Povežite se sa nama

KULTURA

Don Kihoti i festivali

Objavljeno prije

na

kihoti_1I ove godine po onoj narodnoj: ista meta – isto odstojanje. Sasvim je adekvatno pitanje: postoji li odista ovdašnja estrada, ili se sve svodi na donkihotovske pokušaje pojedinaca da ostave traga, i rijetko, uz velika odri canja, uspiju u tome. Ostali, u gomili, žive od prigode do prigode, odnosno najčešće – od festivala do festivala, bez prevelike želje, ali ni mogućnosti da se upuste u igru na višem nivou.

ZA ŠEST MJESECI VIŠE NO ZA 10 GODINA: Četiri su događaja koja intrigantnošću odskaču u ovoj godini, kad je pop-rock muzika u pitanju. Prvi se tiče činjenice da je crnogorska rock scena za samo šest mjeseci postala bogatija za četiri nosača zvuka, što se nije nikada dogodilo u nevelikoj istoriji montenegrinske ,,plemenite buke”. Za samo pola godine, publikovano je više albuma nego za deset godina unazad. Albume prvijence su izdali tivatski Freejack i barsko-podgorički Grim, dok se Autogeni treningoglasio prvim ,,regularnim” izdanjem (prvi album je bio samizdat). Riječ je o nosačima zvuka ograničenih tiraža koji, ni mu zičarima samim, a ni izdavačkoj kući MASCG, nisu donijeli puno toga, no, opet valja zabilježiti ovaj vrijedan ku riozitet. Kuriozitet je i to što se Grim raspao nedugo po objavljivanju, a i tivatski Freejack radi (ako još radi) u redukovanom sastavu. 
Pred sam kraj godine izašli su Tragovi, novi album Perpera, izuzet no kvalitetan CD čijim bi sadržajem mogli da se predstavimo bilo gdje i bilo kome u svijetu. Svakako bi još trebalo pomenuti i Vanju Radovanovića, čiji je album bio osvježenje na crnogorskoj sceni. U ovu skupinu albuma treba uvrstiti još jedan, samo uslovno rečeno, crnogorski album – to je novo ostvarenje hercegnovskog BeograđaninaRamba Amadeusa Hipišizik metafizik
BEZ „MONTEFONA” I „NO NAME”: Drugi indikativni događaj 2008. godine je izostanak Montefona, tradicionalne dodjele nagrada najbo ljim domaćim muzičarima. Ponovo se na djelu pokazala crnogorska boljka: uvijek je jedan i samo jedan čovjek zadužen i specijalizovan za nešto, na njemu leži sva logistika, a kada ga nema, kompletna mašinerija staje. Svih ovih godina, cjelokupnu organizaciju prestižne manifestacije je na sebe pre uzeo i sa uspjehom odrađivao Bojan Bajramović. Kada je borac s barikada domaće muzičke scene iz zdravstve nih razloga odustao od ovogodišnje manifestacije, pokazalo se da nema ko da ga zamijeni, iako u Udruženju estradnih umjetnika Crne Gore, koje je zvanični organizator Montefona, ima sijaset ljudi. 
Treći događaj je konačni i jedini očekivani kraj sage o grupi No name. Spuštena je zavjesa na genezu benda koji je bio poznatiji van matične države nego u njoj, koji je bio personifikacija ,,novog crnogorskog buđenja” i kojem je, kao i svim upotrebnim vrijednostima, istekao rok trajanja. Projekat ,,Bezime nih” je odradio svoje, referendum je prošao, a zastava državotvorne misije skinuta sa koplja i odložena u muzej. Neki su započeli solo-projekte, neki su uhlebljenje našli u bendovima, a neki završili karijeru. Okončali su priču bez mnogo pompe, bez konferencije za štampu, bez optuživanja, na žalost i bez albuma. A nisu to zaslužili. Ni muzički – kvalitetom, niti bilo kako drugo. Ostalim muzičarima ostaje da se pitaju: Ako No name, u opštoj euforiji, kad im je svijet bio na dohvat ruke, nisu u Crnoj Gori uspjeli da objave album – kakva je njihova sudbina tek? 
Četvrti događaj, ujedno i ,,event” godine je Madonin koncert. O tome je već pisano nadugo i naširoko, a sve što bi se moglo reći, sad kad se prašina slegla, staje u dvije riječi: nezaboravni superspektakl. O novcima drugom prilikom. 
FESTIVALI NAŠI NASUŠNI: U ovoj su godini Crnogorci bili pretpla ćeni na festivalske pobjede. Osim na EurosonguPjesmu Mediterana, na veliko iznenađenje, osvojio je mlađahni Ivan Čanović, a ljetnji festival donio je nove kompozicije Mića Vujovića,Renate PerazićTri kvarta, duet Ta nje Jabučanin Luke Radovića, te debitantaDejana Raičevića
U Herceg Novom je, uz kontraverze potencirane po novinama, prva bila Aleksandra BučevacSunčane skale su, po običaju, donijele i pregršt de bitanata u Večeri novih nadaJovanu MusturDraška VulanovićaSinišu KadovićaMaju Muratović i pobjedni cu VIP Velikog brata Mimi Đurović. Na tom festivalu učestvovala je odličnom pjesmom i Anja Mašanović, te Iva KostićJelena ĐorđevićSlaven Kne zović (sa Majom Odžaklijevskom), Nina ŽižićAmko Šabotić, te duetski –Jelena Kažanegra KnezAndrea Demirović Masimo Bertaći
Trijumfom lijepe Podgoričanke Milene Indiane Vučić završen je peti Radijski festival FERAS. Ona je, osim glavne nagrade, osvojila i priznanje za najbolji scenski nastup, nagradu me dijskih partnera, kao i nagradu publike koja je glasala putem SMS-a i govornog automata. Danijelu Alibabiću je pripala nagrada publike koja je glasala putem Interneta, dok je Bojanu Maroviću pripala nagrada slušalaca Radija S. Na FERAS-u je nastupio i debitant Miloš Mitrović, kao i Bojan Delić
Krajem jula, u Novom Pazaru, na Festivalu Stari grad dvije nagrade je osvojila iDijana Hodžić. U izmijenje nim uslovima, zahvaljujući televoutingu, na Eurosong u Beograd je pošao Stefan Filipović, sa kvazi-balkan skim muzičko-scenskim skopsko-zagrebačkim pro jektom Zauvijek volim te. Ispao je u prvom krugu, ali se pokazao u finom svijetlu. Sa pjesmom kakvu je imao, i sa potpunim od sustvom logističke podrške Javnog servisa TVCG, bio je i više nego dobar. 
SAMO SINGLOVI I SPOTOVI: Odustvo realizacije bilo kakvih ozbiljnijih projekata i ove je godine bila dominanta u crnogorskih muzičara. Osim ovih festivalskih, povremeno su na tržište plasirali singlove, praćene spotom. To je poslužilo da se, koliko-toliko, stvori privid kontinuiranog rada i ne padne u zaborav. 
Po dva singla ,,izbacili” su jedino Bojan Marović (Zrno bibera Da moja si) i Božo Bulatović (Prevari me srce Adresa stare ljubavi), dvije starije nume re je ekranizovao Sergej Ćetković (i pet puta napunio Sava centar!), a po jedan video-klip su snimili Duško VujovićAnja Mašanović, Stefan Filipović, Va nja Radovanović, Jovana Mustur, Bojan Delić, Ivan Čanović i Iva Kostić. 
Nastavi li se s ovakvom praksom, neće biti boljitka u crnogorskoj pop-rock industriji. Tek uspostavljanjem estradnih principa kakvi važe svuda u svijetu – da muzičar od svog rada i zanata može normalno da živi, da produkuje albume i redovno nastupa, da mu izdavačke kuće nude novac za potpisivanje ugovora, umjesto što on ,,skuplja” sponzore da plati izdavačkoj kući – tek ćemo tada moći pokušati zaustaviti odliv najkvalitetnijih mu zičara iz naše države. Da je i do sada bilo suprotno, ne bi naši odličnici: Sergej Ćetković, Vlado Georgiev, Rambo Amadeus, Milena Vučić, bili prinuđeni da se odsele za Beograd i da odatle pokoravaju ,,brdoviti Balkan”. 
Novi, alternativni izvori muzičkih dešavanja, počev od Borbe bendova do nanovo pokrenutih gitarijada, ulivaju nadu da se može krenuti nekim dru gačijim tokovima, makar samo u rock vodama za početak. Tu je najbezbolnije, tu se oduvijek u Crnoj Gori vrtjelo najmanje para.

 

Željko MILOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

NOVA KNJIGA SVETLANE BROZ: Razgovorom kroz “Galaksiju Gojer”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz: Galaksija Gojer: Stazama poezije i teatra, Sarajevo, Gariwo 2023.

 

Ne znam kako drugi, ali meni je u pripremi teksta, nakon prve ideje, inicijalnog okidača, najvažnija razrada teksta u glavi. A kad prođe ta faza, kad osjetim da imam dosta materijala, onda to lijepo nabacim na papir, i to prvo u formi bilježaka. Ali tek tada nastaje prava muka: obično je, naime, tu nabacano toliko materijala da ga moram dobro skratiti, „skresati“. I to je onda najteži posao; rastati se sa velikom dijelom sopstvenog materijala.

Zašto ovo govorim? Moja drugarica, uz to i sarajevski izdavač mog antiratnog dnevnika, me je nedavno zamolila da za izdavačku kuću Gariwo napišem neku vrstu predgovora za njenu biografsku knjigu o poznatom bosanskohercegovačkom režiseru, piscu i teatrologu Gradimiru Gradi Gojeru. Još mi je rekla da je na knjizi radila punih osam godina i da bi jako voljela da ona izađe baš ove godine. Gojer, naime, 2023. godine slavi 70 godina života i pola vijeka umjetničkog rada.

Dr. Svetlana Broz, kardiologinja, je možda napoznatija kao neumorni borac za promicanje građanske hrabrosti u cijelom regionu. Osim toga, ona je i osnivač fondacije Gariwo, izdavač, ugledna spisateljica (pisac na više jezika prevedene knjige Dobri ljudi u vremenu zla), dokumentaristica, prevoditeljica.

Odmah sam upitao na koji način dr. Svetlana Broz namjerava da priđe “inventuri” Gojerovog ogromnog djela. Ovaj umjetnosti gotovo do fanatizma odani poslenik kulture do sada je objavio ni manje ni više nego šezdeset pet (65) knjiga, i to: poezije, publicistike, književne kritike, teatrologije, nauke, likovne umjetnosti… Ipak, kako i sam kaže, teatrologija i poezija su njegova najveća ljubav, u posljednjih četrnaest godina objavio je čak dvadeset i dvije (22!) knjige poezije. Dodamo li tome stotinu i trideset režiranih predstava po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i u inostranstvu, onda možemo shvatiti s kakvim se golemim poslom suočila Brozova kad je odlučila da napiše knjigu o njegovom životu i djelu.

Na koji se način, pitao sam se, autorica odlučila prići ovolikoj lavini artefakata? O tome sama Brozova veli:

…ova knjiga [treba da] bude bazirana na razgovoru sa umetnikom, koji će sigurna sam, neuporedivo bolje i jasnije predstaviti sebe, svoje motive i pregnuća, nego što bi mogao iko sa strane predstaviti tako kompleksnu i samozatajnu ličnost.“

Autoru ovog teksta se čini da je to bio valjan i logičan izbor postupka kojim je nastala knjiga Galaksija Gojer.  Ako se ja, kad dobijem ideju za tekst, toliko borim sa viškom materijala, kolika bi tek bila njena borba da sve Gradimirovo ugradi u Galaksiju Gojer?

U prvom dijelu knjige se Gojer zapravo ispovijeda, osvrće na dugu režisersku, upraviteljsku (opeta; teatar) i književnu karijeru. Ni tu, ni dalje u knjizi, pitanja Brozove nisu kritička. Ona su tu prevashodno da potiču Gojera na sjećanja i detaljan opis svega čime se u duhovno bogatom i uzbudljivom životu bavio: pozorišne predstave, mala i velika mjesta u kojima ih je režirao, bogata paleta znanih i neznanih ljudi s kojima je radio i prijateljevao…

Drugi dio knjige nosi naslov Teatarska kritika o režijama Gradimira Gojera. U tom dijelu se navode djelovi iz brojnih tekstova koje su o Gojerovim predstavama napisali i objavili Vojislav Vujanović, Ljubica Ostojić, Dževad Karahasan,  Radovan Marušić, Safet Plakalo

U daljem tekstu knjige je pedantno naveden Gojerov rediteljski opus, kao i  nagrade koje je osvojio na mnogim teatarskim susretima i festivalima širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu.

Tako tim postupkom – kroz polifoniju, dinamičnost teksta, sukladno polivalentnosti Gojerovog umjetničkog rada – Brozova nastoji (i u tome dobrim dijelom uspijeva) da opus ovog neobičnog, izuzetno plodnog stvaraoca široj publici napokon predstavi na dostojan način. Jer, piscu ovih redaka se  čini da to do sada, barem u Bosni i Hercegovini, nije valjano urađeno.

Iz dijela koji se bavi kritičkim osvrtima na Gojerov rad svakako bih izdvojio pronicljiv i dobro argumentovan tekst o Gojerovim prikazima teatarskih prestava iz pera Dina Mustafića (Summa theatralica), kao i nadahnut, izrazito pozitivan tekst Jordana Plevneša o Gojerovoj zbirci pjesama Pjesni iz Vallarse.

„Pesnička knjiga Gradimira Gojera Pjesni iz Vallarse veliki je datum u balkanskoj, evropskoj i svetskoj poeziji. U balkanskoj – zato što je Balkan srce Evrope, kako je govorio Nicolas Bouvier u svojoj znamenitoj knjizi Upotreba sveta. Ta rečenica je napisana upravo u Sarajevu krajem pedesetih godina dvadesetog stoleća i nije nimalo slučajno što je ova Gojerova knjiga napisana u tom gradu simbol moderne tragedije savremene istorije gde se, po rečima Jana Kota, izjednačuje post-modern i post-mortem.

U evropskoj poeziji – zato što je Evropa kontinent koji sam sebe traži već 2.800 godina i nikako da se nađe, kao u knjizi Denija de Rougemona, i nije nimalo slučajno što Gojer pjeva o tom horizontu estetičkog isčeznuća: bojim se kraja Evrope! Kroz ovaj Gojerov pjesnički poduhvat istovremeno otkrivamo antičku transverzalu o tome kako je stvorena memorija Evrope od Homera preko Eshila do danas, ali nalazimo i odgovore na pitanje koje je Helderlin postavio: Zašto poezija u oskudnim vremenima? Ili na pitanje Teodora Adorna: Da li je moguće pisati poeziju posle Aušvica“?

Gojerov odgovor je njegova pjesnička knjiga koja se može uporediti sa definicijom grčkog nobelovca, pjesnika Odiseas Elitisa: „ Poezija je tu da korigira greške Bogova“  i nedavno objavljenom knjigom Jean Pierre Simeon, koja govori da će poezija ipak spasiti svijet.

U razgovoru koji cijelo vrijeme vode Brozova i Gojer stalno se osjeti fina bliskost, onaj intimni dodir duša, što ovoj knjizi daje osebnu boju i šarm kojima ona nadilazi množinu knjiga sličnog, da tako kažem: „razgovornog“ tipa.

Ono što još plijeni u ovom disperzivnom tekstu su i anegdote, zgode i nezgode iz Gojerove duge i plodne umjetničke karijere. Ovdje se autorica knjige sjeća jedne od njih:

Sećam se majstora koji je ušao prvi put u tvoj stan i ugledao biblioteku od preko 6.000 naslova, pa te potpuno zbunjen upitao da li si ih sve pročitao, a ti si se osvrnuo i pokazao na dvadesetak knjiga koje si tih dana doneo i rekao da njih nisi još pročitao. Majstor je odmahnuo glavom i rekao: „Ja bih umro, da sam samo njih pročitao.

Mislim da bi za „prohodnost“ knjige pune činjenica bilo dobro da ima više ovakvih anegdotica. To bi, smatram, u svu silu podataka kojima ovdje barata Gojer, unijelo još više „boje“, šarma, drugačijeg ritma čitanja…

I mogao bih ovako još dugo nastaviti: o Gojerovim omiljenim piscima (Krleža, Beket, Anžejevski…), gradovima (Sarajevo, Ohrid, Tuzla i, prije svih, naravno, Mostar), dragim ljudima (Zoran Bečić, Đelo Jusić), političkom i antiratnom angažmanu (Teatarske molitve za mir), i čemu još sve ne. Ali sve su to u knjizi  Galaksija Gojer već spomenuli autorica knjige i njen sabesjednik. Na vama je samo da zavirite u ovu značajnu knjigu.

Goran SARIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo