Prije neki dan, sasvim slučajno na radiju sam uhvatila numeru Cuts you up Pitera Marfija. Sjajna i mračna balada sa gotskim prizvukom iz 1990 godine sa solo albuma Deep, sa kog se izdvojila i numera Strange Kind of Love.

Specifičan Marfijev glas, nešto između melodičnosti Dejvida Bouvija, mračnjaštva Nika Kejva, i divljine Igija Popa a opet toliko specifičan da kada ga čujete znate da je on i samo on. E, da. Piter Marfi je još živ i već dvadeset godina je njegov dom u Istanbulu u Turskoj, gdje se oženio , dobio dvoje djece, i nastavio da se bavi muzikom.

Zašto danas o njemu. Eto tako. Smatram da jedan tako specifičan muzičar zaslužuje malo prostora i za života ,a ne samo beskrajno tugovanje kada iznenada napusti ovaj svijet. Jer skloni smo da zaboravimo na žive dok nas smrt ne podsjeti da su bili tu i nekako nas oblikovali. Piter Marfi je itekako uticao na moj život.

Naime, prvi gimnazije. Pojavljujem se kao seljančica, loše obučena, sa nikakvim osjećajem za trenutnu modu i još gorim muzičkim ukusom. Mogla sam da izađem na kraj sa aktuelnim knjigama, stripovima, filmovima ali muzika mi je bila slabija strana. Dok mi Dragana, koja je sjedjela klupu iza mene nije nasnimila Bauhaus na jednoj kaseti, koju sam uzgred zdipila od moje mame(pssssst!)

Prvi tonovi Bauhausa su vjerovatno nešto najčudnije što sam čula. Mračno, beznadno, skoro atonalno, sa tim Piterovim glasom koji je gutao sve pred sobom i potpuno potiskivao muziku u drugi plan. Nekako je sa prvim Bauhausima došla i crna garderoba , koje se nikad nisam baš najuspješnije oslobodila. Inače, muzičku grupu Bauhaus su oformila dva školska drugara Denijel Eš i Piter Marfi ranih osamdesetih godina. Koristeći scenske efekte i teatralne nastupe , postali su ikone glam-goth muzike. Iako su snimili samo jedan album, njihov uticaj na modernu muziku je i dan danas prepoznat i cijenjen. Iz tog perioda se izdvojila numera Bela Lugosi is Dead, koja se tako dobro uklopila u vampisrski noar Glad sa Dejvidom Bouvijem i Ketrin Hepbern.

Piter je i zbog svoje specifične fizionomije , postao pin up ikona tzv. mračnih darkera, mada je i dan danas jednostvano neodoljiv i sa svojih 56 godina. Solo karijeru sa manje ili više uspjeha ima od sredine osamdesetih. Album Deep iz 1990 vratio ga je iz laganog zaborava, i predstavio kao dobrog muzičara i rasnog vokala. On je 1995 odlučio se da prihvati laganiji pop zvuk i započinje saradnju sa producentom Paskalom Gabrijelom. Sve je to upakovano u slušljiv album Cascade.

Potpisnica ovih redova mora da prizna da je potpuno zaboravila na Marfija, i iz hodnika sjećanja je isplivao ne zbog muzike, već zbog optužnice da je u martu 2013 godine, u Kaliforniji udario čovjeka kolima i pobjegao sa lica mjesta. Dobio je tri godine uslovno.

Zatim se ove godine vratio na muzičku scenu albumom ‘LION’. Možda najsličniji njegovom radu sa Bauhausom, Fragmentaran, distorziran, sa glasom koji je uvijek na ivici ludila. Dobar album. Dobra, beskompromisna muzika. I prijatno je čuti Pitera opet.

Iva BAJKOVIĆ