Nijedan od funkcionera vlasti koji su ove sedmice, pričajući o kulturi sjećanja,  položili vijenac u Murinu, nije se ni pojavio niti progovorio riječ na godišnjice više ratnih zločina devedesetih – Kaluđerski laz , Štrpci, Deportacije, Morinj… Stotine žrtava tih zločina stradale su  samo zbog svojih imena. Dio vlasti ih se baš zato ni dan danas zvanično ne sjeća. Žive su devedesete

Da se sudi samo po domaćim novinskim stupcima s kraja aprila,  moglo bi se zaključiti da je dio ovdašnje vlasti nadljudski posvećen kulturi sjećanja.  U četvrtak, 30. aprila, na 27. godišnjicu stradanja civila u Murinu tokom NATO bombardovanja 1999., nizala su se saopštenja: potpredsjednik  Vlade Momo Koprivica, njegov partijski kolega iz Demokrata, ministar odbrane Dragan Krapović, predsjednik parlamenta Andrija Mandić i njegov koalicioni partner, odskoro  u opoziciji,  Milan Knežević.  I naravno – ministar poljoprivrede  Vladimir Joković .  Većina ih je i lično položila vijenac na spomen obilježju u Murinu.

Tako i treba. Nema se šta dodati njihovim javnim podsjećanjima na stradanja nevinih u Murinu  i pozivima da se  mora njegovati kultura sjećanja. Poimenice su nabrojali i šest žrtava bombardovanja u Murinu, od kojih dvoje djece – Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojla Komatina.

Ima jedan mali problem. Nijedan od nabrojanih  funkcionera nije rekao ni riječ niti se pojavio na obilježavanju zločina Kaluđerski laz , od čije je godišnjice nije prošlo ni petnaestak dana. Nije ih bilo ni na godišnjici zločina Štrpci. Osim što ih hronično nema na obilježavanju ratnog zločina Deportacija u Herceg Novom, Neke Demokrate su pokenule inicijativu da se jedna od podgoričkih ulica nazove po Pavlu Bulatoviću, ministru policije devedesetih i jednom od najodgovornijih u komandnom lancu za taj zločin. Ćutanje i na godišnjicu ratnog zločina Morinj. Neki od njih, poput Milana Kneževića,  s vremena na vrijeme naprave korak dalje: javno negiraju ovaj ratni zločin.

Kad se pobroje imena ovih zločina iz ratnih devedesetih, sa kojima se Crna Gora još nije suočila, radi se o stotinama ljudi. Uglavnom malo drugačijih imena.  To, ta njihova imena su razlog zbog kojih su izgubili živote. I razlog zbog kojih ih se funkcioner posvećeni „kulturi sjećanja“  ni dan danas, kad je Crna Gora na vratima EU,  zvanično ne sjećaju.

Prošle sedmice Parlament na čelu sa Andrijom Mandićem organizovao je „simbolični program “  za  Dan sjećanja na žrtve logora Jasenovac. Skupština je bila okićena prigodnim obilježjima. Rezoluciju o Jasenovcu, valja se prisjetiti, parlamentarna većina nije usvojila prije dvije godine jer se naprasno sjetila žrtava Drugog svjetskog rata, već kao odgovor na glas Spajićeve Vlade za Rezoluciju UN o Srebrenici. Glasali su u stvari za Aleksandra Vučića i kontra putu Crne Gore u EU. Kontra dobrosusjedskih odnosa sa Hrvatskom. Domaće sramote iz devedesetih u Dubrovniku se uredno – ne sjećaju.

Iako je i u crnogorskom parlamentu usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, Mandiću nije palo na pamet da organizuje „simbolični program“ u  Skupštini kao sjećanje na žrtve –  više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.  Da, zbilja, on i njegovi negiraju genocid u Srebrenici.

Ove se sedmice portal Borba,  blizak bivšem DF, zabrinuo  zbog ugrožene sekularnosti države Crne Gore nakon izjave reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata Fejzića koji je gostujući na RTCG saopštio da vjeruje premijeru Spajiću ali da mora pokazati više snage na putu Crne Gore ka EU.

“U svakoj ozbiljnoj i institucionalno stabilnoj državi, takav istup bi otvorio javnu debatu o principima – ne o tome da li je izrečeno tačno ili netačno, već o tome da li je primjereno da vjerski lideri na ovakav način ulaze u politički prostor”, navodi se u tekstu pod naslovom Dvostruki aršini.  Principijelno su, eto, propustili priliku da otvore javnu debatu kad je mitropolit MPC Joanikije na zvaničnom sastanku sa Mandićem u parlamentu davao naširoko svoj sud o putu zemlje u EU.

Fejzić je na RTCG i ovo rekao: “Suludo je što i dalje moramo da govorimo o zajedničkom životu, o potrebi očuvanja mira, tolerancije, dodajući da bi to trebalo da bude zaboravljena priča koja se podrazumijeva i ne smije dovoditi u pitanje”.

Suludo je. Žive su devedesete.

Milena PEROVIĆ

Političar Slaven Radunović optužio je struku da drži „politički govor“.  Političari Dragan Koprivica i Miloš Šošić usprotivili su se priručniku o LGBTQ za obrazovni sistem jer „u raju nijesu bila dva Adama“, plus je „Rimsko carstvo propalo zbog tolerancije prema LGBT“. Crnogorsko društvo propada zbog stručnjaka u politici, politike u struci i normalizacije diskriminacije, nasilja i govora mržnje

Ministar prostornog planiranja Slaven Radunović predstavio je ove sedmice nagrađene ideje za projekat Velje brdo. Ministarstvo je nedavno raspisalo međunarodni konkurs za idejno rješenje, iako je, da vlast ispunjava obećanja, projekat već trebao biti pri kraju. Radunović, ekonomista koji je većinu radnog vijeka računao u politici, dao je svoj stručni sud: “Prvonagrađeno rješenje je lijepo”. Elokventno. Prvo mjesto je, među navodno brojnim predlozima sa svih strana svijeta, osvojilo idejno rješenje autora iz Srbije. Lijepo.

Ministar je  uvjeren da javnost dijeli njegovo mišljenje. Nije dijelila. Struka je imala i javne primjedbe. Profesor Građevinskog fakulteta u penziji Radenko Pejović iznio je niz zamjerki na idejna rješenja. „Ovo su klasične spavaonice. Nijesam vidio parking prostore. Rješenje se radi za prvu fazu. To nije dobar pristup. Prvo je trebalo uraditi urbanistički plan, zatim raditi fazno. Ovako megalomanski objekat nije izvodljiv na ovakvoj lokaciji”, ocijenio je profesor. Na primjedbe struke, ministar je uzvratio : „Ovo je politički govor, pogriješili ste temu“. E tu je u stvari Slavenova struka progovorila. Zlatno pravilo ovdašnje politike – kad te kritikuju ti ih proglasiš političarima. A političarima se, normalno, ne vjeruje.

Bilo je još stručnih glasova ove sedmice. Slavenov partijski kolega, Dragan Koprivica, profesor i pjesnik u politici, i  Mitar Šošić, odbornik vlasti u podgoričkom parlamentu, iznijeli su svoje stručne stavove o publikaciji Centra za građansko obrazovanje „Vodič kroz LGBTIQ za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola“.  Ključni nepobitni „argument“ protiv vodiča: „U raju nijesu bila dva Adama“.  Ni dva političara sigurno. „Argumentacija“ se  ređala: obrazovanje o LGBTQ pravima stvara “moralno sakate ljude”,  velika carstva (Stari Rim i antička Grčka) propala su zbog tolerancije prema LGBT zajednici…Propadanje crnogorskog društva dešava se zbog stručnjaka u vlasti, i tolerancije prema diskriminaciji, nasilju i govoru mržnje sa najviših adresa.

Posebno, zbog politike u struci. Okončan je slučaj Apelacioni sud. Sudski savjet razriješio je predsjednicu tog suda Mirjana Popović, nakon što je ona podnijela ostavku na funkciju sutkinje. Popović je razriješena jer su je sve sudije tog suda optužile za mobing i kreiranje loše atmosfere u sudu. Razrešenje Popović  je presedan kada je u pitanju ovdašnje pravosuđe. Kojim su decenijama vladali čvrstom rukom. Sudski procesi protiv  višedecenijske predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice pokazali su kako je  Medenica ne samo suvereno vladala pravosuđem, nego kako su u pravosuđu bespogovorno izvršavali njene naloge, pa i nezakonite. Sada su svi u jednom danu ustali protiv predsjednice Apelacionog suda, kojoj je Medenica tepala „naše čeljade“.  Ili je pravosuđe slobodnije nego ikad prije, za šta nema naznaka, ili se tamo i dalje bespogovorno izvršavaju nalozi. Neke druge političke ruke.

Sve u svemu, jedna sasvim obična sedmica u evropskoj Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Dok kod kuće traje zvanično takmičenje – ko je veći Srbin, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o tome da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da zato uđemo u Evropu. Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja

Dok se  svijet priprema za nastupajuću globalnu krizu , u Crnoj Gori je  u toku zvanično takmičenje – ko je veći Srbin.  Bila bi to mrtva trka između Milana Kneževića, već proglašenog Srbinom nad Srbima u Montenegru od strane Vučića,  i Daria Vraneša,  gradonačelnika Pljevalja koji je „traumatizovan“ još od   21. maja 2006. i nezavisnosti Crne Gore, da se u takmičenje nije uključila i poslanica PES-a Branka Marković. Ona je za titulu najvećeg Srbina  kandidovala premijera Milojka Spajića.  Predsjednik parlamenta Andrija Mandić šaljivo je primijetio da im tako „ulazi u biračko tijelo“. Šalu na stranu, zna Mandić od čega se živi. I traje.

Takmičenje je pokrenuto nakon što je Kneževićeva partija podnijela Skupštini  incijativu da se trobojka uvede kao narodna zastava. Od Kneževića smo tokom sjednice na kojoj se razmatralo da li će njihova inicijativa doći na dnevni red Skupštine, saznali i da je Vladu napustio zbog zastave.  Nekako zaboravio da je prvi zvanični razlog bio kolektor u Botunu. Doduše, Vučiću je svejedno.

Da li zbog previše obaveza na relaciji Podgorica Beograd, tek Knežević je smetnuo s uma i Barometar 2026, kojim se parlamentarna većina obavezala da o „temama koje dijele“ i identitetskim pitanjima neće prije ulaska zemlje u EU.  Na to su podsjetili iz PES-a.  Njih, međutim, niko nije podsjetio da Knežević i dobar dio vlasti odavno u kontinuitetu krše Barometar. I nikom ništa.

“Vladalo se 30 godina na podjelama – ko je Srbin, ko je Crnogorac. E nećemo više to. Premijer Milojko Spajić se srpski orjentiše. On je Srbin i to veći od onih koji ga nazivaju izdajnikom”, saopštila je u parlamentu poslanica Marković, nakon čega se takmičenje nastavilo u dvije podkategorije – najveći Srbin sa predsjednikom u Crnoj Gori i van nje. “Ne može nama niko spočitavati da ne volimo i ne poštujemo srpski jezik i srpsku zastavu, već samo odlažemo. Kad se uđe u EU, tad će se pričati i o dvojnom državljanstvu, zastavi, jeziku…”, najavila je poslanica Marković.  Eto tema u evropskoj budućnosti.

Kako god, za sad je priča o trobojci prekinuta. Avgustovska većina se podijelila.  Za trobojku na dnevnom redu su bili  DNP, NSD, Demokrate i SNP. Uzdržani –  većina poslanika PES, a dva poslanika te partije protiv  – Seid Hadžić i Tonći Janović.

Takmičenje je nastavljeno. Šteta što za titulu najvećeg Srbina niko nije zvanično kandidovao ministra prosvjete Budimira Aleksića. On je ove sedmice saopštio da je  Crna Gora „najreligioznije društvo u Evropi“ i  da treba u škole uvesti vjeronauku. Zbog vjeronauke bi se, pojasnio je, smanjilo vršnjačko nasilje. Baš.  Da se SPC pita, dodao je, vjeronauka bi sigurno bila uvedena u škole. Sigurno. I Aleksić bi možda bio premijer.

Dok takmičenje kod kuće traje, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o jedinstvu političke klase da Crna Gora uđe u EU. Za austrijski Die Presse kazao je da su u crnogorskom parlamentu donesene važne odluke, naročito u oblasti pravosuđa koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu, što pokazuje široko opredjeljenje za evropsku integraciju. Ivanović je ocijenio i da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da Crna Gora i zemlje regiona postanu dio EU.  Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja.

Za sad stvari ne stoje dobro. Mali detalj. Ove sedmice se predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović požalila da je inicijativa za njenu smjenu pokrenuta zbog Vesne Medenice. Iz skaj prepiski saznali smo da je, dok je bila na čelu pravosuđa, Medenica sutkinju Popović vidjela kao  „naše čeljade“. Peticiju za njenu smjenu u jednom trenutku potpisuju  sve sudije Apelacionog suda,  jer baš u istom trenu svi shvataju da ih ona mobinguje. Ne govori ni to baš u prilog oslobođenom pravosuđu.

Malo dobrih vijesti za kraj. RTCG  nas je obradovala da smo blizu zatvaranja dva poglavlja –zaštite potrošača i zdravlja, i slobode kretanja radnika . Valjaće sloboda kretanja ako zaista i uđemo u EU, pa u parlamentu opet pokrenu pitanje trobojke.  

Milena PEROVIĆ