Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Između sila

Objavljeno prije

na

Izjava francuskog predsjednika Fransoa Olanda da NATO u dogledno vrijeme ne bi trebalo da prima nove članice, odjeknula je u Podgorici. Premijer Milo Đukanović je požurio da nam prevede francuskog predsjednika – nije mislio na Crnu Goru.

,,Mi vrijedno radimo na ispunjenju uslova i optimistično očekujemo poziv za učlanjenje”, rekao je Đukanović, ističući da je Olandovu izjava ,,u kontekstu odnosa NATO – Rusija”.

Poznat je stav Rusije da NATO ne bi trebalo da se širi dalje ka istoku. Moskva se ne protivi samo učlanjenjima susjeda, kao što su Ukrajina i druge bivše sovjetske zemlje, već i ulasku država koje na neki način smatra svojim interesnim pojasom, kao što su Srbija i Crna Gora. Iz brutalnih izjava ruskog ambasadora u Beogradu o Crnoj Gori bila je jasna količina animoziteta prema našem učlanjenu u Alijansu. Tome se više puta javno protivio i ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov.

Bez obzira na protivljenja Moskve, do juče se činilo da su zapadni saveznici saglasni oko Crne Gore. Pitanje poziva bilo je gotovo izvjesno, iako mnoge od uslova za učlanjenje Podgorica nije ispunila, posebno one vezane za demokratski razvoj, vladavinu prava i reforme sistema bezbjednosni. Prije nekoliko sedmica, na samitu u Minhenu, najviši NATO zvaničnici faktički su najavili otvaranje vrata Crnoj Gori. Američki potpredsjednik Džozef Bajden rekao je da je ohrabren napretkom naše zemlje u ispunjavanju uslova za prijem u NATO, iako izvještaji Stejt departmenta govore suprotno – da Crna Gora ima ozbiljne probleme sa korupcijom, organizovanim kriminalom i poštovanjem ljudskih prava.

I Đukanović je nakon sastanka sa Bajdenom u Minhenu bio optimista: „Možemo računati na apsolutnu podršku SAD za članstvo, a to bi i vjerovatno značilo i puni konsenzus kod NATO saveznika”. Šta se to desilo za nekoliko sedmica? Da li Olandova izjava dovodi konsenzus u pitanje?

Ako se Francuska usprotivi skorom ulasku Crne Gore u NATO, to bi moglo da znači da se pukotina između zapadnih saveznika povećava. Lista nesporazuma između Vašingtona sa jedne i Berlina i Pariza sa druge strane, duga je a na vrhu su odnosi prema Rusiji. Vašington razmatra zahtjev Ukrajine za pomoć u naoružanju, dok Bon i Pariz pokušavaju da diplomatskim sredstvima privole Moskvu na primirje sa Kijevom.

Pitanje Crne Gore moglo bi biti jedan od ustupaka Fransoa Olanda Vladimiru Putinu u mnogo većoj priči, onoj oko Ukrajine. Oko te zemlje se bije teška bitka između Moskve i Vašingtona. Dugoročna strategija Amerike je jasna: ona želi da zaokruži evropske granice Rusije NATO članicama.

Pitanje Crne Gore izgledalo je lako, ali vidimo sa nama bi, kao toliko puta u istoriji, mogli opet da trguju veliki. Stvari se dodatno komplikuju jer Putin u Crnoj Gori brani i vrlo konkretne, ekonomske interese.

Vlada Mila Đukanovića dugo je igrala na dvije karte. Sa Vašingtonom je pregovarala oko članstva u NATO, a istovremeno je ruskim investitorima prepustila svoje ključne privredne komplekse. Putinova Rusija postala je glavni ekonomski partner Crne Gore u prošloj deceniji. Deripaska je preuzeo Kombinat aluminijuma, a drugi ruski investitori su zagospodarili velikim dijelom naše obale. Vlasnik elitnog hotela Splendid je nekadašnji KGB agent. Koliko li ih samo još ima? Turizam, glavna privredna grana naše zemlje, u potpunosti je u posljednje vrijeme postao zavisan od ruskog tržišta.

Uz sve to – način vladanja Đukanovića i Putina je sličan: partitokratski sistem, monopoli, totalna kontrola ekonomskih resursa, oligarhijski kapitalizam, razbijanje opozicije, kontrola medija i izbornog procesa, osiromašene mase, korupcija… Ključna razlika je što Putin vodi veliku silu i samostalnu spoljnu politiku, a Đukanović se povija kako mu patroni sa Zapada kažu. Unutar granica Crne Gore radi šta hoće.

Kako god da se okrene, bili u NATO ili ne, cijenu Đukanovićeve politike tek ćemo platiti. I to Rusima. Samo Oleg Deripaska, za zajednički posao sa našim premijerom u KAP-u, traži milijardu. Uz sve što smo mu do sada poklonili.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Makar Milan ode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odlazak Kneževića iz vlasti odškrinuo je vrata ka Briselu. Ali,  za suštinsku evropeizaciju Crne Gore nije dovoljno ne biti Milan Knežević, i ne pripadati Vučićevom dvoru. Nisu dovoljni ni evropski štrikovi.  Potrebni su rezultati  na unutrašnjem preobražaju društva.  Za početak, bilo bi dobro da nam  svake sedmice ne pobjegne po jedna osuđena krupna riba.

 

 

Dok „krupne ribe“  bježe na oči policije i pravosuđa u godini kada Crna Gora  treba da dokaže Briselu da je zemlja  vladavine prava i efikasnih  institucija, evropski put postao je prohodniji makar zbog jedne vijesti – Milan Knežević i njegova DNP  napustili su vlast. Sad su opozicija, na površini. Dubine se ne napuštaju lako.

Nakon najave da će iz „krvave vlade“  izaći zbog Botuna, Knežević je uslovljavanje svog ostanka u vlasti proširio na cijeli set identitetskih pitanja, pa su na kraju njegovi ministri Mulun Zogović i Maja Bulatović  Vladu napustili zbog srpskog jezika. Teme, naposljetku, nijesu ni bitne. Samo dok je Beograd zadovoljan. Što bi rekla Ana Brnabić: „Smijem se od tuge što Crna Gora ide u EU, a Srbija ne može“.

Odlazak Kneževića je otškrinuo vrata i jednom mogućem razlazu. Za petak ove sedmice  Mandić je sazvao  sjednicu svih stranačkih organa na kojoj će se raspravljati o sudbini koalicije sa Kneževićem. Iz te stranke su pojasnili – odluku će donijeti “iz glave cijelog naroda”  i slijediti njegove želje i uputstva.  Možda treba napomenuti da istraživanja potvrđuju da bi većina crnogorskih građana na kraju najradije bila dio evropskih naroda. Ako može. Ono, ima i narodnih glava različitih a i različitih evropa. Sve je u previranju. Nije se lako prestrojiti na dobitnički peron.

Mandićeva epika nije samo slučajna stilska figura. Ona u sebi krije i aktuelnu borbu između njega i Kneževića – ko će se na političkoj sceni sada predstaviti kao ekskluzivni predstavnik srpskog naroda, a nakon što je Milana Vučić već proglasio za lidera srpskog naroda u Crnoj Gori.

Bez obzira na ishod, Knežević i Mandić kažu da će ostati freinds. Sa istim ciljem, na različitim putevima, objasnili su.  U prevodu, Knežević će nastaviti da provodi slave sa Vučićem i tamo ćaska o rečnim ribama, dok Mandić nastavlja da puca na sastanke sa Donaldom i Benjaminom.  Joj razlike, joj drastične, rekli bi u svoje vrijeme nadrealisti. I u našoj surovoj realnosti, razlike nijesu neke,  ali nije ni svejedno. Ako Mandić skupi snage da se  otisne  iz Vučićevog krila i kreće  kroz vijugave hodnike međunarodne moći  gdje jednoga dana možda može shvatiti da se bez Crne Gore, nema gdje vratiti. Vidjećemo.

