OKO NAS
OCJENJIVANJE SUDIJA I TUŽILACA: Nova pravila, stare boljke
Objavljeno prije
1 mjesecna
Objavio:
Monitor online
U maju 2025. Sudski savjet i Tužilački savjet usvojili su nova pravila koja uređuju sistem ocjenjivanja sudija i državnih tužilaca. Ranija pravila nijesu funkcionisala, a tokom ove godine vidjeće se prvi rezultati novih. Stručnjaci hvale poboljšanja i upozoravaju na brojne izazove, a sudije negoduju zbog još uvijek nejasnih i, kako tvrde, diskriminišućih pravila
Ocjenjivanje sudija i tužilaca godinama je bila formalnost u kojoj su nosioci pravosudnih funkcija uglavnom bodovani najvišim ocjenama. Iz Evropske komisije godinama se upozorava da taj posao treba da se obavlja na osnovu mjerljivih rezultata. U posljednjem izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori (novembar 2025) zadržane su jasne preporuke za dalju reformu sistema ocjenjivanja sudija i tužilaca kako bi on bio efikasniji i zasnovan isključivo na zaslugama.
U maju 2025. Sudski savjet i Tužilački savjet usvojili su nova pravila koja uređuju sistem ocjenjivanja sudija/sutkinja i državnih tužilaca/tužiteljki. Novi sistemi ocjenjivanja predstavljeni su kao značajan iskorak u uspostavljanju transparentnog, pravičnog i meritornog procesa procjene rada nosilaca pravosudnih funkcija.
NOVI SISTEM JOŠ PO STAROM
Novi sistem ocjenjivanja još nije zaživio pa tako je tokom 2025. godine ocijenjeno samo 20 sudija. Od tog broja 11 sudija u postupku napredovanja, sedam sudija je ocijenjeno u redovnom postupku ocjenjivanja i dvoje sudija kao kandidati za izbor za predsjednika suda, podaci su koje je Monitor dobio iz Sudskog savjeta. Nastavljena je praksa iz ranijih godina, pa tako negativnih ocjena nije bilo – za 12 sudija utvrđena je ocjena rada odličan, dok je sedam sudija ocijenjeno sa dobar, a jedan sudija ocjenom zadovoljava. Tokom 2025. godine nije bilo postupaka ocjenjivanja rada sudija Vrhovnog suda.
Iz Sudskog savjeta, na čijem čelu je Radoje Korać, objašnjavaju da se ocjenjivanje sudija sprovodi radi procjene njihove stručnosti, kvaliteta rada, etičnosti i potrebe za stručnim usavršavanjem, kao i u svrhu napredovanja.
Za razliku od sudstva, u tužilaštvu tokom prošle godine nije bilo ocjenjivanja. Iz Tužilačkog savjeta, kojim predsjedava vrhovni državni tužilac Milorad Marković, za Monitor kažu da je to tako iz objektivnih razloga: ,,Izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu izmijenjeni su kriterijumi i potkriterijumi za ocjenjivanje rada državnih tužilaca, što je zahtijevalo donošenje novih Pravila za ocjenjivanje državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, koja su stupila na snagu 27.5.2025. Mandat članovima Tužilačkog savjeta je istekao 5.8.2025, a novi članovi Savjeta iz reda uglednih pravnika su birani 19. novembra 2025, te samim tim nije bilo moguće ranije obrazovati Komisiju za ocjenjivanje rada državnih tužilaca, niti donijeti Plan ocjenjivanja, pa se iz tog razloga zastalo sa ocjenjivanjem državnih tužilaca u 2025. godini”.
PROPALE STRATEGIJE
Proklamovane smjernice iz prijašnjih strategija reforme pravosuđa – da su izbor, napredovanje i utvrđivanje odgovornosti sudija i tužilaca jedna od osnovnih garancija nezavisnosti sudstva, doživjele su debakl, ocjenjivale su proteklih godina domaće nevladine organizacije i stručnjaci.
,,Prethodni sistem bio je obilježen prevelikom formalnošću, fokusom na statističke pokazatelje i gotovo potpunim izostankom suštinske ocjene kvaliteta rada. Kriterijumi su bili nejasni i često su omogućavali proizvoljna tumačenja, dok su obrazloženja ocjena bila štura ili stereotipna. Takav pristup nije podsticao profesionalni razvoj, niti je služio kao efikasan alat za jačanje odgovornosti”, kaže za Monitor pravnik Boris Marić.
O tome koliko je ocjenjivanje bilo neadekvatno govore podaci da je u periodu od 2016. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u Specijalnom, osnovnim i višim tužilaštvima, čak njih 115 ocijenjeno najvišom ocjenom -odličan, dok je samo jedan dobio ocjenu dobar. Slična praksa je nastavljena i 2022. godine, da bi se neke promjene, da baš svi tužioci ne dobijaju najviše ocjene, uočile posljednjih godina.
Pilot projekti ocjenjivanja u sudstvu propadali su. Tako se desilo da je polovina sudija nikšićkog Osnovnog suda, 2017. godine, dobila nezadovoljavajuće ocjene. Loše ocjene bile su posljedica činjenice da se sudije nijesu stručno usavršavale i da nijesu učestvovale u ,,raznim stručnim aktivnostima”. Dešavalo se da sudije koje imaju ocjenu odličan po svim ostalim kriterijumima, dobiju konačnu ocjenu dobar zbog neusavršavanja.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, koja je u isto vrijeme bila i na čelu Komisije za ocjenjivanje sudija, u više navrata je najavljivala reforme i u ocjenjivanju.
PRIJAVA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE
Ni nakon odlaska i procesuiranja Medenice, stvari se nijesu bitno popravile. Tako je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), dok je na njenom čelu bila Jelena Perović, u martu 2022. godine dostavila Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) mišljenje kojim su utvrdili da retroaktivna primjena izmjena i dopuna pravila za ocjenjivanje sudija i predsjednika sudova, koje je 6. avgusta 2021. godine usvojio Sudski savjet, predstavlja ugrožavanje javnog interesa i može da utiče na narušavanje integriteta tog tijela. ASK je tužilaštvu dostavila ovaj dokument na ocjenu da li je u konkretnom slučaju izvršeno krivično djelo za koje se preduzima gonjenje po službenoj dužnosti, imajući u vidu akte dostavljene ASK iz kojih se, kako navode, može utvrditi da su pojedinim sudijama mijenjane ocjene primjenom novih pravila, a ta promjena im je omogućila napredovanje u službi.
Iz Sudskog savjeta, na čijem je čelu tada bila Vesna Simović-Zvicer, su odgovorili da će svakako u skladu sa Zakonom o sprečavanju korupcije obavijestiti Agenciju o zauzetom stavu povodom dostavljenog mišljenja, iako smatraju da postupak ocjene zakonitosti nekog akta, pa i pravila o ocjenjivanju sudija i predsjednika sudova, nije u nadležnosti ASK.
Komisiju za ocjenjivanje tada su činili predsjednica Vesna Vučković, te članovi Vladimir Novović, tada sudija Višeg suda u Podgorici, Ana Perović-Vojinović, sutkinja Upravnog suda, Dragan Babović, sudija Osnovnog suda u Podgorici i advokat Loro Markić, član Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.
Dio medija je tada tvrdio da je na osnovu ,,friziranih” ocjena Komisije za ocjenjivanje, Sudski savjet izabrao sutkinju izvjestioca Seku Piletić – poznatu po slučaju ukidanja presude za pokušaj terorizma 2016. godine – kao jednu od kandidatkinja za članicu Vrhovnog suda Crne Gore.
U martu 2022. godine Piletić je izabrana za sudiju Vrhovnog suda Crne Gore, a ASK je, godinu dana kasnije, donijela mišljenje „da postupak izbora Seke Piletić za sudiju Vrhovnog suda Crne Gore suprotno važećim propisima, predstavlja ugorožavanje javnog interesa u smislu člana 44 stav 2 i člana 72 Zakona o sprečavanju korupcije i može uticati na narušavanje integriteta Sudskog savjeta“. U julu 2025. godine Seka Piletić se penzionisala.
U međuvremenu, SDT je protiv nekadašnje direktorke ASK-a Perović pokrenuo krivične postupke u kojima se tereti za više krivičnih djela, među kojima su zloupotreba službenog položaja i falsifikovanje službene isprave.
DISCIPLINSKI POSTUPCI
Pored samo formalnog ocjenjivanja sudija i tužilaca, ni disciplinski postupci nijesu bili svrsishodni u prethodnom periodu. Rijetki disciplinski postupci koji su se vodili u pravosuđu uglavnom su završavani sa simboličnim kaznama – smanjenjem plate od 20 do najviše 40 odsto na par mjeseci.
Tako je zabilježen slučaj specijalnog tužioca Saše Čađenovića koji je 2012. godine disciplinski kažnjen, sa umanjenjem od 15 odsto od plate u tri mjeseca, kao tužilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici. On je tada samovoljno oduzeo predmet dodijeljen drugom tužiocu – ,,a zatim je bez znanja tužioca i obrađivača predmeta spriječio ekspedovanje odluke koju je obrađivač donio i sa kojom odlukom se prethodno državni tužilac saglasio, neovlašćeno izradio drugu odluku, potpisao se kao obrađivač i predao tužiocu na kontrolu”.
Specijalno državno tužilaštvo je protiv Čađenovića 2022. podiglo optužnicu zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i šest krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja. Optužen je da je sredinom 2020. postao pripadnik kriminalne organizacije ,,kavački klan”, sa zadatkom da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće postupke protiv organizatora i članova te kriminalne organizacije. Čađenović je onemogućavao otkrivanje izvršioca najtežih krivičnih djela, određivanje pritvora istima, iz spisa uklanjao izvještaje koje je EUROPOL dostavljao, ali i krivične prijave koje je policija podnosila protiv njih, piše, između ostalog, u optužnici.
Od početka rada Tužilačkog savjeta ni jedan tužilac nije razriješen. Odluka Tužilačkog savjeta iz 2013, o razrješenju tužiteljke Romine Vlahović zbog nesavjesnog i nestručnog rada, je poništena.
Da preduprijede vođenje disciplinskog postupka pojedini tužioci i sudije su davali ostavke, prije pokretanja postupka za razrješenje.
Jedan od rijetkih postupaka u kome je utvrđena disciplinska odgovornost sudije po bilo kom osnovu, posljednjih godina, je slučaj sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše, koja je kažnjena 30 odsto od plate tri mjeseca i zabranom napredovanja od dvije godine, zbog njenih izjava da vjeruje da je presuda Apelacionog suda u predmetu ,,državni udar”, kojom je ukinuta njena osuđujuća presuda, kupljena.
Indikativan je i disciplinski postupak koji je počeo 2014. godine, dolaskom Blaža Jovanića na čelo Privrednog suda. On je protiv sutkinje Nataše Bošković pokrenuo disciplinski postupak tvrdeći da ona neuredno vrši sudijsku funkciju, te da ne zakazuje ročišta i na drugi način odugovlači postupke.
Bošković je odgovorila tvrdnjom da je postupak protiv nje pokrenut po nalogu Vesne Medenice, a izvršilac je bio Jovanić. U eri kada je Medeničina vlast u sudstvu bila neprikosnovena, Boškovićeva je saopštavala da Disciplinska komisija radi nezakonito i tražila izuzeće predsjednika Sudskog savjeta Mladena Vukčevića. U Savjetu su u tom trenutku bili još tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, ministar pravde Duško Marković, sudije Radoje Orović, Milić Međedović, Željka Jovović, Dobrica Šljivančanin, Loro Markić, Vesna Simović-Zvicer.
Ustavni sud je uvažio žalbu sutkinje Bošković, a disciplinski postupak protiv nje obustavljen je nakon deceniju, u maju 2025. godine. A u međuvremenu, pokrenuto je više krivičnih postupaka protiv Vesne Medenice i bivšeg predsjednik Privrednog suda Blaža Jovanića.
JASNIJI I STROŽI INDIKATORI
Iz Sudskog savjeta objašnjavaju za Monitor da su glavne novine ocjenjivanja u odnosu na ranija, različiti kriterijumi i potkriterijumi koji se primjenjuju u ocjenjivanju djelotvornosti rada sudija, kvantiteta i kvaliteta rada, kvaliteta obrazloženja odluka i sl. Rad sudija se sada ocjenjuje svakih pet godina, u odnosu na prije kada je to rađeno na tri godine.
Novim Pravilima za ocjenjivanje jasnije i strože su postavljeni indikatori za ocjenjivanje kriterijuma i potkriterijuma rada, navode iz Tužilačkog savjeta. Objašnjavaju da potkriterijum kvalitet i kvantitet rada ima ukupno 10 indikatora koji se boduju posebno i na kraju se u skladu sa članom 12 Pravila utvrđuje konačna ocjena ovog potkriterijuma.
,,Sistem ocjenjivanja je, takođe, unaprijeđen kroz uspostavljanje novog algoritma u informacionom sistemu Sekretarijata Tužilačkog savjeta, koji omogućava da se iz svake godine u kojoj se vrši ocjenjivanja rada državnog tužioca, metodom slučajnog uzorka, izaberu predmeti koji predstavljaju izvor ocjenjivanja”, objašnjavaju iz Tužilačkog savjeta.
Marić kaže da nova pravila predstavljaju korak naprijed u odnosu na raniji sistem, prije svega zato što su formalno preciznija i pokušavaju uvesti jasnije kriterijume i mjerila za ocjenjivanje rada nosilaca pravosudnih funkcija. Kao pozitivno ocjenjuje i što se, barem na normativnom nivou, više insistira na ujednačenosti prakse i transparentnosti postupka ocjenjivanja. Ipak, njihov stvarni domet zavisiće od načina primjene u praksi i spremnosti savjeta da ih sprovode dosljedno i bez selektivnosti, ističe Marić.
On ukazuje na to da i dalje postoje ozbiljni izazovi: ,,Posebno zabrinjava to što su neki kriterijumi i dalje široko postavljeni i ostavljaju prostor za subjektivnost. Takođe, nije dovoljno jasno definisano kako se vrednuju etika, integritet i profesionalni standardi u praksi, niti postoji jasan mehanizam za ujednačavanje ocjenjivanja među različitim komisijama ili savjetima”.
U Akciji za ljudska prava (HRA) koja godinama prati ovu problematiku, ocjenjuju da nova pravila predstavljaju iskorak ali da i dalje postoje određene manjkavosti.
,,Iako je sada propisano ocjenjivanje sudija Vrhovnog suda, isto i dalje nije predviđeno za državne tužioce u Vrhovnom državnom tužilaštvu. Ne postoji opravdan razlog da ti državni tužioci budu izuzeti od ocjenjivanja, jer je praćenje njihovog rada jednako važno, što je ujedno i preporuka Venecijanske komisije”, kaže za Monitor Amra Bajrović, pravna savjetnica HRA.
Ona dodaje i da, iako se rad državnih tužilaca sada ocjenjuje i u odnosu na odluke Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, takav kriterijum nije predviđen za sudije.
,,Dodatno, smatramo da bi kod ocjene kvaliteta rada državnog tužioca trebalo uzeti u obzir i broj usvojenih ili odbijenih predloga za određivanje i produženje pritvora, broj usvojenih pritužbi na odluke o odbacivanju krivične prijave, kao i pravosnažne presude redovnih sudova.
I dalje ukazujemo na potrebu da se u svakom predmetu u kojem dođe do zastarijevanja krivičnog gonjenja ispitaju razlozi za to, da se komisijski utvrdi eventualna odgovornost nadležnog sudije ili državnog tužioca i da, ukoliko se odgovornost utvrdi, to ima neposredan uticaj na ocjenjivanje njihovog rada”, ističe Bajrović.
Marić smatra da će ključno biti da li će novi sistem dovesti do realnog razlikovanja kvalitetnog i nekvalitetnog rada i jačanja povjerenja javnosti u pravosuđe: ,,To će se posebno vidjeti kroz praćenje održivosti presuda i optužnica, te posljedice ako ovi pravni akti budu neodrživi u procentu od 30 odsto i više”.
,,Značajno će biti pratiti rad stručnih komisija u savjetima koje će sprovoditi postupak ocjenjivanja, uz konstataciju da, iako imamo napravljen iskorak, nije se imalo dovoljno profesionalne hrabrosti da se ovom postupku od strane savjeta doda i provjera integriteta sudija i tužilaca, da se ti kriterijumi razrade i da jasan doprinos nečemu što je u javnosti poznato kao veting”, zaključuje Marić.
Planom ocjenjivanja sudija za ovu godinu, Sudski savjet je predvidio da se ocjene sve sudije koje nemaju utvrđenu ocjenu u prethodnom periodu. Pored njih ocijeniće se i sudije koje su prvi put birane, nakon tri godine od stupanja na dužnost, zatim sudije koje nemaju ocjenu a prijavljuju se za napredovanje, kao i sudije koje se prijave za Upravni i Privredni sud. Ponovo će se ocjenjivati i sudije koje su dobile ocjenu – ne zadovoljava.
Kako nije bilo ocjenjivanja tokom prošle godine, iz Tužilačkog savjeta su početak postupka ocjenjivanja državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava po novim Pravilima najavili za februar ove godine.
NEDOUMICE OKO NOVIH PRAVILA
Da ocjenjivanje po novim pravilima još uvijek nije počelo, kazala je za Monitor Tanja Vidić, v.d. predsjednica Osnovnog suda na Cetinju
Ona navodi da su novim pravilima promijenjeni kriterijumi koji se odnose na potkriterijum kvalitet rada, te smatra da će novine u pravilima umnogome doprijnijeti boljim ocjenama jer navedeni potkriterijum direktno zavisi od broja predmeta u sudu.
,,Mada, ovaj potkriterijum nije mjerilo kvaliteta rada u sudovima koji imaju veliki broj predmeta, kako u radu tako i predmeta u kojima je izjavljena žalba. Na primjer, ukoliko je u 200 predmeta izjavljena žalba, a ukinuto 15 predmeta to je 7,5 odsto, dok je u manjim sudovima manji broj predmeta u kojima je izjavljena žalba, jer nemaju veliki priliv predmeta – pa tako na 100 predmeta ukinuto je 15, što je 15 odsto. Dakle, jasno je da je samo u pitanju statistika, a ne nikako pravo mjerilo kvaliteta rada sudije”, objašnjava Vidić.
Ona dodaje i da ocjenjivanje nije uređeno samo Pravilima za ocjenjivanje sudija i predsjednika sudova, već je uređeno i Zakonom o sudijama i sudskom savjetu. Te da su ostale neke nejasnoće koje mogu dovesti do toga da ,,sudija koji je ocijenjen ocjenom zadovoljava se stavlja u neravnopravan položaj jer je blokiran da napreduje narednih pet godina, koliko je rok za novo redovno ocjenjivanje, dok sudija čiji je rad ocijenjen ocjenom nezadovoljava može napredovati već nakon godinu dana”.
BUNA U SPECIJALNOM ODJELJENJU
Početkom marta dio medija je objavio da su se sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici obratile Sudskom savjetu i tražili da se izuzmu iz sistema ocjenjivanja.
Prenijete su i kritike predsjednice Vrhovnog suda Valentine Pavličić na sjednici Sudskog savjeta: ,,Prošle godine u februaru smo izabrali osam sudija u Specijalnom odjeljenju, a od njih osam imamo za godinu presuđeno možda dva predmeta”, kazala je predsjednica Vrhovnog suda.
Pavličić je najavila da će se sudije Vrhovnog suda, kada krenu u kontrolu rada Specijalnog odjeljenja ,,potpuno pridržavati tih smjernica”: ,,Pa neka se gospoda bune, kad ih počnemo ocjenjivati”, naglasila je ona.
Iz Višeg suda su reagovali, sudije Specijalnog odjeljenja su pojasnile da su u više navrata apelovale da se prilikom ocjenjivanja uzmu u obzir specifičnosti, ne samo ovog, već i drugih referata, a sve u cilju objektivnog ocjenjivanja svih sudija. Pozvali su se na dostavljene predloge sudija Višeg suda, ali i pojedinačne predloge i primjedbe koje su prilikom donošenja ranijih Pravila za ocjenjivanje u skladu sa preporukama Venecijanske komisije i eksperata Savjeta Evrope istakle sudije ovog suda, a koje nijesu uvažene.
U ranijim primjedbama koje je Sudskom savjetu dostavilo 11 sudija/sutkinja Krivičnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, navodi se da pravila ocjenjivanja nijesu u skladu sa EU standardima, te da će ako počne da se primjenjuje ovaj način ocjenjivanja to dovesti do ozbiljnih problema u praksi. Objasnili su da strahuju da će najkvalitetnije sudije biti ocjenjivane lošije zbog metodologije ocjenjivanja.
U primjedbama koje je Ministarstvu pravde nedavno uputio sudija Višeg suda Goran Šćepanović objašnjava se da su predmeti organizovanog kriminala, korupcije, pranja novca, raznih zločina i drugih najtežih krivičnih djela objektivno najsloženiji. ,,Jedan takav predmet po složenosti, obimu i trajanju odgovara desetinama ‘redovnih’ predmeta. Ipak, po važećim kriterijumima, sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici koji završi pet takvih predmeta ocjenjuje se isto kao sudija koji završi pet jednostavnih predmeta (npr. Sitne krađe, lake tjelesne povrede…)”, navodi Šćepanović.
On je upozorio da to može dovesti do demotivacije rada ovih sudija, rizika od ,,nezadovoljavajuće” ocjene, čak i kada sudija radi izuzetno kvalitetno, nejednakosti u tretmanu sudija, a i biti podsticaj za izbjegavanje složenih predmeta – sudija koji želi dobru ocjenu ima interes da radi što jednostavnije predmete sa niskim rizikom ukidanja. Šćepanović je predložio da se na sudije/sutkinje Specijalnog odjeljenja prilikom ocjenjivanja primjenjuju posebni kriterijumi koji uvažavaju objektivnu složenost predmeta iz nadležnosti tog odjeljenja.
,,Sudije moraju biti jednake pred zakonom i sistemom ocjenjivanja. Isti kriterijum za sudiju koji radi sitne prekršaje i sudiju koji vodi višegodišnje postupke protiv organizovanih kriminalnih grupa – nijesu jednaki kriterijumi”, zaključio je Šćepanović.
U primjedbama koje su došle od sudija iz Krivičnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici navodi se da se u Hrvatskoj za sudije koje postupaju u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina u pogledu kvantiteta nije numerički izražena norma, niti se kvalitet računa na način koji je propisan za ostale sudije, što je slučaj sa zakonom i pravilima kod nas, već se sudije ocjenjuju posebnim potkriterijumima: ,,Ovdje se posebna pažnja pridaje svakom konkretnom predmetu koji sudija ima u radu u smislu složenosti, obima, broja okrivljenjih itd, što smatramo potpuno opravdanim”.
Sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici su u reagovanju napisale da će tek predložiti izmjenu postojećih Pravila u skladu sa evropskim standardima koja se već mijenjaju jer su evidentno loša i u suprotnosti sa preporukama Venecijanske komisije, a po uzoru na sistem ocjenjivanja koji se primjenjuje u Hrvatskoj. ,,Ovo jer smo mišljenja da postojeća Pravila diskriminišu određenu kategoriju sudija i predstavljaju direktan udar na njihovu nezavisnost, zbog čega su, po našem saznanju i predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom”, navele su u reagovanju sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda.
USLOV ZA ZATVARANJE POGLAVLJA 23
Neposredno prije negodovanja sudija iz Specijalnog odjeljenja, iz Sudskog savjeta su saopštili da su donijeli Odluku o izmjeni pravila o ocjenjivanju sudija shodno preporukama Venecijanske komisije.
Glavni kriterijumi koje Venecijanska komisija naglašava za ocjenjivanje sudija i tužilaca uključuju stručnukompetentnost, integritet i etiku, efikasnost i kvantitet rada, ocjenu kvaliteta rada, te kontinuirano usavršavanje. Insistira se i na uklanjanju političkog uticaja, prije svega na tome da ministar pravde ne učestvuje u radu Sudskog savjeta kako bi se izbjegao politički pritisak.
U cilju ispunjavanja ovog kriterijuma Vlada je, sredinom februara, utvrdila Predlog za promjenu Ustava Crne Gore kojima se mijenja sastav i način izbora članova Sudskog i Tužilačkog savjeta. Izmjenama je predviđeno da ministar pravde više ne bude član tog tijela, da većinu u Sudskom savjetu čine sudije koje biraju sve sudije, te da članovi koji nijesu sudije budu birani na osnovu profesionalnih referenci i integriteta, prema objektivnim i mjerljivim kriterijumima. Predložene promjene u Tužilačkom savjetu predviđaju da se članovi iz reda uglednih pravnika biraju kvalifikovanom većinom.
Sve ovo je na tragu preporuka EK koja insistira na većoj transparentnosti Sudskog i Tužilačkog savjeta, posebno u objavljivanju detaljno obrazloženih odluka o napredovanju, imenovanjima i disciplinskim postupcima. Naglašena je i potreba da se izbjegne formalizam u ocjenjivanju i da proces zaista odražava profesionalni integritet i efikasnost, a ne samo statističke podatke o broju riješenih predmeta. Iz EK su ukazali i na to da je bilans rezultata u pogledu utvrđivanja odgovornosti sudija i tužilaca i dalje ograničen, te da sistem mora biti stroži prema povredama etičkih kodeksa i profesionalnih obaveza.
Najavljene promjene su uslovljene potrebom za zatvaranjem Poglavlja 23 u pregovorima sa EU, sa ciljem da se crnogorsko pravosuđe približi nivou odgovornosti i profesionalizma kao u državama članicama.
(Članak je nastao u okviru projekta „Otvorena suđenja – monitoring slučajeva visoke korupcije i organizovanog kriminala“, koji zajednički sprovode Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) i Sindikat medija Crne Gore, uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije. Tvrdnje iznesene u članku isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove donatora)
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
AERODROMI IDU U KONCESIJU: Let u nepoznato
-
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI:SLUČAJ KAP U SPISIMA: Đukanovićeve skrivene subvencije domaćem “investitoru”
-
OTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca
-
INSTITUCIJE I SLUČAJ CARINE: Iko odgovoran?
-
OPTUŽENI U AFERI STANOVI PONOVO PRED SUDOM: Apelacioni sud tvrdi da je oslobađajuća presuda nejasna
-
ELVIS BERIŠA,IZVRŠNI DIREKTOR NVO KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA: Nema suštinskog zaokreta u rješavanju problema romske zajednice
Izdvojeno
DESET GODINA OD PRODAJE HOTELA „DURMITOR”: Statis obećavao luksuz, Žabljak dobio “betonsko ruglo”
Objavljeno prije
5 danana
15 Maja, 2026
Projekat novog hotela „Durmitor“ na Žabljaku ponovo je predstavljen kao velika investicija i budući simbol luksuznog planinskog turizma. Međutim, iza novih najava krije se gotovo deceniju stara priča o nezavršenoj gradnji, probijenim rokovima i kontroverznoj privatizaciji jednog od najpoznatijih hotela u Crnoj Gori
„Žabljak dobija najmoderniji i najluksuzniji planinski hotel u Evropi“, objavili su minule sedmice mediji u vlasništvu kompanija Petrosa Statisa. Ne radi se o novom projektu i novom investitoru. Najava se odnosi na prije više godina započetu i još nezavršenu građevinu na mjestu nekadašnjeg, srušenog hotela „Durmitor“. Započeti objekat i 37.000 kvadratnih metara zemljišta oko njega vlasništvo su Statisove kompanije „Adriatic Properties“, a biznismen ih je kupio prije 10 godina za svega 650.000 eura.
Hotel „Durmitor“, u blizini Crnog jezera, bio je među pionirima crnogorskog hotelijerstva. Sagrađen je 1939. godine, tokom Drugog svjetskog rata zapaljen, a po oslobođenju ponovo izgrađen.Tokom rata u njemu je bila I partizanska bolnica. Jedinstvena arhitektura motivisala je mnoge organizacije i pojedince da pred državnim institucijama iniciraju postupak proglašenja ovog zdanja spomenikom kulture. Iz NVO Expeditio godinama su upozoravali da se objekat ne smije rušiti, već samo rekonstruisati, a 2013. godine podnijet je i zvaničan zahtjev Upravi za zaštitu kulturnih dobara da se „Durmitor“ zaštiti kao kulturno dobro. Uprava je iste godine prihvatila tu inicijativu.
No, pet godina kasnije Uprava za zaštitu kulturnih dobara obustavila je taj postupak. Razlog je, kako je tada saopšteno, bio nalaz sudskih vještaka koji su procijenili da je objekat zbog lošeg stanja opasan i predložili njegovo potpuno rušenje, pozivajući se na zakon koji dozvoljava uklanjanje dotrajalih i nestabilnih objekata. Ponos Žabljaka srušen je u proljeće 2018. godine.
Prema onome što su prije nekoliko dana prenijeli mediji, novo idejno rješenje predviđa i novi hotel „Durmitor“, koji će „spojiti autentični izgled nekadašnjeg hotela sa najsavremenijim standardima luksuznog turizma, što će ga učiniti najluksuznijim i najmodernijim planinskim hotelom u Evropi“. Navodno će „uz potpuno očuvanje spoljašnjeg identiteta starog zdanja, kompleks sa 12 luksuznih vila i bungalova koji okružuju hotel biti projektovan tako da se gotovo neprimjetno uklopi u prirodni ambijent Durmitora“.
Trenutno, kako su objavili mediji u vlasništvu Statisovih kompanija, arhitektonski timovi zajedno sa Amanom rade dodatnu reviziju projekta. Navodno su „pojedina tehnička rješenja predviđena prvobitnim planovima u međuvremenu zastarjela zbog višegodišnje arbitraže i pauze u realizaciji“. Na projektu, navodi se, rade neki od najpoznatijih i najskupljih arhitektonskih biroa na svijetu. Za hotelskog operatera ponovo je predviđen prestižni brend Aman, „koji upravlja najekskluzivnijim hotelima na svijetu, uključujući veliki broj objekata smještenih u UNESCO-om zaštićenim zonama“.
„Radovi nijesu zaustavljeni odmah nakon političkih promjena 2020. godine. Gradnja je nastavljena sve do izbijanja incidenta na Svetom Stefanu, kada je grupa građana, predvođena tadašnjim predsjednikom Opštine Budva Markom Carevićem, nasilno uklonila ogradu i ušla na hotelsku plažu. Nakon toga Aman je odlučio da zatvori hotel „Sveti Stefan“, navodeći da više ne može garantovati bezbjednost i privatnost gostima. Radovi na „Durmitoru“ trajali su još određeno vrijeme i nakon zatvaranja Svetog Stefana, sve dok kompanija „Sveti Stefan hoteli“ AD nije pokrenula arbitražni postupak protiv „Adriatic Propertiesa“ i Amana, nakon čega je projekat privremeno zaustavljen“, prenijeli su mediji.
Do sada je, navodno, realizovan veći dio grubih građevinskih radova, u koje je već investirano oko pet miliona eura. Da je priča o „novom“ hotelu stara više godina i po više osnova problematična, podsjeća za Monitor građanski aktivista Aleksandar Dragićević. Ukazuje da je ugovorom sa Statisom bilo predviđeno da, ukoliko investitor u roku od tri godine ne uloži 10 miliona eura i ne završi projekat, zemljište i hotel budu vraćeni u državno vlasništvo.
„To se nije desilo. Građevinskom dozvolom planirano je da se hotel završi do 2022. godine. Lično ovaj proces pratim od 2016. godine. Prisustvovao sam svim javnim raspravama 2017. i 2018. godine, a bio sam i jedini aktivista koji je bio prisutan kada je srušen hotel „Durmitor“, objekat koji godinama nije mogao biti proglašen spomenikom kulture, iako je to zasluživao“, podsjeća Dragićević.
Na posljednjoj licitaciji, prije 10 godina, na oglas za prodaju imovine Ski-centra „Durmitor“ stiglo je šest ponuda, od kojih se čak pet odnosilo na hotel „Durmitor“. Tadašnji vlasnik Lutrije Crne Gore Sava Grbović, koji je ponudu dostavio kao fizičko lice, ponudio je za cjelokupnu imovinu ski-centra 760.246 eura, odnosno početnu cijenu definisanu oglasom. Za treći dio imovine, koji obuhvata hotel „Durmitor“, njegova ponuda iznosila je 643.739 eura. Grbović je uz to najavio investicije vrijedne čak 30 miliona eura, uključujući izgradnju hotela sa pet zvjezdica.
Značajno veću ponudu dostavila je kompanija „Nemeses“, čiji je vlasnik Nikola Perović, poznat po hotelu „Hemera“ i lokalu „Astorija“. Ukupna vrijednost njihove ponude za sva tri dijela imovine iznosila je 817.210 eura. Za hotel „Durmitor“ ponuđeno je 700,1 hiljada eura, uz investicioni plan vrijedan 4,5 miliona eura.
Za hotel su interesovanje pokazale i druge kompanije. „Komp komerc“ iz Nikšića ponudio je 701 hiljadu eura i investicije od tri miliona eura, dok je „Top fors sistem“ dostavio ponudu od 680 hiljada eura uz plan ulaganja od 9,9 miliona eura u naredne tri godine. Kompanija „Adriatic Properties“, zakupac hotela „Sveti Stefan“, „Miločer“ i Kraljičine plaže, ponudila je 650.000 eura i investicije vrijedne deset miliona eura.
Kompanija „Adriatic Properties“ ipak je postala vlasnik vrijedne imovine.
„Pored ponuđenog iznosa, kupac je obavezan i da u rekonstrukciju hotela, u naredne tri godine, uloži 10 miliona eura. Nadamo se da je hotel prodat uspješno i da će se konačno valorizovati na dobro cijele turističke privrede, države, Žabljaka i njegovog stanovništva. Uz hotel, predmet kupovine je 37.000 kvadrata pripadajućeg zemljišta i 14 bungalova“, kazala je tada stečajna upravnica u Ski-centru „Durmitor“ Snežana Jović.
Dragićević kaže da je „posebno važno to što ovaj oglas stečajne uprave nikada nije bio međunarodni“. On podsjeća da je „Statis zemljište uz hotel dobio po cijeni od 17 eura po kvadratu, u vrijeme kada se zemlja na Žabljaku prodavala po 200 eura po kvadratu“.
„Praktično, hotel i zemlja su mu poklonjeni. Ono što do sada nisam javno govorio jeste da su nakon kupovine hotela 2016. godine sa objekta uklonjeni prozori i vrata, kako bi voda i snijeg godinama uništavali unutrašnjost. Tako je hotel sistematski doveden u stanje u kojem je rušenje postalo jedina opcija, umjesto rekonstrukcije. I tako je nestao još jedan simbol Žabljaka i još jedan spomenik jednog vremena… Deset godina nakon potpisivanja ugovora, Žabljak i dalje nema hotel, iako su stari porušili“, kaže Dragićević.
Da je državi zaista bilo stalo da ozbiljan investitor dođe na Žabljak, uloži novac i izgradi hotel, raspisala bi međunarodni tender i postigla mnogo veću cijenu, kao i boljeg i odgovornijeg investitora, poručuje on, Žabljak bi do danas već imao moderan hotel. On tvrdi da su radovi na hotelu „od izbora 2020. godine stali, u iščekivanju da Statis ponovo uspostavi dobre odnose sa novom vlašću, što je, kaže Dragićević, i učinio.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PUT OD KOLAŠINA DO SKIJALIŠTA NA ČEKANJU: Sporna imovina blokira rekonstrukciju
Objavljeno prije
2 sedmicena
8 Maja, 2026
Planirana rekonstrukcija saobraćajnice od Kolašina do skijališta na Bjelasici odgođena je zbog spora oko vlasništva nad dijelom puta. Preduzeće Ski centar Bjelasica u stečaju traži nadoknadu, dok Opština čeka sudsku odluku kako bi započela radove za koje je već obezbijeđen novac. U međuvremenu, jedna od ključnih turističkih ruta ostaje u lošem stanju
Projektna dokumentacija je spremna, novac obezbijeđen, volje i potrebe ne fali, ali rekonstrukcija puta od Kolašina do skijališta na Bjelasici, odnosno tunela Klisura, ne može uskoro početi. Razlog: sudski postupak kojim preduzeće Ski centar Bjelasica u stečaju nastoji da dobije nadoknadu za put, jer je „na papiru“ u vlasništvu tog kolašinskog preduzeća.
Vrlo su nejasne okolnosti pod kojima je ta, formalno lokalna saobraćajnica, skoro dvije decenije ostala u vlasništvu nekadašnje kolašinske firme, čija je ostala imovina prodata u bescjenje Zoranu Ćoću Bećiroviću. Kako je Monitoru kazao potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović, Opština Kolašin „više od dvije godine intenzivno radi na rješavanju višedecenijskog problema puta od Kolašina do Bjelasice“.
„Sticajem okolnosti, dio te saobraćajnice od restorana Savardak do skijališta, je dio stečajne mase nekadašnjeg kolašinskog preduzeća. U međuvremenu su stigle tužbe od punomoćnika stečajnog upravnika, koji traži da se isplate sredstva za eksproprijaciju tog puta, uprkos činjenici da to preduzeće nema više dugova. Tako, ukoliko sud odluči da im se isplate određena sredstva, ona neće imati svoju namjenu“, objašnjava Ivanović.
Iz Opštine Kolašin, koja je preko Ministarstva javnih radova obezbijedila 16 miliona eura za kompletnu rekonstrukciju puta, očekivali su da sudski spor bude završen do maja. Međutim, kaže potpredsjednik, za sada je neizvjesno kada bi spor mogao da se završi. Da je put njihovo vlasništvo, te da je logično da im se plati njegova vrijednost prije rekonstrukcije, tvrde u kolašinskom Ski centru Bjelasica u stečaju. Kako za Monitor kaže stečajni upravnik Ski centra Bjelasica d.o.o. Nenad Amidžić, naredno ročište pred Osnovnim sudom u Kolašinu zakazano je za kraj juna.
„Tada bi trebalo da se vještak geodetske struke izjasni o vrijednosti puta. Neophodno je bilo da tražimo eksproprijaciju i nadoknadu vrijednosti. Vidjećemo na koji način će vještak procijeniti“, kaže on.
Tužba je uslijedila nakon vijesti da će put, koji je već duže vrijeme crna tačka kolašinskog turizma, biti saniran, a zatim rekonstruisan. Amidžić objašnjava da zemljište koje je korišćeno za taj put obuhvata parcele ukupne površine od 35.156 metara kvadratnih, u katastarskim opštinama Mušovića Rijeka i Drpe, koje su vlasništvo kolašinskog preduzeća u stečaju. U tužbi iz Ski centra Bjelasica navodi se da je imovina tog preduzeća oduzeta bez naknade, zbog čega traže 210.000 eura „po osnovu faktičke eksproprijacije, odnosno faktičke deposedacije (izuzimanje zemlje iz posjeda vlasnika i dodjeljivanje drugom na korišćenje), na nepokretnoj imovini“.
„Pravni osnov našeg zahtjeva je jasan. Zakon o državnoj imovini propisuje da su putevi i prateći objekti dobro u opštoj upotrebi, kojim mogu raspolagati isključivo država i opštine, a ne privatna ili pravna lica. Naša imovina je faktički oduzeta bez naknade, što je protivno Ustavu i zakonu“, poručuju iz Ski centra Bjelasica u stečaju.
Tvrde da Opština Kolašin i država, prilikom izuzimanja zemlje iz posjeda vlasnika i dodjeljivanja drugom na korišćenje, nijesu sproveli zakonom propisanu proceduru eksproprijacije. Put je već duže vrijeme, i pored sporadičnih manjih intervencija na dotrajalom asfaltu, u vrlo lošem stanju, a zimi ga čisti preduzeće „Crnagoraput“. Stanje na kolovozu dodatno je pogoršano frekventnim saobraćajem nakon otvaranja tunela Klisura, ali i teretnim saobraćajem, s obzirom na veliki broj gradilišta na Bjelasici.
Zimsko održavanje puta do sada je takođe finansirala država, iako u ugovoru o prodaji imovine Ski centra Bjelasica iz 2007. godine piše da je obaveza održavanja na kupcu imovine stečajnog dužnika, odnosno vlasniku sadašnjeg Ski-centra „Kolašin 1450“.
Prema kopiji ugovora, između ostalih obaveza, kompanija „Beppler Jacobson“, koja je kupila imovinu nekadašnjeg kolašinskog preduzeća, uključujući i skijalište, preuzela je i obavezu da u periodu od 20 godina održava put Kolašin–Jezerine. Nema zvanično dostupnih podataka o tome da je, eventualno, tokom minulih 19 godina sadašnji vlasnik skijališta na bilo koji način oslobođen te obaveze. Kompanija „Beppler Jacobson“ je 2007. godine za pola miliona eura od Ski centra Bjelasica kupila 147.654 metara kvadratnih zemljišta, žičaru, restoran i ski-liftove na Jezerinama.
Odluku o hitnoj sanaciji puta od Kolašina do skijališta, privatnog „Kolašin 1450“ i državnog „Kolašin 1600“ , Vlada je donijela lani. To je zatražilo Ministarstvo turizma, kako bi se „osigurali optimalni uslovi za predstojeću zimsku sezonu i u potpunosti iskoristili turistički kapaciteti dva skijališta na Bjelasici“. Sanacija je pokazala samo kratkoročne rezultate, pa je put tokom minule zimske sezone bio koliko-toliko u boljem stanju nego ranije. Međutim, već s prvim proljećnim danima jasno je bilo da je rekonstrukcija puta neophodna što prije. Opština, pored rekonstrukcije kolovoza, planira da u trup puta ugradi i kanalizacione cijevi od turističkih objekata na Bjelasici do budućeg postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV).
„U međuvremenu je Opština pripremila tehničku dokumentaciju za rekonstrukciju saobraćajnice. Takođe je, nakon konsultacija sa stručnjacima, zaključeno da je poželjno projektovati u trupu puta fekalnu kanalizaciju od Bjelasice do tačke spajanja na budući PPOV, kao i zamjenu dotrajalih cijevi koje idu trasom saobraćajnice od gradskog vodovodnog izvorišta do grada“, piše u prošlogodišnjem izvještaju o radu predsjednika Opštine Petka Bakića.
Prema nezvaničnim informacijama, put je dospio u vlasništvo Ski centra Bjelasica kako bi se uvećala stečajna masa, ali zvaničnih dokaza o tome nema. Navodno, dogovor je bio da se put nakon toga vrati u vlasništvo opštine. Pored svega, već skoro dvije decenije država i opština su tolerisale činjenicu da je formalni vlasnik važne saobraćajnice preduzeće koje odavno ne postoji. Sada je na sudu da odredi da li će i koliko Opštinu koštati da kupi ono što joj je nekada pripadalo.Pod sličnim okolnostima, u vlasništvu te firme je i put koji nema nikakve veze sa skijalištima, a vodi vrhom sela Mušovića Rijeka do istoimene državne hidrocentrale.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI: Hotel Fjord i pisma Milu Đukanoviću
Objavljeno prije
3 sedmicena
1 Maja, 2026
Slučaj Hotel Fjord mnogo je više od spora između dva poslovna partnera. Irski biznismen Luis Megvajer tvrdi u nedavnom razgovoru za Monitor da je samo u tom slučaju oštećen za gotovo šest miliona eura. Ponavlja da se ne miri s onim što je doživio u Crnoj Gori kao investitor
Irski biznismen Luis Megvajer (Louis Maguire) već godinama tvrdi i bori se dokazati da mu je u Crnoj Gori, kroz mrežu spornih sudskih odluka, sumnjivih registracija i institucionalnog ćutanja, oteta milionska imovina. Samo u slučaju Hotela Fjord Megvajer tvrdi da je oštećen gotovo šest miliona eura. U nedavnom razgovoru za Monitor je ponovio da se ne miri s onim što je doživio u Crnoj Gori kao investitor i da je obavijestio irsku vladu da ima u vidu vladavinu prava i zakona kada dođe na red crnogorsko članstvo u Evropskoj Uniji (EU). Kaže da će kontaktirati i Evropsku komisiju (EK). Slične primjedbe i upozorenja Crnoj Gori je nedavno istakla i Hrvatska, a vezano za imovinu koja je sudskim i drugim manipulacijama oteta bokeljskim Hrvatima, najviše u doba vladavine Mila Đukanovića i njegove klike.
U središtu slučaja Megvajer se nalazi nekadašnji Hotel Fjord u Kotoru, jedna od najatraktivnijih lokacija na crnogorskom primorju. Hotel je 2006. godine kupila kompanija New Fjord Developments (NFD) za 5,5 miliona eura od HP Fjord u stečaju. Radi se o parceli od 16,005 m2 na obali mora preko puta starog kotorskog grada. Prema osnivačkom ugovoru, Maguire je imao 25 odsto vlasništva preko komapnije UEP Montenegro čiji je bio osnivač, dok je većinski vlasnik sa 75 odsto bio irski biznismen Majkl Finglton (Michael Fingleton). Po novom statutu od 25.06.2007. godine u članu 8 predviđeno je da se odluke o promjeni Statuta, zastupniku društva i zaključivanju dugoročnih zajmova moraju donositi jednoglasno.
Međutim, NFD kao kupac nekretnine nije izvršio sa svojih računa nijednu transakciju u korist računa prodavca.Uplata od 5.5 miliona je izvršena od strane pravnog lica iz Irske za koje nije utvrđen poslovni odnos sa prodavcem Fjorda.
Megvajer je kao manjinski vlasnik upozorio Fingltona da NFD kompanija radi nezakonito i da su netransparentni finansijski izvještaji i prikaz porijekla novca kojim je kupljen hotel. Nakon toga se odnosi između osnivača pogoršavaju. Finglton je 18.11.2008. sazvao vanrednu sjednicu akcionara na kojoj je bez učešća Megvajera donio odluke o mijenjanju Statuta i zastupanju društva. Takođe je zatražio od Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) da unese promjene koje je sam donio i čemu je udovoljeno.
Uprava Crne Gore za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma je zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru 29.12.2011. godine ustanovila da kupac nekretnina nije izvršio sa svojih računa nijednu transakciju u korist računa prodavca HP Fjord AD Kotor u stečaju. Navodi se da je kupac po ugovoru upisan kao vlasnik nekretnina kod Uprave za nekretnine,ali sa teretom ograničenja zbog pokrenutih tužbi vezano za upis vlasništva, da je kupac vršio na svojim računima transakcije bez jasnog osnova itd. Ova dokumentacija, u koju je Monitor imao uvid, dostavljena je kabinetu potpredsjednika Vlade Crne Gore 2021. godine.
Rješenjem Privrednog suda 167/11 od 29.11.2011. otvoren je stečajni postupak protiv društva NFD, u okviru kojeg je Finglton prijavio potraživanje prema NFD u iznosuod 7.24 miliona eura, najvećim dijelom na osnovu upitnog ugovora o zajmu od 30.05.2006. koji je Fingleton kao izvršni direktor društva NFD potpisao sa svojim sinom Majkl Džuniorom (Michael Junior Fingleton). Upravni odbor je taj zajam navodno odobrio na sastancima koji nisu zavedeni u poslovnim knjigama NFD –a, niti ih je prilikom inspekcije pronašla Uprava Crne Gore za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.Dati novac nije primijećen ni u jednoj transakciji društva NFD dok Megvajer tvrdi da nije nikada prisustvovao navodnim sjednicama. Takođe je na brojne nezakonitosti u poslovanju društva NFD ukazao i nezavisni revizor, kojeg je stečajni sud imenovao u stečajnom postupku.
Posebno sporna bila je odluka iz 2014. godine kada je, bez urednog obavještavanja manjinskog vlasnika i mimo statuta društva, usvojeno povećanje kapitala kojim je Fingltonov udio porastao na 99,9994 odsto, dok je Megvajerov preko firme UEP Montenegro sveden na 0,0006 odsto. Uslijedila je registracija tih promjena u CRPS-u uprkos ranijim sudskim zabranama raspolaganja tim udjelom i činjenici da je nad UEP-om otvoren stečaj.
Maguire tvrdi da je time faktički izbrisan iz vlasništva nad projektom.
U septembru 2017. godine Megvajer doživljava novi šok.Prima informaciju da će se Fjord prodati kupcu Cem Habib Bahidiru, čiji je advokat bila Ana Kolarević. Megvajer je obavijestio Bahidira i njegovog lokalnog partnera Orhana Pelinkovića o navedenim nezakonitostima. U predstavci Vladi 2021. napisao je da mu je Pelinković odgovorio da ih podržava tadašnji ministar Branimir Gvozdenović i da ako ima problem kontaktira ili Gvozdenovića ili Mila Đukanovića. U januaru 2018. Fjord je prodat Bahadiru, odnosno njegovoj crnogorskoj kompaniji Boka BayInvestments za 10,43 miliona eura. Od ovog iznosa Megvajer nije dobio ni centa.
Na osnovu procjene nezavisnog vještaka, vrijednost hotela iznosila je 16 miliona eura, pa je Megvajer izračunao da mu po osnovu njegovih 25 odsto, pripada najmanje četiri miliona, odnosno sa kamatama ukupno 5,92 miliona eura.
U javnost je slučaj snažno odjeknuo 2018. kada je Megvajer u pismu Đukanoviću otvoreno optužio tadašnjeg ministra održivog razvoja Gvozdenovića da je od njega tražio mito od dva miliona eura. U pismu je naveo da mu je ministar tražio novac kako bi obezbijedio plansku dokumentaciju, podršku i „zaštitu“ za projekat u Kotoru.„Odbio sam da dam dva miliona,rekao sam mu da nikada nikoga nijesam podmićivao” naveo je Megvajer u pismu Đukanoviću koje su prenijele podgoričke Vijesti. “Od tog dana sve je u Crnoj Gori krenulo protiv mene“, naveo je Megvajer.
Fingleton je Vijestima 2018. rekao da “ne zna za optužbe” protiv njega od strane Megvajera. Demanti je dao i turski biznismen Bahadir nazivajući Megvajerove navode “apsolutnom laži” i da ga nikad nije sreo. Optužbe protiv Boka Bay Investment Privredni sud kojim je rukovodio tada Blažo Jovanić je odbacio kao neosnovane.
Gvozdenović je tada oštro odbacio optužbe, navodeći da ako“takva skandalozna optužba zaista postoji …predmetnu optužbu smatram krajnje prljavim i lažnim podmetanjem sa namjerom diskreditacije moje ličnosti”. Dodao je da je“činjenica da autor navodnih optužbi nije koristio institucionalne mogućnosti, potvrđuje u kojoj mjeri je sama eventualna optužba lažna, skandalozna i skaredna.”
Dan nakon što je pisao Đukanoviću, Megvajer je obaviješten da je Upravni sud na zatvorenoj sjdenici kojoj nije prisustvovao njegov advokat, odlučio da njegovoj firmi UEP-u ne vrati 25 odsto dionica za Hotel Fjord. Isti sud prethodno je dva puta donosio presudu da se te dionice vrate Megvajeru. Šef kabineta Đukanovića je odgovorio“da ne postoji nadležnost institucije Predsjednika, a stranka je poučena na mogućnosti i upućena na obraćanje nadležnim organima sudske vlasti.”
Od 2013. do 2019. Maguire je podnio ukupno osam krivičnih prijava i više dopuna protiv fizičkih i pravnih lica, uključujući Fingltona, NFD, advokatsku kancelariju Moravčević, Vojnović i partneri, Poslovni biro i druge. Podnio je i zahtjeve za privremene mjere, imovinskopravni zahtjev i neposrednu optužnicu.
U dopisu Vladi 2021. godine navodi da po većini tih prijava nije bilo postupanja, uprkos zakonskom roku od tri do šest mjeseci propisanom članom 256a ZKP-a .
Megvajerovi advokati tvrde da su nadležni organi godinama uglavnom odgovarali samo da je predmet proslijeđen drugom organu ili nijesu odgovarali uopšte. Megvajer je više puta slao urgencije, ali bez rezultata.
Megvajer tvrdi da ne traži političku zaštitu, već da država omogući zakonito rješavanje slučaja i povrat onoga što smatra svojom imovinom.
Slučaj Hotela Fjord je postao mnogo više od spora između dva poslovna partnera. Postavlja se pitanje koliko su u ovom i sličnim slučajevima zaštićeni strani i domaći investitori kada se njihovi interesi sudare sa domaćim moćnim poslovnim strukturama.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

AFERA TELEKOM PODIJELILA PRAVOSUĐE: Tužilaštvo broji u korist Đukanovića
UNESKO I ZAŠTITA BOKE: Radunović traži način da izbjegne zabranu gradnje
VUČIĆEVE IGRE U CRNOJ GORI: Zetsko otpriznavanje Kosova saoizacija naših dana
Izdvajamo
-
INTERVJU2 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
FOKUS3 sedmiceUPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
-
DRUŠTVO2 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno2 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
DRUŠTVO4 sedmiceNADOGRADNJA STRUČNOSTI GLAVNE DRŽAVNE ARHITEKTICE: Deset dana od odbijanja do odobrenja novih spratova
-
FOKUS2 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I MALI AKCIONAR EPCG: Razgovara se o životu poslije Termoelektrane, a ne o njenom opstanku
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ DANILA MANDIĆA: Presuda koja otvara pitanja o pravosuđu
