Izdvojeno
LOKALNI IZBORI U TUZIMA: Uvod u već viđeno
Analitičari objašnjavaju kako su izbore u Tuzima odlučili: lokal patriotizam i nacionalizam, glasači iz dijaspore, naglašena funkcionerska kampanja, kupovina glasova, kvalitet ponuđenih kandidata vlasti i opozicije. Prema provjerenom modelu poznatom još iz DPS ere koji, pokazalo se, i dalje ,,radi”
O rezultatima prošlonedjeljnih izbora u Tuzima samo kratko, pošto je njihov ishod poznat i, uglavnom nesporan.
Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj i njegov Albanski forum ostaju na vlasti, jači po broju dobijenih glasova i odborničkih mandata. Potvrdila su se predviđanja Ferhata Dinoše koji je, nakon raskola u DUA, novoosnovanu Nacionalnu albansku uniju uveo u Đeljošajev savez prognozirajući sigurnu pobjedu.
,,Prvo, zato što je glasač shvatio da Malesija treba da bude onakva kakvu ju je Bog stvorio: albanska zemlja, s albanskom većinom, kojom upravljaju albanske partije”, pobrojao je Dinoša razloge svog optimizma. ,,Drugo, jer su albanske partije dokazale da znaju voditi i da žele razvijati svoju domovinu. Treće, jer je na vrhu liste albanskih partija sadašnji predsjednik Opštine, gospodin Nik Đeljošaj, koji se u sadašnjem mandatu isprofilisao kao vrsni menadžer, na čelu obrazovanih i stručnih timova lokalne samouprave”.
Ima tu još poneki razlog ali o njima nešto kasnije.
Koalicija okupljena oko DPS-a biće najjača opozicija sa trećinom osvojenih glasova. Njma je za brigu to što su na prošlim izborima partije članice predizbornog saveza – DPS, BS, SD i DUA – pojedinačno imale oko hiljadu glasova i pet odborničkih mandata više, i ako je sada zabilježena veća izlasnost. A, tada jedinstvena DUA, je 2019. nastupala u koaliciji koju je predvodio Đeljošaj.
Dodatni problem ovoj koaliciji donosi raskol u Bošnjačkoj stranci koji se desio neposredno pred izbore, nakon što je kandidat za odbornika sa zajedničke liste Adnan Pepić pozvao Tužane da glasaju za konkurentsku listu Albanskog foruma. Time je zaslužio isključenje iz stranke, ali i postizborni poziv Đeljošaja da se priključi vladajućoj većini u Tuzima. Nešto slično je uoči parlamanetarnih izbora 2016. uradio predsjednik Pozitivne Darko Pajović, pozivajući svoje glasače da glasaju listu DPS-a.Postao je ambasador u Pekingu.
Adnan Pepić objašnjava svoj postupak dok, kaže, čeka razgovore sa izbornim pobjednicima. ,,Nik Đeljošaj je pokazao želju da Opština Tuzi u mjestima u kojima žive Bošnjaci nastavi sa investiranjem i ulaganjem, što je prvenstveni interes građana“, rekao je on za Dan.
Po jedan mandat osvojile su Demokrate i koalicja SDP- Pokret za Tuzi, dok su ispod cenzusa ostali SNP i Albanska koalicija parlamentarne Force i DP-a što je, možda, najveće iznenađenje nedjeljnih izbora.
Uz Pepića, Đeljošaj je u buduću vlast pozvao i Demokrate, koji su ga podržavale u prošlom mandate iako nijesu učestvovale u podjeli vlasti. Da je SDP dobila mandat zvao bi i njih, objasnio je stari-novi predsjednik Opštine Tuzi. Pošto je u ime njihove koalicije odbornički mandat pripao Pokretu za Tuzi, prepoznatom po kritičkom odnosu prema njegovoj vladavini u prethodnom mandatu, taj poziv je izostao. SDP-u ostaje da se ponosi osvojenim mandatom bez odborničkog mjesta. Što je napredak u odnosu na prethodne izbore.
Od samih rezultata, zanimljiviji je način na koji su oni ostvareni. Cinici bi rekli – tradicionalno. Uz pomenuti local-patriotizam/nacionalizam u kome je, čini se sa strane, prednjačio Dinoša i njegova NAU, valja pomenuti još nekoliko ,,detalja” na koje ukazuju analitičari iz Crne Gore i Albanije, u kojoj su izbori u Tuzima praćeni sa popriličnom pažnjom.
,,Izlaznost na izborima bila je rekordna, a znate li zbog čega”, upitao je čitaoca Bota sot Enver Bitići profesor Univerziteta u Draču. ,,Zato što je mobilisana albanska dijaspora iz Crne Gore koja živi u SAD-u. Više od 1.000 njih, koji čine 13 odsto ukupnog broja izašlih birača, došli su iz Amerike i glasali za Albanski forum. To je sjajan primjer”.
Neki analitičari su premijera Abazovića vidjeli kao važnu kariku kampanje Albanskog foruma. Najviše zbog toga što je, tri dana pred izbore, skupa sa Đeljošajem ,,otvorio” fabriku za preradu voća koja radi već nekoliko mjeseci. Tipičan primjer funkcionerske kampanje. Opet, ni kritičari ne zaboravljaju da su ta i nedavno otvorena fabrika čipsa u Tuzima jedine grin fild u Crnoj Gori od promjene vlasti na državnom nivou, ako ne i koju godinu ranije. Lokalne vlasti u Tuzima pomogle su vlasniku da proširi mrežu kooperanata i tako mnogima pomogli da obezbijede sigurniju egzistenciju. Tri godine radi sa investitorom na realizaciji tog projekta pohvalio se prvi čovjek Tuzi. Važno je da se ta priča ne završi kao neke koje je u svoje vrijeme promovisao DPS (prerada mlijeka, malina, aronije, puževi…).
Na sličnosti Đukanovićevog i Đeljošajevog modela, u izjavi za Monitor ukazuje dugogodišnji novinar i aktivista Dževdet Pepić. ,,Javna je tajna da glasače u Tuzima nijesu samo ubjeđivali, nego i plaćali – da glasaju i da ne glasaju. I to, kako čujemo, uz iznose veće od onih koje su nekada nudili DPS aktivisti”, navodi Pepić očekujući da nadležne insititucije istraže te informacije. Nezvanično, Monitor je došao do podatka da je vrijednost glasa na nedjeljnim izborima navodno prešla 500 eura, a da su isplate finansirali tzv. kontraverzni biznismeni. Te informacije morali bi provjeriti nadležni.
Moglo bi se nastaviti sa nabrajanjem, ali je i navedeno dovoljno za sumnju da je, 30 mjeseci nakon smjene DPS vlasti na državnom nivou (u Tuzima su opozicija od 2019.), njihov model vođenja predizborne kampanje i obezbjeđivanja sigurnih glasova živ i funkcionalan. Od podsticanja raskola među političkim protivnicima, preko angažovanja dijaspore i kalkulacije o glasovima koje može (mora) donijeti jedan zapošljeni, do otvorene kupovine glasačkog prava. Samo su se promijenili glavni akteri.
Posljedice izgubljenog vremena i odlaganje dugo najavljivanih reformi izbornog procesa i prateće zakonske regulative, mogle bi se još ekstremnije pokazati na predstojećim predsjedničkim i (mogućim) vanrednim parlamentarnim izborima.
Posebnu priču izbora u Tuzima predstavlja postizborno slavlje. Zastave tzv. velike Albanije i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) nijesu zavrijedile pažnju ni lokalnih ni državnih zvaničnika. Otćutao ih je i premijer, ali i većina pozicionih i opozicionih partija koje, navodno, baštine principe građanskog društva. ,,Tako smo svi na gubitku, ne samo među građanski nastrojenim stanovnicima Tuzi, kojih nije malo, nego i u cijeloj Crnoj Gori”, kaže Dževdet Pepić. Saglasni.
Z. RADULOVIĆ
Komentari
Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama
„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.
Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.
Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.
Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera
Premijer Spajić je juče( četvrtak) rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD. Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice po kojima na kraju ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija
Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.
Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države
Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata. Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam, istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.
Frontliner tvrdi da je Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.
Medij navodi da je kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se, kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“
Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna
SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera
ESKOBAR I MI: Specijalan
-
DRUŠTVO4 sedmiceAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS4 sedmiceHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO4 sedmiceKRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
-
INTERVJU4 sedmiceSLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati
-
DRUŠTVO4 sedmiceI DIREKTORICA ASK-A JELENA PEROVIĆ NA POPISU UHAPŠENIH DRŽAVNIH FUNKCIONERA: Duge vožnje dovele u pritvor?
-
DRUŠTVO4 sedmicePREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU4 sedmiceSERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu
-
FOKUS3 sedmiceMILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi