Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.

Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.

Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je  Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara.  Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.

Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.

Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.

„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.

To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.

Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor  između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.

Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..

Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela.  Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.

Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.

Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.

Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.

Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.

Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.

Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.

I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.

RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM

Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.

To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „  Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.

Branka PLAMENAC

Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode

Troje bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeno je 14. oktobra pred Višim sudom u Beogradu na ukupno 25 godina zatvora zbog zločina u Štrpcima 1993. godine. Pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a Dragana Đekić na pet godina zatvora.

Ovo je prvostepena presuda u ponovljenom postupku, na koju Tužilaštvo i osuđeni imaju pravo žalbe. Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo, u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode.

Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić smatra da prvostepena presuda ne odgovara težini zločina. ,,S obzirom na toliko sudski utvrđenih činjenica, da se 33 godine posle zločina izriče kazna od deset i pet godina zatvora, to nije pravična presuda”, istakla je Kandić.

I u Crnoj Gori slične reakcije – ,,Ovaj zločin ćemo i dalje nazivati pravim imenom – državni zločin – i podsjećati da odgovornost za njega ne zastarijeva”, napisao je predsjednik NVU Štrpci protiv zaborava Demir Ličina.

On je napisao da izražava duboko razočaranje i ogorčenje zbog presude u Beogradu: ,,Trideset dvije godine nakon otmice i ubistva 20 nedužnih civila, Srbija je donijela presudu koja ni po težini kazni ni po obuhvatu odgovornih ne donosi pravdu. Presuda koja se može pobijati, poslije tri decenije, nije pravda – to je uvreda za žrtve i za istinu”.

,,Ovaj zločin nije počinila grupa odmetnutih pojedinaca, već državni aparat, kroz strukture koje su znale, planirale i omogućile da se ljudi izvedu iz voza i likvidiraju samo zato što su bili druge vjere i imena. To je državni zločin, a današnja presuda pokazuje da država Srbija ni danas nema snage ni volje da se suoči sa tom činjenicom”, istakao je Ličina.

Monitor je već pisao da je ovaj zločin bio planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.

U dosadašnjim sudskim procesima utvrđeno je da je voz na liniji Beograd – Bar bio praćen od strane policijske patrole, koja nije reagovala kada je došlo do otmica.

,,Do sada u Srbiji nije ni pokušano da se dokaže i da se utvrdi ko su organizatori i nalogodavci zločina, jer to nije bio nepromišljen čin grupe ili pojedinca, već jedna koordinirana, isplanirana otmica”, izjavio je nakon ovonedjeljne presude Nail Kajević jedan od predstavnika porodica žrtava. On je kazao i da se i pred sudovima u Srbiji do sada moglo utvrditi ono što je utvrdilo suđenje u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2003. godine, gde je za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen bivši pripadnik jedinice VRS.

Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu. Na suđenju su predočena dokumenta koja su indikator da je o planu da se izvrši zločin mjesec dana ranije znao državni i vojni vrh Republike Srpske, Srbije i cijele tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Svjedok otmice u Štrpcima Duško Petrović je tvrdio da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca ,,ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj”.

Detaljno planiranim i izvršenim zločinom u Štrpcima komandovao je  Lukić, predvodnik paravojne jedinice Osvetnici, kojem je, ispostaviće se, ovo bio samo jedan u nizu ratnih zločina koje je počinio na ovom području za vrijeme trajanja rata. Na osnovu presude pred tribunalom u Hagu, koja je donijeta u predmetu „Višegrad” (IT-98-32/1), Lukić je 2009. osuđen na kaznu doživotnog zakona zbog terora koji je sproveo nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu tokom sukoba u periodu 1992 – 1995. U presudi je navedeno da je osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubistvo, nehumana djela i istrebljenje, zločine protiv čovječnosti, ali i za ubistvo i okrutno postupanje, čime je prekršio zakone i običaje ratovanja.

Nakon ove dvije presude, značajan pomak u procesuiranju odgovornih za zločin u Štrpcima desio se krajem 2014. godine kada je u zajedničkoj akciji policije BiH i Srbije došlo do hapšenja 15 osumnjičenih.

Pred sudom BiH je 2015. godine počelo  suđenje protiv ukupno 10 lica, od kojih je Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade, priznao krivicu i pravosnažno je osuđen na pet godina zatvora.

Ostali pripadnici ove grupe – Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, osuđeni su na po 13 godina zatvora. Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo  prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.

Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, prvostepeno je osuđen je na 15 godina zatvora za saučesništvo u otmici putnika iz voza u Štrpcima i njihovom ubistvu na području Višegrada 1993. godine. Postupak u odnosu na Vuka Ratkovića, još jednog od pripadnika Višegradske brigade je obustavljen 15. aprila 2021. godine zbog smrti optuženog.

Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo  prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.

Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podiglo je 10. maja 2018. godine optužnicu protiv ukupno pet lica za zločin u Štrpcima. Optuženi su pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić, Duško Vasiljević, Ljubiša Vasiljević i Dragana Đekić, kao i Jovan Lipovac. Optuženi su prvostepenom presudom od 7. februara 2023. godine osuđeni zbog otmice putnika iz voza u mjestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, i to Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora. Odlukom Apelacionog suda, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje.

Ovonedjeljna odluka Višeg suda u Beogradu istovjetna je kao i prva, a ukupna kazna je niža, jer je u međuvremenu preminuo jedan od osuđenika Jovan Lipovac koji je bio osuđen na deset godina zatvora. Među optuženicima je bio i Ljubiša Vasiljević nekadašnji pripadnik VRS koji je tokom prvog suđenja takođe preminuo.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

Iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci su februara 1993. oteti, opljačkani, mučeni i ubijeni: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao ,,osobu tamne puti”. Među žrtvama se našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Petnaestogodišnji dječak iz Sarajeva  povrijeđen je u subotu veče u maloljetničkom napadu u naselju Blok pet. Reakcija na nasilje koje je, prema svim dostupnim informacijama, inspirisano vjerskom i nacionalnom mržnjom, od strane vlasti – nema

Petnaestogodišnji dječak iz Sarajeva, koji sa majkom boravi u posjeti prijateljima iz Podgorice, povrijeđen je u subotu veče u maloljetničkom napadu u naselju Blok pet.

Prema navodima majke, dječak je oko 21.30 sati izašao u obližnji park sa trinaestogodišnjim drugom, kod kojeg je boravio, i njegove dvije drugarice. Dok je razgovarao telefonom, čuo je galamu i vidio da im prilazi grupa od dvadesetak maloljetnika. Jedan od njih prišao je trinaestogodišnjaku i pitao ga šta ima sa njegovom sestrom, ošamario ga dva puta, a potom isto pitanje uputio i dječaku iz Sarajeva. Kada je na pitanje jednog od njih odgovorio odakle je, uslijedile su psovke ,,došao si ođe da se k***** j**** ti majku balijsku”, pljuvanje, udarci stisnutom pesnicom u glavu. Pridružili su mu se i ostali, oborili ga na zemlju i nastavili da ga udaraju rukama i nogama po glavi i tijelu.

Napad je prekinula ženska osoba, koja je bila u prolazu, i na njenu prijetnju da će pozvati policiju napadači su se razbježali.

Sve što se dogodilo, ni po dolasku u bolnicu, nije zaustavilo porodicu napadača, koji su nastavili da prijete i upućuju slične psovke majci povrijeđenog tinejdžera. Prema njenim riječima, uvidjevši težinu onoga za što je osumnjičeno njihovo dijete otišli su i korak dalje, nudeći da se stvar izgladi na drugi način i da porodica, ne tražeći pravdu, napusti Crnu Goru.

Nevladina organizacija Akcija za ljudska prava (HRA) je saopštila da se ovaj slučaj ne smije tretirati kao obično nasilje jer, medijski izvještaji upućuju, da je motiv napada nacionalna ili vjerska mržnja. ,,Ako se ispostavi da su tačni navodi da su roditelji napadača nastavili s vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi i nakon napada, očekujemo da tužilaštvo ispita i odgovornost roditelja”, navodi HRA.

Sličan napad na maloljetne goste iz BIH dogodio se u aprilu 2023. Žrtve su bili atletičari iz Sarajeva koji su boravili na pripremama u Baru. Grupa maloljetnika iz tog grada ih je fizički napala, pri čemu je jednom od Sarajlija slomljen nos i vilična kost. Napadači su tvrdili da povod za napad nije bio vjerske i nacionalne prirode.

Nakon više odlaganja suđenja, promjene sudije, tek u novembru prošle godine je Sud u Baru izrekao prvostepenu presudu. Jedan od optuženih, koji je bio punoljetan, osuđen je na šest mjeseci zatvora, dok su ostalima izrečene mjere društveno korisnog rada i pojačan nadzor staratelja. Ovaj slučaj, ni nakon dvije godine, nije dobio sudski epilog.

„Mome sinu će zacijeliti rane, ali ovim dječacima ne možemo to riješiti oblogama. Moramo naći novi lijek, a to je pristup prema toj djeci. Jedini lijek je ljubav, opraštanje. Oni nisu krivi, to je neki nesvjesni poziv u pomoć. Mislim da je njihovim roditeljima teže“, izjavio je Aldin Kurić, pjevač poznat kao Al Dino, otac jednog od dječaka koji je napadnut u Baru.

Jedan od optuženih maloljetnika iz tog slučaja je u oktobru prošle godine, ispred gimnazije u Baru, izboo nožem učenika Darisa Mujića. Mujić je tek poslije dvadeset dana borbe za život izašao iz bolnice. A maloljetni napadač je pušten iz pritvora poslije devet dana. Slučaj je izazvao proteste u Baru sa kojih je poručeno da je potrebna izmjena zakona o maloljetničkoj delikvenciji, kako bi se ,,pravednije sankcionisalo i preveniralo nasilništvo” među mladima.

Statistika svake godine bilježi rast nasilja među najmlađima.  Prema evidenciji iz informacionog sistema obrazovanja (MEIS), broj prijavljenih slučajeva vršnjačkog nasilja u školama je visok. U školskoj 2020/21. zabilježeno je 79 slučajeva. Naredne, 2021/22, broj je naglo skočio na 213. Tokom 2022/23. prijavljena su 174 slučaja, a u školskoj 2023/24. godini – 187 slučajeva. Samo do maja ove godine upisano je 175 slučajeva.

Prošlog mjeseca, dječak je pretučen ispred dvorišta Srednje mješovite škole u Zeti – slomljena mu je šaka.  Mediji su izvjestili da je napadnut zato što je sa strane, nije iz istog mjesta kao napadači.

,,U suštini, mi smo društvo koje se godinama ne bavi prevencijom i podrškom porodici. Ne radimo adekvatno sa djecom, a onda, kada dođe do problema, pokušavamo da ugasimo požare i na jednu veliku ranu zalijepimo flaster. I nekako očekujemo da će da drži, ali ne drži”, ocijenila je socijalna radnica u Udruženju Roditelji Lepa Žunjić. Ona je dodala da Crna Gora nema dovoljno snažan sistem koji bi se izborio sa problemom maloljetničke delikvencije, uz obrazloženje da su ,,djeca ogledalo nas”.

U ogledalu javnosti djeca rijetko imaju što dobro vidjeti i naučiti. Nevladine organizacije i građanske aktivistkinje nedavno su ponovo pozvali  tužilaštvo i policiju da konačno obavijeste javnost o toku izviđaja u slučaju nasilnog prekida projekcije filma Roda koji je prekinut samo zbog toga što je na albanskom jeziku. Prošlo je više od mjesec dana otkako je, 3. septembra u Podgorici, grupa huligana upala na projekciju filma “Roda” reditelja Ise Ćosje u okviru Džada film festa i nije dozvolila da bude prikazan. Policija i dalje nije dala zvaničnu izjavu o tome koje su mjere i radnje preduzete na identifikaciji huligana i njihovom procesuiranju.

Nakon Parade ponosa, na Moskovskom mostu postavljen je transparent ,,Bolest nije ponos”. ,,Ova poruka ne predstavlja slobodu govora, već govor mržnje. Zato postoji Prajd. Zato šetamo. Zato se ne povlačimo”, naveli su iz organizacije “Queer Montenegro”.

Krajem septembra nevladina organizacija UZOR organizovala je forum pod nazivom Građanska država sa huškačkom retorikom, sa ciljem da skrene pažnju na prisutnu huškačku retoriku i njen razarajući uticaj na društvo.

Iako ova vrsta retorike dolazi najviše od političara, oni se zbog nje ne sankcionišu. ,,Bićemo strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća. A ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda ćemo u budućnosti prema njima i postupati kao prema Turcima”, izjavio je u junu prošle godine predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević u govoru prilikom obilježavanja Grahovačke bitke. Nakon duže od godinu dana, Više državno tužilaštvo je u septembru ove godine odbacilo krivičnu prijavu protiv njega. Kovačević će se u novembru javiti Sudu za prekršaje.

Da dio društva sve više tone u strah a zatim i bijes prema drugome, pokazao je i nedavni primjer lažne otmice djeteta u Podgorici. ,,Grupa Turaka kidnapuje djecu; Kradu iz pošiljki glova hranu i ostalo;
Ubijaju, biju, siluju…”, neki su od komentara na lažnu vijest da je u šoping centru u Podgorici oteto dijete.

Na društvenim mrežama se pojavila objava da je dijete oteto majci ispred nosa u sred bijela dana, te da je, nakon zatvaranja tržnog centra pronađeno u toaletu sa trakom preko usta i ošišane glave. Sve začinjeno informacijom da se radi o grupi Turaka. Iz Uprave policije su saopštili da im nije prijavljen ovakav slučaj, šoping centar je demantovao da je bio zatvoren i da se radi o netačnim informacijama.

Dodatni problem, koji uočavaju i djeca, je što se govor mržnje sankcioniše kad je upućen političarima. Primjer efikasnosti institucija je slučaj iz  2018, kada je V.M.  uhapšen i osuđen na osam mjeseci zatvora zbog prijetnji upućenih tadašnjem predsjedniku države Milu Đukanoviću, premijeru Dušku Markoviću, direktoru policije Veselinu Veljoviću.

Nedavne prijetnje na instragramu gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću ekspresno su sankcionisane. Zbog ugrožavanja sigurnosti, vrijeđanja i drskog ponašanja, sud za prekršaje je dvojicu počinitelja osudio na kaznu u iznosu od 2.150 eura.

Reakcija na nasilje prema dječaku iz Sarajeva, koje je, prema svim dostupnim informacijama, inspirisano vjerskom i nacionalnom mržnjom, od strane vlasti – nema.

Predrag NIKOLIĆ