Opstrukcija ne nedostaje. Ove sedmice pljuštale su i međusobne optužbe parlamenta i Vlade s jedne strane, i predsjednika države na drugoj, o tome ko opstruira ulazak u EU. Mrtva trka. Još nema zvaničnog pobjednika, ni odgovora jesu li krivci Vlada i “taster” poslanici koji štancaju i usvajaju desetine zakona u parlamentu za dan kako bi ispunili evropske obaveze, ili je to Milatović koji vraća zakone poslanicima da ih ipak pročitaju.  Pa ih sjutradan ipak potpiše jer imaju “plavu zastavicu”, odnosno zeleno svjetlo Brisela. Tako im evropejstva i  opjevanog domaćeg dostojanstva.

Nakon odlaska Kneževićeve DNP u opoziciju, na državnom nivou,  ako za njim ne krene Mandić, ostaje dovoljan broj vladajućih ruku. U  Podgorici je klizavo. Može doći do krize. Svejedno, gradonačelnik  Podgorice Saša Mujović, ne djeluje uznemireno. Preporučio je Kneževiću da „uživa u penzionerskim danima“. Onda nazivajući Kneževića destruktivnim i nedobronamjernim političarom: “ Nemamo pravo dati mu za pravo da nas zaustavi”.  Mujović je objelodanio  da nakon Kneževićevog izlaska iz gradske vlasti neće tražiti podršku ni od koga mimo vladajuće koalicije.  Onda je odškrinuo vrata tvrdnjom da ko god da podršku evropski usmjerenim mjerama vlasti( čitaj Botun) ona neće biti odbijena. Igranka se nastavlja, razni obrti su mogući. Zgusnulo se vrijeme, A  ishod raspleta, po svojoj mjeri,  poguraće  i evropske adrese.

Sigurno je: za evropeizaciju Crne Gore nije dovoljno ne biti Milan Knežević, i ne pripadati dvoru Vučićevom.  Nisu dovoljni ni evropski štrikovi.   Potrebni su rezultati  na unutrašnjem preobražaju društva.  Za početak, bilo bi dobro da nam, eto,  svake sedmice ne pobjegne po jedna osuđena krupna riba.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Barijere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazalo se da moguće posljedice blokade graničnih prelaza višestruko prevazilaze probleme koji bi mogli nastati padom aktuelne Vlade. Pošto je jasno da su barijere između obaveza izvršne vlasti i sposobnosti Spajića i njegove ekipe da ih realizuju – nepremostive

 

 

Jedan problem je, makar privremeno, riješen. Iz ovdašnjeg Udruženje prevoznika tereta u četvrtak ujutru je saopšteno da, nakon pregovora sa Vladom, obustavljaju blokadu graničnih prelaza. Blokada je trajala od ponedjeljka u podne, proizvela je nekoliko miliona eura gubitaka i, u konačnom, primorala Vladu da prihvati neke od zahtjeva prevoznika.

Između ostalog i onaj kojim je od Ministarstva finansija, odnosno Vlade,  traženo da poštuju zakone Crne Gore. I povrat PDV-a prevoznicima izvršava u zakonom propisanom roku. Ili drugi, koji se tiče produženog radnog vremena inspekcijskih službi makar na većim graničnim prelazima, kako  roba i njeni prevoznici ne bi čamili od poslijepodneva do sjutra ujutru na graničnim ispostavama. Gubeći vrijeme i novac, skupa s prodavcima i kupcima tereta koji prevoze.

Zahtjevi Udruženja prevoznika o beneficiranom radnom stažu i većem oslobođenju od akciza na gorivo biće, obećano im je, naknadno razmotreni. “Vezano za beneficirani radni staž naših vozača, dobili smo uvjerenje ministra ekonomskog razvoja da će predlog dati Vladi na glasanje i nadamo se da će Vlada to usvojiti. O povratu akcize nismo ništa riješili ali smo dobili uvjeravanja – to zavisi od naših evropskih partnera…“, saopštio je jedan od glasnogovornika Udruženja.

Da li se do tog dogovora moglo doći i bez blokade graničnih prelaza – zaključite sami. Ili svi skupa možemo sačekati da nam to objasni premijer, ili neko od članova Vlade, na jednom od narednih skupštinskih zasijedanja posvećenih poslaničkim pitanjima. Kada se zvaničnici izvršne vlasti udostoje da dođu u parlament.

Izgledalo je, na trenutak, kako su obije strane „zaboravile“ osnovni razlog trodnevnih blokada: probleme koji vozači kamiona iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Sjeverne Makedonije imaju tokom vožnji kroz zemlje Šengen zone EU. Tamo ih, prema propisima čija je primjena pooštrena od oktobra prošle godine, tretiraju kao „turiste“, i ne dozvoljavaju boravak duži od  90 dana u periodu od šest mjeseci. A to je, pokazalo se, premalo za normalno obavljanje posla.

Međutim, iz Brisela su stigle vijesti da je Evropska komisija registrovala problem, dobrim dijelom zahvaljujući i blokadi graničnih prelaza pomenute četiri zemlje Zapadnog Balkana prema članicama EU, i da se radi na iznalaženju modela kojim će on biti prevaziđen. Privremeno, po režimu koji je najavljen kao „produženi kratki boravak“.

Nećemo, uglavnom, ostati bez goriva, toalet papira, građevinskih materijala, voća, povrća i svega drugog što ova zemlja uvozi.

Zato, obistine li se večerašnje (četvrtak) najave Miluna Zogovića, Vlada može ostati bez dvoje ministara Kneževićevog DNP. Da li to znači i njihov izlazak iz koalicija u izvršnoj vlasti Crne Gore i Glavnog grada, saznaćemo u petak. Možda.

Već od srijede veče mogao se steći utisak da taj krčag više neće na vodu. Pošto je premijer Spajić, strogo kako umije, putem društvene mreže X najavio kako „garantuje“ da ucjenjivački model saradnje neće biti dozvoljen nijednoj političkoj strukturi u aktuelnoj većini, te da će se o vitalnim interesima Crne Gore odlučivati „isključivo u našoj zemlji“. Za razliku od pitanja povrata dijela akciza kamiondžijama, gdje se moraju konsultovati EU partneru.

Ispostavilo se da su se Spajićeve garancije i odlučnost svela na to da se problem srpskog jezika, trobojke, dvojnog državljanstva proslijedi Skupštini. Što nije bilo po volji njegovim kolegama/koleginicama iz DNP.

Nastavak slijedi narednih dana, kada bi trebalo da saznamo kako na aktuelna dešavanja gleda Andrija Mandić. I ima li on u rezervi neku „pomiriteljsku“ ideju.

U neko bolje vrijeme, ili na nekom boljem mjestu ove bi dvije priče bile ispričane obrnutim redom. Po nekom logičnom prioritetu.

Pokazalo se, međutim, da je Udruženje prevoznika tereta danas i ovdje mnogo važnija družina od Vlade i vladajuće koalicije. I da moguće posljedice njihove blokade graničnih prelaza višestruko prevazilaze probleme koji bi mogli nastati padom Vlade. Pošto je jasno da su barijere između obaveza izvršne vlasti i sposobnosti Spajića i njegove ekipe da ih realizuju – nepremostive.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ovjera   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Botunjani  traže od gradonačelnika Podgorice da se zakune pred ikonom da im kolektor neće naškoditi,  tužilaštvo tri dana od pjevanja četničkih pjesama na Bogojavljanje „prati dešavanje“, a Ivan Vuković podršku DPS budvanskom budžetu kojim se SPC čašćava  milion eura krsti u „uvažavanje vjernika“. Pa vjeruj- dogodine u Evropi.  Dešavaju se čuda. Možda se desi čak i ono da se Knežević pred ikonom zakune da će izaći  iz krvave vlade

 

 

Još jedna nadrealna sedmica u Montenegru. Tužilaštvo i dalje “prati dešavanja povodom plivanja za časni krst u Podgorici“, iako su se pravoslavni plivači, pošto su se okupali u ledenoj Morači i napjevali četničkih pjesama uz prisustvo nasmiješenog sveštenstva MPC, odavno razišli. Botunjani, sumnjičavi u nauku i sve živo osim Milana Kneževića, pronašli su rješenje:  zatražili su od gradonačelnika Podgorice da se zakune pred ikonom da im kolektor neće škoditi. Poslanik DPS Ivan Vuković odluku te partije da glasa za budvanski budžet kojim se predviđa da se SPC časti sa milion eura, objašnjava „uvažavanjem vjernika“. Svejedno, vjeruj – dogodine u Evropi. Dešavaju se čuda. Možda se desi čak i ono  da se Knežević  pred ikonom zakune da će izaći iz krvave vlade.

U šta god da se Saša Mujović zakune,  zetski parlament će ove sedmice, najavili su, donijeti odluku kojom se zabranjuje izgradnja kolektora.  Jeste da takva odluka nije u nadležnosti lokalnog parlamenta, ali ko te pita. Ko još vjeruje u institucije i zakone. Osim možda Vladislava Dajkovića, koji je uložio žalbu na odluku gradonačelnika Podgorice da ga suspenduje zbog botunskih aktivnosti u radno vrijeme. Za čudo Božje, ovog se puta nije pozvao na Hrista, nego na slobodu izražavanja i međunarodne konvencije.

Odluku o zabrani izgradnje kolektora zetski parlament će donijeti bez glasova DPS. Ta je  partija  saopštila da neće prisustvovati sjednici. Pobrojali su sve dosadašnje trenutke „kad su stali uz Botunjane“  i podržali referendum u Zeti „bez obzira na naše stavove“. Najavili su da ovoga puta „neće biti dio još jedne prevare i zloupotrebe pitanja Botuna“. Dosta su i bili.  Istovremeno, Demokrate su zetskom parlamentu podnijele  amandmane  na odluku da se zabrani izgradnja kolektora, što je predsjednik Zete Mihailo Asanović oštro kritikovao i ocijenio kao „prihvatanje izgradnje postrojenja“.  Asanović izgleda nije primijetio da je na državnom nivou odluka o izgradnji davno donijeta.  I glasovima ministara bivšeg DF.

Stigla je i vijest da ministri Kneževićevog DNP ni na ovonedjeljnoj sjednici nijesu Vladi zvanično ispostavili cijeli niz uslova kako bi u njoj i ostali.  Zvanično, čekaju premijera Spajića da se vrati iz Davosa.  A i, ono,  Vladu je lakše uslovljavati iznutra, i kočiti evropske obaveze.

Ne ignorišu se zakoni samo u Zeti. Iz VDT su povodom veličanja četničkih zločinaca na proslavi Bogojavljanja,  saopštili da će ukoliko ocijene da postoji osnov za formiranje predmeta povodom bilo kojeg slučaja, javnost o tome biti blagovremeno obaviještena. Nijesu se više oglašavali, što valjda znači da je  sve bilo u redu.

A bilo je ovako:  uz prisustvo poglavara MPC, na minus i nešto oskudno obučeni vjerujući muškarci pjevali su na obali Morače – “izvidnica, izvidnica Pavla Đurišića, prethodnica, prethodnica vojvode Đujića”. Repertoar nije prošao bez Od Topole pa do Ravne gore. Normalno.

Nakon što je mitropolit Joanikije četničkog komandanta i ratnog zločinca Pavla Đurišića prošle godine prozvao „herojem nepobjedivog karaktera“  i nikom ništa, a tužilaštvo još ne uspijeva da nađe Đurišićev kip skriven  u crkvenim objektima kraj ikona, „veselje“ na kom se veličaju četnički zločinci  sad dođe čista relaksacija.

“Nečinjenje nadležnih poslalo je jasnu poruku da je javno veličanje zločinačke ideologije dozvoljeno, stvarajući ambijent u kojem se ona danas nesmetano ispoljava, uključujući i okupljanja na kojima prisustvuju nosioci javnih funkcija ili rukovodioci obrazovnih ustanova”, saopštilo je više organizacija civilnog sektora, koje su osudile veličanje ratnih zločinaca na proslavi Bogojavljanja, i pozvali tužilaštvo da reaguje.

U to čudo slabo ko vjeruje. Mnogo je vjerovatnije da i tužilaštvo „uvažava vjernike“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo