Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

A kod nas suprotno!

Kad je ULEB dobio rat sa FIBA i postao gazda evropske košarke, zaboravili su se korjeni kraljice igara. Euroliga vodi računa samo o njihovom takmičenju. Reprezentacije, nacionalna i kontinentalna prvenstva ih ne interesuju. Napravili su zatvoreni sistem, gdje svake godine odškrinu vrata za ponekog ko im se, finansijski ili projektno, dopadne. Uspjeh tima iznad je stvaranja igrača. Zato trpe mladi igrači, klubovi i treneri stvaraoci, reprezentacije… Profitiraju bogati vlasnici velikih klubova, košarkaški menadžeri i strani košarkaši – uglavnom iz SAD, oni  koji nijesu kvalitet za najjaču ligu na svijetu.

Onda su sistemom spojenih posuda na udar te pošasti došli i klubovi iz Jadranske ABA lige. Prvo su angažovali jednog – dvojicu stranaca, da bi prošle sezone gledali takmičenje u kojem su oni najbolji imali više stranih nego domaćh igrača!? A za to vrijeme samo par menadžera zadovoljno trlja ruke, uživajući u ulozi apsolutnih gospodara takmičenja. Dodatno, makijavelistički pristup nekolicine predsjednika klubova ozbiljno dovodi u pitanje ne samo sportski aspekt takmičenja. I to od preimenovanja i preregistrovanja lige u ABA. Dok je Sidro vodilo ligu, red se znao.

Ljudi koji su na prelasku dva vijeka vodili KK Budućnost donijelu su nekoliko vizionarskih odluka. Prva, da se priključe tada formiranoj Euroligi (koja nije bila sadašnji monstrum) rezultirala je situacijom da su imali tri igrača na NBA draftu na kraju treće euroligaške sezone. Druga da igraju Jadransku ligu, značila je spas za košarku u Crnoj Gori. Pored tri sezone u najjačem takmičenju na Starom kontinentu Podgoričani su bili manje-više redovan učesnik drugog po rangu ULEB takmičenja, nekad ULEB Kupa, sad Eurokupa. Treća je bila da se okrenu vraćanju domaćih igrača i da koliko je god moguće tim sačinjavaju Crnogorci (državljani da ne bude zabune).

Najveći uspjeh u XXI vijeku KK Budućnost Voli ostvarila je u sezoni 2017./2018. kad je osvojila titulu prvaka ABA lige! U timu je bilo deset domaćih igrača, jedan Bosanac, a kao domaći jer se razvio u Podgorici, te dva Amerikanca i jedan Kanađanin. Euforija povodom uspjeha kratko je trajala.

Iduće sezone, u Euroligi, glavnu riječ vodilo je šest Amerikanaca, dok su domaći igrači bili u epizodnim ulogama. Od tada se samo povećavao broj tamnoputih košarkaša u plavom dresu. Prošle godine ih je bilo duplo više. Kako je broj stranaca rastao, opadao je broj gledalaca na tribinama. Logično – itekako!

U američke rudnike Crnogorci su odlazili da zarade novac. Koliko će uspješno poslovati njihov rudnik nijesu marili. Niko ih nije motivisao da razmišljaju dalje od njihovog učinka. Slično razmišljaju i Amerikanci u Podgorici. Odrađuju ugovor, primaju platu, nemaju osjećaj da je to njihova sredina (kao i što nije). Prošle godine ih je bilo osam, a domaćih igrača duplo manje. I prošle godine je bila rekordno niska posjeta na utakmicama u Morači. Nema naše djece, nema žara u igri, nema društva, rodbine i prijatelja na tribinama, nema treme i pritiska. Stranci jednako završavaju utakmicu bez obzira na ishod. Tako su naučeni. Naši počeli da ih kopiraju. I to publika prepoznaje.

KK Budućnost Voli prije skoro deset godina kupio je halu u Kokotima i obećao fabriku košarke. Džaba hala u vlasništvu, džaba škola košarke sa desetak trenera, džaba stvaranje razvojnog tima KK Studentskog centra, džaba dovođenje trenera za rad s mladima. Iz sve te priče samo je Igor Drobnjak dobio priliku u prvom timu. O igračima koji su kao talenti iz drugih gradova dolazili u Podgoricu nećemo pisati jer to nije plod KK Budućnost. Teško je napraviti dobrog igrača, a još teže ga sačuvati od bogatih i moćnih. Kupovina je uvijek bila lakša. I to nije sporno. Sporno je što za takav koncept ljudi koji vode klub traže i naš – opštinski i državni novac. I dobijaju ga.

Prošle godine u ovo doba iz KK Budućnost Voli žalili su se da od dolaska nove vlasti nijesu dobili ni centa od države, uz tek simboličnu pomoć od opštine, da se tako ne može dalje, nudili da klub preuzme neko drugi… Epilog je bio – milion eura od Glavnog grada, skoro duplo više nego za socijalu!! Veći budžet plavo-bijeli su imali samo u godini kad su igrali Euroligu. Da je za taj novac Glavni grad organizovao da makar podgorički osnovci popune praznu halu u većini utakmica. Ali nije. Znamo svi da je Morača puna samo kad gostuju Partizan i Crvena zvezda i to kad njihovi navijači kupe papreno skupe karte. I koja je korist za Glavni grad, za Crnu Goru od tog miliona uloženog u profitni klub, da bi opet bio samo treći u ligi? I da nije bilo tog miliona bili bi na istoj poziciji, ili možda četvrti sa istim ishodom: praznom Moračom i sa još jednom sezonom u kojoj nije afirmisan nijedan igrač iz Podgorice (Andrija Slavković je sa 15 godina kao najveći talenat u svojoj generaciji došao u klub).

Da je takav koncept rezultatski neodrživ pokazuje i primjer Hrvatske. Njihovi najbolji klubovi, prvaci Evrope, Cibona i Jugoplastika životare jer niko ne ulaže milione u njih. Bogata Cedevita nije se “primila u Zagrebu, pa se prebacila u Ljubljanu, dodajući ime Olimpiji i spasivši i nju opstanka u regionalnoj ligi (zbog nedovoljnog budžeta da se kupuju stranci, a domaće niko ne stvara). Uz Cedevita Olimpiju i Budućnost, samo beogradski timovi još plaćaju toliko stranaca. A oni koji promovišu domaću djecu s njima nemaju šansi.

U toj situaciji i treneri su potrošna roba. Nema kontinuiteta u radu, svake godine pravi se novi tim, a imperativ rezultata visi nad glavom. Kreacije i šarma odavno ne viđesmo u Jadranskoj ligi. Crtanje na tablama je pod moranje. Minuti odmora su – na engleskom.

Elem, dok se minuti odmora ne budu držali na našem jeziku, a onda neki asistent prevodio jednom ili dvojici stranaca, dok se menadžeri budu pitali više od onih koji vode klub, nema spasa košarci na ovim prostorima, pa sve da osvoje nebrojeno Euroliga. A pitanje je i do kad će timovi iz ABA lige igrati u tom takmičenju.

Milivoje KOVAČEVIĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA U PLAMENU: Skupa neispunjena obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VUČIĆEVI JURIŠNICI U ZAOSTRU: Disciplinovnje srpskog sveta za još jače udare na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uglavnom, pozadina podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ima i Vučićev potpis. Njegov jurišnici  okupili su se u Zaostru ne samo da testiraju snagu otpora u Crnoj Gori, već i da disciplinuju  redove ovdašnjeg srpskog sveta.  Za još jače udare

 

Pavle Đurišić je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi siguran. Kao ikona. Gvozdenog ratnog zločinca, moćnog četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata, kog vrh SPC dugo slavi kao heroja, sada štiti i Temeljni ugovor koji je prije tri godine sa srpskom crkvom, uprkos snažnom protivljenju dijela javnosti, u ime vlade potpisao tadašnji v. d premijer Dritan Abazović.

Spomenik  Pavla Đurišića je prošlog petka sklonjen u crkvicu u Zaostru kod Berana, baš kako je koji sat ranije najavio mitropolit budimljansko nikšićki Metodije sa četničkog orgijanja u Zaostru. Tu je pod blagoslovom SPC i uz pristustvo pripadnika BIA postavljen spomenik ratnom zločincu uz intoniranje srpske himne. Tokom njegovog premiještanja u crkvu  fotoreporteri Vijesti i Pobjede, Boris Pejović i Stevo Vasiljević i novinar Vijesti Balša Rudović, uz nijemo posmatranje sveštenstva i policije u civilu,  psihički i fizički su do sada nezapamćeno maltretirani.

Metodije, čvrsto Vučićevo SPC krilo, očito ohrabren odredbom Temeljnog ugovora kojom je SPC faktički postala država u državi, jer policija mora da traži odobrenje crkve da bi ušla na njen posjed osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi, je  poručio: “Spomenik Đurišiću stavićemo u crkvu, pa nek dođu da je ruše”. Važnost te odredbe, koju je prije sklapanja Temeljnog ugovora osporavala stručna javnost, MPC je odavno prepoznala. Bvšem sudiji Ustavnog suda, Miloradu Gogiću, sada savjetniku predsjednika parlamenta Andrije Mandića, mitropolit Joanikije je uručio orden, uz zahvalnost što taj sud u toj stavci nije vidio ništa sporno.

“Ne trebaju da se junače nad nama po direktivama tih ‘građanskih’, uglađenih, umivenih, finih ‘evropejaca’, koji im daju naređenja i šalju ih ovdje“, kazao je mitropolit Metodije  tokom podužeg govora u Zaostru, u kom je u zvijezde kovao četničkog komandanta i ratnog zločinca i slao zapaljive poruke o navodnom neprijatelju komšiji koji jedva čeka da opet istrijebi srpski narod ako se ovaj ne bude „sabirao“.  Policija, i pored obaveze da oduzme spomenik  kao predmet izvršenja krivičnog djela, kako ukazuje stručna javnost, pustila je da bude unešen u crkvu. Navodno ih je u namjeri da nakon gotovo dva dana sruše spomenik spriječio silni Vladislav Dajković, funkcioner Glavnog grada i lider Slobodne Crne Gore, koji je zbog blokade puta policiji i inspekciji na putu ka Zaostru kažnjen tek prekršajno i novčano. Saša Mujović, gradonačelnik Podgorice, javnosti poznat i po fotografijama koje je sam dijelio, gdje se kupa u bazenu u obliku krsta, po ugledu na Putina, nije pominjao da bi Dajkoviću moglo biti ugroženo službovanje.

Pravnici smatraju da policija ima mogućnost da reaguje i konfiskuje spomenik Đurišiću, jer je Temeljni ugovor akt nižeg ranga od Ustava i zakona. Nema naznaka da će se to desiti. Ministar unutrašnjih poslova iz Demokrata  Danilo Šaranović nije se ni oglasio tim povodom. Kao ni funkcioneri njegove stranke zbog podizanja spomenika Đurišiću, ne računajući mlaku izjavu lidera Demokrata, potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića nakon što su u Zaostru napadnuti novinari: „Umjereni građani, ne upadajte u zamke pojedinaca sa različitih strana“. Taj Bečićev  stav vidi se kao uobičajeno šurovanje  Demokrata sa SPC u Crnoj Gori. Ministarka kulture iz redova iste partije, Tamara Vujović na dan kad je gvozdeni Đurišić pod okriljem crkve i BIE  prijetio da naruši odnose u Crnoj Gori i uruši njene antifašističke temelje, izašla je na teren da obiđe spomenik Jusufu Čeliću, a onda i da po Petnjici traži nepostojeću ulicu Osmanu Rastoderu. Šaranovićevo ministarstvo nije utvrdilo ko su dva policajca u civilu koji su mirno posmatrali nasilje nad novinarima i fotoreporterima u Zaostru.

Podizanje spomenika oštro je osudio predsjednik države Jakov Milatović, dok je premijer Milojko Spajić jedini  pojedine religijske velikodostojnike označio kao inspiratore atmosfere u kojoj su napadnuti novinari i fotoreporteri. Iz premijerove partije podizanje spomenika osudio je i gradonačelnik Berana Đole Lutovac, te poslanik Miodrag Laković. Dio vlasti iz dijela bivšeg Demokratskog fronta, na čelu sa Andrijom Mandićem nije se oglašavao, iako su iz tih partija  zdušno podržavali i inicirali prethodne pokušaje da se u Zaostru podigne spomenik Đurišiću.  Podizanje spomenika i napade na novinare i fotoreportere glasno su osudili opozicija i civilni sektor, kao i delegacija EU u Crnoj Gori koja je oštro reagovala  nakon napada na novinare.

„Srpska pravoslavna crkva, moćna institucija u zemlji, često se slaže sa prosrpskim narativima, sukobljavajući se sa težnjama Crne Gore ka posebnom nacionalnom identitetu i integraciji u EU. Kratkotrajno podizanje Đurišićevog spomenika odražava ove stalne borbe oko istorijskog pamćenja, koje se često prelivaju u javni diskurs i, kao što se ovdje vidi, u nasilje“, izvjestio je tokom vikenda i briselski portal EUalive.

Za sada je zbog podizanja spomenikak krivično procesuiran samo Vladislav Dobrašinović, vlasnik imanja u Zaostru na kom se po ko zna koji put pokušava postaviti spomenik Đurišiću. Funkcioner Mandićeve  NSD i nekadašnji predsjednik SO  Berana Goran Kiković  je još prije devet godina tražio od tadašnje DPS vlade da finansira podizanje spomenika u Zaostru, saopštivši da „mi već imamo izliven spomenik Pavlu Đurišu za Zaostro”. Policija i Uprava carine sada  pokušavaju, kako su saopštili, da utvrde kako je spomenik stigao u Crnu Goru. Mogli bi, osim SPC da o tome  priupitaju i funkcionere NSD. Takođe, iako je grupa ostrašćenih maltretirala novinare i fotoreportere zbog toga je  pritvoren samo Danko Femić. Femić se na svojim društvenim mrežama hvalio  ranije fotografijama sa Metodijem.

Znatan  broj  onih koji su prepoznati na fotografijama iz Zaostra ima konekcije sa Mitropolijom, preko desničarskih udruženja, aktivnih tokom litija ili političkih događaja u kojima je navodno branjeno srpstvo. Neki od njih vode biznise, a  jedan dio ima različite  prekršajne ili druge prijave.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju otvorilo je predmet zbog poznatih poruka  mitropolita Metodija  u Zaostru. To tužilaštvo trenutno ima dva predmeta o njemu. Prethodni je otvoren u junu ove godine zbog poruka u manastiru Podmalinsko i još je u fazi izviđaja.  Isto tužilaštvo formiralo je predmet i protiv Vladislava Dajkovića.

Dok tužilaštvo izviđa mitropolita, njegova eparhija piše saopštenja u kom se Metodije predstavlja žrtvom progona, kao i svekoliko srpstvo. Pravnici i analitičari ukazuju da se u  tužilaštvo ne treba mnogo nadati. Ono je tokom ove, ali i tokom prethodne vlasti, izbjegavalo da reaguje na poruke govora mržnje koje su dolazile iz SPC. I kada su formirani predmeti, na kraju su odbacivani.

Mitropolit Metodije je u Zaostru  poručio da su prošla vremena za strah.   “Ne bojimo se mi više ni sile — nismo se ni ranije bojali, a pogotovo ne danas. Sile njihove, koja ni red na ulicama ne može da uvede, a došli da po brdima ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Oni su došli da ispune nečiju naredbu”, kazao je ovaj zaljubljenik u Đurišića, padobranstvo i skupe motore, kako ga nerijetko opisuju srpski opozicioni mediji.

Pitanje je –  čije je interese zastupao kada je u beranskom selu testirao stanje antifašizma u Crnoj Gori i njene institucije?  Metodije je u Zaostru bio vidno sam, bez podrške mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija, takođe zaljubljenika u Đurišića, „heroja nepobjedivog karaktera“. Podizanje spomenika prošlo je  i bez redovnih učesnika četničkih prigoda i ranijih inicijatora podizanja spomenika iz bivšeg DF.

U slaganju profila mitropolita Metodija, nezaobilazan je njegov odnos sa  sprskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.  Blisku vezu svježe izabranog drugog crnogorskog mitropolita i srpskog predsjednika posebno opisuje Orden Svetog Georgija Pobedonosca Prvog koji je Metodije u Beranama uručio predsjedniku Srbije, odnosno njegovom izaslaniku Milošu Vučeviću. Metodije je kazao da se tim ordenom pokazuje „jedinstvo srpskog naroda“.  “Sve one granice koje nas i sa istoka i sa zapada i sa sjevera odvajaju od naše braće i danas i ranijih vjekova, naši su preci umjeli da prelaze i poništavaju, da ih ne računaju ni u šta”, promovisao je i tada ideju sprskog sveta.

Beogradski Danas pisao je da su Metodijevu nagradu Vučiću “neki u crkvenim i političkim krugovima ocijenili kao znak približavanja aktuelnoj struji u SPC predvođenoj patrijarhom Porfirijem i episkopom bačkim Irinejem”. Isti list je ustoličenje Metodija kao drugog mitropolita u Crnoj Gori ove godine ovako okarakterisao: “U crkvenim krugovima niko nema dilemu da je to jedna od disciplinskih mjera protiv mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija (Mićovića), između ostalog i zato što nije popustio pritisku Patrijaršije da povuče potpis sa pisma protiv crkvenog vrijeđanja studenata u buntu”, navodi list ukazujući da Metodije za novu titulu nije ispunjavao “ni uslove novokomponovanog kanonski neutemeljenog titulara uvedenog 2024. u SPC”

Na sajtu MPC nema traga o zbivanju u Zaostru. Kao da se ama baš ništa ne dešava, mitropolit Joanikije je tog dana držao službu povodom Praznika svete Paraskeve, o čemu je MPC obavještavala javnost.

Vučićev potpis u Beranama primijećen je i preko Drine.  „Srpska služba stoji iza dešavanja u Beranama, cilj je da se zavade Joanikije i Metodije i nanese šteta Srbima u Crnoj Gori“, kazao je Nebojša Vukanović, poslanik u skupštini Republike Srpske.  To postaje jasno, precizirao je „kad se vidi da je tu Dajković i da je tu vladika Metodije“.

Portal In4s je objavio da je mitropolit Metodije u Zaostru nvodno  kazao Dajkoviću: “Svaka ti čast, ti si pravi narodni prvak. Hvala ti što si bio tu i sinoć i danas a ne kao ovi izdajnici”,.  To je moguće i Vučićeva poruka da bez potpune odanosti njemu lično, slavljenje starih četnika, nije dovoljno.

Vijesti su  objavile da je skupu u Zaostru prisustvovao Vladimir Janković iz Beograda, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član zemunskog klana i saradnik BIA.

Uglavnom, pozadina podizanja spomenika Pavlu Đurišiću ima i Vučićev potpis. Njegovi jurišnici  okupili su se ne samo da testiraju snagu otpora u Crnoj Gori, već i da disciplinuju  redove ovdašnjeg srpskog sveta.  Za još jače udare.

 

Sporno izjednačavanje Jusufa Čelića sa Pavlom Đurišićem

Dok je na Zaostru od strane SPC osveštavan spomenik osvjedočenom ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, ministarka kulture i medija Tamara Vujović posjetila je selo Vusinje naloživši da se ukloni spomen obilježje Jusufu Čeliću,  a kog već ko zna koji put, kad zatreba, stranke srpskog bloka predstavljaju ratnim zločincem i saradnikom okupatora. Jusufa Čelića, nema na spisku  spisku ratnih zločinaca u SFRJ.

Vujović je saopštila je da je naložila “uklanjanje nezakonito postavljenog spomen-obilježja Jusufu Čeliću”, uz poruku da “nema izuzetaka, nema selektivne primjene, nema tolerancije”, izjednačavajući tako podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću pod okriljem SPC, sa spomen obilježjem Jusufu Čeliću u Vusinju. “ Ministarstvo kulture i medija će i dalje, u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove, lokalnim samoupravama, policijom i tužilaštvom, štititi kulturnu baštinu i istorijski integritet naše države”, saopštila je.

Polemika o Čeliću već je vođena u crnogorskom parlamentu prilikom izglasavanja Rezolucije o genocidu u Pivi i Velici, koju su inicirali poslanici Demokrata. Tada je poslanik Genci Nimanbegu  kazao da želi da demantuje poslanika Budimira Aleksića, jednog od najglasnijih u tvrdnjama da je Čelić bio ratni zločinac i saradnik okupatora.

“Jusuf Čelić se ne nalazi na spisku ratnih zločinaca u bivšoj Jugoslaviji, što pokazuju i dostavljeni podaci SUBNOR-u. Tvrdnja da je učestvovao u pokolju u Velici ne može biti istina, jer je on umro šest mjeseci prije pokolja u Velici”, kazao je tada Nimanbegu, predstavljajući podatke koje posjeduje, o čemu je, kako je kazao i ranije govorio.

Nimanbegu je kazao i  da je “general Mirko Krdžić imao samo lijepe riječi za njega”.

U jednoj od ranijih polemika, otvorenoj 2018, kada je takođe Budimir Aleksić osporavao spomen obilježje Čeliću, oglasio se predsjednik SUBNOR-a Zuvdija Hodžić. On je  kazao da SUBNOR nema podataka da se radi o ratnom zločincu. „ Koliko ja znam, i koliko sam čitao, Čelići su bili na strani partizanskog pokreta”, kazao je tada Hodžić, pozivajući se i na knjigu Mustafe Memića, u kojoj se navodi da je u Čerenima kod Jusufa i Mustafe Čelića, od januara do aprila 1944. bio sklonjen komandant Andrijevičkog partizanskog bataljona, major jugoslovenske vojske Mirko Krdžić, jer je bio bolestan i nije mogao da izdrži uslove života u zemunici.

Ove sedmice oglasio se i predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca Faik Nika, koji je ocijenio da “Kamer Čeljaj (Jusuf Čelić) nije bio saradnik okupatora, već uvaženi borac za slobodu svog naroda i mještana u Plavu i Gusinju”. Kazao je da  NSA posjeduje sasvim drugačije podatke i dokaze, “koji govore u prilog Jusufa Čeljaja kao branioca svoje zemlje i naroda, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost”.

U autorskoj emisiji Seada Sadikovića na RTCG ove sedmice objavljeno je svjedočenje Bogoslava Turkovića o tome kako je Čeljaj spasio njegovu porodicu i bratstvo Turkovića 1941. godine od fašista, te da i danas održavaju prijateljske veze sa porodicom Čeljaj.

Nakon podizanja spomenika Đurišiću, aktuelizovana je i priča o navodnoj ulici proglašenom  ratnom zločincu Osmanu Rastoderu u Petnjici. Mnistarka je pošla u Petnjicu da pronađe  ulicu. Ispostavilo se da takva ulica ne postoji.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

GRENELOVA (NE)SLUŽBENA POSJETA REGIONU: Ponovno pazarenje u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se sa specijalnim (američkim) predsjedničkim izaslanikom Ričardom Grenelom istoga dana kada i Milorad Dodik u Portanovom ,sreli  premijer Milojko Spajić i ministarka Majda Adžović. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite. Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije

 

Pretprošlog četvrtka Antena M je u poslijepodnevnim satima objavila da su se u hotelu One and Only u Portonovom sreli pravosnažno osuđeni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik i specijalni (američki) predsjednički izaslanik Ričard Grenel. Iz Banja Luke nije bilo potvrde sastanka, ali je bilo indikativno da je miting podrške, koji je Dodikova stranka (Nezavisne socijaldemokrate) planirala kao protest zbog presude Suda BiH,  gdje se on trebao pojaviti,  naglo otkazan. Antena M dalje navodi da je sastanku u Portonovom prisustvovala i neimenovana republikanka iz Predstavničkog doma Kongresa. Crnogorskih zvaničnika nije bilo niti su imali udjela u organizaciji susreta u rizortu blizu Herceg Novog – piše ovaj portal.

Monitor je iz balkanskog okruženja američkog specijalnog izaslanika dobio informaciju, koju nije bilo moguće nezavisno provjeriti, da su se isti dan sa Grenelom sreli i premijer Milojko Spajić i nedavno postavljena ministarka Majda Adžović. Navodno je bilo neprijatne priče oko nedavnih turbulencija za koncesije crnogorskih aerodroma. Iz premijerovog okruženja je Monitoru negirano da je do sastanka uopšte  došlo dok ministarka Adžović nije odgovarala na upite.

Prošlog mjeseca,19. jula, potpredsjednik Vlade, ministar za ekonomski razvoj i predsjednik tenderske komisije za koncesije na aerodrome Nik Đeljošaj je obavijestio javnost da se u Vašingtonu sastao sa Grenelom. U saopštenju iz Amerike je napisao da se zahvalio Grenelu “što je veliki prijatelj zemalja Balkana” i zatražio “da podrži građane Crne Gore i Vladu na putu ka evropskim integracijama, regionalnoj saradnji i jačanju veza sa SAD-om”. Tokom boravka u Americi Đeljošaj se navodno sreo u svojstvu zvaničnika Vlade i sa direktorom Federalnog istražnog biroa (FBI) i njegovim “rukovodečim timom”. Tvrdi da su pričali su o “suštinskoj važnosti poštovanja zakona kako bi se privukle investicije iz zapadnih zemalja i SAD-a”. Vlada se ogradila rekavši da je Đeljošaj išao u Ameriku privatno,a ministar nije potkrijepio svoje sastanke nijednom fotografijom. Đeljošaj je prije puta za Ameriku vidno bio nezadovoljan ishodom tendera i neuspjehom američko-luksemburškog ponuđača za aerodrome.

Dan nakon susreta u Portonovom, prema pisanju portala borba.me “u jednom gradu na crnogorskom primorju” 8. avgusta uveče sa Grenelom se sreo i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Sastanak je trajao gotovo dva sata “u atmosferi otvorenog dijaloga i razmjene mišljenja”. Ovaj portal, koji slovi za neformalno glasilo bloka Za Budućnost Crne Gore (ZBCG), navodi da je Knežević Grenela “detaljno upoznao sa trenutnim političkim prilikama” – od odnosa u vladajućoj koaliciji i raznih izazova u sektorima bezbjednosti do ekonomije i međunarodnog položaja zemlje. Portal dalje piše, u formi koja liči na partijski komunike, da su se “sagovornici složili da postoji prostor za dalju komunikaciju i razmjenu iskustava, te su dogovorili mogućnost novog susreta u narednom periodu”. Zaključuje se da je sastanak bio ne samo informativan već i “djelotvoran u smislu otvaranja kanala neformalnog političkog dijaloga između crnogorskih aktera i relevantnih međunarodnih sagovornika”.

Nakon Crne Gore, Grenel je produžio za Hrvatsku odakle se glasnuo na Instagramu fotografijom iz Dubrovnika.

Istog dana, kada se sreo sa Kneževićem, kosovski portal Gazete Express je objavio informaciju sa fotografijom, da se Grenel sastao “tokom svog boravka u regionu Zapadnog Balkana” sa Škeljćimom Devolijem, iz prestižne kompanije Devolli Corporation koju je osnovao njegov otac Ibrahim Devoli. Mađi Devoli je redovni gost u Americi i u društvu uticajnih ljudi poput republikanskih senatora (Rodžer Viker, Ted Cruz), guvernera Teksasa Grega Abota i direktora CIA-e Džona Retklifa. Kosovski portal je kao središnju temu razgovora naveo “podsticanje ekonomskog rasta na Kosovu kroz strane investicije”. Dalje se navodi da je Grenel “potvrdio posvećenost sadašnje administracije Donalda Trampa u podršci Kosovu i Zapadnom Balkanu” uz promociju mira, stabilnosti i prosperiteta u regionu. Kao i sa Kneževićem i borba.me, i Gazete Express odiše službenim narativom uz identično obećanje da će strane “nastaviti dijalog i istražiti konkretne načine realizacije zajedničkih projekata koji bi donijeli održive benefite ekonomiji i ojačali odnose SAD–Kosovo”. Iako se ne govori gdje je sastanak održan, po informacijama našeg lista Grenel je prije Crne Gore posjetio albansko primorje gdje je imao niz susreta i sa zvaničnicima Vlade i intervju za Klan Kosova koji je objavljen 9. avgusta.

Navodno je u regionu Grenel viđen i sa srbijanskim ministrom finansija Sinišom Malim. Valja se podsjetiti da je krajem oktobra 2023. godine srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić uručio Grenelu orden srpske zastave prvog stepena za “istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i SAD-a”. Slično odlikovanje je primio i od Kosova tri godine ranije.

Ipak, susreti s albanskim zvaničnicima nisu reklamirani, dijelom i zbog neizvjesnosti oko statusa samog Grenela koji je u lošim odnosima sa ključnim osobama američkog predsjednika – državnim sekretarom Markom Rubiom i šeficom Trampovog kabineta Suzi Vajls. Grenelov veliki uticaj iz prvog Trampovog mandata je stvar prošlosti, makar za sada, prema pisanju američke štampe. Njegov stvarni posao u ovom trenutku je v.d. Direktor Centra za scenske umjetnosti Džon F. Kenedi.

Sagovornici iz regiona koji su bili u Grenelovoj okolini tokom posjeta kažu da je Grenelov vokabular zvučao kao da je u službenoj misiji iako to nigdje nije formalno rekao. Takođe je indirektno sugerirao da će naredne godine biti na znatno višoj poziciji nego sada, tvrdeći pazar.

Američka ambasada u Podgorici je na upit da li je Grenel bio u službenom svojstvu u Crnoj Gori i da li je posredovala oko sastanka sa Dodikom uputila Monitor da se obrati evropskom desku Stejt Dipartmenta. Nakon Monitorovog istog upita Stejt Dipartment je odgovorio da se obratimo direktno Grenelovom uredu koji nije odgovarao do momenta kada ovaj broj izlazi u štampu. Iz Vašingtona nam je nezvanično rečeno da Stejt Dipartment nema nikakve veze sa Grenelovom posjetom regionu i da je njegov nastup “freelance”  (u prijevodu “slobodnjak” ili “samostalni djelatnik”).

Bez obzira kakav je trenutni status Grenela i kako će njegova karijera dalje ići, ostaje veliko pitanje kako je Crna Gora pripremljena za sve nepredvidivije međunarodne i blokovske odnose. Dosadašnja bilaterala Spajićeve Vlade sa Sjedinjenim Državama se nije proslavila. Prije nedjelju dana američki državni sekretar Rubio je primio srbijanskog ministra inostranih poslova Marka Đurića, nekada ambasadora Srbije u Vašingtonu koji je kreirao snažan srpski kokus u američkom Kongresu.. Rubio je najavio “strateški dijalog sa Srbijom” za kraj godine. Radi se o procesu koji Stejt department često sprovodi u jačanju bilateralnih odnosa. To povlači razgovore na visokom nivou o širokom spektru tema – odbrana, bezbjednost, energetika…Đurić je istakao da je zatražena podrška Vlade SAD za pitanja koja su Srbiji važna i da je njegov dolazak u Vašingtom značajan za repozicioniranje Srbije sa novom administracijom. Ne treba sumnjati da je na spisku važnih pitanja za Srbiju i Crna Gora.

Sa crnogorske strane, sadašnji crnogorski ambasador u SAD-u i Vlada kao da ne haju puno za nestanak crnogorskog kokusa niti se trude da ostvare snažne veze sa Trampovom administracijom. Prethodni šef diplomatske misije u Vašingtonu Nebojša Todorović je nekoliko puta upozoravao Vladu i vanjsko ministarstvo da se trebaju pripremiti za dolazak Trampa mnogo prije predsjedničkih izbora. Čak je i posjeta predsjednika Jakova Milatovića Ohaju na sastanak Parlamentarne skupštine NATO-a u Dejtonu (povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma) od 23. do 26. maja ove godine traljavo pripremljena. Ni ambasada ni MVP nisu znali da će američka državna delegacija biti samo prvi dan u Dejtonu, pa je naknadno, zahvaljujući intervenciji prethodnog šefa ambasade, Milatovićeva delegacija otišla dan ranije. To je rezultiralo da Milatovića primi zamjenik državnog sekretara Kristofer Landau što je na takvom skupu i van glavnog grada značilo puno. Slične greške MVP-a i ambasadora i otpravnika su se dešavale i u evropskim metropolama za ozbiljnim previdima oko  datuma i dostupnosti evropskih zvaničnika.

Izostanak ozbiljnog diplomatskog rada i uski partijski interesi mogu koštati Crnu Goru puno. Susjedne zemlje vičnije lobiranju će to vješto koristiti za vlastite interese koji su puno puta suprotni crnogorskim.

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo