Povežite se sa nama

PERISKOP

Forsiranje Miljacke

Objavljeno prije

na

Usred sarajevske zime 1993. pojavljuje se Enes Sivac, kipar, stvaralac nestvarnih svijetova, sa idejom da forsira Miljacku. Izraz forsiranje rijeke  pripada vojnoj logici, ratnoj. Sivac je usred ratnog džehenema smislio ekvilibriste koji će, nestvarno, u nekoj nadstvarnosti, letjeti nad Miljackom, na zategnutim željeznim konopima prelaziti rijeku

 

Bila je 1993.godina. I najteža, najgrozomornija sarajevska ratna zima…Ledila se krv u žilama, što od strahota ratnih, što od gladi i žeđi…I usred tog pakla, tog džehenema sarajevskog, usred svih infernalnih patnji i krikova sarajevskih da se spase ostaci ljudskosti, kao pokušaja da dobro nadvlada zlo, da ljepota ljudskosti nadsvodi i nadvlada tamu neljudskosti što je virila iz svakog zakutka sure ratne zime, pojavljuje se on,kipar, stvaralac nestvarnih svijetova. Pojavljuje se Enes Sivac sa idejom da forsira Miljacku, rijeku, koja rijekom biva samo kad poplave štetu i nepodopštinu Sarajlijama počnu činiti. Izraz forsiranje rijeke uglavnom pripada logici vojnoj,ratnoj. Sivac je usred ratnog džehenema smislio ekvilibriste koji će nestvarno, u nekoj nadstvarnosti, letjeti nad Miljackom, koji će na zategnutim željeznim konopima prelaziti rijeku.

Unatoč snajperskim hicima,unatoč granatnom nebu nad šeher Sarajevom, Enes je Sivac svoje nadrealne ekvilibriste razapeo nad Miljackom, izvršio svojevrsno artističko forsiranje Miljacke. Znam pouzdano da je ovu meštriju učinio kakav kipar iz Pariza, stranice Figaroa ili LeMonda bile bi ispisane superlativima ravnim onima kada je slavljen Pikaso ili Kandinski.

U ratnom Oslobođenju ne sjećam se da li je Sivac sa svojim skulptorskim nadrealnostima dobio i čitav novinski stubac. Jer,  rat je, svakodnevno se gine, valja pisati o ratnim herojima. Ko je tada imao vremena i da razmišlja o genijalnosti Sivčevog forsiranja Miljacke. Poneki kunst historičar poput Muhameda Karamehmedovića imao je toliko potrebnu odvažnost izricanja (Kasim Prohić) da svjedoči kako je Sivac kongenijalno napravio arističko čudo.

I usred rata i ratu usprkos ovaj je skulptor bestežinstvo svojih ekvilibrista poslao ne samo nad Miljacku. Ne, nego naprotiv,  u same vrhove stvaralačke zbilje vremena-nevremena.

O Sivčevim čudesnim skulpturama nad Miljackom  tada su zborili samo rijetki odvažni žitelji Šehera koji su smogli hrabrosti da dođu na Obalu Maka Dizdara i uživaju u najčudesnijem artističkom forsiranju Miljacke.

Kada je nedavno, dobrohotnošću načelnika Općine Centar Sarajevo, Nedžada Ajnadžića, obnovljena ova skulpturalna majstorija Enesa Sivca,bio sam ganut do bola. Nije to bilo samo podsjećanje na vrijeme kada smo Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu branili i umjetnošću, bilo je to mnogo, mnogo više.

Osjetili smo uz damare artističke snage i snagu jedne autentičnosti jednostavno neuporedive sa bilo čime sličnim u svijetu.

Zato sam Sivčevu skulpturalnu kompoziciju nad Miljackom shvatio kao forsiranje, koje je nadsvodilo sve naše goleme boli.  Koje je davalo začudnu životodajnu energiju.

A daje je i danas. Kad prolazim prostorom između legendarne kavane Dva ribara i Likovne akademije poklonim se i skinem šešir za maestra Sivca i njegovo arističko forsiranje Miljacke.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo