Ratne mreže, propaganda i sigurnosne strukture iz devedesetih i danas povezuju Balkan s novim sukobima, dok potraga za nestalima pokazuje da ratno naslijeđe još nije završeno.

EKSHUMACIJA: Na lokacijama Mali Kaludra i Jabuka kod Zubinog Potoka, nakon četiri sedmice iskopavanja, pronađeni su posmrtni ostaci najmanje 23 osobe. Premijer Kosova u tehničkom mandatu Albin Kurti rekao je da bi mogli pripadati takozvanoj “grupi mitrovačkih intelektualaca” – ljekarima, profesorima i advokatima koje su, prema navodima kosovskih institucija, srpske snage kidnapovale i strijeljale 19. aprila 1999. godine. Među njima je bio i ljekar Adem Ademi. Njegova sestra Ljutfije Ademi-Vokši rekla je da se porodice nadaju da će nakon gotovo tri decenije moći sahraniti najbliže. Identifikaciju će DNK analizom obaviti Međunarodna komisija za nestale osobe. Ekshumacija je rezultat dvogodišnje istrage Specijalnog tužilaštva Kosova, u kojoj su tri osobe osumnjičene za ratne zločine u pritvoru. Kurti je ponovo zatražio od Srbije otvaranje državnih arhiva, posebno dokumentacije 37. motorizirane brigade Vojske Jugoslavije. Prema podacima kosovskog Instituta za ratne zločine, još se traga za 1.577 osoba nestalih tokom rata, dok je dokumentirano 12.230 žrtava.

ŠEHOLI: Kosovsko Specijalno tužilaštvo tereti Fatmira Šeholija za špijunažu i ucjenu, navodeći da ga je regrutirala srbijanska Bezbednosno-informativna agencija i da je do oktobra 2025. po njenim uputama prikupljao podatke o političkim i sigurnosnim prilikama na Kosovu. Prema optužnici, informacije i dokumente prosljeđivao je srbijanskim obavještajcima. Istovremeno je od 2022. do kraja 2025. ucjenjivao jednu osobu prijetnjama objavljivanjem kompromitirajućih snimaka i podataka, čime je, tvrdi tužilaštvo, pribavio više od 13.000 eura. Šeholi nije jedini takav slučaj. Aleksandar Vlajić osuđen je na pet godina zatvora nakon priznanja da je špijunirao za BIA-u, dok se pred kosovskim pravosuđem nalaze i Bedri Šabani i Muharem Ćerimi. Slučajevi se nadovezuju na tvrdnje Prištine o djelovanju srbijanskih sigurnosnih struktura na Kosovu.

PROPAGANDA: Ruski utjecaj u Srbiji ima razvijenu medijsku infrastrukturu – od anonimnih profila na društvenim mrežama do ruskih državnih medija. Bivši šef biroa njemačke agencije DPA Thomas Brey ocjenjuje da je cilj propagande stvaranje slike o svijetu u kojem se Zapad raspada, dok Rusija i Kina grade novi multipolarni poredak, a Srbija i Rusija su žrtve zapadnog pritiska. Profil “Govorit Moskva” na Facebooku i Instagramu i istoimeni YouTube kanal “Sa vrha” uglavnom objavljuju prijevode Putinovih govora, bez jasnih podataka o vlasništvu. Sputnik i RT Balkan djeluju kao ruski državni mediji, dok “Pravda Srbija” prenosi njihov sadržaj. Ruski mediji su proteste u Srbiji nakon tragedije u Novom Sadu opisivali kao “obojenu revoluciju” iza koje stoje zapadne obavještajne službe. Evropska komisija i Reporteri bez granica ocjenjuju da je sloboda medija u Srbiji ozbiljno ograničena.

PLAĆENICI: Više javno tužilaštvo u Beogradu podnijelo je optužni prijedlog protiv Miloša N., koji je, prema navodima tužilaštva, 2024. otišao u Moskvu i s ruskim Ministarstvom odbrane potpisao ugovor. Nakon obuke upućen je u Zaporošku oblast, gdje je od septembra 2024. do novembra 2025. izvršavao naređenja ruskih starješina. Ranjen je u napadu ukrajinskih dronova. Učešće državljana Srbije u stranim oružanim sukobima kažnjivo je zatvorom od šest mjeseci do pet godina, uz zakonske izuzetke. Prema sudskim spisima, od 2014. do septembra 2024. osuđeno je 37 osoba, a u šest slučajeva izrečene su zatvorske kazne. Ukupan broj državljana Srbije koji se bore na ruskoj strani nije poznat. Procjene govore o oko 200 boraca s Balkana u ruskim redovima.

SAVIČIĆ: Davor Savičić, državljanin Bosne i Hercegovine i Rusije, među njima je najpoznatiji po tome što je protiv njega ukrajinsko pravosuđe podiglo optužnicu za ratne zločine nad civilima u Kijevskoj oblasti. Suđenje se vodi u odsustvu, a za njim je u BiH raspisana potjernica. Prema ukrajinskim istražiteljima i Medijskoj inicijativi za ljudska prava, Savičić je komandovao jedinicom “Vukovi” unutar privatne vojne strukture “Redut”, koju regrutira i finansira ruski GRU. Tereti se za zlostavljanje i zatočenje civila u Fedorivki, Ivankivu, Šibenama i okolnim mjestima. Ukrajinski civil Mykola svjedočio je da je Savičić komandovao njegovim zatočenjem i zlostavljanjem. Prema iskazu, bio je vezan za drvo, prisiljavan na rad i držan u vlažnim jamama. Kasnije je, prema vlastitom svjedočenju, nakon premlaćivanja prisiljen da se pred kamerama predstavi kao pripadnik ukrajinske sigurnosne službe. Snimak je emitiran na ruskom Prvom kanalu. Savičić se 2025. u Moskvi sastao s Miloradom Dodikom, a novinari Detektora zabilježili su njegovo sudjelovanje u regrutiranju balkanskih dobrovoljaca.

Eldin HADŽOVIĆ

Region bukti od Bosanskog Grahova do Deliblatske peščare, i jedino je još flamingo ostao ružičast. I jedva živ

SALI: Slučaj Fehima Salija otvara neugodno pitanje koliko duboko sežu srpske obavještajne mreže na Kosovu. Taj pripadnik goranske zajednice iz Dragaša uhapšen je na graničnom prelazu Merdare pod sumnjom da je duže vrijeme prikupljao i za račun srpske BIA-e prenosio osjetljive podatke. Prema Kosovskom specijalnom tužilaštvu, dostavljao je analize političkih prilika, fotografirao i identificirao pripadnike Kosovske obavještajne agencije (KIA), ali i mapirao ljude bliske konzervativnim, odnosno vehabijskim strukturama. Posebno je osjetljiva tvrdnja da ih je srpskoj službi predlagao kao potencijalne kontakte za vrbovanje. Sali je od 2020. do 2024. u dva mandata bio član Konsultativnog vijeća za zajednice pri Predsjedništvu Kosova, a radio je i u obrazovnom sistemu Srbije. Predsjedništvo ga je u maju 2024. razriješilo na osnovu povjerljivih sigurnosnih izvještaja. U njegovoj kući, prema navodima medija, pronađeno je 39.500 eura, 500 dinara i četiri telefona. Osumnjičeni je detaljno opisao načine komunikacije, logistiku i primanje materijalne koristi. Tužilaštvo traži pritvor zbog opasnosti od bjekstva i uništenja dokaza, kao i zbog dvojnog državljanstva. Za špijunažu je na Kosovu zaprijećeno najmanje pet godina zatvora. Ali slučaj već sada pokazuje koliko su manjinske zajednice i državne institucije ranjive kada postanu meta obavještajnih službi.

ADRIA: Preuzimanje Adria News Networka (ANN) od strane Alpac Capital već je promijenilo upravljačku strukturu N1, TV Nove, Danasa, Nova.rs i Radara. Na čelu tog portugalskog investicionog fonda je Pedro Vargas David, koji je sada i zvanično upisan kao direktor svih medija ANN-a, članica United grupe u Srbiji. Prvi potez novog vlasnika bila je ekspresna smjena direktora. Kadrovska čistka dolazi uoči novog izbornog ciklusa u Srbiji. Uz ranije veze Alpac Capitala sa političkim i kapitalnim interesima u regionu i vlasništvo nad Euronewsom, to je dovoljno da se pojavi sumnja u pokušaj pacifikacije kritičkih redakcija. Televizija N1 i novi menadžment tvrde da promjena vlasnika neće utjecati na uređivačku nezavisnost. Ali medijska kontrola rijetko počinje zabranom tekstova. Češće počinje promjenom ljudi koji odlučuju šta je važno, a šta više nije.

LOBI: Ugovor HDZ-a BiH sa američkom lobističkom kućom Mercury Public Affairs pokazuje koliko je spor oko „Južne interkonekcije“ već odavno preseljen iz Sarajeva i Mostara u Vašington. Ova stranka lobiranjem nastoji utjecati na pitanje kontrole nad budućim gasovodom i spriječiti da njime upravlja sarajevski BH-Gas. Za zaštitu lokalnih energetskih i političkih interesa tako je angažirana strana lobistička kuća – u trenutku kada HDZ BiH upravo obilježava 36 godina postojanja i u Mostaru slavi dugogodišnju monopolizaciju političke reprezentacije hrvatskog naroda u BiH. Unutrašnja blokada vlasti tako dobija međunarodni nastavak – politička volja se prepušta strancima, a lokalne poluge moći služe tek za mikromenadžment.

HORMONI: Nove kliničke smjernice albanskih zdravstvenih vlasti za hormonsku terapiju transrodnih osoba preko noći su od stručnog medicinskog dokumenta napravile front kulturnog rata. Smjernice ne predviđaju državno subvencioniranje terapije, ali su politički akteri, konzervativne udruge i vjerske zajednice odmah pokrenuli priču o „ugrožavanju tradicionalnih vrijednosti“. Organizacije za zaštitu ljudskih prava, nasuprot tome, govore o usklađivanju zdravstvene zaštite sa međunarodnim standardima. Dok javnost raspravlja o navodnom uvozu „zapadnog progresivizma“, građani se suočavaju sa nestabilnim vodosnabdijevanjem, restrikcijama struje i urušenim primarnim zdravljem. U zemlji u kojoj pacijenti u bolnicama često sami kupuju zavoje i osnovne lijekove, kulturni rat je neobično zgodan politički anestetik.

FLAMINGO: Takozvana „Flamingo revolucija“ u Albaniji prešla je 80 dana protesta i odavno prerasla početni ekološki povod. U maju je bunt stanovnika i aktivista u području zaštićene lagune Narta počeo zbog planova za luksuzne turističke komplekse na Sazanu i Zvërnecu, iza kojih stoji američka investicijska grupa povezana sa Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Danas je ružičasti flamingo, simbol ugroženih močvarnih staništa južne Albanije, postao znak šireg otpora režimu Edija Rame. Demonstranti ga optužuju za klijentelizam, rasprodaju javnih i prirodnih resursa i netransparentne pogodbe sa stranim kapitalom. Protesti su stigli do bulevara Tirane, a podrška stiže i iz albanske dijaspore. Zahtjev je ostao isti: Ramina ostavka i prelazna vlast. Vlada računa na iscrpljivanje protesta i ljetnu sezonu kao prirodni sedativ. Za sada, flamingo nije uginuo.

USIJANJE: Ekstremne temperature dodatno su usijale požarnu situaciju na Zapadnom Balkanu, gdje je aktivno na stotine požarišta. Prema EFFIS-u, rizik od požara dostigao je ekstremni, crveni nivo, dok su vatrogasne i spasilačke jedinice na granici operativnih kapaciteta. Najkritičnije je u BiH, gdje se požar na Risovcu kod Bosanskog Grahova proširio na 15 kilometara vatrene linije i ugrozio naselja uz granicu sa Hrvatskom. U Sjevernoj Makedoniji aktivni su požari kod Bitolja, Jegunovca i Saraja, a vjetar i nepristupačan teren otežavaju gašenje. U Srbiji je aktivno više od 40 požarišta, s težištem na Deliblatskoj peščari i Stolovima. Gori i Albanija, na više od osam lokacija, uključujući okolicu Valone. U Crnoj Gori službe i dalje dežuraju na kritičnim tačkama nakon lokaliziranja požara kod Herceg Novog i u Boki. Regionalne službe traže međunarodnu pomoć iz zraka. Sistem koji bi trebao štititi ljude i prirodu sad radi na granici izdržljivosti.

Eldin HADŽOVIĆ

Dok se manje-više svi zgražavaju nad Martensovim pitanjem, Vučić i Zelenski znaju da su obojica kupili ono što im treba: jedan vrijeme, a drugi municiju. Sve ostalo je politička dekoracija za naivne

POSJETA: Prva zvanična posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Beogradu uklonila je smokvin list koji je prikrivao tzv. multivektorsku vanjsku politiku Srbije, iako se tu nema bogzna šta sakriti. S jedne strane, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koristi ovaj susret kao snažan signal Briselu i Washingtonu da je Srbija, uprkos odbijanju uvođenja sankcija Moskvi, konstruktivan partner koji podržava Kijev, čime pokušava ublažiti diplomatske pritiske i deblokirati proces eurointegracija. S druge strane, dolazak ukrajinskog lidera u glavni grad države koja se tradicionalno smatra ključnim ruskim saveznikom na Balkanu, predstavlja simbolički udarac za Kremlj i nagovještaj postepenog slabljenja ruskog političkog uticaja u regiji.

RECIPROCITET: Na bilateralnom nivou, sastanak Vučić–Zelenski učvrstio je princip uzajamnog poštovanja teritorijalnog integriteta. Srbija je osigurala vitalnu potvrdu da Kijev neće priznati nezavisnost Kosova, dok je Beograd ponovio podršku suverenitetu Ukrajine. Iza kulisa, posjeta dodatno naglašava specifičnu vojno-ekonomsku ulogu Srbije, čija municija sovjetskog kalibra preko trećih zemalja i dalje stiže na ukrajinsko ratište. Prema podacima koje je objavio Financial Times, Srbija je kroz treće zemlje u prve dvije godine rusko-ukrajinskog rata izvezla municiju u Ukrajinu u vrijednosti oko 800 miliona eura. O ovome, naravno, nije bilo govora u javnim istupima dvojice lidera. Naprotiv, Srbija je uradila sve sa svoje strane da naglasi da suradnja između dvije zemlje ima isključivo poljoprivredno-privredni karakter, uključujući i slanje ministarke rudarstva i energetike Dubravke Đedović-Handanović da dočeka Zelenskog na aerodromu, iako dobri diplomatski običaji podrazumijevaju da visokog stranog gosta dočeka domaćin istoga ranga.

PROMAŠAJ: Bilo kako bilo, samit je Kijevu donio širenje diplomatskog fronta, a Beogradu nastavak pragmatične politike sjedenja na dvije stolice. Zvanično i u EU i u Washingtonu je oprezno pozdravljena srpska ruka pružena Kijevu, uz isticanje slanja nove humanitarne i energetske pomoći Ukrajini, uključujući paket od 2 miliona eura za ukrajinski energetski sektor, te srpsko potvrđivanje teritorijalnog integriteta Ukrajine. Za Brisel je ovo dokaz da se Srbija, uprkos odbijanju sankcija, može konstruktivno angažovati na strani Evrope kada je u pitanju ukrajinska kriza. Međutim, briselski Politiko, doduše iz pera kosovske novinarke, baš to vidi kao diplomatski promašaj Zelenskog, ističući da je Kijev otuđio saveznike na Kosovu radi osiguranja municije iz Srbije. Ovaj potez je ocijenjen kao „pranje“ Vučićevog režima i rizik po regionalnu stabilnost, proizveden očajničkom potrebom za vojnim zalihama. Zelenski je, očigledno, pred sobom imao jednostavno pitanje – da li mu je preči neometani priliv srpske municije od džinovske ukrajinske zastave centru Prištine, koja je po njegovoj posjeti ekspresno i demonstrativno uklonjena. Jasno je da mu se po glavi vrzmalo pitanje koje je njemački novinar Mihael Martens, usred Beograda, uputio Zelenskom naglas: „Šta mi Evropljani možemo da uradimo da Vam pomognemo da ubijete više Rusa, odnosno ruskih vojnika“.

PASIVNOST: Domaći proruski i desničarski krugovi, kao i nosioci državnog narativa u Rusiji, blago rečeno, nisu bili oduševljeni, a kao municija za topovsku paljbu iskorišten je incident s Martensom. Ruski zvaničnici, predvođeni glasnogovornicom Kremlja Marijom Zaharovom, oštro su osudili konferenciju, dok je Ambasada Rusije u Beogradu tražila pravni epilog zbog podsticanja na nasilje. Domaći desničari su optužili Vučića za pasivnost i prešutno odobravanje ratnohušačkih poruka jer nije odmah prekinuo novinara ili osudio formulaciju pitanja. Iako su provladini mediji branili Vučićevu reakciju kao smirenu, incident je ogolio ranjivost njegove politike balansiranja. Sam Martens je kasnije priznao grešku u aktivističkoj formulaciji „mi Evropljani“, ostajući pri stavu da se ratovi dobijaju ubijanjem neprijateljskih vojnika, dok se njegova redakcija Frankfurter Allgemeine Zeitung zvanično ogradila od izjave, naglasivši da stav dopisnika ne predstavlja zvaničnu uredničku politiku lista.

PITANJE: Martensovo pitanje je, uprkos kasnijem posipanju pepelom iz Frankfurta, uzelo mjeru cijelom ovom balkanskom vodvilju. Ono je ogorčeno i precizno, ma kako skandalozno zvučalo. Što se Zelenskog tiče, računica je čista: dok god beogradski kalibar završava posao na frontu, Kijevu je sasvim svejedno što ga na aerodromu, umjesto predsjednika, dočekuje ministarka energetike. Vučić je dobio još jednu ratu za preživljavanje na Zapadu, mnogo skuplju od svih protestnih nota Marije Zaharove. To što se FAZ ogradio od svog dopisnika, a Priština sklonila ukrajinsku zastavu, samo su kolateralne štete jedne brutalne geopolitičke trgovine. Zelenski je u Beograd došao po materijal za ubijanje, a ne po moralne lekcije o Vučićevom režimu. I dobio ga je, upakovanog u poljoprivredno-privredne oblande. Pokazalo se da je ukrajinska spoljna politika, pritisnuta rovovskom realnošću, postala savršeno kompatibilna sa beogradskim trgovačkim pragmatizmom. U tom aranžmanu, snebivanju nema mjesta.

Eldin HADŽOVIĆ