Putin i njegovo okruženje smatraju da Putin i Tramp trebaju dogovoriti uvjete kapitulacije Ukrajine, koje će zajednički nametnuti Zelenskom
MONITOR: Skoro se pojavila Vaša knjiga „ Ruske teme“. Na početku rata u Ukrajini, hvaljeno je jedinstvo EU, ali se ono pokazalo nepotpunim. I u Hrvatskoj je , u vrhu države, bilo dosta neslaganja. Koliko to slabi EU i zemlje koje čekaju pred njenim vratima?
KOVAČEVIĆ: Za razliku od država koje se, kad su suočene s izravnom vanjskom opasnošću, homogeniziraju, EU se kao labavi savez država u takvim okolnostima dehomogenizira. Dolaze do izražaja različiti nacionalni interesi. To će tako biti sve dok Lisabonski ugovori ne budu zamijenjeni Ustavom EU. Taj bi Ustav trebao dati izravne ovlasti središnjim europskim institucijama, čija provedba ne bi ovisila o trenutnim očekivanjima i stajalištima pojedinih država. Ta institucionalna nesređenost EU dovela je do toga da je EU najagilniji pomagač Ukrajine u ratu protiv ruskih agresora, a da je istodobno unutar EU stvorena antiukrajinska koalicija koju čine Mađarska, Slovačka i Češka. Ako dodamo očitu nedosljednost u politici EU – koja se očituje u tome da se jedan agresor opravdano osuđuje dok se drugom pomaže i surađuje se s njim – jasno je da EU nije i ne može biti relevantan igrač u sustavu međunarodnih odnosa.
U Hrvatskoj osobni animoziteti između Predsjednika Republike i premijera više negoli programski jasno definirane politike, razlike dovode do izostanka suradnje u definiranju vanjske politike. Već šest godina premijer Plenković svoju i HDZ-ovu koncepciju, neusaglašenu s Predsjednikom Republike, protuustavno predstavlja kao službenu vanjsku politiku Republike Hrvatske. S obzirom na ono čemu svjedočimo u prvoj modernoj demokraciji-u Sjedinjenim Državama, koju njezin predsjednik želi preobratiti u autokraciju, možemo reći da ovo što se događa u Hrvatskoj i nije onoliko loše koliko bi moglo biti. Aktualna zbivanja u EU i u pojedinim zemljama članicama demotiviraju proeuropske snage u zemljama-kandidatkinjama. No, nema razloga da sadašnje kandidatkinje ne budu bolje u pogledu poštivanja vrijednosti na kojima je zasnovana EU negoli su to neke zemlje članice. Mislim da bismo se mogli složiti s procjenom da je članstvo u EU donijelo veliku korist, bolji životni standard, svim novim članicama. Ako ništa drugo, to bi trebao biti motiv za nastojanje zemalja kandidatkinja da postanu punopravne članice EU.
MONITOR: Svi pokušaji da se organizuju pravi mirovni pregovori za prekid rata u Ukrajini su propali, pa i oni Donalda Trampa. Ako Rusija ne može dobiti rat sa Ukrajinom i Zapadom, šta bi za nju bilo prihvatljivo rješenje?
KOVAČEVIĆ: Zapad intenzivno priča o primoravanju Putina na pregovore. Pritom ignorira činjenicu da je pregovorima između Janukoviča i Klička 2014. godine postignut sporazum o mirnoj predaji vlasti, ali je Amerika, konkretno Victoria Nuland, inzistirala na državnom udaru. EU, čija su tri ministra vanjskih poslova posredovala u postizanju tog sporazuma, nije se oglasila. Evropski čelnici Merkel, Hollande i Cameron posredovali su u postizanju Sporazuma iz Minska II, ali su podržali Ukrajinu u namjeri da ga ne provede. Dakako, sporna je bila i ruska interpretacija sadržaja tog sporazuma. I na koncu, ukrajinska i ruska delegacija su u Istanbulu 2022. godine usuglasile tekst prijedloga mirovnog sporazuma koji su trebali potpisati Putin i Zelenski. Tada je u Kijev dojurio Boris Johnson i Zelenskom zabranio da pregovara s Putinom. Bidenova Amerika je zabranila da Ukrajinci pregovaraju s Rusima. Koliko razumijem, Rusija pretpostavkom za postizanje dogovora o Ukrajini smatra normalizaciju američko-ruskih odnosa. Zbog poremećaja tih odnosa došlo je do ruske invazije na Ukrajinu koju Rusija tumači kao preventivni rat koji je trebao spriječiti ulazak Ukrajine u NATO. Putin i njegovo okruženje smatraju da Putin i Trump trebaju dogovoriti uvjete kapitulacije Ukrajine, koje će zajednički nametnuti Zelenskom. Trump je tome, očito, sklon, ali on želi kapitulaciju Ukrajine pod američkim, a ne ruskim uvjetima. Tako vidim uzroke nepostizanja sporazuma o primirju. Ne vidim da bi se to moglo uskoro dogoditi ako se ruska strana nastavi tvrdoglaviti kao dosad.
MONITOR: Ima li mogućnosti da se uspostave stabilniji odnosi?
KOVAČEVIĆ: Putin je pogriješio što je napao Ukrajinu. Time si je izbio iz ruke Sporazum iz Minska II kao djelotvorno diplomatsko oružje u nadmetanju sa Zapadom. Diplomatski uspjeh odbacio je neuspješnim vojnim poduhvatom. Pogriješio je nepromišljenim proglašavanjem Donjecka, Luhanska, Zaporožja i Herzona dijelovima Rusije. Kako su sve četiri te ukrajinske pokrajine i danas pod djelomičnom ukrajinskom vojnom kontrolom, Rusija – koja bi htjela biti velesila – pokazuje da nije u stanju braniti vlastite samoproglašene granice. Zbog toga su smanjeni izgledi za postizanje glavnog vanjskopolitičkog cilja Rusije: ravnopravan status s Amerikom u pitanjima globalne i regionalne europske sigurnosti. Trump mu je dao velikodušan prijedlog kapitulacije Ukrajine pod američkim uvjetima, a Putin je to odbio. Dakle, dogodio mu se i drugi neuspjeh. Ne vidim da bi išta drugo osim intenzivnih diplomatskih kontakata moglo povećati izglede za postizanje mirovnog sporazuma. Ako diplomacija izostane, povećavaju se izgledi za prelijevanje rata u unutrašnjost Rusije, ali i na cijeli europski kontinent.
MONITOR: Da li je Rusija, jačanjem globalne ekonomske i političke moći Kine, nepovratno izgubila mogućnost da ponovi svoj značaj iz vremena Hladnog rata?
KOVAČEVIĆ: Kad je, prije 50-tak godina, Kina od Tajvana preuzela mjesto stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, bila je jedna od najsiromašnijih zemalja. U međuvremenu je, spretno se uklopivši u zapadne globalizacijske procese, napredovala do statusa svjetske ekonomske i vojne velesile. Rusija je naslijedila SSSR u Vijeću sigurnosti, ali je status velesile izgubila. Pokušaj da taj status vrati silom nije uspio. Rusija bi trebala od Kine naučiti kako strpljivo i uporno, bez rata, ostvarivati ciljeve. Kao što su Mao i Staljin bili konkurenti u nadmetanju za status vođe komunisitčkoga svijeta- danas su Kina i Rusija konkurenti unutar BRICS-a, Šangajske orgnaizacije za suradnju i drugih foruma. Putinova frustracija činjenicom da ga Zapad nije tretirao kao ravnopravnog sugovornika, navela ga je na pokrene rat. Zapadne sankcije učinile su ga ovisnim o Kini. S obzirom na povijesne rivalitete, imperijalnu prošlost obiju država i činjenicu da je u tom partnerstvu Rusija slabiji partner, opravdano je zapitati se kad će se frustracije koje je Rusija razvila u odnosima prema Zapadu, pojaviti i u odnosima prema Kini.
MONITOR: Trampovim sankcijama ruskim firmama, pogođene su i neke EU zemlje, ali i Srbija, a posredno i Hrvatska.Tramp je tražio i od Kine i Indije da prestanu sa uvozom ruskih energenata…Prijeti li svijetu novi energetski haos?
KOVAČEVIĆ: Svijet je odavno u kaosu. Za to su najodgovornije SAD koje su onemogućile rad Svjetske trgovinske organizacije. Administracija predsjednika Trumpa uopće ne drži do multilateralnih organizacija, a one su – od UN-a, WTO-a, MMF-a i UNESCO-a do Svjetske zdravstvene organizacije i OESS-a – bile jamci stabilnosti i predvidljivosti u sustavu međunarodnih odnosa. I sankcije koje nije donijelo nadležno tijelo STO ili Vijeće sigurnosti UN-a, problematične su sa stajališta međunarodnog prava. No, one su činjenica. Zapad je poduzimao ratove protiv zemalja koje su nacionalizirale zapadne kompanije, a sad sam provodi nacionalizaciju ruskih kompanija i otimačinu financijske imovine Ruske Federacije.
Kina i Indija će američka naređenja uzeti u obzir, ali će voditi samostalnu politiku nastojeći iskoristiti greške drugih velikih sila. Hrvatska je stjecajem okolnosti postala važno energetsko čvorište. Članstvo u EU i u NATO-u obavezuju je da taj svoj položaj koristi u okvirima koje joj određuju te organizacije. U rastućem kaosu činjenica da je jedna mala zemlja po nečemu važna može tu zemlju učiniti metom napada. Zbog toga je potrebno voditi mudru politiku.
Mislim da bi se odgovorni ljudi na svim stranama svijeta trebali angažirati u pokušajima pronalaženja diplomatskih rješenja za postojeće lokalne i regionalne sukobe. Ako se nastavi kao dosad, svjetski rat će biti neizbježan. Time i propast svijeta koji poznajemo.
MONITOR: U Hrvatskoj su učestale provokacije i napadi na događaje i institucije srpske zajednice. Kako ocjenjujete reagovanje vlasti na nešto što već djeluje kao nečija kampanja?
KOVAČEVIĆ: Reagiranje vlasti je zakašnjelo. Zapravo, neki prethodni postupci istaknutih predstavnika vlasti su potaknuli organizirani agresivni nastup krajnje desnice. Mislim pritom na činjenicu da je premijer Plenković sa članovima svoje obitelji došao u poklonstvo pjevaču Thompsonu prije njegovog koncerta na Hipodromu, a nekolicina drugih pripadnika vlasti su bili na koncertu dajući time do znanja da podržavaju sadržaj i ikonografiju Thompsonovih nastupa. Izravna posljedica takvog postupanja pripadnika vlasti bile su učestale prijetnje smrću pojedincima koji su javno kritizirali Thompsona, upozoravali na masovno izvikivanje ustaškog pozdrava na zagrebačkim ulicama prije Thompsonovog koncerta i kritizirali policiju i vlast općenito što nisu ni na koji način reagirali na očito organizirano oživljavanje ustaštva. Vlast je, dakle, svojim postupcima pokazala da se želi dodvoriti krajnjoj desnici i da su takve manifestacije dobrodošle. Činjenica da su među organizatorima nasilnog onemogućavanja kulturnih manifestacija srpske manjine, istaknuti pojedinci iz lokalnih struktura HDZ-a te-da takve postupke na društvenim mrežama lajkaju čak i ministri, govori da je vlast suodgovorna za stvaranje takve nepovoljne političke klime obilježene naglim rastom netolerancije, manifestacijama mržnje i neskrivenim namjerama za nasilno obračunavanje s neistomišljenicima i pripadnicima manjina.
MONITOR: Ovih dana je baš u Hrvatskom saboru održan skup nazvan „Naučni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“, u organizaciji DOMINO (otcjepljenog dijela Domovinskog pokreta) i Suverenista Hrvatske. Na skupu su ponovljene teze onih koji minimiziraju karakter tog logora. Predsjedavajući HS, Gordan Jandroković, izjavio je da nije bilo proceduralnog osnova da se ovaj skup u Saboru ne dozvoli. Da li ultradesnica pokušava da privuče što više pažnje, vjerujući u porast podrške?
KOVAČEVIĆ: Taj skup je pobudio nezasluženu pozornost javnosti s obzirom na to tko je i kako argumentirao poznata stajališta povijesnog revizionizma. Možda predsjednik Sabora doista nije imao na raspolaganju poslovničke instrumente da onemogući održavnaje toga skupa. Sasvim sigurno nije uobičajeno da se onemogućuje zastupnicima da organiziraju savjetovanja i rasprave o svim pitanjima koja smatraju važnim. No, kao odgovor na kritike ponašanja predsjednika Sabora i saborske većine, koje su kritike stigle iz opozicijskih redova, iz HDZ-a najavljuju inicijativu za donošenje zakona kojim će se sankcionirati, kazneno goniti oni za koje HDZ procijeni da ugrožavaju dignitet domovinskog rata, uključujući i saborske zastupnike. Kao i Domovinski pokret, HDZ-ov koalicijski partner koji se bavi preuređenjem groblja i prekopavanjem prošlosti, i sam HDZ kao da je izgubio političku imaginaciju pa se priklanja klasičnim SUBNOR-ovskim pokušajima onemogućavanja slobode govora i umjetničkog izražavanja. Oni očito smatraju da svojedobni Tuđmanov slogan Imamo Hrvatsku znači da je Hrvatska vlasništvo HDZ-ove parlamentarne većine, da samo oni imaju pravo donositi odluke i određivati drugima što smiju raditi i govoriti. Takav razvoj političkih prilika u HDZ-u i oko njega sasvim je u skladu s činjenicom da su HDZ osnivali UDB-a, nereformirani komunisti, Katolička crkva i politički emigranti. S tih strana nisu mogle doći ideje o liberalnoj demokraciji, toleranciji, vladavini prava i poštivanju manjinskih prava. Članstvo Hrvatske u Vijeću Europe i u EU pridonijelo je stanovitom redizajnu HDZ-a, ali u posljednje vrijeme – u skladu s općenitim porastom utjecaja desnog populizma na Zapadu – HDZ se, izgleda, vraća svojim nedemokratskim korijenima. Pomirba ustaša i partizana – što je zagovarao predsjednik Tuđman – postupno se pretvorila u pokušaj proustaških snaga da se partizanima osvete za poraz u Drugom svjetskom ratu. Prošlost bi trebali kritički proučavati povjesničari neopterećeni političkim imperativima da otkriju ovu ili onu unaprijed naručenu istinu. Suvremeni političari bi trebali rješavati aktualne probleme i oblikovati različite predodžbe o mogućem boljem životu građana u budućnosti. U Hrvatskoj, nažalost, u posljednje vrijeme svjedočimo nastojanjima da se dokazano loše i neprihvatljive političke prakse iz prošlosti prikažu kao modeli za rješavanje sadašnjih i budućih problema.
Premijer je baš u izrazima simpatija za NDH vidio jedinstvo nacije
MONITOR: Dio najviših predstavnika vlasti iz HDZ, nije krio oduševljenje koncertom Marka Perkovića-Tompsona. Ovih dana je bilo napada na institucije i predstavnike Srba. Da li se radi o utemeljenijoj pojavi?
KOVAČEVIĆ: Prethodno učinivši sve da naciju podijeli što je moguće više – ponajprije odbijanjem suradnje s Predsjednikom Republike i neprestanim vrijeđanjem opozicijskih zastupnica – premijer je baš u izrazima simpatija za NDH i u primjerima dosad neviđene političke instrumentalizacije religije i vjerskih simbola vidio jedinstvo nacije. To je jedinstvo jednih, koji se smatraju brojnijima i jačima, protiv drugih. To je u osnovi totalitarno jedinstvo onih koji se dugo pripremaju za nastup usmjeren na redefiniranje ustavnih odrednica Republike Hrvatske. Poticanjem takvih manifestacija premijer Plenković, koji je i predsjednik HDZ-a, uvelike je promijenio predodžbu o sebi kao kultiviranom proeuropskom političaru. Očekivalo se da će on, koji je godinama radio u europskim institucijama, promijeniti HDZ, no HDZ je, čini se, promijenio njega. Nije isključeno da posljednje nasilne incidente potiču Plenkovićevi konkurenti u HDZ-u pripremajući teren za promjene u politici i u vođstvu stranke. Oni ne smatraju da je on iskreno privržen ustaškoj ikonografiji i ideologiji.
Tramp bi mogao u New York poslati Nacionalnu gardu
MONITOR: Kako ocjenjujete izbor Zohrana Mamdanija za novog gradonačelnika Njujorka, kao i Abigejl Španberger i Miki Šeril-za guvernerke Virdžinije i Nju Džersija?
KOVAČEVIĆ: Mislim da su se demokratski birači mobilizirali i masovnije izašli na izbore. Učinci Trumpove politike na svakodnevni život građana za većinu su nepovoljni. Dok zahvaljujući porastu vrijednosti dionica bogati postaju sve bogatiji, povećane cijene mnogih proizvoda – što je, između ostalog, posljedica uvođenja enormnih carina – srednju klasu osiromašuju. Trumpova nesnošljivot prema demokratima i posebno prema Mamdaniju daje naslutiti da će on, zloupotrebljavajući predsjedničke ovlasti kao u mnogo dosadašnjih slučajeva, nastojati onemogućiti ga u obavljanju dužnosti graodnačelnika New Yorka. Predsjednik Trump i njegovi suradnici naprosto polarizaciju američkog političkog života dovode do ekstrema. Sklon nepoštivanju zakona i zloupotrebi vlasti, Trump bi mogao i u New York poslati Nacionalnu gardu. Bio bi to korak prema građanskom ratu. U skladu s tim mogli bismo reći da je predsjednik Trump pogriješio kad je Department of Defence preimenovao u Ministarstvo rata. S obzirom na njegov način vladanja i sklonost upotrebi vojske u unutrašnjem političkom nadmetanju, trebao ga je nazvati Ministarstvom građanskog rata.
Nastasja RADOVIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
DRUŠTVO1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice