Povežite se sa nama

FOKUS

DOŽIVOTNA ROBIJA ZA RATKA MLADIĆA: Suočavanje sa nagrađenim zločinima

Objavljeno prije

9 godina

na

mladic115084348

Haški tribunal, koji zatvara svoje sudnice posljednjeg dana ove godine, u srijedu je imao jedan od svojih istorijskih trenutaka. Izrekao je kaznu doživotnog zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću zbog genocida i zločina protiv čovječnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) između 1992. i 1995. godine. Prvostepenom presudom je osudio 75-godišnjeg Mladića za najteža krvoprolića u ratu u BiH – od opsade Sarajeva i etničkog čišćenja sela oko Prijedora, do masakra u Srebrenici.

Sudsko vijeće Haškog tribunala kojim je predsjedavao sudija Alfons Ori osudilo je ratnog komandanta VRS po 10 od 11 tačaka optužnice. Mladić je proglašen krivim i za progone, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje, protivpravne napade na civile, te uzimanje talaca.

Prije pet i po godina, kada je počelo suđenje, Mladić je zatražio da se u sudnici Haškog tribunala pojavi u uniformi s metalnim zvjezdama na epoletama, ističući da ga kao slavnog generala zna cijeli svijet. Na kraju suđenja, zajedno sa svojim advokatima, nastojao je da dokaže da je bio običan, blag i ne naročito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao da ih zaštiti, zbog čega se čak sukobljavao s ratnim predsjednikom Republike Srpske (RS) Radovanom Karadžićem, koji je već osuđen na 40 godina zatvora.

Prije 11 mjeseci, tužilac Alan Tiger ovako je zaključio završne riječi na suđenju Mladiću: „Etničko čišćenje u BiH nije bilo posljedica rata, nego ratni cilj”. Pa dodao: „Stvaranje svesrpske države bio je krajnji Mladićev cilj! Ostvarujući ga, on je sa Karadžićem zemlju Bosnu i Hercegovinu odveo u pakao”.

Predsjedavajući sudija Ori, govoreći o tački optužnice kojom se Mladić tereti za genocid u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija rekao je da je Vijeće konstatovalo da su pripadnici VRS namjeravali da unište bosanske Muslimane iako su oni činili dio zaštićene grupe. ,,Vijeće je shodno tome konstatovalo da su nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici i njenoj okolini počinjena krivična djela genocida, progona, istrebljivanja i ubistva, kao i nehumana djela prisilnog premještanja”, kazao je. Vijeće međutim, nije prihvatilo optužbe da je postojao plan da bude počinjen genocid 1992. u šest opština: Ključ, Kotor Varoš, Sanski Most, Prijedor, Vlasenica, Foča, jer su Muslimani, prema njihovom mišljenju, činili malu grupu da bi se takva namjera mogla utvrditi. ,,U nekoliko opština počinjeni su zločini koji su zločini protiv čovječnosti i protiv običaja ratovanja. Zločini su bili strašni”, kazao je Ori,

Sudsko vijeće Haškog tribunala ne smatra da je počinjen genocid u Prijedoru, u kome su srpske vlasti u ljeto 1992. godine oformile tri ozloglašena logora: Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje je prošlo više od 3.000 ljudi, gdje su zvjerski ubijani. Bosanske Muslimanke su redovno i brutalno silovane, istakao je Ori. Naveo je primjer Kramanove kuće, nadomak Foče, koja je služila kao zatočenički objekat za žene, djejvojčice, među kojima je bilo i dvaneastogodišnjakinja. ,,Žrtve su ponekad dali pojedinim vojnicima, a nekad su ih tjerali da imaju polne odnose s više muškaraca”, objasnio je Ori.

Vijeće je utvrdilo da su pripadnici VRS terorisali civile u Sarajevu, vršeni su neselektivni napadi na civile i civilno stanovništvo u cjelini. ,,Namjerno su pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS granatama i snajperima gađali stanovništvo Sarajeva i po lokacijama koje su imale malo ili nimalo vojnog značaja”, naglasio je Ori i podsjetio da su građani Srajeva ubijani dok su obavljali svakodnevne aktivnosti.

Vijeće je zaključilo da je od 1991. do 30. novembra 1995. postojao udruženi zločinački poduhvat, s ciljem da bosanski Muslimani i Hrvati budu trajno uklonjeni s teritorije BiH, na koju su bosanski Srbi polagali pravo, i to putem progona, istrebljivanja, ubistva, nehumanih djela prisilnog premještanja i deportacije. ,,Ocjenivši, između ostalog, izjave, govore i ponašanje optuženog i rukovdstva bosanskih Srba, kao i radnje koje su počinili fizički počinioci, Vijeće je konstatovalo da dokazi ne idu u prilog zaključku da je krivično djelo genocida bilo dio cilja sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata”, rekao je Ori.

Među učesnicima sveobuhvatnog zločinačkog poduhvata bili su bivši predsjednik Karadžić, predsjednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik, potpredsjednica, pa predsjednica RS Biljana Plavšić, potpredsjednik RS, Nikola Koljević, general VRS Bogdan Subotić, ministar unutrašnjih poslova Momčilo Mandić i visoki oficir VRS Mićo Stanišić. Koljević je počinio samoubistvo, Subotić i Mandić su bili u Hagu u svojstvu svjedoka u različitim procesima, dok su ostali osuđeni pred Tribunalom.

Mladić je prisustvovao izricanju presude uprkos upozorenjima njegovih advokata da je lošeg zdravlja. Zbog ljekarskog pregleda izricanje presude je bilo prekinuto, poslije čega su njegovi advokati tražili ili prekid ili izricanje kazne, bez čitanja sažetka. No, Sudsko vijeće ih nije poslušalo. Potom je Mladić ustao i rekao „Ovo je laž”, zbog čega je udaljen iz sudnice. Sudija Ori je nastavio sa čitanjem presude.

Ovo je prvostepena presuda na koju pravo žalbe imaju i Haško tužilaštvo i Mladićeva odbrana.

Žrtve zločina za koje je Haški tribunal osudio Mladića, kažu da nikada ne mogu biti zadovoljne, ali da se radi o istorijskoj presudi. Zvaničnici, analitičari i strane ambasade u BiH, predstavnici Evropske unije i NATO-a ocijenili su presudu važnom za čitav region.

Edin Ramulić iz prijedorskog udruženja Izvor ukazao je da se radi o presudi najvišem oficiru VRS. Otuda, po njemu, presuda definitivno označava i stvarni karakter jedne institucije, a to je Vojska Republike Srpske.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić je izjavio kako je presuda Mladiću još jedna potvrda da se ratni zločin nikada i nikome ne može isplatiti, ma koliko se zločinci skrivali i bježali od svoje odgovornosti. On je dodao da kazna koju mu je Tribunal izrekao neće vratiti na hiljade stradalih nedužnih civila, ni njihovim porodicama donijeti konačni mir, ali je važnost te sudske presude dalekosežna za budućnost čitavog regiona.

,,Ratna historija bivše Jugoslavije pisat će se na temelju dokaza i činjenica koje su nedvosmisleno utvrđene u haškim sudnicama, a sve ostalo su dnevnopolitičke reakcije s ciljem da se povijesni značaj današnjeg događaja umanji ili relativizira”, poručio je Zvizdić.

S druge strane, sociolog, pravnik i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Šušnica smatra kako je Tribunal trebao uzeti u obzir i dešavanja u Krajini, navodeći da je genocid u Srebrenici završna faza onoga što je počelo ranije. Pravda je, ocjenjuje on stoga, djelomično zadovoljena.

,,Haški tribunal nije uzeo u obzir onaj hirurški precizan, sistematičan progon, istrebljenje koje je imalo sve elemente genocida, koji se desio u prvoj fazi agresije na BiH, znači 1992-1993. u Bosanskoj Krajini. Kada su u pitanju posljedice genocida, ja ne vidim kako su manje posljedice genocida u Prijedoru, u kojem je 52 odsto populacije opštine Prijedor prognano, od čega više od 3.800 ubijeno, od čega su dvoje djece”, prokomentarisao je za medije Šušnica.

S druge strane, širom RS presuda Mladiću na doživotnu kaznu dočekana je, očekivano, s razočaranjem. Predsednik RS Milorad Dodik izjavio je, uoči izricanja presude, da je Mladić profesionalno i patriotski obavljao dužnost, te da će negativna presuda Tribunala samo ojačati mit o njemu.

U prvim reakcijama političara u Beogradu presuda Mladiću – ali i sve ostale presude Haškog tribunala – uglavnom se karakterišu kao antipravne, nepravedne i antisrpske.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić presudu je ocenio kao „očekivanu”, i dodao kako „ovo nije dan ni za tugu ni za radost”, i da bi „svi trebalo da se okrenemo budućnosti.

Kako primećuje Anita Mitić, direktorica Inicijative za ljudska prava kaže, Srbija nikada nije dobrovoljno podržavala rad Haškog tribunala. „Diskreditacija Haga naročito je intenzivna u posljednjih godinu dana, tako da ne vjerujem da će doći do neke suštinske promjene u stavu srpskih državnika”.

Novinar beogradskog nedeljnika Vreme Dejan Anastasijević kaže da tu jedna presuda ništa naročito neće promijeniti. ,,Zaista mislim da u Srbiji ne postoji politička volja da se raščisti sa onim što se dešavalo 1990-ih”, ističe Anastasijević. „Sve vrijeme se radi na tome da se dokaže kako su Srbi bili prije svega žrtve, što naravno nije tačno. Nije pri tom nikakva utjeha što slične reakcije poricanja sopstvenih zločina postoje i u drugim jugoslovenskim republikama”.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kaže da je očekivala da će Mladić biti osuđen za genocid i u drugim opštinama u BiH, a ne samo u Srebrenici. Na napomenu da Vijeće u nabrajanju učesnika udruženog zločinačkog poduhvata nije spomenulo nikoga iz Srbije, ona kaže: „Ova presuda se odnosi prije svega na individualnu odgovornost Ratka Mladića, znači, ona nije uključivala odgovornost Beograda, međutim, sve što je prikazano i što se moglo čuti u haškoj sudnici i svi dokumenti koji su tamo sakupljeni impliciraju i te kako involviranost Beograda. Ja mislim da treba biti zadovoljan ovom presudom zato što je ona važna i tek će, nadam se, biti važna u budućnosti”, ocijenila je.

Za sada se umjesto sa prošlošću suočavamo sa nagrađenim zločinima.

Đukanović slao gorivo za tenkove VRS

Crnogorske vlasti, odnosno tada jedinstveni DPS, nijesu tajili podršku snagama koje je, u vojnom smislu, tokom rata u BiH reprezentovao Ratko Mladić. Na 2. kongresu DPS-a, 5. marta 1994, tadašnji predsjednik Crne Gore i vladajuće partije Momir Bulatović najavio je mogućnost ujedinjenja Crne Gore i Hercegovine. A Vlada Mila Đukanovića pokrenula kampanju prikupljanja „humanitarne pomoći” za Hercegovinu. Tadašnji ministar zdravlja Miomir Mugoša Srbima u Hercegovini darovao je, prema svjedočenju Momčila Mandića, nekadašnjeg ministra policije RS, dvije poljske bolnice.

Pomoć i podrška nijesu bile samo verbalnog i humanitarnog karaktera.

Deportacija bosanskih izbjeglica jedna je od najsramnijih epizoda ratova koji su obilježili raspad SFRJ. Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila do danas nepoznat broj civila Muslimana i Srba iz BiH (prema različitim izvorima bilo ih je između 70 i 160) i predala ih snagama Ratka Mladića. Nesrećni ljudi hapšeni su duž Crnogorskog primorja ali i na sjeveru zemlje. Većina je ubijena odmah pošto su predati snagama RS. Ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo je manji broj njih preživio.

Prema dokumentima Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje SRJ, vlada premijera Đukanovića je i početkom 1994. godine deportovala vlastima u RS izbjeglice iz BiH koje su utočište pronašle u Crnoj Gori. Motiv je bila prisilna moblizacija Srba, građana BiH, koji su u Crnoj Gori imali status izbjeglica.

Niko od nalogodavaca i izvršilaca ovih zločina nije sudski odgovarao, pošto su dva sudska procesa završena oslobađajućim presudama. Vlada Crne Gore je krajem 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije, i tako priznala zločin. Više od četiri miliona eura isplaćena su iz državnog budžeta. Na tome se stalo.

Etničko čišćenje Bukovice drugo je, jednako tragično, poglavlje „prekogranične saradnje”. Sead Sadiković, autor dokumentarnog filma Praznina, koji govori o tom zločinu počinjenom na crnogorskoj teritoriji ’93. godine (za koji, takođe, još niko nije odgovarao) svjedoči: „Osam je ljudi smrtno stradalo, desetina odvedena u logore, stotine protjerano da se nikada ne vrate u svoje kuće, treći put pogorjele u samo jednom vijeku: u I i II svjetskom ratu i u ovom posljednjem u kome Crna Gora, tvrdi se, nije učestvovala”.

U Haškom tribunalu su, u nekoliko sudskih postupaka, pominjani zločini koje su u BiH počinili dobrovoljci i „vikend ratnici” iz Crne Gore – neki od njih su i identifikovani imenima ili nadimcima – ali su ovdašnje vlasti i to prećutale.

„Ne smijemo zaboraviti ni dobrovoljce koje je ohrabrivala i opremala Vlada Crne Gore, kada su naša braća Nikšićani pomagali u oslobađanju Foče, a Pljevljaci, na čelu sa doskorašnjim gradonačelnikom, oslobađali srpsku nejač od mudžahedinskih hordi u Goraždu”, svjedočio je Momčilo Mandić prije nešto više od pet godina. „Ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova vlada 1994. godine upućivali Vojsci Republike Srpske i našem narodu i to u trenucima kada nam je Slobodan Milošević uveo sankcije. Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović. Mi smo bili pred porazom, a on nam je tada prodao naftu kojom smo napunili prazne rezervoare naših tenkova i spasili Republiku Srpsku”.
Mandićeva sjećanja ostala su bez komentara zvanične Podgorice.

Nakon Dejtonskog sporazuma Ratko Mladić više nije mogao da (ne)skriveno ljetuje na Crnogorskom primorju. Domaći i strani mediji su pisali kako je Mladić boravio u Reževićima 1997. godine, gdje je iznajmio veliku dvospratnu kuću. Ljetovanje je prekinuo na insistiranje crnogorskih policijskih funkcionera. Po njegovom odlasku tadašnji ministar MUP-a Filip Vujanović izjavio je da su ,,pretrage pokazale da se Mladić ne nalazi na teritoriji Crne Gore”. Šest godina kasnije, prema pisanju sarajevskih medija, Mladić je sa Radovanom Karadžićem, Tomislavom Nikolićem i Amfilohijem Radovićem proslavio Božić u manastiru Ostrog. Crnogorska policija je, bez mnogo žara, to demantovala. Konačno, pred predsjedničke izbore 2008. godine, u Sutomoru su se pojavili plakati sa porukom „Heroj Ratko Mladić za predsjednika Crne Gore”. U potpisu je stajalo Crnogorski otadžbinski pokret.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SVI VUČIĆEVI RECIPROCITETI: Dok ne postanemo pipuni

Objavljeno prije

6 dana

na

10 Jula, 2026

Objavio:

Dok evropski kritičari režima Aleksandra Vučića dobijaju kritike uz povremene vulgarnosti, Crna Gora doživljava cunami optužbi kao da je glavni krivac svih stvarnih i nestvarnih problema u Srbiji. Istog dana kada je donesena rezolucija u Strazburu, gdje se navodi stagniranje Srbije na putu ka EU, Vučić se u dnevniku RTS-a obrušio na Crnu Goru porukom da „na odnose sa Podgoricom utiču dva faktora – licemerje Zapada i antisrpska priroda režima u Crnoj Gori”

 

 

U srijedu je Evropski parlament (EP) usvojio Rezoluciju o Srbiji gdje se navodi stagniranje na putu ka Evropskoj uniji (EU). U oblastima vladavine prava, demokratije i usklađivanja sa evropskom vanjskom i sigurnosnom politikom je došlo do nazadovanja. Istovremeno, Srbija nije dobila otvaranje Klastera 3 – Konkurentnost i inkluzivni rast (osam poglavlja) i pored preporuka Evropske komisije (EK). Protiv su bili Danska, Holandija, Belgija, Švedska, Hrvatska, Bugarska i tri baltičke zemlje. EP je takođe osudio i nedavnu zapaljivu retoriku srbijanskih vlasti protiv pomenutih država.

Dok evropski kritičari režima Aleksandra Vučića dobijaju kritike uz povremene vulgarnosti, Crna Gora doživljava cunami optužbi kao da je glavni krivac svih stvarnih i nestvarnih problema u Srbiji. Istoga dana kada je donesena rezolucija u Strazburu Vučić se u glavnom dnevniku RTS-a obrušio na Crnu Goru porukom da „na odnose sa Podgoricom utiču dva faktora – licemerje Zapada i antisrpska priroda režima u Crnoj Gori”. „Svi koji učestvuju u tom režimu su izrazito antisrpski orijentisani”, reče Vučić i napomenu: „Toliku mržnju kod onih koje su Srbi doveli na vlast nisam video do sada”. Srbijanski predsjednik (koji po Ustavu ima strogo ceremonijalne ovlasti) je zaključio: „Oni mrze Srbe jer im ne daju srpski jezik, trobojku, a sve su to obećavali”. I za Hrvate je imao opasku: „Hoće Srbiju na kolenima, poniženu, žele da rade Srbiji ono što rade Crnoj Gori danas”. Onda je naveo navodnu prognozu MMF-a da će Srbija u narednih pet godina biti prva zemlja u Evropi po stopi rasta i da je već vojna velesila. RTS se nije usudio postaviti nijedno neugodno pitanje.

Ranije, 4. jula, tokom obilaska radova na saobraćajnici u Vojvodini, Vučić je optužio Crnu Goru, tj. vlast da su „poslali hiljade ljudi da dođu na proteste u Beograd i čudom se čudili kada ih je neko zamolio da to ne rade, ne braneći im ulaz dalje u našu zemlju”. Vučić i njegovi nisu ponudili nijedan argument za nevjerovatnu tvrdnju. Predsjednik se osvrnuo i na crnogorsku zabranu ulaska njegovom glavnom propagandisti Draganu Vučićeviću, vlasniku ekstremno žutog Informera i najavio recipročne mjere. Vučićević je javno vrijeđao vlasti nazvavši ih „crnogorskom stokom”, „antisrbima” i „ustašama gorim od hrvatskih ustaša”. Povod je bio vraćanje iz Tivta aviona s 87 aktivista vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), od kojih su mnogi prepoznati od nevladinog sektora, medija i opozicije u Srbiji kao batinaši i kriminalci u službi režima. Njihov dolazak se poklopio s održavanjem Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu. Policija je vratila avion iz „bezbjednosnih razloga”. Vučić se nije izvinio, negiravši da je znao za let i pravdajući da je navodno neko iz njegovog okruženja na svoju ruku poslao te ljude da ga podrže. Vučićević je tvrdio, suprotno dokazima, da je u avionu bilo „žene i djece”.

Isti dan kada je vraćen avion, svi crnogorski državljani koji su namjeravali ući u Srbiju su držani satima na granici, uključujuči i đačke ekskurzije. Tada je vraćen s granice funkcioner opozicione URE Blažo Rađenović pod izgovorom „zaštite bezbednosti Republike Srbije i njenih građana”. Prije ovog događaja iz Srbije je vraćeno nekoliko crnogorskih građana pod istim izgovorom. Bivša protpredsjednica Vlade Jovana Marović je u avgustu 2023. vraćena iz Beograda. Predsjednik Jakov Milatović je osudio postupak. Dan poslije je cinično reagovao Vučić rekavši da se „obično ne meša u odluke nadležnih državnih organa”. Predsjednik je „ipak zamolio” (izraz koji stalno koristi u komunikacijama) da „MUP i BIA svaki put bivšim ministrima iz Vlade Crne Gore kada dolaze da obavljaju protivpravne radnje, recimo, da zauzimaju auto-puteve u Beogradu, da ih svaki put pustimo”. Jovana Mrović se zahvalila Vučiću što je od nje napravio heroinu uz poruku da neće putovati u Srbiju dok je on na vlasti. Svetozar Marović kao pravosnažno presuđeni šef organizovane kriminalne grupe (OKG), koja je Budvu i Crnu Goru ojadila za stotine miliona eura, slobodno šeta i posluje u Srbiji. Zli jezici tvrde i da navodno ima aktivni angažman u SNS-u kao savjetnik za namještanje izbora. Kao izgovor za neizručenje Marovića, Vučić navodi da je Crna Gora, tj. njegov prijatelj Milo Đukanović priznao Kosovo 2008. To što je Vučić de fakto priznao Kosovo i njegova dokumenta i predao sjever Kosova Albinu Kurtiju i njegovoj policiji, izgleda nema veze.

Prošle godine je u Beogradu, 15. marta, na dan velikog studentskog protesta, priveden od strane tajne službe (BIA) funkcioner DPS-a i poslanik Ivan Vuković. Po deportaciji je dobio zabranu ulaska u Srbiju na godinu dana. Vuković je tvrdio da je u Beogradu bio privatno, ali je istu noć objavio snimak sa protesta. BIA je privela u Beogradu i crnogorskog reditelja Danila Marunovića 27. juna prošle godine. Na izlazu mu je uručeno rješenje o zabrani ulaska na godinu dana. Nedavno su zabranu dobili i Petar Komnenić iz TV Vijesti prilikom napuštanja Beograda i Vuk Maraš, direktor BIRN-a, na presijedanju iz Beograda za Rim. Neformalno se pominje da su na crnoj listi i osnivači i vodeći ljudi Vijesti.

Ove zabrane se pravdaju reciprocitetom uz pozivanje da su ranije imali zabrane propagatori Srpskog sveta Aleksandar Raković, Matija Bećković i još neke osobe u doba Đukanovićeve vladavine. Navodno su te zabrane kasnije ukinite po silasku DPS-a s vlasti.

Kada je u pitanju era DPS-a, valja se podsjetiti podrške Vučićevog režima Đukanovićevoj ujdurmi zvanoj „državni udar” u kojoj je uhapšeno i nekoliko srpskih državljana. Tokom boravka u istražnom zatvoru predstavnici srbijanskog konzulata su tražili od svojih državljana da priznaju učešće u montiranoj aferi, tj. nešto što nisu uradili. Četvorica Srba su podlegli pritisku jer su imali porodice sa malom djecom u Srbiji i izglede dugotrajnog pritvora u Spužu. Potpisali su priznanja da su namjeravali zauzeti golim šakama Skupštinu. Iznuđena priznanja je u Višem sudu ovjerio tadašnji režimski lojalista Boris Savić. Dvoje Srbijanaca, Milan Dušić i Branka Milić su nakon golgote pravosnažno oslobođeni. U to vrijeme Vučić nije pokazivao nikakvu brigu ni za utamničene Srbe niti za Milana Kneževića, lidera Demokratske narodne partije (DNP), koji se smatra prvim Srbinom Crne Gore. Knežević se takođe našao na optuženičkoj klupi montiranog procesa u kome je Srbija aktivno pomagala Đukanoviću da osudi nevine ljude. Knežević će sve to progutati uključujući i dotadašnja pljuvanja upravo Vučićevićevog Informera i drugih tabloida.

Kneževićevo strpljenje se na kraju isplatilo jer su ga Vučić i njegovi tabloidi proglasili za „vođu srpskog naroda u Crnoj Gori”. Andrija Mandić je u međuvremenu otpao kao „izdajnik i neprijatelj srpstva” zajedno s mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem koji je podržao studente i osudio pljuvački rječnik protiv oponenata braće Vučić.

Jučerašnja (srijeda) naslovnica Politike je bila posvećena upravo Mandiću sa naslovom Da li Mandić obmanjuje ili će sam biti obmanjen. Uz pitanje: „Zašto smeta srpski jezik u Crnoj Gori”? Dva dana prije toga Mandić se nije pojavio u Beogradu na sastanku predsjednika parlamenata zemalja kandidata za EU, već je tamo poslao sekretara Skupštine Bobana Baćovića. Njegovo odsustvo je mnogima bilo upadljivo.

Srbijanski režim nastoji svim sredstvima prikazati dogovor vlasti i opozicije oko ustavnih promjena u Crnoj Gori pod pokroviteljstvom EU kao mržnju prema Srbima i srpskom jeziku. Glasnuo se i Miloš Vučević, savjetnik predsjednika i formalni lider SNS-a, koga opozicija u Srbiji naziva batlerom porodice Vučić. Ovaj akter brojnih korupcionaških afera je ustavne promjene prikazao kao zabranu srpskog jezika, trobojke i progonom Srba. Vladajuća koalicija je još tokom formiranja prve post-DPS vlade napravila dogovor da stavi na stranu identitetska pitanja koja dijele zemlju i da se fokusira na evropske integracije. I Knežević je bio dio dogovora tada. SNS vlasti su od avgusta 2020. i javno i preko BIA-e (o čemu su Večernje novosti otvoreno pisale) sve činile da potpale identitetske podjele u Crnoj Gori i naude EU integracijama.

Nigdje osim u glavi vučićevskih režimlija ne može se govoriti o reciprocitetu Beograda kada se jedan Vučićević poredi sa Komnenićem, Marašom ili bilo kojim akedemskim građaninom koji na pristojan način iznosi kritike. Crnogorska strana za sada nije zvanično odgovarala kontramjerama. Ipak, maltene neprimjetno je prošla vijest u DAN-u da  Dejan Ljevnaić, koga je Miloš Medenica označio kao domaćina nesuđenih 87 vučićevaca iz aviona za Tivat, više nije strateški direktor Luštica Bay-a. Antena M  je javila da ANB nije dala saglasnost na produžetak boravka Ljevnaića.

Iz diplomatske zajednice se pribojavaju da smirivanje tenzija između dvije bliske zemlje i naroda, u ovom trenutku ne odgovara Beogradu. Anticrnogorska pomama možda može služiti za skretanje pažnje javnosti kod kuće. Ipak teško je vjerovati da će ovakav pristup štancovati nove kneževiće i dajkoviće. Stav Mandića i Mitropolita Joanikija da je EU puno bolja verzija od Ćacilenda, teško se može dovesti u pitanje.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SVE PRAZNIJE UČIONICE UPOZORAVAJU: Malo nas je, još manje će nas biti

Objavljeno prije

2 sedmice

na

4 Jula, 2026

Objavio:

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nijedan prvak nije upisan u 98 područnih odjeljenja u Crnoj Gori. Vlada nema odgovor na sve praznije učionice, niti strategiju na demografski alarm koji je svima postao očigledan nakon posljednjeg popisa

 

 

U Šavniku ove godine nema upisanih prvaka, upoznao je javnost  predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić. „Nijedno. To nije statistički podatak. To nije broj u tabeli. To je upozorenje. To je alarm koji bi morao da se čuje mnogo dalje od Šavnika“, kazao je Jakić.

Demografski alarm za ovaj grad, sjever i državu odavno zvoni. Prema podacima Uprave za statistiku – Monstat, već deset godina zaredom Šavnik je opština sa ubjedljivo najmanje rođene djece i najmanjim brojem osnovaca u Crnoj Gori.

Ukupan broj učenika osnovnih škola u tom mjestu za deceniju se skoro prepolovio. Na početku 2025/26. školske godine u klupe šavničkih škola sjeo je svega 71 osnovac. Deset godina ranije bilo je 50 đaka više – 121.

Podaci Monstata o prirodnom kretanju stanovništva pokazali su da je tokom prošle godine u Šavniku rođeno svega šest beba. Rekord u posljednjoj deceniji je svega 15 beba u 2016. godini.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nijedan prvak nije upisan u 98 područnih odjeljenja u Crnoj Gori.

Pored Šavnika i seoskih škola, ne mnogo bolje stanje je u svim manjim opštinama sjevera: Plužine imaju 131 osnovca, Žabljak 217, Gusinje 268, Petnjica 351, Andrijevica 352, Mojkovac 545, Kolašin 559…

I u većim gradovima sjevera primjetan je ovaj problem. U najsjevernijoj opštini Pljevljima u prvom upisnom roku u tamošnjoj Gimnaziju upisano je svega 38 učenika.Naredne školske godine ovu obrazovnu ustanovu pohađaće ukupno 182 učenika. Direktorica Gimnazije Maja Dragašević, za Vijesti je kazala da su brojke nekada bile višestruko veće. „Kada sam prije 23 godine počela da radim u ovoj školi kao profesor matematike, Gimnazija je imala oko 600 učenika”, kazala je Dragašević.

O neravnomjernom razvoju svjedoče i podaci da je od ukupno 69.295 osnovaca u Crnoj Gori, u podgoričkim osnovnim školama nastavu 2025/26. godine pohađalo više od 22.000 učenika, što je skoro trećina od ukupnog broja osnovaca u Crnoj Gori. Nakon glavnog grada, najviše osnovaca pohađa školu u Nikšiću, Baru, Budvi…

Broj učenika odlično pokazuje depopulaciju sjevera koji je između dva popisa 2003–2023. godine izgubio je 39.000 stanovnika, odnosno petinu svoje populacije. Istovremeno, središnji region porastao je za 10,9 odsto, a primorski za 14,2 odsto.

„Posljednjih dana slušam kritike građana zbog stanja školskih objekata. Kažu da su škole stare, dotrajale i da ih je vrijeme pregazilo. I znate šta? U pravu su”, izjavio je predsjednik Opštine Šavnik.

On tvrdi da su se više puta obraćali Ministarstvu prosvjete sa zahtjevom da se ozbiljno pristupi rješavanju problema školskih objekata na području ove opštine. „Tražili smo sastanke, nudili saradnju, ukazivali na stanje na terenu i činjenicu da se sjever Crne Gore ne može razvijati bez ulaganja u obrazovanje. Nažalost, nijesmo naišli na onakav nivo razumijevanja i podrške kakav ovaj problem zaslužuje”, navodi Jakić.

Podsjeća da je Ministarstvo prosvjete saopštilo da se kroz programe unapređenja obrazovne infrastrukture ulažu desetine miliona eura u školske objekte. „Moje pitanje je jednostavno: gdje je u tim planovima Šavnik? Da li djeca iz Šavnika vrijede manje od djece iz većih gradova? Da li roditelji koji žele da ostanu na svojim ognjištima imaju manje pravo na dostojanstvene uslove školovanja svoje djece”, upitao je Jakić.

Vlada nema odgovor na ova pitanja, niti strategiju na demografski alarm koji je svima postao očigledan nakon posljednjeg popisa. Demografski podaci pokazuju da su samo tri crnogorska grada dobitnici tranzicije, Budva, Podgorica i Tivat, dok su svi ostali gradovi gubitnici.

U ove tri opštine broj stanovnika je 2011. bio 191.577 ili skoro 31 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore. Do 2023. godine broj stanovnika se povećao za 31.616 ili 16 i po odsto na 223.194 stanovnika, što je približno nešto preko 35 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore, dok je u ostale 22 opštine živjelo skoro 65 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore.

Umjesto da se rješava problem nereavnomjernog razvoja države i pražnjenja sjevera, iz Vlade je nakon što je popis obznanio zabrinjavajuće podatke, pokrenut megaprojekat gradnje novih stanova u Podgorici – Velje brdo. Planirano je da se izgradi 20.000 stanova, a u dosadašnjim prijavama za buduće stanove je preko 3.000 građana sa sjevera države.

Prema posljednjem popisu stanovništva i domaćinstva iz 2023. glavni grad ima viška stambenog prostora – u Podgorici živi 180.186 stanovnika, a ima 64.140 domaćinstava i 88.431 stanova.

„Planska dokumentacija u Podgorici omogućava 112.679 stanova, prema procjenama imamo više od 20.000 nelegalnih objekata, od kojih najveći broj nije predviđen planskim dokumentima, i da više od 50 odsto domaćinstava u Podgorici ima od tri do pet članova, jasno je da Podgorici i nije potrebna dodatna stambena gradnja, pogotovo ne u predviđenom obimu”, upozorio je ranije predsjednik Strukovne komore arhitekata Crne Gore Novica Mitrović.

Mogućnost zapošljenja i bolji uslovi života prinudila je dio stanovništva sa sjevera da se sele u Podgoricu i na jug države, kao i dobar dio mladih da bolji život traže u inostranstvu. Mladi koji odlaze najčešće su visokokvalifikovani. U Crnoj Gori se za dvije decenije, od 2003. do 2023, broj visokoobrazovanih udvostručio – broj visokoobrazovanih lica povećan je sa 61,8 hiljada u 2003. na 133,9 hiljada u 2023. godini.

Obrazovni bum nije pratilo otvaranje novih radnih mjesta i nuđenje boljih uslova života mladima. Zbog toga je prirodni priraštaj između dva popisa (2003–2023) koji je iznosio 24.828 lica, za više od pola anuliran negativnim migracionim saldom od 13.462 lica.

Odlazak iz zemlje se ubrzava u posljednjih 10 godina. U periodu 2015–2019. iz Crne Gore emigriralo je 8.499 lica, dok je u periodu 2020–2023. taj broj porastao na 15.506, prema podacima Uprave za statistiku. Samo tokom 2023. godine državu je napustilo gotovo 7.000 lica, što predstavlja najveći godišnji emigracioni odliv u novijoj statističkoj evidenciji. Posebno zabrinjava što emigracioni tokovi dominantno obuhvataju mlado i radno sposobno stanovništvo, čime emigracija direktno utiče na fertilitet, tržište rada i dugoročni razvojni potencijal zemlje.

Petina mladih u Crnoj Gori – njih 20,59 odsto, izrazilo je želju da napusti državu zbog loših socijalnih, životnih i ekonomskih standarda i uslova, pokazali su rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Evrope 2024. Fondacije „Fridrih Ebert”.

Demograf Miroslav Doderović više puta je upozorio da su glavni razlozi za odlazak mladih nemogućnost da nađu posao u svojoj struci, niska primanja i nizak životni standard. „Pored odlika tržišta rada, čitav niz politika kao što su obrazovna, stambena, poreska politika, politika tržišta rada, nepotizam i korupcija otežavaju položaj mladih i njihovu integraciju u društvu. To posebno važi za mlade, upravo one koji migriraju i one koji treba da budu nosioci pozitivnih demografskih promjena“, izjavio je ranije Doderović.

I dok je mladih sve manje, broj starijeg stanovništva se povećava. Iz Društva statističara i demografa Crne Gore naveli su da se najizraženija strukturna promjena u protekle dvije decenije odnosi na ubrzano starenje stanovništva. U periodu 2006–2026. broj djece uzrasta do 14 godina smanjen je za 10,1 odsto, dok je broj mladih do 29 godina manji za 15,5 odsto, odnosno za oko 40.000 osoba. Istovremeno, broj stanovnika starijih od 65 godina povećan je za 37 odsto, dok je broj osoba starijih od 80 godina gotovo udvostručen, a radni kontigent od 15 do 65 godina smanjen za 1,5 odsto.

Doderović je plastično objasnio da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. godine, u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci popisa od prije dvije godine pokazali da je njihovo učešće 16,8 odsto.

„Broj živorođenih smanjen je sa 7.531 u 2006. na istorijski minimum od 6.910 u 2025. godini, dok je broj umrlih porastao sa 5.968 na 6.398. Posljedično, prirodni priraštaj smanjen je za gotovo dvije trećine, sa 1.563 na 512 lica godišnje, dok je stopa prirodnog priraštaja opala sa 2,5 odsto na svega 1,0 odsto“, iznijela je podatke Gordana Radojević, predsjednica Društva statističara i demografa Crne Gore.

Predsjednik opštine Šavnik je uputio javnu kritiku koja se odnosi na praznu priču o ravnomjernom razvoju sjevera. Iako je na sjeveru stanje najlošije, ona važi i za cijelu državu. „Ravnomjeran razvoj ne počinje konferencijama, strategijama i lijepim saopštenjima. Počinje tamo gdje dijete sjeda u školsku klupu. A danas u Šavniku nemamo nijedno dijete koje će sjesti u klupu prvog razreda. I zato ovo nije pitanje politike nego pitanje opstanka”, izjavio je Jakić.

Demografski institut iz Vašingtona prije par godina dao je projekcije da će ovaj region do 2050. godine izgubiti deset do dvanaest odsto svog stanovništva.

Demograf Doderović je upozorio da bi do 2050. Crna Gora mogla imati 78.000 stanovnika manje nego na popisu 2011. godine. Dodao je – ukoliko se država ozbiljnije ne upusti u rješavanje problema odliva stanovništva.

Za sada država samo bilježi smanjenje stanovništva, ćuti i prosipa maglu biračima s projektima poput Veljeg brda.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EU INTEGRACIJE U SJENCI PARTIJSKIH KALKULACIJA: Ustav za pogađanje

Objavljeno prije

3 sedmice

na

27 Juna, 2026

Objavio:

Ukoliko im neko iz Brisela, u međuvremnu, ne zavrne ruku, ovdašnji politički vrhovi ostaće dosljedni odavno uspostavljenoj listi prioriteta: ja, moja partija, pa sve ostalo

 

 

Naši politički prvaci ponašaju se kao da njihov ljetnji raspust uveliko traje. Utihnule su rasprave o (ne)odgovornosti za kašnjenje sa obećanim izmjenama Ustava (Reformska agenda 2024–2027, Vlade Crne Gore). I, na taj način, izgubljenom vremenu i novcu. Zaboravljena je opoziciona „Platforma za prevazilaženje parlamentarne krize u ključnoj fazi procesa evropske integracije“. Ni prošlonedjeljno usvajanje godišnje Rezolucija Evropskog parlamenta o Crnoj Gori nije razbudilo poslanike.

Rijetki koji progovore, pričaju u kontekstu parlamentarnih i lokalnih izbora koji se očekuju u junu naredne godine. EU integracije nalaze se, trenutno, na čekanju.

Živa zgoda za Milana Kneževića. Predsjednik DNP-a koristi zatišje da, bez predaha, javnost zasipa kritikama, ponudama i pikantnim „informacijama“ na račun kolega iz vlasti i opozicije.                                                                                                                                                                                                                                    

Dok su čelnici vladajuće koalicije na državnom nivou, razočarani što se izjalovio plan uvođenja prinudne uprave u Podgorici, sistematizovali dokaze novouspostavljene koalicione saradnje Kneževićeve partije sa DPS, on je premijeru Milojku Spajiću ponudio model obnove partnerstva na državnom nivou. Drsko i, za sada, neprihvatljive uslove. Ali dovoljno intrigantne da se održi medijska priča o njima. Makar zato što ukazuju na mogućnost da je jadikovka vlasti o „neprincipijelnoj i opasnoj“ saradnji DNP sa DPS prilično omeđena različitim interesima na lokalnom nivou. Pa ono što im truni vodu u Podgorici ne smeta kada je u pitanju formiranje i očuvanje lokalnih vlasti južno i sjeverno od Glavnog grada.

„Ajmo da vidimo tog čistunca iz Singapura (misli na premijera Spajića)  da raskine koaliciju sa Bošnjačkom strankom na državnom nivou zbog njihove koalicije sa DPS-om u Bijelom Polju i sa SD i SDP-om u Gusinju, da isključi iz partije odbornika PES iz Budve koji je u koaliciji sa DPS-om, i mi mu dajemo manjinsku podršku i ne vraćamo se u vlast”, ponudio  je Knežević u jednom od svakodnevnih medijskih istupa. Pa podsjetio kako je Ranko Krivokapić, počasni predsjednik SDP, i arhineprijatelj ovdašnjih zastupnika srpskog sveta, savjetnik predsjednika BS Ervina Ibrahimovića u Ministarstvu spoljnih poslova. Ili je, sumnja Knežević, i više od savjetnika. Pa se ponudio da besplatno riješi taj problem.

Knežević je podastro i uslove pod kojima će DNP podržati ustavne promjene. „Spremni smo da podržimo ustavne promjene, ukoliko premijer Spajić inicira ustavne promjene o srpskom jeziku kao službenom, i ukoliko bude otvoren za dijalog i dogovor oko dvojnog državljanstva“, izdiktirao je za Adria televiziju,naglašavajući da on, zapravo, pokušava da Milojka Spajića spasi od samog sebe. „Želim da ga spasim. Jer mi ga je žao. Ali on, ako želi da ostane u bunaru sa DPS, da čuva njihove tekovine, onda neka mu je srećno“, poručio je Knežević.

Milan Knežević očito vješto koristi vakuum nastao nesposobnošću vlasti da obezbijedi neophodnu podršku za poprilično usaglašene izmjene Ustava CG kojima bi on bio upodobljen očekivanjima EU pregovarača u procesu pridruživanja.

Sredinom naredne nedjelje isteći će drugi dogovoreni rok za usvajanje tih izmjena, a one nijesu ni stigle na izjašnjavanje pred poslanike u Skupštini. Podrška dvotrećinske većine trebala je biti najvažniji u nizu koraka koji se moraju napraviti kako bi te izmjene bile zakonite. U proceduri koja zahtijeva više od mjesec dana. Izvjesno, zakasnilo se.

Umjesto rješenja, vlast traži krivca. Umjesto dogovora oko opozicione Platforme, koja je planirana kao ključni korak ka postizanju neophodnog konsenzusa, vlast je od kolega iz opozicije zatražila konsenzus. Svjesna činjenice da je on, koliko nemoguć – toliko i nepotreban. Pošto su opozicioni potpisnici Platforme bili dovoljni za potrebnu većinu.

Trebalo je samo naći kompromis oko njihovih zahtjeva. Koji su, kako se pokazalo prošle nedjelje, u velikoj mjeri podudarni sa primjedbama većine u Evropskom paralmentu. Nekompletan Ustavni sud, problematični zakoni o policiji i ANB-u, sloboda medija sa naglaskom na nepoštovanje pravosnažnih sudskih presuda od strane menadžmenta RTCG, korupcija i kriminal, odsustvo saradnje sa opozicijom…

Rezolucijom se, nimalo slučajno, naglašava da „očuvanje strateškog cilja članstva u EU mora ostati zajednički državni prioritet iznad svih stranačkih promišljanja“. Uz poziv Skupštini i Vladi Crne Gore „da spriječe da identitetska politika skrene pažnju s EU agende, odnosno zategne odnose sa susjedima, starajući se tako da Crna Gora čvrsto zadrži kurs ka EU“.

Vjerovatno slučajno, ali prilično nepromišljeno, nedjelju dana nakon usvajanja dokumenta u kome Evropski parlament iskazuje „duboku zabrinutost“ zbog malignog stranog uplitanja, upirući prstom na Srbiju, Rusiju i Kinu, premijer Spajić se obreo  u Pekingu. Fatajući muštuluk za 13 miliona eura koje su kineske vlasti opredijelile kao pomoć Crnoj Gori.

Može li to biti valjana kompenzacija za gubitak 4,6 miliona eura iz Plana rasta, pošto Crna Gora nije ispunila preuzete obaveze kojima je bila uslovljena isplata novca iz EU fondova?

Izvjestilac EP Marjan Šarec cijeni da se Crna Gora „više ne testira kada je riječ o evropskom izboru, već o sposobnosti da isporuči rezultate“. Odsustvo adekvatnih reakcija iz Podgorice svjedoče da takva ocjena nije neutemeljena. Naprotiv.

Ako se đavo krije u detaljima, onda razloga za brigu imamo na pretek.

Prekompozicija većine u parlamentu Glavnog grada pokazala se kao važnije pitanje od usaglašavanja Ustava sa EU standardima. Vlada je zaboravila da je, prije skoro tri mjeseca, parlamentu dostavila prijedlog ugovora o koncesiji za aerodrome u Podgorici i Tivtu. Priča se kako je razlog što se taj dokument još nije našao na dnevnom redu, naum predsjednika Skupštine Andrije Mandića da, paralelno, od premijera ishoduje rekonstrukciju Vlade u kojoj bi NSD dobila mjesta upražnjena izlaskom DNP uz vladajuće koalicije. Plus, prema tvrdnjama upućenih, potpredsjedničko mjesto za doskorašnju predsjednicu podgoričkog parlamenta Jelenu Borovinić Bojović.

Mandić i Knežević još su u koaliciji. I ni jedan od njih ne djeluje kao neko kome to smeta.

Iz perspektive dijela vlasti koji čine PES i NSD, projekat Velje brdo djeluje važnije od izmjena Ustava ili konačne odluke o koncesiji na tenderu raspisanom krajem prošle decenije. Započeti posao ide dalje, pohvalila se ministarka javnih radova Maida Adžović, već neko vrijeme glavna promoterka ideje koju su  prije dvije godine predstavili Spajić i ministar prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović. Nakon što su na njemu u Vladi radili „puna dva mjeseca“.

Iako ne postoji nijedan validan dokument koji potvrđuje mogućnost zakonite i ekonomski opravdane gradnje na Veljem brdu, Ministarstvo javnih radova raspisalo je, početkom nedjelje, tender za izradu glavnog projekta i izvođenje dijela radova na Bloku A1 planiranog naselja. Taj „dio“ podrazumijeva izgradnju šest zgrada sa 185 stanova, dvije podzemne garaže, uređenje terena i izgradnju prateće infrastrukture. O kojoj se, makar kada su voda i kanalizacija u pitanju, ne zna ništa. Osim ranije iskazanog nauma da se taj dio projekta finansira iz budžeta Podgorice.

Uz mogućnost da projekat Podgoricu ostavi bez pitke vode, nekima je zasmetao i finansijski aspekt priče o Veljem brdu. Jer bi, po njima, on mogao donijeti  ogromne novčane probleme za Glavni grad, ako ne i cijelu džavu.

„U vjerovatno najglupljem projektu rješavanja stambenog pitanja građana, koji je ikada viđen na prostorima Sunčevog sistema a možda čak i Mliječnog puta, ekipa je uspjela da cijenu izgradnje metra kvadratnog napumpa na nestvarnih 3.394 eura“, konstatuje Miloš Vuković iz Fideliti konsaltinga nakon iščitavanja objavljenog tendera. „Tako je: 185 stanova prosječne površine 77 m2, platićemo 48,4 miliona, što znači da prosječni stan na Veljem brdu košta nevjerovatnih 261.622 eura. Ali to nije sve: stan će država prodavati 77.000 eura (1.000 eura po m2), što znači država po stanu subvencioniše 184.000 eura ili 2.389 eura po kvadratu. Pitanje je samo: ko se sve i koliko ugradio u ovaj projekat”.

Nesporno, priča je mnogo interesantnija od zamornog ispunjavanja EU kriterijuma za pristupanje. A tek slijedi i najavljeni tender za podjelu oglašenih stanova. Treba li onda da nas začudi ako se na priču o ustavnim promjenama i sve ostale plave zastavice vratimo uoči ili nakon narednih izbora? Ukoliko im neko iz Brisela, u međuvremnu, ne zavrne ruku, ovdašnji politički prvaci ostaće dosljedni odavno uspostavljenoj listi prioriteta: ja, moja partija, pa sve ostalo.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo