te direktora iz njihovih redova. Navodno, svi ti zahtjevi su DPS-u dostavljeni u četvrtak. BS je početkom godine najavila da će DPS-u ponuditi platformu i objasnila da, ukoliko novi sporazum ne bude prihvatljiv partnerima iz DPS-a i Evropskog saveza,  biće ponuđen partijama koje vrše vlast na državnom nivou.

Sa predstavnicima DPS-a su 18. januara održali su sastanak na temu prevazilaženja političke krize. Dogovor dvije partije izostao je. Nakon sastanka, predsjednik Opštinskog odbora (OO) BS i ministar u Vladi Crne Gore Ernad Suljević, podsjetio je da je njegova stranka osvojila skoro 5.000 glasova u Bijelom Polju “i time potvrdio status pojedinačno najjače partije u tom gradu”. Zbog toga, rekao je, imaju “dodatnu odgovornost prema građanima da investicionu politiku vode kvalitetnije, efikasnije i u interesu ravnomjernog razvoja grada”.

“Na sastanku je konstatovano da u pojedinim segmentima bilo prostora za efikasniji rad i kvalitetnije rezultate, te da je u narednom periodu neophodno posvetiti dodatnu pažnju rješavanju identifikovanih problema. Bijelo Polje vidimo kao razvojni centar sjevera Crne Gore, zbog čega je važno obezbijediti intenzivnija ulaganja, naročito u krajevima u kojima žive Bošnjaci, prije svega u dijelu razvoja lokalne infrastrukture”, saopštio je Suljević.

On je istakao da se ne smiju zanemariti ni identitetska pitanja. Suljević očekuje da će uskoro biti organizovan novi sastanak na kojem će detaljnije razmotriti naredne korake i prioritetne aktivnosti. Sjednica SO Bijelo Polje, na kojoj se očekuje usvajanje budžeta, zakazana je za 31. januar.

Izostankom sa sjednice SO odbornici BS onemogućili su usvajanje budžeta, koje tamošnji odbora Pokreta Evropa sad (PES) vidi kao  politički manevar. Kako tvrde, kriza vlasti je fingirana, s ciljem da BS ojača pregovaračku poziciju unutar vladajuće koalicije. Takav pristup, ocjenjuje opozicija, stvara vještačku nestabilnost kako bi se ostvario veći uticaj na raspodjelu funkcija i ključne odluke, potencijalno ugrožavajući stabilnost lokalne uprave i narušavajući povjerenje birača u političke procese.

Nastavak sjednice SO Pljevlja, koja je formalno započeta 29. decembra prošle godine, zakazan je za četvrtak, 22. januar. To je dogovoreno na kolegijumu šefova odborničkih klubova lokalnog parlamenta. No, prije toga, nije bilo sastanaka tamošnje vladajuće koalicije niti rješavanja nesuglasica, koje postoje već određeno vrijeme.  Neki od njih, PES i Demokrate, prethodno su tražili redefinisanje koalicione saradnje prije usvajanja ovogodišnjeg budžeta.

Navodno, sjednica je morala biti zakazana kako bi se ispoštovao Poslovnik, iako koalicioni saveznici nijesu vodili razgovore. Prema članu 76. tog dokumenta, predsjednik SO je dužan da sjednicu odloženu zbog nedostatka kvoruma sazove u roku od najviše 10 dana od odlaganja. Sjednica SO, na kojoj je trebalo da se razmatra i predlog budžeta, nije održana zbog nedostatka kvoruma. Od 34 odbornika, u skupštinskoj sali prisustvovalo je njih 13, od čega svega četiri iz redova vladajuće koalicije.

Nekoliko dana prije decembarske sjednice, opštinski odbori PES i Demokrata pozvali su rukovodstvo Nove srpske demokratije (NSD) da hitno inicira koalicione konsultacije i pokrene proces redefinisanja odnosa unutar lokalne vlasti prije održavanja sjednice SO. U zajedničkom pozivu, PES i Demokrate su naveli da je došlo do „umnožavanja problema i tačaka sporenja“ u funkcionisanju vlasti, kao i do pojedinačnih djelovanja političkih partnera bez zajedničkog usaglašavanja ključnih lokalnih politika. Podsjetili su i na  činjenicu da je Građanski pokret (GP) URA napustio lokalnu vlast, što, kako tvrde, dodatno povećava rizik od blokade rada SO i ugrožava zakonito funkcionisanje lokalne samouprave.

Dvije partije zahtijevaju zaključivanje novog koalicionog sporazuma, sa precizno definisanim pravima, obavezama i odgovornostima svih partnera.Konstantovali su i da  koalicioni dogovor iz 2023. godine „nije obezbijedio međusobno poštovanje pozicija“.

„Krajnje je neophodno da hitno uđemo u proces redefinisanja odnosa, što podrazumijeva uspostavljanje novih principa, jasnih granica odgovornosti i transparentnih kadrovskih procesa, radi unapređenja funkcionisanja lokalne samouprave“, poručili su iz PES-a i Demokrata.

Iz Nove su odgovorili da će razgovore zakazati poslije božićnih praznika, ali ih do sada još nijesu održali. I prošle godine pljevaljski parlament bio je u blokadi skoro tri mjeseca, usljed nedolaska šest odbornika NSD-a na sjednice. Razloge za bojkot nijesu saopštili javnosti. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, predsjednik  OO te stranke stranke Milan Lekić, u sukobu je sa svojim partijskim drugom, predsjednikom Opštine Dariom Vranešom. Nekolicina odbornika, bliskih Lekiću, zbog toga bojkotuje sjednice.

Vraneš je u novogodišnjem intervjuu „Vijestima“, međutim,  kazao da lokalna vlast funkcioniše dobro i da se to vidi po rezultatima. Objasnio je da postoje različita politička shvatanja po nekim pitanjima, “ali da smatra da ona više dolaze iz centrala pojedinih stranaka”.

Pljevaljski  lokalni parlament čine 34 odbornika, od kojih su 23 iz vlasti (15 iz Nove , DNP, , Ujedinjene Crne Gore i Pokreta za Pljevlja, po četiri iz Demokratske Crne Gore i PES). U vladajućoj koaliciji je ranije bio i jedan odbonik SNP,  koji je  nedavno napustio tu partiju i prešao u novoosnovani pokret Dragoslava Šćekića. GP  URA je u februaru prošle godine odlučio da uskrati podršku lokalnoj vlasti u Pljevljima, ocijenivši da nakon skoro dvije godine mandata vlast nema jasnu viziju razvoja, ne realizuje ključne projekte i nastavlja loše prakse iz prethodnog perioda.

Privremeno finansiranje u lokalnim samoupravama, zbog nedonošenja budžeta na vrijeme, obezbjeđuje samo puko funkcionisanje organa vlasti, ali i povlači sa sobom brojna ograničenja. Rashodi su striktno limitirani na jednu dvanaestinu prošlogodišnjeg budžeta mjesečno, što direktno onemogućava pokretanje novih aktivnosti i implementaciju razvojnih politika. Shodno tome, kapitalni projekti i investicije bivaju odloženi ili u potpunosti obustavljeni, dok se javne nabavke ne mogu dugoročno planirati niti sprovoditi. Javne ustanove, kao i korisnici grantova i subvencija, ograničeni su na minimalna sredstva, što direktno dovodi do pada kvaliteta javnih usluga i kašnjenja u isplati socijalnih davanja.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PLJEVALJSKA KOTLARNICA: Odlaganje rješenja, opet 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pljevaljska kotlarnica u Skerlićevoj ulici nastavlja sa radom, uprkos nalogu ekološke inspekcije za zatvaranje

 

 

Zatvaranje pljevaljske kotlarnice u Skerlićevoj ulici, uprkos rješenju ekološke inspekcije, ipak se nije desilo. Ekološki inspektor produžio je rok za izvršenje za 60 dana. U tom periodu je obaveza lokalnog preduzeća Grijanje, koje gazduje tim objektom, da pronađe tehničko rješenje za smanjenje emisija opasnih i zagađujućih materija. Kompromis je postignut nakon zahtjeva  Grijanja da im se ponovo produži rok za izvršenje rješenja, kojim je naloženo zatvaranje kotlarnice.

Kako su prije dvije sedmice saopštili iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), ekološki inspektor je sagledao sve okolnosti slučaja, a posebno konstataciju Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da ne postoji uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja stanovnika Pljevalja sa zagađenjem vazduha.

Ekološka inspekcija je sredinom decembra naložila direktoru preduzeća “Grijanje Pljevlja” Vladu Tošiću da zatvori kotlarnicu. Tošić je uzvratio tvrdnjama da su rezultati mjerenja zagađenja iz gradske kotlarnice u Pljevljima, “ nikada bolji”. Navodno je značajno smanjeno prekoračenje zagađujućih materija u odnosu na prethodnu godinu (praškaste materije sa 20 na 4, sumpor-dioksid sa 7 na 2, arsen sa 4 na 2 prekoračenja).

Značajna ulaganja u kotlarnicu,  prema tvrdnjama menadžmenta Grijanja, dovela su navodno do kvalitetnijeg sagorijevanja i smanjenja potrošnje uglja. Iz tog preduzeća su upozorili i da bi zatvaranje kotlarnice “imalo katastrofalne posljedice: popucale instalacije zbog smrzavanja, ogroman finansijski gubitak preduzeća i hiljade građana, uključujući ključne institucije bez grijanja”. Iz pljevaljske firme objašnjavaju da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja.

Kotlarnica je, međutim, godinama predmet oštrih kritika. Ranije je već zabranjivan njen rad od strane ekološke inspekcije, a stanari Skerlićeve ulice kontinuirano  zahtijevaju njeno trajno zatvaranje.

MERS je, međutim,  krajem oktobra 2025. godine, poništio rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana proradila nakon višemjesečne pauze. Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.

Nakon što su analize Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) krajem 2024. godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je i tada zabranila rad kotlarnice. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja 2025. godine. “Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije , kojom je 21. jula naloženo zatvaranje kotlarnice, pa je sudbina tog postrojenja zavisila od Ministarstva, koje je krajem oktobra dalo “zeleno svjetlo”.

Rješenjem Agencije naloženo je potpuno obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije”. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja,  kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja”  tvrde  da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. Navode da su u posljednje dvije godine potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.

Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.

Posljednje najave zatvaranja otvorile su i sukob na relaciji lokalna vlast – država, ali i među pojedinim lokalnim funkcionerima. Demokrate su optužile predsjednika Opštine Darija Vraneša i nadležne opštinske službe da su propustile da izvrše svoje zakonske obaveze. Vraneš je podržao sugrađane koji su sprječavali inspektorku da 30. decembra zapečati kotlarnicu. Sa tog skupa on je pozvao direktora Grijanja da podnese ostavku i zaprijetio da će korisnici  kotlarnice blokirati  Termoelektranu. Takođe, “podigao je prašinu” oko izdavanja urbanističko-tehničkih uslova (UTU) za ugradnju neophodnih vrećastih filtera, čija bi instalacija doprinijela smanjenju zagađenja zraka u gradu.Kako tvrdi Vraneš, UTU nijesu dobijeni zbog “neriješenog  pitanja lokacije skladištenja opasnog otpada“ koji nastaje radom filtera.

Iz Vlade tvrde da taj otpad, iako se često klasifikuje kao industrijski, a u nekim slučajevima i opasan (što zahtijeva laboratorijsku analizu), ima uspostavljene protokole za zbrinjavanje. Istovremeno, ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić je pozvao  Vraneša i direktora “Grijanja” da građanima daju “neke odgovore”.

“I Vraneš i Tošić duguju Pljevljacima odgovor na pitanje: zašto nisu postupili po nalogu inspekcije od prije godinu dana i ugradili dva obična filtera? Mislim da od Vraneša još nismo dobili ni odgovor na pitanje: gdje je nestao novac za ekološke projekte koji mu je uplaćen? Koliko je od tog novca mogao građanima da kupi peći za pelet? Koliko peleta? Koliko fasada na stambenim objektima? Koliko pomoći da pruži pojedincima koji koriste ugalj za grijanje? Nema odgovora. Prvo odgovori na ova pitanja, pa da se odluči o sudbini kotlarnice”, saopštio je Ćulafić.

Ipak, Demokrate su u par saopštenja zagovarale stav da bi naglo gašenje kotlarnice prouzrokovalo nesagledive posljedice. Kako su naveli, nije sporno da je kotlarnica zagađivač, ali njeno eliminisanje mora biti postepeno, a ne naglo. Upozorili su i da “u grijnoj sezoni 2026/2027. kotlarnica ne bi smjela raditi bez ispunjavanja strogih tehničkih standarda i značajnih ulaganja u opremu”. Iz te stranke je najavljeno i da će tražiti da se iz budžeta Opštine usmjere sredstva za dodatnu tehničku opremu, uz očekivanje da država realizuje svoj dio obaveza u projektu toplifikacije. Podsjećaju da je EPCG već realizovala prvu fazu projekta, te da je neophodno da opština iskoristi 2026. godinu za hitno širenje sekundarne mreže, od projektovanja do izvođenja radova.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SVJEDOČENJE BIVŠEG POMOĆNIKA UPRAVE POLICIJE U SLUČAJU BELIVUK: Baković ruši dio optužnice?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković kazao je u Višem sudu da srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana,nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe

 

 

Srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe. Tako je u podgoričkom Višem sudu započeo svoje svjedočenje nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković, koji je saslušan kao svjedok u postupku protiv bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, nekadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog specijanog tužioca Saše Čađenovića.

Lazoviću je optužnicom specijalnog državnog tužilaštva stavljeno, između ostalog, na teret da je tražio ukidanje mjera zabrane ulaska za Belivuka i Miljkovića, što je on demantovo. A sada i Baković.

„Veljko Belivuk i Marko Miljković su kao pripadnici organizovane kriminalne grupe bili na operativnoj mjeri BIL. Dakle to nije zabrana ulaska, to je operativna mjera. To je bilo 2018. Ukoliko se lica koja su pod operativnom mjerom pojave na graničnom prelazu kontaktira se Sektor kriminalističke policije. Nakon toga se odluči da li im se dozvoljava ulazak. Ukoliko se odluči da neka bezbjednosno interesantna osoba bude puštena u Crnu Goru, a takvih zahtjeva je bilo i od partnerskih službi, ta osoba je bila pod nadzorom i bitni su bili kontakti osobe koje će ostvariti u Crnoj Gori, kazao je Baković.

On je rekao da mu je u decembru 2020. godine Lazović, dok su čekali početak kolegujuma, dao usmeni zahtjev da se Belivuku i Miljkoviću izbriše operativna mjera zbog rada na predmetu.

„U tome nisam vidio ništa sporno, jer se to radilo, da se neka lica isprate, opserviraju.  Dao sam nalog Aleksandru Boškoviću za to i sve sam mu do detalja ispričao o  zahtjevu Lazovića. On je javio da je mjera maknuta. Nisam Lazovića pitao koji je predmet u pitanju, nisam imao pravo na to, niti sam imao razlog da sumnjam, kazao je Baković.

Nije se mogao setiti koliko je  puta ukidana operativna mera, ali je kazao da se radi o većem broju i da je to dio prakse.

„Da nije bila skinuta mjera a da su se Belivuk i Miljković pojavili na granični prelaz, granična policija bi obavijestila SKP nakon čega bi donijeli odluku da li da ih pustimo ili ne“, kazao je Baković u Višem sudu.

Tvrdio je i  da je imao profesionalnu saradnju sa Lazovićem i da on nikada od njega nije tražio da uradi nešto nezakonito.

I dok odbrana tvrdi da je iskazom Bakovića srušena optužnica, prigovor je imao specijalni tužilac Miloš Šoškić koji  tvrdi da je svjedok iskazom pokušao da olakša položaj optuženom Lazoviću. Kazao je da je Bakovićev iskaz u suprotnosti sa Zakonom o strancima, ali i onim što je izjavio u istrazi.

Prigovor je zapisnički unijet, kao  i zapažanje sudskog vijeća da je Baković tokom svjedočenja u cjelosti ostao pri iskazu koji je dao u prethodnom postupku.

Baković je objasnio i da ne postoji nikakav pravilnik o tome kako se neko lice stavlja ili skida sa spiska bezbjednosno interesantnih lica.

Ovim svjedočenjem, smatra poslanica Evrope sad (PES) Jelena Nedović, ogoljena je istina o tome da je dio bezbjednosnog aparata u Crnoj Gori godinama radio ne u interesu države, već kriminala.

“Brisanje operativnih mjera za lica označena kao pripadnici kriminalne organizacije nije administrativni potez. To je svjesna odluka koja kriminalcima otvara prostor, a institucija pretvara u saučesnike. Nije ovdje problem jedan čovjek. Problem je sistem u kojem su papiri bili čisti, a bezbjednost države prljava. Sistem u kojem su operativna mjerenja služile za zaštitu “odabranih”, a ne građana. Svjedočenje bivšeg policijskog funkcionera (Enisa) Bakovića, potvrđuje zašto je Crna Gora godinama stajala na mjestu – jer nema države tamo gdje kriminal ima institucionalnu zaštitu“, navela je.

Ona smatra da i ako nije bilo formalno zabrane ulaska, uklanjanje operativnih mjera za lica označena kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti, bez pravila i pisanog traga jeste suštinski i sistemski problem ovog slučaja.

“Ovo je ključni momenat. Nije postojao pravilnik. Što i Baković kaže – nije bilo pravilnika kako se neko stavlja na operativnu mjeru – niti kako se ta mjera skida a to znači da su se odluke donosile proizvoljno i sistem je bio otvoren za zloupotrebu. Zaključak ove priče stavljanja pa brisanja operativnih mjera – brisanjem operativnih mjera iz sistema, policija je izgubila svaku obavezu da su nadležna službena lica nadležna za interese Crne Gore. Nakon što je ta mjera uklonjena, takvo se lice u sistemu pojavljuje kao običan putnik – bez upozorenja, bez alarma i bez ikakve institucionalne reakcije“, saopštila je  poslanica Nedović.

Baković u iskazu tvrdi  da je alarm ipak upaljen čim su se srpski kriminalci pojavili na graničnom prelazu.„Sredinom januara 2021.godine pozvao me tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi i rekao da su se ova lica pojavila na graničnom prelazu Tivat. Rekao sam mu da pozove Zorana Lazovića i znam da su bile mjere prema nekim licima, kazao je tokom svjedočenja.

Suđenje u  Višem sudu biće nastavljeno 22.janura.

Svetlana ĐOKIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo