Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Daleko je pravda

Objavljeno prije

na

Moglo bi se desiti da Crna Gora do kraja godine bude pozvana u NATO. Na tome užurbano rade naša diplomatija u Vašingtonu, Briselu i drugim evropskim centrima, ali i – prilike u svijetu.

Zbog NATO je, zvanično, Ranko Krivokapić boravio ovih dana u Vašingtonu. Zbog toga se na samitu u Minhenu Milo Đukanović sreo sa Džo Bajdenom, potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država.

Nakon sastanka sa Bajdenom, Đukanović je naveo da SAD imaju razumijevanja za izazove koji stoje pred našom državom, te da će Crna Gora ,,rezultatima olakšati posao partnerima i na najbolji način se preporučiti za članstvo u NATO-u”.

Koji su to rezultati, kakve su te preporuke? Masovna podrška građana, reforma službi bezbjednosti… Većinske podrške još nema, a vidimo i kako je Boro Vučinić prošao kada je gazda procijenio da nije dovoljno budan u čuvanju njegovih interesa i tajni.

Retorički jedan od glavnih uslova za poziv u alijansu je vladavina prava. Tu vođa nema čime da se pohvali. Sve i kad bi htio, Đukanović ne može preskočiti sjenku mračnih poslove u čijem je središtu. Gdje god se tužilaštvo okrene naleti na njega i njegove.

Sestra mu je u Telekomu, brat u banci koja je umalo srušila finansijski sistem zemlje poslujući sa prijateljima i narko kartelom. Sam premijer je štetnim odlukama od KAP-a do aranžmana sa Kinezima oko puta, doveo zemlju do bankrota.

Da ne govorimo o drugim pokazateljima po kojima se vidi kako funkcioniše pravni sistem zemlje – sudskim procesima za ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, opstrukcijama u procesu budvanskom vrhu… Ili o strateškim partnerima – Šinavatri, Dahlanu, Restisu, kojima je Đukanović dao pasoše i najvrjednije resurse. Zbog posebnih zasluga u kriminalnim poslovima.

Svi znaju, pa i Bajden i Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO, da sa Đukanovićem nema napretka u vladavini prava u Crnoj Gori, ali da li je to njima bitno? Njih brinu veće brige.

I tokom prošlog vikenda na samitu u Minhenu, prije nego što je ove sedmice postignut sporazum između Moskve i Kijeva o prekidu vatre, bila je primjetna pukotina između Njemačke i Francuske sa jedne i Sjedinjenih Država sa druge strane. Berlin i Pariz pokušavaju da izdejstvuju od Vladimira Putina pregovore sa Kijevom, kako bi se zaustavio rat u Ukrajini koji je odnio već toliko života, raselio brojne stanovnike i razorio privredu cijelog regiona. Da li će ovo primirje stvarno zaustaviti sukob, veliko je pitanje.

Ekonomija Ukrajine je uništena. Sankcije koje je Zapad uveo Moskvi i pad cijena sirovina na svjetskom tržištu donijeli su ogromne nevolje Rusiji. Rublja se u nekoliko posljednjih mjeseci strmoglavila, mnoga ruska preduzeća su pred slomom, zbog čega država vuče očajničke poteze. Njemačka ekonomija je vezana i za Rusiju i za Ukrajinu, kao što su i ekonomije drugih evropskih zemalja (mi ćemo krizu i te kako osjetiti tokom ove turističke sezone). Pored nevolja sa ratom u Ukrajini, Evropska unija i njene najmoćnije zemlje, posebno Njemačka, suočene su i sa novom Grčkom, koja je podigla glavu i traži da se na drugim osnovama pregovara oko njenog duga ali i odnosa tzv. malih i velikih u Uniji.

Evropa je sve nestabilnija. Nije čudo što je njemačka kancelarka sa francuskim predsjednikom pokušavala, nakon politike zatezanja i sankcija, da napravi nove mostove ka Moskvi i otvori proces pregovora oko najveće krize u Evropi nakon rata u bivšoj SFRJ.

U SAD retorika podsjeća na onu iz hladnog rata sa Moskvom. Putin je u glavnim medijima čudak, bolesnik, diktator i opasnost… Američki je predsjednik prije primirja bio pod sve većim pritiskom, ne samo republikanaca, oko naoružavanja Ukrajine. To je od Vašingtona tražio vrh u Kijevu. Sve su opcije na stolu, rekao je ove sedmice Barak Obama, nakon susreta sa Angelom Merkel, koja je u Sjedinjene Države stigla sa jednom porukom – da se naoružavanjem ne može riješiti kriza. Tu su i razmimoilaženja, doduše manja, među saveznicima oko pitanja Islamske Države i strašnih problema od vrha Afrike sve do Avganistana.

Pa sad vjerujte Đukanoviću da će poziv u NATO uslijediti zbog njegovih dometa u vladavini prava. Crna Gora, slamka među vjetrovima, potrebna je da bi se zaokružio dio interesne sfere. Njen prijem u NATO, jedno je od pitanja oko kojih se ne spore veliki. To što se u našoj zemlji održava jedan autokrata kombinacijom korupcije, monopola i straha – manje je bitno Zapadu.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Makar Milan ode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odlazak Kneževića iz vlasti odškrinuo je vrata ka Briselu. Ali,  za suštinsku evropeizaciju Crne Gore nije dovoljno ne biti Milan Knežević, i ne pripadati Vučićevom dvoru. Nisu dovoljni ni evropski štrikovi.  Potrebni su rezultati  na unutrašnjem preobražaju društva.  Za početak, bilo bi dobro da nam  svake sedmice ne pobjegne po jedna osuđena krupna riba.

 

 

Dok „krupne ribe“  bježe na oči policije i pravosuđa u godini kada Crna Gora  treba da dokaže Briselu da je zemlja  vladavine prava i efikasnih  institucija, evropski put postao je prohodniji makar zbog jedne vijesti – Milan Knežević i njegova DNP  napustili su vlast. Sad su opozicija, na površini. Dubine se ne napuštaju lako.

Nakon najave da će iz „krvave vlade“  izaći zbog Botuna, Knežević je uslovljavanje svog ostanka u vlasti proširio na cijeli set identitetskih pitanja, pa su na kraju njegovi ministri Mulun Zogović i Maja Bulatović  Vladu napustili zbog srpskog jezika. Teme, naposljetku, nijesu ni bitne. Samo dok je Beograd zadovoljan. Što bi rekla Ana Brnabić: „Smijem se od tuge što Crna Gora ide u EU, a Srbija ne može“.

Odlazak Kneževića je otškrinuo vrata i jednom mogućem razlazu. Za petak ove sedmice  Mandić je sazvao  sjednicu svih stranačkih organa na kojoj će se raspravljati o sudbini koalicije sa Kneževićem. Iz te stranke su pojasnili – odluku će donijeti “iz glave cijelog naroda”  i slijediti njegove želje i uputstva.  Možda treba napomenuti da istraživanja potvrđuju da bi većina crnogorskih građana na kraju najradije bila dio evropskih naroda. Ako može. Ono, ima i narodnih glava različitih a i različitih evropa. Sve je u previranju. Nije se lako prestrojiti na dobitnički peron.

Mandićeva epika nije samo slučajna stilska figura. Ona u sebi krije i aktuelnu borbu između njega i Kneževića – ko će se na političkoj sceni sada predstaviti kao ekskluzivni predstavnik srpskog naroda, a nakon što je Milana Vučić već proglasio za lidera srpskog naroda u Crnoj Gori.

Bez obzira na ishod, Knežević i Mandić kažu da će ostati freinds. Sa istim ciljem, na različitim putevima, objasnili su.  U prevodu, Knežević će nastaviti da provodi slave sa Vučićem i tamo ćaska o rečnim ribama, dok Mandić nastavlja da puca na sastanke sa Donaldom i Benjaminom.  Joj razlike, joj drastične, rekli bi u svoje vrijeme nadrealisti. I u našoj surovoj realnosti, razlike nijesu neke,  ali nije ni svejedno. Ako Mandić skupi snage da se  otisne  iz Vučićevog krila i kreće  kroz vijugave hodnike međunarodne moći  gdje jednoga dana možda može shvatiti da se bez Crne Gore, nema gdje vratiti. Vidjećemo.

Opstrukcija ne nedostaje. Ove sedmice pljuštale su i međusobne optužbe parlamenta i Vlade s jedne strane, i predsjednika države na drugoj, o tome ko opstruira ulazak u EU. Mrtva trka. Još nema zvaničnog pobjednika, ni odgovora jesu li krivci Vlada i “taster” poslanici koji štancaju i usvajaju desetine zakona u parlamentu za dan kako bi ispunili evropske obaveze, ili je to Milatović koji vraća zakone poslanicima da ih ipak pročitaju.  Pa ih sjutradan ipak potpiše jer imaju “plavu zastavicu”, odnosno zeleno svjetlo Brisela. Tako im evropejstva i  opjevanog domaćeg dostojanstva.

Nakon odlaska Kneževićeve DNP u opoziciju, na državnom nivou,  ako za njim ne krene Mandić, ostaje dovoljan broj vladajućih ruku. U  Podgorici je klizavo. Može doći do krize. Svejedno, gradonačelnik  Podgorice Saša Mujović, ne djeluje uznemireno. Preporučio je Kneževiću da „uživa u penzionerskim danima“. Onda nazivajući Kneževića destruktivnim i nedobronamjernim političarom: “ Nemamo pravo dati mu za pravo da nas zaustavi”.  Mujović je objelodanio  da nakon Kneževićevog izlaska iz gradske vlasti neće tražiti podršku ni od koga mimo vladajuće koalicije.  Onda je odškrinuo vrata tvrdnjom da ko god da podršku evropski usmjerenim mjerama vlasti( čitaj Botun) ona neće biti odbijena. Igranka se nastavlja, razni obrti su mogući. Zgusnulo se vrijeme, A  ishod raspleta, po svojoj mjeri,  poguraće  i evropske adrese.

Sigurno je: za evropeizaciju Crne Gore nije dovoljno ne biti Milan Knežević, i ne pripadati dvoru Vučićevom.  Nisu dovoljni ni evropski štrikovi.   Potrebni su rezultati  na unutrašnjem preobražaju društva.  Za početak, bilo bi dobro da nam, eto,  svake sedmice ne pobjegne po jedna osuđena krupna riba.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Barijere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazalo se da moguće posljedice blokade graničnih prelaza višestruko prevazilaze probleme koji bi mogli nastati padom aktuelne Vlade. Pošto je jasno da su barijere između obaveza izvršne vlasti i sposobnosti Spajića i njegove ekipe da ih realizuju – nepremostive

 

 

Jedan problem je, makar privremeno, riješen. Iz ovdašnjeg Udruženje prevoznika tereta u četvrtak ujutru je saopšteno da, nakon pregovora sa Vladom, obustavljaju blokadu graničnih prelaza. Blokada je trajala od ponedjeljka u podne, proizvela je nekoliko miliona eura gubitaka i, u konačnom, primorala Vladu da prihvati neke od zahtjeva prevoznika.

Između ostalog i onaj kojim je od Ministarstva finansija, odnosno Vlade,  traženo da poštuju zakone Crne Gore. I povrat PDV-a prevoznicima izvršava u zakonom propisanom roku. Ili drugi, koji se tiče produženog radnog vremena inspekcijskih službi makar na većim graničnim prelazima, kako  roba i njeni prevoznici ne bi čamili od poslijepodneva do sjutra ujutru na graničnim ispostavama. Gubeći vrijeme i novac, skupa s prodavcima i kupcima tereta koji prevoze.

Zahtjevi Udruženja prevoznika o beneficiranom radnom stažu i većem oslobođenju od akciza na gorivo biće, obećano im je, naknadno razmotreni. “Vezano za beneficirani radni staž naših vozača, dobili smo uvjerenje ministra ekonomskog razvoja da će predlog dati Vladi na glasanje i nadamo se da će Vlada to usvojiti. O povratu akcize nismo ništa riješili ali smo dobili uvjeravanja – to zavisi od naših evropskih partnera…“, saopštio je jedan od glasnogovornika Udruženja.

Da li se do tog dogovora moglo doći i bez blokade graničnih prelaza – zaključite sami. Ili svi skupa možemo sačekati da nam to objasni premijer, ili neko od članova Vlade, na jednom od narednih skupštinskih zasijedanja posvećenih poslaničkim pitanjima. Kada se zvaničnici izvršne vlasti udostoje da dođu u parlament.

Izgledalo je, na trenutak, kako su obije strane „zaboravile“ osnovni razlog trodnevnih blokada: probleme koji vozači kamiona iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Sjeverne Makedonije imaju tokom vožnji kroz zemlje Šengen zone EU. Tamo ih, prema propisima čija je primjena pooštrena od oktobra prošle godine, tretiraju kao „turiste“, i ne dozvoljavaju boravak duži od  90 dana u periodu od šest mjeseci. A to je, pokazalo se, premalo za normalno obavljanje posla.

Međutim, iz Brisela su stigle vijesti da je Evropska komisija registrovala problem, dobrim dijelom zahvaljujući i blokadi graničnih prelaza pomenute četiri zemlje Zapadnog Balkana prema članicama EU, i da se radi na iznalaženju modela kojim će on biti prevaziđen. Privremeno, po režimu koji je najavljen kao „produženi kratki boravak“.

Nećemo, uglavnom, ostati bez goriva, toalet papira, građevinskih materijala, voća, povrća i svega drugog što ova zemlja uvozi.

Zato, obistine li se večerašnje (četvrtak) najave Miluna Zogovića, Vlada može ostati bez dvoje ministara Kneževićevog DNP. Da li to znači i njihov izlazak iz koalicija u izvršnoj vlasti Crne Gore i Glavnog grada, saznaćemo u petak. Možda.

Već od srijede veče mogao se steći utisak da taj krčag više neće na vodu. Pošto je premijer Spajić, strogo kako umije, putem društvene mreže X najavio kako „garantuje“ da ucjenjivački model saradnje neće biti dozvoljen nijednoj političkoj strukturi u aktuelnoj većini, te da će se o vitalnim interesima Crne Gore odlučivati „isključivo u našoj zemlji“. Za razliku od pitanja povrata dijela akciza kamiondžijama, gdje se moraju konsultovati EU partneru.

Ispostavilo se da su se Spajićeve garancije i odlučnost svela na to da se problem srpskog jezika, trobojke, dvojnog državljanstva proslijedi Skupštini. Što nije bilo po volji njegovim kolegama/koleginicama iz DNP.

Nastavak slijedi narednih dana, kada bi trebalo da saznamo kako na aktuelna dešavanja gleda Andrija Mandić. I ima li on u rezervi neku „pomiriteljsku“ ideju.

U neko bolje vrijeme, ili na nekom boljem mjestu ove bi dvije priče bile ispričane obrnutim redom. Po nekom logičnom prioritetu.

Pokazalo se, međutim, da je Udruženje prevoznika tereta danas i ovdje mnogo važnija družina od Vlade i vladajuće koalicije. I da moguće posljedice njihove blokade graničnih prelaza višestruko prevazilaze probleme koji bi mogli nastati padom Vlade. Pošto je jasno da su barijere između obaveza izvršne vlasti i sposobnosti Spajića i njegove ekipe da ih realizuju – nepremostive.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ovjera   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Botunjani  traže od gradonačelnika Podgorice da se zakune pred ikonom da im kolektor neće naškoditi,  tužilaštvo tri dana od pjevanja četničkih pjesama na Bogojavljanje „prati dešavanje“, a Ivan Vuković podršku DPS budvanskom budžetu kojim se SPC čašćava  milion eura krsti u „uvažavanje vjernika“. Pa vjeruj- dogodine u Evropi.  Dešavaju se čuda. Možda se desi čak i ono da se Knežević pred ikonom zakune da će izaći  iz krvave vlade

 

 

Još jedna nadrealna sedmica u Montenegru. Tužilaštvo i dalje “prati dešavanja povodom plivanja za časni krst u Podgorici“, iako su se pravoslavni plivači, pošto su se okupali u ledenoj Morači i napjevali četničkih pjesama uz prisustvo nasmiješenog sveštenstva MPC, odavno razišli. Botunjani, sumnjičavi u nauku i sve živo osim Milana Kneževića, pronašli su rješenje:  zatražili su od gradonačelnika Podgorice da se zakune pred ikonom da im kolektor neće škoditi. Poslanik DPS Ivan Vuković odluku te partije da glasa za budvanski budžet kojim se predviđa da se SPC časti sa milion eura, objašnjava „uvažavanjem vjernika“. Svejedno, vjeruj – dogodine u Evropi. Dešavaju se čuda. Možda se desi čak i ono  da se Knežević  pred ikonom zakune da će izaći iz krvave vlade.

U šta god da se Saša Mujović zakune,  zetski parlament će ove sedmice, najavili su, donijeti odluku kojom se zabranjuje izgradnja kolektora.  Jeste da takva odluka nije u nadležnosti lokalnog parlamenta, ali ko te pita. Ko još vjeruje u institucije i zakone. Osim možda Vladislava Dajkovića, koji je uložio žalbu na odluku gradonačelnika Podgorice da ga suspenduje zbog botunskih aktivnosti u radno vrijeme. Za čudo Božje, ovog se puta nije pozvao na Hrista, nego na slobodu izražavanja i međunarodne konvencije.

Odluku o zabrani izgradnje kolektora zetski parlament će donijeti bez glasova DPS. Ta je  partija  saopštila da neće prisustvovati sjednici. Pobrojali su sve dosadašnje trenutke „kad su stali uz Botunjane“  i podržali referendum u Zeti „bez obzira na naše stavove“. Najavili su da ovoga puta „neće biti dio još jedne prevare i zloupotrebe pitanja Botuna“. Dosta su i bili.  Istovremeno, Demokrate su zetskom parlamentu podnijele  amandmane  na odluku da se zabrani izgradnja kolektora, što je predsjednik Zete Mihailo Asanović oštro kritikovao i ocijenio kao „prihvatanje izgradnje postrojenja“.  Asanović izgleda nije primijetio da je na državnom nivou odluka o izgradnji davno donijeta.  I glasovima ministara bivšeg DF.

Stigla je i vijest da ministri Kneževićevog DNP ni na ovonedjeljnoj sjednici nijesu Vladi zvanično ispostavili cijeli niz uslova kako bi u njoj i ostali.  Zvanično, čekaju premijera Spajića da se vrati iz Davosa.  A i, ono,  Vladu je lakše uslovljavati iznutra, i kočiti evropske obaveze.

Ne ignorišu se zakoni samo u Zeti. Iz VDT su povodom veličanja četničkih zločinaca na proslavi Bogojavljanja,  saopštili da će ukoliko ocijene da postoji osnov za formiranje predmeta povodom bilo kojeg slučaja, javnost o tome biti blagovremeno obaviještena. Nijesu se više oglašavali, što valjda znači da je  sve bilo u redu.

A bilo je ovako:  uz prisustvo poglavara MPC, na minus i nešto oskudno obučeni vjerujući muškarci pjevali su na obali Morače – “izvidnica, izvidnica Pavla Đurišića, prethodnica, prethodnica vojvode Đujića”. Repertoar nije prošao bez Od Topole pa do Ravne gore. Normalno.

Nakon što je mitropolit Joanikije četničkog komandanta i ratnog zločinca Pavla Đurišića prošle godine prozvao „herojem nepobjedivog karaktera“  i nikom ništa, a tužilaštvo još ne uspijeva da nađe Đurišićev kip skriven  u crkvenim objektima kraj ikona, „veselje“ na kom se veličaju četnički zločinci  sad dođe čista relaksacija.

“Nečinjenje nadležnih poslalo je jasnu poruku da je javno veličanje zločinačke ideologije dozvoljeno, stvarajući ambijent u kojem se ona danas nesmetano ispoljava, uključujući i okupljanja na kojima prisustvuju nosioci javnih funkcija ili rukovodioci obrazovnih ustanova”, saopštilo je više organizacija civilnog sektora, koje su osudile veličanje ratnih zločinaca na proslavi Bogojavljanja, i pozvali tužilaštvo da reaguje.

U to čudo slabo ko vjeruje. Mnogo je vjerovatnije da i tužilaštvo „uvažava vjernike“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo