Izvještava se da je Kiril Dmitriev, specijalni izaslanik predsjednika Putina za pregovore s administracijom SAD, Stivenu Vitkofu I Džerardu Kušneru koji predstavljaju Trampa, obećao da će Moskva prestati dijeliti obavještajne informacije s Iranom ako Vašington prestane dostavljati Ukrajini vojne informacije o Rusiji. Ako Rusija pomogne SAD-u da postigne sporazum s Iranom, izdaja Ukrajine mogla bi se smatrati prikladnom cijenom za spašavanje globalnog imidža SAD-a i reputacije Trampa. Si Điping vuče poteze za zaštitu kineskih interesa

Globalne cijene sirove nafte, nakon kratkog pada, ponovo su počele rasti 24. marta. Porasle su za pet posto, a eskalacija cijena nafte nastavila se 24. marta i ponovo su porasle iznad 100 američkih dolara po barelu.

Odluka SAD-a da privremeno ukine sankcije na prodaju i isporuku iranske nafte nije donijela olakšanje globalnom tržištu, a naštetila je političkom imidžu predsjednika Donalda Trumpa. On nije uspio slomiti iranski otpor što je negativno uticalo na američku ekonomiju i nije mogao spriječiti efikasnu blokadu Hormuškog moreuza. Štaviše, Iran je uspostavio kontrolu nad brodskim prometom kroz moreuz, što je pojačalo iranski uticaj na globalna pitanja.

Američkom predsjedniku preostale su samo dvije opcije. Prva je pokretanje kopnene operacije. To može ugroziti njegovu političku karijeru i garantirati pobjedu Demokratskoj stranci na međuizborima za Kongres. Druga opcija je okončanje rata. Ali da bi to postigao, Trump mora postići dogovor s Iranom pod uvjetima koji bi trebalo uključivati ​​ograničavanje izvoza iranske nafte u Kinu.

Postizanje dogovora s Iranom postalo je izuzetno teško za Trumpa, jer je napravio fatalnu grešku odabirom saveznika u ovom ratu. Trump je vjerovao da će moći iskoristiti izraelsku ratnu mašineriju i sposobnosti njegovih obavještajnih službi u američku korist. No sadašnji izraelski kabinet, na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom, želi uništiti iransku ekonomiju i infrastrukturu i time lišiti Iran resursa potrebnih da ostane regionalna sila. Netanyahu ne osjeća interes za prekid vojnih akcija prije nego što iranska ekonomija bude oštećena do te mjere da se ne može obnoviti. Izraelski premijer je nesumnjivo svjestan da produžavanjem neprijateljstava uništava ne samo iransku ekonomiju, već i popularnost američkog predsjednika. Ali Netanyahua, čini se, ne brine Trumpova budućnost.

Trump je 21. marta izjavio da “smanjuje” operaciju protiv Irana. Govoreći u Bijeloj kući 23. marta, Trump je novinarima rekao da SAD razgovaraju s “pravim ljudima” kako bi postigle dogovor s Iranom.

Teško je povjerovati da je Trump postigao bilo kakav uspjeh u pregovorima s Iranom, koji se, prema riječima predsjednika iranskog parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa, i ne održavaju. Izraelska vojska je namjerno ubila jedinu osobu koja je imala dovoljno autoriteta da natjera vjerske konzervativce da pristanu na američke uslove. Sekretar Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Larijani, koji je poginuo 17. marta u zračnom napadu, bio je najmoćniji pragmatičar u iranskom establišmentu i arhitekt iranske vojne i diplomatske strategije. Bio je lojalan bivšem vrhovnom vođi Aliju Hamneiju i ostao je u njegovoj sjeni, ali je nakon njegovog atentata dobio slobodu djelovanja i pojavio se kao dominantna politička figura.

Izvještava se da je Kirill Dmitriev, specijalni izaslanik ruskog  predsjednika Vladimira Putina za pregovore s američkom administracijom, ubrzo nakon smrti Alija Larijanija dao zanimljiv prijedlog svojim kolegama Stevenu Witkoffu i Jaredu Kushneru, koji predstavljaju Trumpa. Dmitriev je obećao da će Moskva prestati dijeliti obavještajne informacije s Iranom (ranije su ruski zvaničnici nekoliko puta negirali saradnju s Teheranom u toj sferi). U zamjenu za to, od Washingtona se očekivalo da prestane dostavljati Ukrajini vojne informacije o Rusiji.

Takav prijedlog pokazuje da Moskvi hitno treba vojni uspjeh kako bi opravdala rat u ratu u očima ruskog društva. I Putin je spreman da to skupo plati. Jer pomažući SAD-u da ostvari svoje ciljeve u Iranu, Rusija će neminovno pogoršati svoje odnose s Kinom.

Trumpova administracija se nadala da će odvojiti Rusiju od Kine. U članku koji je 17. marta objavila američka digitalna novinska kompanija Politico navedeno je da Washington očekuje da će pomaganjem Moskvi da okonča rat u Ukrajini moći odvojiti Rusiju od kineskog uticaja. Zato se američka administracija uključila u pregovore o uspostavljanju primirja u Ukrajini. Glavni problem je što Trump ne može dati ustupke Putinu, a da ne razočara značajan dio svojih pristalica i ne naruši imidž SAD-a u svijetu. Uz pomoć sankcija na ruski izvoz nafte i plina, Trump je prisilio Kremlj da bira između kolapsa ruskog financijskog sustava u slučaju nastavka rata i primirja bez predaje cijelog Donbasa Rusiji. Ali, sada se značaj Moskve za Washington  povećao. SAD-u je Rusija potrebna ne samo za sprječavanje geopolitičkih prijetnji koje nameće Kina, već i za postizanje rezultata u ratu s Iranom. Ako bi Rusija pomogla SAD-u da postigne sporazum s Iranom, izdaja Ukrajine mogla bi se smatrati prikladnom cijenom za spašavanje globalnog imidža SAD-a i reputacije Trumpa.

Kineska vlada i državni mediji pokušavaju projicirati sliku snažnog partnerstva s Rusijom. Ali stvarni postupci Pekinga pokazuju da kineski lideri ne vjeruju da ovo partnerstvo zaista ima budućnost.

U Rusiji Kina ne ulaže u ekonomske projekte koji su značajni na nacionalnom nivou. Kineska ekonomska aktivnost je usmjerena na jačanje ekonomskih veza s regijama ruskog Dalekog istoka. Kineske kompanije takođe profitiraju od prekida evropskog uvoza u Rusiju. Kineske strane direktne investicije u Rusiju procjenjuju se na približno 17,4 milijarde američkih dolara. To je samo tri puta više od investicija u Srbiju, koja ima znatno manje mineralnih resursa koje uvozi Kina. Najveće kineske banke pokušavaju da ne krše američke sankcije protiv Rusije i odbijaju da finansiraju trgovinske operacije s njom.

Takav pristup zasniva se na razlici između ruskih i kineskih strateških interesa, što dobro razumiju i Moskva i Peking. Kina ne želi demontirati postojeći globalni sistem. Ona teži da stekne veći uticaj i bolje mjesto u njemu. Rusija nema šanse da ostane globalna sila, osim ako se svjetski poredak radikalno ne promijeni. Prije svega, Rusija treba da oslabi EU, jer ne može uspješno da se takmiči s njom čak ni na postsovjetskom prostoru. Nasuprot svojim ruskim težnjama, Kina želi da EU postane jača i da se pojavi kao nezavisni globalni igrač.

U posljednje vrijeme postoje jasni znaci da se Kina počela pripremati za predstojeće pogoršanje odnosa s Rusijom zbog njenog vrlo vjerovatnog okretanja prema SAD-u.

A najvažnija među njima je prilagođavanje kazahstanskog ustava koji je odobren putem nacionalnog referenduma 15. marta. Promjene, koje su napravljene na inicijativu predsjednika Kasima-Žomarta Tokajeva, označavaju kraj dosadašnje vanjske strategije zasnovane na razvoju odnosa s različitim centrima globalnog uticaja. Vanjska politika bivšeg kazahstanskog predsjednika Nursultana Nazarbajeva zasnivala se na multivektorskom pristupu. Različite grupe kazahstanske političke elite mogle su podržavati različiti centri međunarodne orijentacije. Kazahstan je istovremeno jačao veze s Rusijom, SAD-om, Turskom, EU, Velikom Britanijom i Kinom. Sada je takva mogućnost eliminirana. Senat, gornji dom Parlamenta, gdje su se okupljali predstavnici elitnih grupa, prestat će postojati. Novi parlament će imati samo jednu komoru i uzimajući u obzir političke realnosti Kazahstana, nema sumnje da će ga formirati ljudi koje će izabrati predsjednik.

Osim toga, postojat će “Narodni savjet”, novo savjetodavno tijelo, čije će članove direktno imenovati predsjednik. Predsjednik će takođe dobiti ovlaštenje da imenuje sve ključne zvaničnike i donosi odluke o tome koji se strani ugovori trebaju poštovati. Novi Ustav uklanja odredbu koja kaže da ratificirani međunarodni ugovori imaju prednost nad domaćim pravom, tako da će njihovo ispunjavanje zapravo zavisiti od volje predsjednika.

Rusija gubi sposobnost uticaja na političku situaciju u Kazahstanu. Strano finansiranje političkih stranaka i nevladinih organizacija bit će potpuno zabranjeno. Proruske političke grupe će se suočiti s ozbiljnim finansijskim problemima. Ruski je izgubio status državnog jezika i ne može se smatrati ravnopravnim kazaškom.

Tokajev je uklonio većinu prepreka koje su ometale politički kurs orijentiran isključivo na Kinu, koja ne može riješiti svoje logističke probleme bez Kazahstana. Sedmicu dana prije referenduma, Tokajev je pokazao da se ne boji distancirati svoju zemlju od Rusije. U dijelu Sovjetskog izložbenog centra u Moskvi koji sada pripada Kazahstanu, postavljena je bista Alihana Bukeyhanova, jednog od vođa kazahstanskog nacionalističkog pokreta. Alihan Bukeyhanov, koji je želio da Kazahstan postane nezavisan od Rusije, osuđen je na smrt od strane sovjetskih vlasti.

Dmitri GALKIN

Viktor Orban je najvatreniji protivnik pristupanja Ukrajine EU. Sukob sa Zelenskim mu omogućava da se proglasi braniteljem mađarskih nacionalnih interesa. I daje mu šansu da pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima. Volodimir Zelenski  pokušava uvjeriti Ukrajince da već ima snažan uticaj u Evropi. Teško je reći da li zaista  vjeruje da ima pravo insistirati na povećanju podrške Evrope i davati moralne savjete evropskim liderima. Ali time podiže svoj rejting u Ukrajini

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa izdali su 17. marta zajedničku izjavu u kojoj su objavili da je Ukrajina prihvatila tehničku podršku i finansiranje za nastavak protoka ruske nafte u Mađarsku i Slovačku putem naftovoda Družba. Naglašeno je da su „evropski stručnjaci odmah dostupni“.

Čini se da je Ursula von der Leyen konačno primijetila ozbiljan problem koji prijeti da potkopa politički sistem EU. Neke istočnoevropske zemlje, prije svega Mađarska i Slovačka, ne slažu  se   s pristupanjem Ukrajine EU dok ona ne prestane polagati pravo na poseban status i prava moralnog vođstva.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ne pokušava ublažiti mađarsku i slovačku zabrinutost. Štaviše, pokušava pokazati da neće smanjiti svoje zahtjeve i pretenzije. Jer treba uvjeriti Ukrajince da već ima snažan uticaj u Evropi. Zahvaljujući tome, on može garantovati da će Ukrajina dobiti i vojnu  i finansijsku pomoć potrebnu za oživljavanje nacionalne ekonomije nakon rata. Teško je reći da li zaista vjeruje da ima pravo insistirati na povećanju podrške Evrope i davati moralne savjete evropskim liderima. Ali time podiže svoj rejting.

Premijer Mađarske Viktor Orban najvatreniji je protivnik pristupanja Ukrajine EU. Ima lični sukob s ukrajinskim predsjednikom, I ne krije svoj skepticizam prema izgledima za ekonomski razvoj Ukrajine. Sukob sa Zelenskim mu omogućava da se proglasi braniteljem mađarskih nacionalnih interesa. I daje mu šansu da pobijedi na predstojećim parlamentarnim izborima.

Čini se da su i Zelenski i Orban u pravu u svojim očekivanjima. Prema podacima Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju, Zelenskijev rejting porastao je za devet procenata od februara, kada je počeo javno ismijavati Orbana, povećavši se do   62 posto u  martu 2026. Čak su i sociološke istraživačke kompanije povezane s mađarskom opozicijom morale priznati da je u februaru Orbanov Fidesz smanjio jaz sa Strankom poštovanja i slobode (Tisza) opozicionog lidera Petera Mađara.  Vladina istraživačka agencija tvrdi da je razlika smanjena na šest posto.  Pošto je  otprilike 20 posto mađarskih birača još neodlučno, šanse Orbana da zadrži  poziciju ne izgledaju tako loše. Pogotovo nakon što je Evropska komisija prihvatila  Orbanov zahtjev za popravku naftovoda Družba oštećenog ruskim zračnim napadom krajem januara.

Zelenski nije želio popravljati naftovod Družba ne samo zbog želje za smanjenjem izvoza ruske nafte, već i zato što se nadao da će Mađarska i Slovačka pristati da koriste ukrajinski naftovod Odesa-Brodi, koji je i dalje neaktivan. Ta ponuda nije prihvaćena jer ove zemalje nisu željele zavisiti od Ukrajine. Evropski lideri su  konačno shvatili da se to ne može promijeniti.

Zajednička izjava Ursule von der Leyen i Antónia Coste poklopila se sa snažnim zahtjevom mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta za “trenutno ukidanje” “naftne blokade Mađarske”. Szijjarto je okrivio Ukrajinu za blokadu dviju država članica EU (Mađarske i Slovačke). Optužio je Evropsku komisiju da ignoriše postupke Ukrajine i istakao da nema razloga vjerovati obećanjima o rješavanju situacije. Prema Szijjartu, Volodimir Zelenski i Ursula von der Leyen izvode “političko pozorište” koje treba zaustaviti.

Poređenje sukoba oko naftovoda Družba i pozorišne predstave čini se tačnim. Ali Ursula von der Leyen ne bi trebala biti ubrojana među njegove učesnike. Ona je  uhvaćena u zamku. Lideri EU su previše hvalili Zelenskog (uglavnom u bezuspješnom pokušaju da prisile sadašnju američku administraciju da poveća pritisak na Kremlj). Zbog toga ga ne mogu javno pozvati da ispravi svoje greške. Glavne uloge u ovoj predstavi igraju Zelenski i Orban.

Zbog njihovog sukoba, lideri EU se suočavaju sa teškim problemom. EU ne može  dati Ukrajini kredit od 90 milijardi eura ako Mađarska blokira njegov transfer. Ukrajina će se za dva mjeseca suočiti s finansijskom krizom i neće moći nabaviti municiju i platiti vojno osoblje ako ne dobije taj novac. U međuvremenu, Rusija je spašena od nepodnošljivog budžetskog deficita zahvaljujući odluci američke administracije da privremeno ukine sankcije ruskoj nafti. Uprkos toj mjeri, cijena nafte ostaje visoka, a to znači da će Kremlj u bliskoj budućnosti imati dovoljno novca za svoje ratne napore.

Orban je napravio  Zelenskog i von der Leyen glavnim zle likovima svoje kampanje pod sloganom borbe za nacionalne interese. Nacionalni pokret otpora (NEM), provladin javni pokret, posljednjih je mjeseci proširio ogromnu količinu različitih propagandnih materijala.

Posteri i bilbordi NEM-a koji su razasuti po mađarskim gradovima mogu se razlikovati, ali svi imaju istu poruku: Zelenski, Ursula von der Leyen i Peter Magyar će dati evropski novac Ukrajini. Novac će ukrasti korumpirana ukrajinska vlada, a Evropska komisija mora povećati poreze kako bi saradnicima ukrajinskih predsjednika pružila priliku da kupe zlatne WC šolje. Treba napomenuti da to nije samo mašta Orbanovih pristalica. Zlatna WC šolja pronađena je u stanu Timura Mindiča ukrajinskog preduzertnika i dugogodišnjeg bivšeg poslovnog saradnika Zelenskog 10. novembra 2025. Mindič se vidi  kao glavna figura u korupcijskoj šemi u koju je možda bio umiješan Andrej Jermak, bivši šef administracije Zelenskog. Iako je za Mindičem bila izdata potjernica, on je uspio napustiti Ukrajinu pod nejasnim okolnostima 11. novembra.

Nakon što je okrivio svog glavnog protivnika za spremnost da snabdijeva Ukrajinu evropskim novcem, Orban gotovo da nema drugog izbora nego da održi obećanje i blokira evropski kredit za Ukrajinu dok naftovod Družba ne počne s radom. Možda će dati svoju dozvolu ako se Mađarskoj isporuči evropska finansijska podrška (oko 20 milijardi eura) zamrznuta nakon Orbanovih reformi pravosuđa i javnih nabavki. Ali Evropska komisija neće pristati da pretrpi takav poraz.

Čak i nakon što Orban prestane blokirati kredit, mađarski stav o prijemu Ukrajine u EU ostat će nepromijenjen. U junu 2025. godine, vlada je organizovala javno glasanje o pristupanju Ukrajine EU. Rezultati referenduma pokazali su da većina Mađara ne želi da Ukrajina postane članica EU. Oni nemaju pravnu snagu. Ali opravdavaju Orbanov pristup, barem u očima Mađara. Stoga će se moći osloniti na podršku mađarskog društva u opstruiranju planova za uvođenje Ukrajine u Evropsku uniju već 2027.

EU ne preostaje ništa drugo nego da se nada da će Fidesz izgubiti parlamentarne izbore 12. aprila i da će nova vlada koju formira Tisza imati potpuno drugačiji stav prema Ukrajini prije nego što bude prekasno. Ali Orban možda neće izgubiti, ako Zelenski nastavi sa svojim nastupom. 6. marta, Govoreći o mađarskom vetu na evropski kredit, Zelenski je obećao da će ukrajinskim trupama dati adresu “određene osobe” za direktan razgovor “na njihovom jeziku”. Evropska komisija je morala dati saopštenje u kojem je osudila Zelenskijeve prijetnje mađarskom premijeru.

Budimpešta je osudila Zelenskog zbog  namjere da ucjenjuje Mađarsku i za   prijetnju Orbanu.  Čak je i lider opozicije Péter Magyar izjavio da nijedan strani lider „ne može prijetiti nijednom Mađaru“. Orban, koji je od Zelenskog dobio najbolji mogući poklon, naredio je vojnicima i policiji da čuvaju kritičnu energetsku infrastrukturu Mađarske, pod izgovorom vjerovatnog ukrajinskog napada.

Međutim, Zelenski nema razloga za žaljenje. On može imati bolje izglede od Orbanove pobjede nego od njegovog poraza. Ako Orban ostane na čelu mađarske vlade, lideri EU će morati ili reformirati proces donošenja odluka u EU ili suspendovati pravo glasa Mađarske pod nekim izgovorom. Međunarodni uticaj EU direktno zavisi od njene sposobnosti da okonča rat u Ukrajini bez  značajnih ustupaka Rusiji i osigura poslijeratni razvoj Ukrajine.

Predstava koju su izveli Orban i Zelenski ima za cilj ucjenjivanje EU. Oboje imaju šanse za uspjeh.

Dmitri GALKIN

Na web stranici ruskog predsjednika nema  vijesti o razgovoru Tramp – Putin. Samo komentar predsjedničkog pomoćnika Jurija Ušakova koji se može smatrati pokazateljem da je moguć  prekid vatre  bez osvajanja cijelog Donbasa.  Putinov sekretar za štampu Dmitrij Peskov izjavio je da se pregovori mogu nastaviti samo “u trilateralnom formatu” i da Moskva cijeni američke “posredničke napore”. To je izjava o namjerama da se očuvaju dobri odnosi s Trampom, čak i ako to znači ustupke

Američki predsjednik Donald Tramp je 9. marta pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina kako bi razgovarali o deficitu nafte na globalnom tržištu i mirovnom rješenju u Ukrajini. Na web stranici ruskog predsjednika nema službenih vijesti o ovom razgovoru, samo komentar ruskog predsjedničkog pomoćnika Jurija Ušakova. Smatra se da je on zadužen za obnovu odnosa između SAD-a i Rusije (Ušakov je bio ruski ambasador u Washingtonu i Putinov povjerenik). Dakle, njegov komentar se može smatrati pokazateljem da se ruski pristup obnovi mira počeo mijenjati.

Ušakov je istakao tri pitanja za koja želi da se smatraju najvažnijim za obje strane. Prvo, dva puta je u svom kratkom komentaru naglasio da su se predsjednici dotakli ne samo ukrajinske situacije, već i sukoba Irana sa SAD-om i Izraelom te budućnosti venecuelanske nafte. Drugo, “razgovor je bio poslovan, iskren i konstruktivan”, jer se dva lidera međusobno poštuju. Žele češće komunicirati i namjeravaju to činiti “redovno”, a američki predsjednik je prvi to predložio. Treće, američki predsjednik želi što prije okončati neprijateljstva u Ukrajini. I moguće je da će prekid vatre biti uspostavljen “kako bi se postiglo dugoročno rješenje”.

Od Ušakova se ne može očekivati ​​istinit i tačan opis razgovora. Njegov je posao da ga opiše na način koji odražava pristup Kremlja odnosima sa SAD-om. Moskva želi da se smatra važnim partnerom Washingtona. U tom slučaju, ustupci koje će Rusija učiniti kako bi se pridržavala Trampove želje da se sukob odmah okonča, izgledat će kao prijateljska usluga. A ne kao reakcija na američki pritisak.

Međutim, Tramp namjerno pokušava pokazati da mu Putin ne treba kao partner na svjetskoj sceni. Američki predsjednik je novinarima rekao o svom “vrlo dobrom razgovoru” s Putinom, spomenuvši da “želi biti od pomoći” u rješavanju sukoba s Iranom. Tramp je dodao da je svom sagovorniku objasnio da “bi mogao biti od veće pomoći ako bi se završio rat između Ukrajine i Rusije”.

Ova primjedba američkog predsjednika objašnjava zašto na sajtu Kremlja ne postoji službeni opis razgovora između Putina i Trampa. Štaviše, nagovještaj o mogućnosti prekida vatre opovrgnuo je sekretar za štampu ruskog predsjednika Dmitrij Peskov 10. marta.

Peskov je izjavio da Tramp nije pokušao zahtijevati prekid vatre kao neophodan uslov za dalje pregovore. Podsjetio je da je “dosljedan stav predsjednika Putina dobro poznat”. Moglo bi se činiti da Kremlj i dalje insistira na predaji cijelog Donbasa Rusiji. Ali, to nije baš tako. Jer je istovremeno Peskov priznao da su “svi zaista zainteresovani za brzo primirje” i napomenuo da je “teško osporiti to”.

Putinov sekretar za štampu, izjavio je, što je vrlo važno,  da se pregovori mogu nastaviti samo “u trilateralnom formatu” i da Moskva cijeni američke “posredničke napore” i želi da Vašington nastavi s njima. To je direktna izjava o namjerama da se očuvaju dobri odnosi s Trampom, čak i ako to znači neke ustupke, uključujući uspostavljanje prekida vatre bez prethodnih uslova. Međutim, Rusija ne želi da EU od toga nešto dobije. Kremlj vjeruje da Tramp neće iznevjeriti njena očekivanja.

Ako  ostvari svoje glavne ciljeve u sukobu s Iranom, – prekid izvoza iranske nafte u Kinu i sticanje kontrole nad transportom nafte i tečnog prirodnog plina kroz Hormuški moreuz, – Tramp može postići dogovor s Moskvom. Trampova administracija će morati kompenzirati neizbježan pad proizvodnje nafte u zemljama Perzijskog zaljeva kako bi spriječila ekonomske poteškoće u azijskim zemljama saveznicama SAD-a. Posebno u Indiji, koju Tramp želi učiniti američkim partnerom u predstojećem sukobu s Kinom. Američki predsjednik je već pokazao da može popuniti praznine ruskom naftom, omogućivši Indiji da je kupuje i dajući nade ruskoj vladi, koja se bori s rastućim budžetskim deficitom.

Trenutno je to privremena dozvola. Ali može postati trajna ako Tramp postigne dogovor s Rusijom. Tramp može mnogo dobiti ukidanjem američkih sankcija u zamjenu za ograničavanje izvoza ruske nafte u Kinu. A Putinova vlada će biti spašena od vrlo vjerovatne ekonomske krize, koja može imati nepredvidive posljedice u trenutnim okolnostima. Ali Tramp ne može postići dogovor s Putinom dok neprijateljstva u Ukrajini  traju. Dakle, Kremlj će možda biti primoran da se dogovori o brzom prekidu vatre i izgubi priliku da opravda rat osvajanjem cijelog Donbasa.

Postoje određeni znakovi da se Putinova administracija već počela pripremati za takav uzrok događaja. Od 6. marta postoje očigledni pokušaji stvaranja novog medijskog imidža Putina kako bi se odvratilo neizbježno ogorčenje njegovih pristalica, koji očekuju da će on pobijediti u ratu.

Ruski centar za istraživanje javnog mnijenja (VCIOM) objavio je 6. marta rezultate svoje nove sociološke ankete. VCIOM je državna kompanija za sociološka i tržišna istraživanja i redovno provodi takve ankete, a zbog njihove besprijekorne lojalnosti, njihovi podaci su uvijek predvidljivi. Oni svaki put pokazuju da ruski predsjednik uživa ljubav i podršku većine stanovništva.

VCIOM ne falsifikuje rezultate svog istraživanja. On postiže potrebne rezultate sastavljanjem pitanja koja će donijeti očekivane odgovore. Pitanje “da li vjerujete Vladimiru Putinu” oduvijek se koristilo kao glavni pokazatelj široke javne podrške ruskom predsjedniku. Lako se može predvidjeti da bi obična osoba radije izjavila svoje povjerenje nacionalnom lideru nego preuzela nepotreban rizik. Postoje i druga pitanja koja omogućavaju bolje razumijevanje stanja javnog mnjenja. Prije svega, prijedlog da se sa postojeće liste izaberu tri političara kojima ispitanik najviše vjeruje. Posljednjih godina Putina nikada nije izabrala ni polovina ispitanika. Podaci vezani za odgovore na ovo pitanje nisu dostavljani medijima.

VCIOM je iznenada objavio da je tokom ankete samo 32 posto ispitanika izabralo Putina kao jednog od tri političara kojima se najviše vjeruje. Čini se da je to manje nego inače, ali ne dramatično. Ovi rezultati su široko rasprostranjeni u popularnim medijima (to je potpuno nemoguće bez dozvole predsjedničke administracije). Štaviše, protumačeni su kao dokaz pada Putinovog rejtinga jer je rusko društvo umorno od rata.

Istog dana, Putin je održao sastanak posvećen Međunarodnom danu žena sa vojnim medicinarkama, ratnim dopisnicama i aktivnim oficirkama. Suprotno uobičajenom, izgledao je neodlučno i kada mu je jedna od učesnica rekla da strane messengere, uključujući Telegram, treba blokirati iz sigurnosnih razloga, nekoliko puta ju je pitao da li je sigurna da to neće oštetiti komunikacije u oružanim snagama.

Najnevjerovatniji događaj dogodio se 7. marta. Rano ujutro, na službenoj stranici predsjedničke administracije, pojavila se gruba verzija Putinove čestitke za Međunarodni dan žena. Vođa Rusije je imao snažan kašalj i nije mogao pravilno govoriti. Video je izbrisan nakon četiri minute, a ubrzo nakon toga objavljena je i izmijenjena verzija. Ali, kako se ispostavilo, te četiri minute su bile dovoljne da neki provladini mediji kopiraju video na kojem predsjednik izgleda jadno i prošire ga.

Predsjednička administracija je sve ispravno isplanirala. Mediji koji pripadaju grupama ruske opozicije smještenim u EU i SAD-u počeli su koristiti ovaj video kao dokaz da postoji pobuna u Putinovom užem krugu i da će ga uskoro napustiti čak i njegovi bliski saradnici koji više ne vjeruju da može dobiti rat.

Za nekoliko dana, dakle,  pojavio se nov Putinov imidž. On se pretvara da je čovjek kojem nedostaje samopouzdanja i koji se pokorava mišljenju drugih ljudi, gubeći podršku javnosti jer je rat postao nepopularan i okružen izdajničkim saradnicima. U takvim okolnostima, on bi trebao prekinuti rat, ako želi ispuniti volju ruskog društva i spasiti vlastiti život, čak i ako dio Donbasa ostane pod ukrajinskom kontrolom. Za to će morati biti okrivljeni obični ljudi i nevjerni političari.

Ali,  postoji ozbiljan problem koji se ne može riješiti stvaranjem nove medijske slike ruskog predsjednika. Šta učiniti s pravoslavnim fundamentalistima i ultranacionalistima koji bi mogli prestati podržavati Putina ako završi rat bez pobjede? Nisu brojni, ali su aktivni i motivirani. Mogu izazvati društvene nemire ako im pažnja nije odvučena potrebom odbrane pravoslavne vjere i ruskih interesa u nekim važnim geopolitičkim regijama.

Kremlj želi poboljšati odnose s novom sirijskom vladom i pokušava je ne iritirati. Kazahstan je došao pod kinesku kontrolu. Ostao je samo Balkan.

    Dmitri GALKIN