Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Alternative

Objavljeno prije

na

Bilo je nečeg jezivog u Đukanovićevom prazničnom intervjuu Pobjedi. Ni stotine zastava koje su se tog dana vijorile glavnim gradom, ni po premijerovom broju skrojena pitanja, ni brižno i baš za tu prigodu selektovana statistika iz vladinog kabineta, da glumi razvoj , nijesu uspjeli da sakriju uspaničenog diktatora, spremnog na sve da odbrani carstvo u kom je sve teže preskočiti jaz između njegovih i onih drugih. Osiromašenih i obespravljenih.

Nakon što je i na crveno slovo potpuno otvoreno najavio odmazdu kritičarima i svima koji stanu na put njegovim transakcijama sa investitorima sa egzotičnih adresa, Đukanović je nenadano, izgovorio i istinu, koja razotkriva suštinu sistema koji je kreirao.

,,Mi neki nemamo alternativu”, kazao je komentarišući neuspjelu prodaju Kraljičine plaže investitorima iz UAE, koji su, po premijeru, shvatili da im ovdje zbog naše patologije nije mjesto , pa otišli. ,,Mi ostajemo ovdje gdje smo rođeni, gdje su svi naši korijeni”, kazao je potom premijer zemlje čiji se sjever masovno iseljava i za kog to nije ,,alarmantan problem”.

A ljudi sa svojih ognjišta odlaze u nepoznato baš zato što premijer nema alternativu. Javnost se neko vrijeme mučila da svari Đukanovićevu ideju da je u zemlji ostvarenih mu snova gorivo – luksuz. Najmučnije je što je ta izjava suštinski istinita. Ovdje su kao i benzin i nada i obični ljudski snovi luksuz.

Četrdesetogodišnjaku sa magistarskom diplomom ekonomije, bez posla, koji vodi NVO koja se znakovito zove Alternativa planiranje porodice je – luksuz.

Ovo je društvo socijalno kastrirane mladosti. Onaj ko živi u selima sjevera, osuđen je na samoću. Zasnivanje porodice tamo je ravno podvigu. U sjenci velikih tema, više kao zanimljivost, mediji su objavljivali priče da se naši srednovječni momci žene preko prevodadžija sa djevojkama iz Albanije. Gradovi su puni prosijedih glava, koje gube dane kao neprilagođeni tinejdžeri. Dramu promašenih života, lomova i uzaludnih čekanja u Đukanovićevoj Crnoj Gori nema ko da piše.

Zbog toga što premijer nema alternativu, alternativa njegovim građanima su – odlazak iz zemlje ili domoljubna pozivnica: ostajte ovdje, čeka vas sezonsko branje bresaka.

Čovjeku bez alternative, ipak postoji alternativa. Alternativa njegovoj nesputanoj moći je patriotizam. Ne onaj paradni, ogrnut zastavama, nego onaj koji bi od ove zemlje umjesto opustošene kolonije Đukanovićevih uglednih investitora, napravio mjesto rađanja nade.

U toj zemlji bi na 11. godišnjicu ubistva vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića u zatvoru bili izvršioci i naručioci. Nakon duže od dvije decenije kada je počinjen strašni zločin deportacija bosanskih izbjeglica bili bi kažnjeni i počinioci i nalogodavci. Pred premijerovom sestrom se ne bi klanjalo pravosuđe, kažnjavajući medije jer pišu o korupciji nje i njenog brata za koju ih sumnjiče istražni organi preko okeana. Mi ne bismo kao čudo doživljavali slučaj kada sudija presudi u korist slobode štampe, kao što se desilo nedavno kada su Vijesti oslobođene istih optužbi za koje je Monitor kažnjen sa pet hiljada eura.

U toj se zemlji alternative, ne bi dupke punili Cecini koncerti, a ulaznice kupovale uz grebalicu Džigijeve Lutrije, dok se istovremeno pomamno moralistički osuđuje isturena noga jedne profesorice uhvaćena u kadar na proslavi mature. O moralu ne bi brinuli partijski vojnici. Neke druge profesorice i profesori ne bi bili progonjeni jer kritikuju vlast. Mlade pjevačke nade ne bi finansirali ljudi iz podzemlja, već institucije kulture.

Samo znamo: alternativa za Đukanovića ne znači puki gubitak vlasti i privilegija. Zato što ga na kraju puta čeka odgovarnost za zločine i pljačku – zato on ,,nema alternative”. Zato mora biti – vlast. Zato nam ne dozvoljava izbore, već nameće puteve. Nije čudo što je u intervjuu u Pobjedi Đukanović predstavljao UAE kao model kom treba da težimo, kao ,,jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta”, besprekorno uređenu od ,,bezbjednosti do zaštite životne sredine”.

Ipak, to što naš šeik ne vidi sebi drukčiji put osim vječnog upravljanja našim sudbinama, ne znači da se alternativa neće roditi. Možda, stvarno, kad onih pedeset ljudi koje na protestima uporno čekaju nikšićki alternativci, stanu jedni uz druge.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opet po žrtvama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Klijenti nekadašnje Hypo banke kojima su ovih dana ponovo blokirani računi za iznos od 7,5 do 8,7 hiljada eura uzdaju se još u Ustavni sud. Prije nego krenu „put Strazbura“. Pitanje je, međutim, da li izvršne i monetarne vlasti mogu  priču posmatrati skrštenih ruku, kao da ih se ona nimalo ne tiče

 

Jesu li preče evropske integracije ili izbavljenje od samovolje Milivoja Katnića? Da li će predstojeći nikšički boj zakazan za 14. mart označiti dalji sunovrat ili uskrsnuće Đukanovićevog DPS-a? Kako će se Vučićeve vakcine primiti u Crnoj Gori? Ko je bio naš najskuplji ministar poljoprivrede u ovom vijeku? A ko će biti novi patrijarh, mitropolit, odnosno, direktor Uprave policije?

Među velikim i sudbonosnim pričama, negdje pri dnu stranice, provukla se i jedna mala, za istoriju nevažna vijest: njih 113 ponovo se našlo u okovima dužničkog ropstva. Skupa sa djecom, roditeljima i bračnim drugovima. Baš kada su pomislili da su se, konačno, spasili bijede. I da mogu da se vrate normalnom životu.

Odlukom Osnovnog i Višeg suda, uz pomoć advokata i javnih izvršitelja, oni će nekadašnjoj Hypo banci i njenoj Heti (danas su to Addiko banka i HoldCo East) platiti blizu miliona eura sudskih troškova za spor koji, suštinski, nijesu izgubili. Naprotiv.

Priča nije nepoznata. Nakon osamostaljenja, dok su uz pozitivne ekonomske pokazatelje rasla i optimistička očekivanja  naših stanovnika, menadžment austrijske Hypo banke riješio je da zaradi još neki milion špekulativnim „deviznim kreditima“ koji su odobravani tokom 2007. i 2008. godine.  Klijenti banke, njih 500 – 700, dobijali su stambene kredite u domaćoj valuti (eurima) ali je zaduženje vođeno u švajcarskim francima (CHF).

Mamac je bila činjenica da su ti krediti, zbog niže kamate, bili jeftiniji. Klijentima nije rečeno da je kurs švajcarske valute tada bio „na istorijskom minimumu“ i da su sva predviđanja išla u smjeru skorog jačanja franka u odnosu na euro.

Prije nego osudimo „lakome klijente“ – a to su i kod nas i u regionu radile čak i neke institucije – sjetimo se koliko smo puta iz radnje izašli sa onim što nam je preporučio vješti prodavac umjesto onoga za šta smo došli.

Stvari su, što se dužnika Hypo banke tiče, ubrzo krenule po zlu. U dramatičnim razmjerama. Analiza CEZAP-a pokazuje dio njihovih nevolja. „Klijent koji je uzeo CHF kredit 2007. godine u iznosu od 120 hiljada eura, a vraća uredno kredit već sedam godina i vratio je preko 86 hiljada eura, danas duguje, na ime glavnice bez kamata, oko 170 hiljada eura!”

Država je ostala ravnodušna na dužničke muke (ljudi su gubili imovinu, živce, zdravlje pa i živote) pa je njih nešto više od 300 riješilo da, sredinom 2013. godine, pomoć potraže na sudu. Onako,  kako su to prije njih uradili klijenti sličnih banaka u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Mađarskoj, Rumuniji, Poljskoj…

Dvije godine i šest-sedam ročišta kasnije, Skupština je (2015) usvojila Zakon o konverziji kredita u CHF-u u eure. Primjenom tog Zakona, tokom 2016. ispunjeni su glavni zahtjevi unesrećenih klijenata Hypo banke. I njih 113 odlučuje da povuče tužbu, ne sluteći da će ih (i) to skupo koštati. Pošto Hypo, Heta i njihovi advokati namjeravaju da preko suda, na ime troškova parničkog postupka, naknade dio izgubljene dobiti. U čemu su im crnogorski sudovi pružili svesrdnu pomoć.

Zatečeni klijenti Hypo banke kojima su ovih dana ponovo blokirani računi za iznos od 7,5 do 8,7 hiljada eura uzdaju se još u Ustavni sud. Prije nego krenu „put Strazbura“. Pitanje je, međutim, da li izvršne i monetarne vlasti mogu cijelu priču posmatrati „skrštenih ruku“, kao da ih se ona baš nimalo ne tiče.

Dok su monetarne vlasti država u okruženju upozoravale potencijalne korisnike na rizike uzimanja kredita konvertovanih u CHF – slikovito pominjući glavobolju i veliku štetu – CBCG je, skupa sa Vladom, poslovanje Hypo banke pratila bez riječi upozorenja.

Nije nevažno podsjetit: austrijska banka je u CG registrovana uz pomoć advokatske kancelarije „prve sestre“ Ane Kolarović – Đukanović. Potpredsjednik banke i član odbora direktora banke tokom posla sa CHF kreditima bio je Petar Ivanović, budući ministar poljoprivrede. Jedan od najvećih kredita u švajcarcima, i možda jedini odobren uz višegodišnji grejs period, uzela je firma Global Montenegro u kojoj je suvlasnik Milo Đukanović. I još ga ne vraća. Darko Šarić je bio klijent sa VIP statusom…

Da li je država zbog toga imala obavezu da ćuti, a sudovi da presude u korist povlašćene banke i njenih saradnika? Čak i nakon toga što je Sud pravde EU u septembru 2017. godine presudio da krediti konvertovani u CHF imaju „nepoštene odredbe“.

Ili je za sve krivo samo njih 113. Skupa sa porodicama i prijateljima. Pa neka p(l)ate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko nas mrzi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nove nevolje vlasti pravdaju starim izgovorima: DPS, UDBA, mafija… Oni, međutim, više ne drže vodu. Njihova je obaveza da počinioce otkriju i privedu pravdi. Ako su dorasli poslu koga su se prihvatili

 

Poruke mržnje nanovo su zapljusnule Crnu Goru.

„Nikšić biće Srebrenica“, osvanulo je na kamenom zidu Hadži Ismailove džamije. Nepoznati autori su i na fasadi, da pritvrde naum, ispisali „Srebrnica“, „Turci“ i nacrtali krst sa ocilima. Vrlo sličan onome koji je, nepuna 24 sata ranije, na Osmanagića džamiji u Podgorici, uočio Rifat Fejzić, Reis islamske zajednice u Crnoj Gori.

Oko toga se slučaja potom povela polemika. Jedni su tvrdili da krst sa četiri s stoji na zidu starovaroške džamije već pet godina. Drugi su bili sigurni da je riječ o svježem ili osvježenom djelu, starog ili novog mržnjopisca. Prvi su se pozivali na video zapis iz 2016. na kome se vidi kako je džamija bila naružena nepripadajućim simbolima. A drugi na iskustvo svakodnevnog boravka u podgoričkoj bogomolji. Reis Fejzić je naposljetku  prihvatio odgovornost, što godinama nije uspio da vidi krst na zidu kraj kapije džamije.

Ovim povodom nijesu se oglašavali samo oni kojima je u opisu posla da sprečavaju nasilje. I pronalaze počinioce.

Priče iz Podgorice i Nikšića nadovezale su se na vijest s kraja prošle nedjelje da je sa kapije Cetinjskog manastira, pod okriljem mraka, neko polomio i odnio krst. Dok je beranski Savjet za imenovanje ulica u dalju proceduru uvrstio prijedlog da se jedna ulica nazove po presuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Ove rede, imenima ratnih zločinaca neće se prozvati nijedna od beranskih ulica. Ali su i ti i takvi pokušaji dovoljni da prizovu pitanje: zar opet? To možda i nije toliko strah koliko razočarenje.

U Pljevljima pamte i gore trenutke od stihoklepnje „polećela crna ptica Pljevlja bića Srebrenica“, koja je ljetos ostavljena u prostorijama Islamske zajednice, nakon što su njena vrata polomljena kamenicama. A zidovi naruženi već pominjanim porukama i simbolima.

Najvažnije i najteže je u ovakvim situacijama sačuvati pribranost i ne preuzimati ulogu presuditelja. Na svakoj strani ima moćnih i prljavih svaštočina, spremnih da podmetnu jedni drugima. Problem je što nova vlast ne preuzima odgovornost za otkrivanje počinilaca već poseže za izgovorima. DPS, UDBA, mafija… Poruke iz opozicionih dana više ne drže vodu. I što vrijeme bude odmicalo sve manje će. Nove vlasti već su potrošile 1/12  mandata i njihova je obaveza da uspostave red i sigurnost uzemlji, ili da priznaju da ne kontrolišu situaciju u Crnoj Gori.

Ova vlast nema neke osobite kredite iz prošlosti za trošenje. Nije slučajno u njenom okrilju „žena četnik“ mogla postati ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta; čovjek koji javno negira genocid u Srebrenici, vrijeđa manjine a Crnogorcima sa tzv. patriotskih skupova poručuje da su neonacisti – predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode; vlasnica štikli „za gaženje bezbožnika“ (sa zmijskim printom) predsjednica UO Nacionalnih parkova CG;  a deklarisani četnik, sa svom kostimografijom, predsjednik komisije za imenovanje ulica u dugo jedinom opzicionom gradu na sjeveru države.

To su neki od razloga zašto, inače dobrodošle, verbalne osude zlokobnih gestova, aktuelnim vlastima nijesu dovoljne za sticanje povjerenja najranjivijih. Ova vlada promašila je neke važne kapije. Oglušila se na upozorenja da je formirana kršeći dobre običaje o zastupljenosti pripadnika svih vjera i nacija. Istovremeno, čim je sklopljena, pohitala je da povjeri javnu funkciju djelatnici koja se proslavila šovinističkim tvitom na račun prethodnika: „Kažu da cijela Vlada za godinu ne može pojesti jednu njegušku pršutu“.

Krivokapić i Abazović moraju biti svjesni tereta sa kojim se nosi većina koju predstavljaju. Po istom obrascu po kome se svaki pošteni građanin Crne Gore na pomen DPS-a uhvati za novčanik, da provjeri je li još na mjestu, i „raspojasana tradicionalnost“ pojedinih prvaka vladajuće većine podsjeća da devedesete nijesu bile davno. I da još traju.

Crna Gora danas nije manje podijeljena nego 30. avgusta. Mnogi građani koji su se od prvog do posljednjeg  dana DPS-a na vlasti suprotstavljali režimu, sve više osjećaju gorak ukus pobjede. Vrhovi nove vlasti moraju znati da njihovo    nipodaštavanje CPC, podstiče kod Crnogoraca snažnu ogorčenost koja nema nikakve veze sa navodnim žalom za Đukanovićevim vremenima.

Odgovorni u Vladi dužni su da se oglase informacijom da su otkriveni počinioci najnovijih nevaljalstava. Ili da su posao predali sposobnijima od sebe. U protivnom, mržnja kojoj svjedočimo će rasti i iznutra gušiti Crnu Goru. A san o zemlji, domovini svih, biće sve dalji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Rok po rok

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana. Samo ne znamo kada će stići

 

Iskustvo iz kovid ambulante u Podgorici: „Majka je imala temperaturu, cijelu noć je bila bolesna došla sam ovdje. Rekli su mi da idemo u Staru Varoš. Ušla sam tamo, došla je komunalna izbacila me. Kad sam došla na red, nakon par sati, vratili su me ponovo u kovid centar. Čekam već sat i kusur. Malo je reći da je haotično“, kazala je građanka TV Vijestima. Druga gospođa je izjavila da je u Budvi stanje još gore. Prijatelj iz Nikšića nedavno se žali da je nakon što mu je potvrđena korona, na zakazanu kontrolu čekao preko tri sata. Mediji su prenijeli iskustvo pacijenta iz Podgorice koji je uredno zabilježio broj poziva Doma zdravlja u Bloku pet – u petak je zvao 249 puta, u ponedjeljak 68 i utorak 420 puta. Ukupno 737 poziva. Veza je ili bila zauzeta ili se niko nije javljao.

I pored najava, vakcinacija nije počela krajem januara, a neće ni početkom ovog mjeseca. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je za TV Vijesti rekla da je izvjesno da će prve Fajzer-Biontek vakcine stići tek u martu, a tada se očekuju i vakcine kineskog Sinofarma. I vakcine iz Kovaks programa biće tek u martu.

Ministarka je najavila mogućnost da uskoro stignu ruske vakcine Sputnjik V. Očekuje se svaki dan. Kada dođu, oni najugroženiji će morati sačekati od tri do nedelju dana, dok ih pravno ne registruje Agencija za ljekove. Vakcine se daju u dvije doze u razmaku od tri nedjelje.

Ministarka je najavila prvu tranšu od 5.000 vakcina, nakon čega će one stizati sukcesivno za nedjelju, deset dana, kako se precizira ugovorom. Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana.

Tope se nade u skoro sticanje kolektivnog imuniteta. To još ne ide baš najbolje ni najbogatijim ni najuređenijim državama, i pored najave da će SAD i zemlje EU, do ljeta ili početka jeseni, vakcinisati 70, 80 posto ili više odraslog stanovništva koliko je, smatra se, neophodno za postizanje zaštite od virusa.

Crna Gora sa 600.000 stanovnika ima oko 100.000 stanovnika ispod 16 godina, koji se ne vakcinišu. To znači da nam treba milion doza vakcina. U Srbiji je za 15 dana prvu dozu vakcine primilo pola miliona građana. Znači, može se samo kad bi bilo vakcina.

Priča ko je kriv – bivša ili sadašnja vlast što vakcina nema, ne pomaže. Kao ni ovolika opuštenost. Dok gledamo kako su zemlje EU i pored početka masovne vakcinacije i dalje zatvorene, mi smo prevazišli švedski model otvorenosti. I pored činjenice da je u srijedu registrovano 642 nova slučaja virusa, uz sedam smrtnih slučajeva, dan ranije isto sedam umrlih i 504 novooboljelih. Nakon dugo vremena korona je ušla i u domove za stare. Petoro korisnika Doma starih u Bijelom Polju je preminulo. Prema informacijama iz Opšte bolnice Kotor, raste broj mladih, i ispod 30 godina, koji imaju tešku kliničku sliku.

Direktorica KCCG dr Ljiljana Radulović u utorak je iznijela alarmantan podatak da je u najvećoj bolničkoj ustanovi u Crnoj Gori popunjeno 80 odsto kapaciteta namijenjenog za kovid pacijente. Istakla je da je to razlog za brigu. Ministarka zdravlja je sjutradan umirila javnost podacima da je na nivou Crne Gore popunjenost kovid bolničkih kapaciteta oko 60 odsto.

Zbog pojave britanskog soja korona virusa u regionu, Institut za javno zdravlje poslao je u Berlin 40 uzoraka korona virusa. Za 23  se sumnja da su pozitivni na novi soj. Tek kad stignu ti nalazi, znaće se da li se nagli skok inficiranih može dovesti u vezu sa novim sojem virusa. Preventivno smo zatvorili ulazak stranaca samo iz Velike Britanije, dok ostali mogu bez ograničenja da ulaze u Crnu Goru.

Učestalost u posljednje dvije nedjelje na 100.000 stanovnika u regionu izgleda ovako: BiH 124, Hrvatska 175, S. Makedonija 195, Kosovo 236, Srbija 335, Albanija 411, Slovenija 811, Crna Gora 1038! Protekle sedmice bili smo na drugom mjestu po broju novozaraženih na 100.000 stanovnika u Evropi. Mjesecima smo već u evropskom vrhu po broju oboljelih, ali na snazi su, za razliku od ostalih zemalja, i dalje ublažene mjere, prema kojima između ostalih nije potreban nikakav test za ulazak u Crnu Goru.

Epidemiolog Dragan Laušević je kazao da bi zaključavanje, kad bi se u ovoj situaciji uvodilo, moralo trajati četiri nedljelje. Ali, zaključavanja neće biti zbog ekonomije. Čekaćemo vakcine, sve bespomoćniji, a korona će činiti svoje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo