Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Integracije

Objavljeno prije

na

U istoriji, društvu i politici pojmovi nemaju unapred određeni, pozitivan ili negativan sadržaj i smisao, nego ovaj dobijaju tek odgovarajućom ljudskom intencijom, akcijom i rezultatom. Kao prazne kutije u njima se na kraju nađe ono što u njih stavite. Ovo se odlično vidi i na primeru integracija. Iako u poslednjih nekoliko godina malaksavaju, evro-integracije se, makar u Crnoj Gori i drugim, ratovima opustošenim postjugoslovenskim zemljama, u velikoj većini, još uvek doživljavaju pozitivno, čak sa elementima religijskog zanosa. Ali, ukoliko, makar za trenutak, zaboravimo na sve rizike velike krize, koja i ove integracije, u narednih par godina ili decenija, može negativno da preokrene, u neke stare ili nove monstrume, ne možemo da zaboravimo, da su i kolonijalizam i imperijalizam, uključiv i njihove brojne neo varijante i mutante, u poslednjih nekoliko vekova i decenija, isto tako bili jedna vrsta ili oblik evropskih odnosno evro-atlantskih integracija. Kao i koncentracioni logori, uostalom.

Na sličan, pozitivno-negativan, džekil-i-hajldovski potencijal nailazimo i u unutrašnjim integracijama Crne Gore. Tako, svako ozbiljan, istaći će da je jedna unutrašnja, pozitivna, ona među-nacionalna, posebno crnogorskosrpska i manjinska integracija Crne Gore, u samom vrhu njenih unutrašnjih prioriteta, ali će u taj isti vrh staviti i borbu protiv jedne druge, takođe unutrašnje, negativne integracije. One između vrhova vlasti i vrhova organizovanog kriminala.

Ova potonja relativno je nova pojava. U Crnoj Gori, prvi su je, još pre nekoliko godina, registrovali Monitor, Nebojša Medojević, autor ovog teksta, i drugi, ne toliko brojni kritičari našeg „dvostrukog šefa”, broja jedan vlasti i organizovanog kriminala. U međunarodnoj javnosti prvi ju je opisao Naim Mozes u svom, sada već čuvenom tekstu, Mafijaške države, objavljenom nedavno, u majsko-junskom broju 2012, jednog od najprestižnijih i najuticajnijih američkih i svetskih spoljnopolitičkih časopisa, Foreign Affairs. To što je Naim Mozes, za našeg „dvostrukog šefa”, upotrebio jedan više tehnički termin, „integralni igrač”, manje je značajno, u suštinskom smislu reč je o identičnom fenomenu, igraču, dakle, koji u sebi integriše vrhove vlasti i vrhove organizovanog kriminala.

Na stranu sada gnev bogova vlasti i kriminala, zanimljivo je da se, čak i na stranicama Foreign Affairs, povodom teksta Naima Mozesa, povela mala polemika, sa elementima relativizacije. U ovoj polemici, kritičari su pokušali da dokažu kako je otkriće Naima Mozesa preuveličano, ili, čak, lažno, zbog toga što je, kažu, uticaja organizovanog kriminala na vlast bilo od kada je sveta i veka, ali im je ovaj, sasvim ispravno i argumentovano odgovorio kako nisu u pravu, jer je „integralni igrač”, kao neka vrsta prelaza starog kvantiteta u novi kvalitet, nova istorijska pojava, te kako se zbog toga ne može i ne sme relativizovati, o svakodnevnim relativizacijama naših domaćih bogova da i ne govorimo. Na kraju, jedna zanimljiva, za budućnost Crne Gore možda i presudna stvar. Ni zavera, ni greška, hemija podivljale moći, vlasti i kriminala, podseća nas na činjenicu da su upravo SAD, u drugoj polovini 1990-ih, bile glavni međunarodni izvor, akter i instalator našeg, crnogorskog „integralnog igrača”. Ko je zaboravio, na to ga je, pre samo par godina, na promociji svoje memoarske knjige u Podgorici Kad ovacije utihnu, podsetio sam Vilijam Montgomeri, u kritičnom periodu ključni regionalni ambasador SAD u Zagrebu i Beogradu. Zbog toga je sasvim logično i pitanje, da li su najnovije informacije i akcije, bliske vrhovima SAD administracije, kao ovaj tekst Naima Mozesa, ali i ona odluka o poravnanju u aferi Telekom, te onaj nedavni prilog na BBC, zapravo, samo početak velike SAD i međunarodne de-instalacije?

A ukoliko je i odgovor na ovo pitanje još otvoren, jedna druga stvar nije, nego je već danas sasvim izvesna. To je činjenica da nevinih više nema. Negativan odgovor na upravo postavljeno pitanje, mogao bi da znači samo jedno. Da su i najveći i najmoćniji svetski igrači postali saučesnici. „Integralni igrači”.

Milan POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oduševljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro

 

 

U Briselu su oduševljeni progresom koji je Crna Gora napravila za samo tri mjeseca, pohvalio se premijer. Toliko je mnogo urađeno za kratko vrijeme da „svi kažu“, prenosi Spajić, kako je njihov „subjektivni osjećaj“ da su prošle tri godine a ne tri mjeseca. „Oduševljeni su i reformama koje smo pripremili“.

Ajde da povjerujemo premijeru, pa da se zapitamo zašto u Podgorici nema tog i tolikog oduševljenja? Možda je razlog što o pripremljenim reformama, izgleda, znamo manje nego oni  u Briselu. Ili je u pitanju to  što smo ovdje u (ne)prilici da umjesto subjektivnog osjećaja živimo stvarnost.

Ta stvarnost nije baš idilična. U parlamentu slušamo optužbe za korupciju visokopozicioniranih zvaničnika sektora bezbjednosti i pravosuđa. Ispred njega, najavljuju se štrajkovi. Djeca stradaju u sirotinjskim udžericama. Željeznički saobraćaj obavlja se autobusima. Zimska turistička sezona je propala. I ljetnja je u opasnosti pošto pripreme uveliko kasne, tvrde oni koji od tog posla žive. Službeno proslavljamo tuđe državne praznike. Gradske ulice pokušavaju se imenovati po ljudima koji simbolizuju vrijeme zločina, afirmacije kriminala i diskiminacije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sudovi progone medije i kolumniste koji problematizuju angažman zvanične Rusije, Srbije i SPC u Crnoj Gori. I ima toga još.

U Podgorici je, desetak dana, boravio tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Posjeta je prošla prilično nezapaženo, pošto je domaća javnost bila zaokupljena prethodno pomenutim dešavanjima.   Od gostiju iz MMF mogli smo čuti i pročitati nekoliko zanimljivih, ako ne i zabrinjavajućih, stavova.

Privredni rast će značajno usporiti ove godine u odnosu na 2023. godinu. Javni dug će narednih godina rasti, i u nominalnom iznosu i u odnosu prema BDP-u. Inflacija će nastaviti da pada, ali će ostati iznad prosjeka eurozone… Iz saopštenja MMF-a saznajemo da u posljednji čas usvojeni Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma jeste bio neophodan, ali nije i dovoljan uslov da Crna Gora trajno izbjegne stavljanje na sivu listu Radne grupe za finansijske akcije (FATF) članica EU.

„Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za sprječavanje pranja novca i fninasiranje terorizma je od suštinskog značaja“, stoji u saopštenju.  Samo su, čini se, rijetki u Crnoj Gori svjesni koliko je to zahtjevan posao u koji treba uključiti kompletan državni sistem.

U istom tekstu možemo pročitati kako MMF baš i nije oduševljen premijerovom idejom da Crna Gora postane oaza kriptovalutnog biznisa. „Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama”, poručeno je. Uz pojašnjenje: “Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF)”.

Ne zvuči baš jednostavno kao mantra koju ovih dana ponavljaju formalni i neformalni promoteri budućeg ekonomskog programa 44. Vlade: “zelena energija + kriptorudarenje = finansijsko blagostanje”.

Uostalom, dok je premijer na zajedničkom presu najavio kako će njegova vlada, uz pomoć MMF-a, kreirati obećani program reformi, šef njihove delegacije kaže kako oni nijesu vidjeli program Evropa sad 2, pa ga ne mogu ni komentarisati. Zato je  saopštio kako „država nije nadoknadila gubitak prihoda nastao zbog programa Evropa sad 1”. Mada to može uraditi “opštim oporezivanjem”.

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dječji snovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako još ne znamo koliko je, uglavnom mladih, otišlo iz Crne Gore između dva popisa, ono makar možemo naslutiti zašto odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan

 

Nije lako biti vlast.

Uzmimo za primjer Janka Odovića ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U njegovom resoru posla ima preko glave a on, prema sopstvenom priznanju, u njega i nije ponajbolje upućen. Prosto, nije ga sve to  interesovalo dok nije saznao za dodijeljenu funkciju u izvršnoj vlasti. Sad se trudi i muči.

Nekima se  ne dopada ono što ministar radi. Na već čuvenoj lameli c, umjesto obavještenja o zabrani gradnje pojavili su se posteri sa Odovićevim likom i porukom rušiš dječje snove. A ministar je samo pokušao da provede odluku iz, da provjerimo, marta 2019.  Prije nego je shvatio da tu još postoje neke pravne komplikacije.

Moguće, ne samo zato, još  je teže biti ministar pravde. Kad je prethodni šef tog resora Marko Kovač odbio da provede sudsku odluku o izručenju srpskog državljanina koga na Kosovu optužuju za ratne zločine, tadašnji opozicionar Andrej Milović konstatovao je da bi ministrov postupak mogao ugroziti saradnju Crne Gore sa državnim institucijama u Prištini.

Onda je Milović postao ministar pravde. I odbio je da Turskoj izruči njenog državljanina optuženog da je vođa velikog kriminalnog klana umiješanog u brojne zločine. To je naljutilo  prethodnika. “Očigledno se bivšim pripadnicima Vojske Jugoslavije i veteranima kosovskog rata nije poklanjala pažnja u smislu poštovanja ljudskih prava, koju vidimo da Milović i te kako ima za turskog državljanina…”, oglasio se Kovač.

Premijer Milojko Spajić zabrinuo se da bi odluka njegovog bliskog saradnika iz PES-a i vlade mogla ugroziti odnose Crne Gore i Turske. Dovesti u pitanje ekonomsku pomoć i očekivane investicije iz Ankare.

Da premijer vodi računa o tim stvarima čuli smo, neku noć. U  intervjuu javnom servisu. Spajić je objašnjavao kako bi odustajanje od izdavanja crnogorskih aerodroma u višedecenijski zakup (koncesiju) moglo naljutiti Svjetsku banku. Pošto je jedna od firmi koje rade pod njenim okriljem savjetnik vlade u tom poslu. Koji je, otprilike, započet kada je donijeta odluka o rušenju lamele c. I jednako ostao nezavršen.

Da se na čas vratimo onom Kurdu sa turskim državljanstvom, koji je u Crnu Goru došao sa falsifikovanim ličnim ispravama. Zbog toga je, nakon što je otkriven, odslužio dosuđenu zatvorsku kaznu.

Kada je ministar pravde odbio da ga izruči Turskoj, ministar policije se pohvalio kako je ponovo uhapšen. Jer je u Crnoj Gori koristio ona falsifikovana dokumenta. “Ovaj slučaj je samo jedan u nizu koji pokazuje našu odlučnost da se suočimo sa komplikovanim izazovima i neprestano radimo na očuvanju sigurnosti i pravde u našoj zemlji”, saopšteno je iz kabineta Danila Šaranovića.

To je saopštenje, zbog onog jedan u nizu, podsjetilo na nedavni slučaj službenice M.P. Zapravo, M.P, nije službenica, nego je do pred kraj prošle godine bila  pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje.  Iako je  još 2014. osuđena zbog falsifikovanja diplome Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Dakle, pravosnažno osuđena zbog lažne diplome, M.P. je nastavila da rukovodi našim  sistemom javnog zdravlja. Pored ostalog, kao rukovoditeljka sistema menadžmenta kvalitetom IJZ i predsjednica Komisije za akreditaciju Ministarstva zdravlja. Ovi što su je prijavili tužilaštvu zbog lažne diplome nijesu se intersovali za ishod suđenja. Oni što su je osudili nijesu nikoga obavijestili o presudi. Tako funkcioniše sistem.

Saznali smo, u međuvremenu, da je uz diplomu M.P pribavila i falsifikovano uvjerenje o njenoj nostrifikaciji u Ministarstvu obrazovanja. To uvjerenje nestalo iz njenog ličnog dosijea u Institutu, nakon što je neko medijima dostavio njegovu fotokopiju. Otprilike, tvrde verzirane kolege, u isto vrijeme kada je lažna biohemičarka svratila do firme da izvrši primopredaju dužnosti.

Niko iz ove priče nije uhapšen. Istraga je u toku. Baš kao i u slučaju lamele c. Nadležni ćute o investitorima, izvođačima i svim onim malim i velikim šarafima sistema koji su omogućili da stanovi u zgradi kojoj je “presuđeno” rušenje budu prodati i uknjiženi na ime novih vlasnika – (ne)savjesnih kupaca.

I to  valjda, pokazuje koliko je onaj (uhapšeni) turski državljanin opasan po Crnu Goru i njen pravni poredak. Ima veze i sa rušenjem dječjih snova. Ako ne znamo koliko je mladih otišlo iz Crne Gore između dva popisa,  možemo naslutiti dio razloga zbog kojih odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan.

Iz vlasti se trude da ostanu tu đe su. Koliko god da im je teško.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čestitka

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS je opet propustio šansu da se reformiše. Samo da nove vlasti ne propuste svoju da napuste Đukanovićev koncept, i istinski reformišu ključne institucije. Da i njima Đukanović ne tvitne čestitku

 

Đukanović je zadovoljan. Čudo neposredne demokratije, poduprijeto tehnološkim napretkom, kako su prve unutarstranačke neposredne izbore najavljivali iz DPS-a, završeni su taman kao da je Đukanović rezultate izvukao iz rukava. Bez promjena. Danijel Živković ostaće predsjednik stranke, dok su za potpredsjednike izabrani: Ivan Vuković, Aleksandra Vuković Kuč i Abaz Dizdarević.

„Nema se šta mnogo mijenjati“, saopštio je  Živković. „Što se tiče tih programskih ciljeva, nema se šta mnogo mijenjati, jer smo mi utemeljili ono što je osnovna platforma u Crnoj Gori”, poručio je. O kojoj platformi Živković priča, nije razjasnio. Platforma Skaj aplikacije mjesecima svjedoči kako je funkcionisala Crna Gora pod vlašću DPS-a. Podzemlje i nadzemlje, stopljeni u jedno.

Ali ima jedna promjena u odnosu na to Đukanovićevo doba, podsjetio je  Živković: „Što se tiče načina političkog djelovanja u narednom periodu, to će se razlikovati jer smo u opoziciji“.  Samo još da podmladak DPS-a shvati zašto su tamo.

Đukanović im je čestitao: „Uvjeren sam u ispravnost i perspektivu politike Partije koja je bila i ostala okosnica državotvornog puta Crne Gore, kao i građanskog i evroatlantskog karaktera zemlje. Takva politika mora pobijediti. Nove, mlade snage garant su uspjeha. Srećno”. Sreća će im, ako ne žele da ostaraju u opoziciji, svakako trebati. Pošto „ne vide“  razloge zbog kojih im je koalicioni kapacitet i dalje na nuli.

Jedna druga čestitka, doduše,  to je dovela  u pitanje.  Kada je ministar pravde Andrej Milović čestitao novoizabranom podmlatku DPS-a, bilo je i  onih koji su se zapitali znači li to moguću saradnju PES-a i DPS.a . Iz PES-a su se ogradili od Milovićeve čestitke nazvavši je ličnim činom, dok je premijer Spajić čestitku okarakterisao kao sportski čin Milovića.

Ima i onih koji misle da je Milović čestitkom htio skrenuti pažnju javnosti sa nečeg važnijeg, potencijalno štetnijih tema.  Kojih, možemo samo da nagađamo.

Ono što je vidljivo je da u vlasti ima problema. Sa sve Milovićem. Borba  Demokrata i PES-a, oko bezbjednosnog sektora, zahuktava se. Ove sedmice premijer je saopštio da Zoran Brđanin ostaje direktor Uprave policije, uprkos zahtjevu ministra policije za njegovo razrešenje, nakon što parlament nije usvojio Brđaninove izvještaje.

“Ne bih volio da se igram galimatijasa kojeg se igrala 43. Vlada. Mislim da postoji prostor i za dogovor i za razgovor s Brđaninom, kao i načini koji su civilizovani i primjereni demokratskoj i evropskoj praksi…”, saopštio je.

Iako je nova vlast, pozivajući se na zakone i legalnost, ispoštovala presudu suda, i Brđanina vratila na mjesto šefa policije, sa kog ga je smijenila Abazovićeva vlada, ostalo je upitno koliko je zakonito bilo to što je parlament razmatrao njegove izvještaje mnogo kasnije od uobičajenog, i tek nakon što je vraćen na poziciju, koristeći taj mehanizam za njegovu ponovnu smjenu. U odluci suda navodi se da to što parlament nije razmatrao izvještaje kada su podnešeni, znači da su usvojeni.

Premijeru je odgovorio ministar policije iz redova Demokrata, Danilo Šaranović, pozvavši se na obavezu izvršne vlasti da ispoštuje odluke parlamenta.

Jasno je da se Demokrate i Evropa sad ne spore zbog zakonskih odredbi, već za kontrolu nad sektorom koji je nakon Sporazuma o formiranju vlasti pripao Demokratama. Prvi znak te borbe bila je upravo izjava ministra pravde Andreja Milovića da šef Specijalnog policijskog odjeljenja Predrag Šuković mora biti smijenjen. Za izlazak iz svojih nadležnosti, nagađalo se zbog ćutanja premijera,  imao je podršku Spajića. No i u tom odnosu izgleda nije sve bajno. Premijer je ove sedmice saopštio da ga Milović nije obavijestio o odluci da ne izruči optuženog državljanina Turske Binali Camgoza, za kog mediji tvrde da ga ANB vidi kao  opasnost po nacionalnu bezbjednost Crne Gore. “Ubuduće će me pitati za sve bitne odluke”.

DPS ne propušta prilike da se reformiše. Samo da nove vlasti ne propuste svoju da napuste Đukanovićev koncept, i istinski reformišu ključne institucije. Da i njima Đukanović ne tvitne čestitku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo