Povežite se sa nama

REGION

MAKEDONIJA POSLIJE IZBORA: Pobjeda kao poraz, i obrnuto

Objavljeno prije

na

Paradoksalan je rezultat nedjeljnih, devetih po redu, parlamentarnih izbora u Makedoniji otkako je 1991. proglasila nezavisnost. Pobjeda kao poraz i obrnuto.

Vladajuća, u posljednjih 10 godina, VMRO-DPMNE je proglašena za pobjednika. No, uknjižila je rezultat ispod očekivanih 63 mandata. Njen koalicioni partner, stranka Albanaca – Demokratska unija za integraciju (DUI) je prepolovila poverenje među biračima.

Državna izborna komisija (DIK) je objavila preliminarne rezutate izbora, prema kojima je najviše mandata osvojila VMRO DPMNE – 51, u parlamentu koji ima 120 poslanika. Socijaldemoratski savez Makedonije (SDSM) 49 mandata, a DUI 10, Pokret Besa pet, Alijansa za Albance tri, a Demokratska partija Albanaca (DPA) dva.

Lider VMRO DPMNE Nikola Gruevski je ocjenio da nova vlada treba što brže da bude formirana i da se snažno se vrati na put ekonomije i svih reformi, uključujući one povezane sa članstvom u EU i NATO. Čelnik opozicionog SDSM Zoran Zaev poručio je pak da bivši premijer Nikola Gruevski i šef VMRO-DPMNE, ne smije da formira vladu i pozvao ostale partije da se solidarišu sa tim zahtjevom.

Vanredni parlamentarni izbori su trebali da izvedu zemlju iz dugotrajne političke krize. Lider SDSM Zoran Zaev prošlog februara je počeo da objavljuje povjerljive podatke koji dokazuju da je vlast upletena u niz zloupotreba i malverzacija. Protesti nakon toga su postali poznati kao Šarena revolucija. Formirano je i Specijalno javno tužilaštvo čiji je rad sistematski ometan. Izbori su rezultat Sporazuma, koji su predstavnici najvećih političkih partija potpisali u Pržinu, uz posredovanje EU.

Makedonija je duboko podijeljena. Poenta kampanje VMRO DPMNE je bilo optuživanje lidera SDSM Zaeva da se zalaže za federalizaciju države i uvođenje dvojezičnosti na čitavoj teritoriji, odnosno da i albanski jezik bude službeni svuda. Zaev je poručivao da Ustav već garantuje pravo korištenja jezika zajednica. Glavna tema SDSM je bila insistiranje da je dio rukovodstva VMRO DPMNE povezan sa kriminalom. Obećano je da će, ukoliko SDSM pobijedi, početi novo poglavlje u zemlji.

Veći dio analitičara koji su komentarisali tijesnu razliku između VMRO DPMNE i SDSM, smatraju da će situacija u Makedoniji biti još komplikovanija i da su na vidiku novi izbori. Neizvjesno je i da li će pobjednik biti u stanju da formiraju vladu.

,,Izborni rezultati se mogu različito tumačiti,” kaže profesor Georgi Spasov. ,,Formalno, može se reći da opozicija nije uspjela da skine Gruevskov režim sa vlasti, koga je Specijalna istražna komisija optužila za kriminalno udruživanje protiv izbora, za masovno kršenje ljudskih prava, korupciju i mnoge druge zloupotrebe. Izborni rezultat je pokazao da autoritarni režim Gruevskog kroz korupciju biračkog tijela, klijentelizam i zastrašivanje kontroliše masu od oko 430.000 ljudi, uz čiju pomoć može nametnuti otvorenu diktaturu u Makedoniji “, ocijenio je Spasov. No, Spasov je istakao kako Gruevski poslije ovih izbora ne može da se poziva na volju naroda. ,,Opozicione partije su osvojile više glasova od VMRO-DPMNE i DUI. A to znači da je narod kazao koga želi za vlast. Ljudi traže promjene. Ako se takve promjene ne dogode, kriza će samo eskalirati, i sukob će biti produbljen”.

Pobornici opozicije posebno su bili razljućeni nakon izjave funkcionera VMRO-DPMNE Vladimira Đorčeva da ,,SDSM, treba da pokaže evropske manire i da čestita pobjedniku”, dok su članovi VMRO-DPMNE u Bitolju i Prilepu pobjedu slavili fotografišući se sa nadgrobnim krstom na kome je pisalo: ,,Zoran Zaev 1974-2016”. Jedna od fotografija je objavljena na Facebooku što je izazvalo mnogobrojne reakcije gnušanja.

Po analitičaru Arsimu Zekoliju, raniji napori VMRO-DPMNE i takve ,,slavljeničke poruke” ne ostavljaju prostor za očekivanja da će ta stranka promijeniti obrazac ponašanja. ,,Gruevski i Ali Ahmeti (čelnik UDI) nisu pobijedili, već su se sa krajnjom mukom zadržali na vlasti. I to je kraj njihovog rasta, njihova posljednja linija odbrane,” smatra on.

EU i SAD pozdravili su mirne izbore u Makedoniji i izrazile očekivanje da će biti formirana vlada koja će sa opozicijom provesti demokratske reformske prioritete.

Neki analitičari smatraju da rezultat nužno ukazuje na potrebu stvaranja široke vlade. No smetnja tome je činjenica da su makedonske i albanske opozicione stranke već rekle da neće sjedjeti u istoj vladi sa osobama osumnjičenim za kriminal. U takvoj situaciji, smatra se da bi široko zasnovana vlada bila privremeno rješenje, sa zadatkom da organizuje nove izbore.

Siromaštvo, korupcija, nepotizam

Krtičari vladavine VMRO-DPMNE tvrde da su klijentelizam, nepotizam i korupcija donosili vajdu za pojedince i grupe i nanijeli štetu koja u pitanje dovodi i sam fizički opstanak države. Prema pisanju AFP-a, Makedonija je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi i jedna četvrtina njegovog aktivnog radno sposobnog stanovništva je nezaposleno. Prošle i ove godine Makedonija se suočava sa velikom izbjegličkom krizom kada je, kako se procjenjuje, kroz tu zemlju i tzv. balkanskom rutom prošlo više od milion izbjeglica sa Bliskog istoka.


Biljana Vankovska, profesorica Filozofskog fakulteta u Skoplju, za Monitor: Gore nego ikad

Nakon 2,5-godišnje krize u Makedoniji, izbori su na jedvite jade održani, ali nisu razriješili konflikt. Sada su tenzije još veće, a kulminacija tek predstoji. Preliminarni rezultati pokazuju jasnu polarizaciju u makedonskom glasačkom tijelu, što je djelimično posljedica i izbornog sistema koji onemogućuje izlazak iz bipolarizma i binacionalizma. Još ne možemo govoriti o tome ko je pobjednik, jer su u toku pregovori i teku zakonski rokovi o odlučivanju po njima. Trenutna razlika između VMRO-DPMNE i SDSM je 51:49, ali se to može promijeniti jer se radi o biračkim mjestima koja donose oko 300-600 glasova.

Što se tiče toka izbora, i stranke i posmatrači, ali i javnost su složni da su bili daleko masovniji, mirniji i demokratskiji nego što je ma ko očekivao (postojao je strah da bi moglo doči i do fizičkih obračuna i nasilnog punjenja glasačkih kutija).

Tenzije su počele rasti kada je Državna izborna komisija (DIK) probila zakonske rokove i čak i 24 časa nakon zatvaranja biračkih mjesta, nije izlazila sa preliminarnim rezultatima. Na žalost, bilo je otvorenog pokušaja američkog i drugih ambasadora da fizičkim prisustvom utiču na rad DIK-a, a bilo je i konsultacija članova Komisije u ambasadama. Za narod veoma nepovjerljiv prema strancima, ovo je dolivalo ulje na vatru. Sada kada imamo preliminarne rezultate, stanje nije mirnije i jasnije. VMRO-DPMNE insistira na svojoj pobjedi (koja mu uz glasove DUI obezbeđuje tanku, ali dovoiljnu marginu da formiraju vladu). Zaev govori o padu režima, ali ne kaže koje su neregularnosti na kojima se poziva njihov pravni tim u formalnim prigovorima, ali je dobro da su ovog puta odlučili ići proceduralnim putem, preko prigovora.

Vjerovatno je i VMRO-DPMNE iznenađen da je prošao tako dobro, a Gruevski kao filmski Roki ne samo ostao na nogama uprkos svemu, nego je dobio veći broj glasova od protivnika. Zaev pomalo glumi pobjedničku euforiju.

Mnogi su očekivali da će Gruevski biti teško kažnjen. Težina samopreispitivanja vjerovatno leži više na strani opozicije: zašto nije uspjela stvoriti ujedinjeni opozicioni front, kako je dobila iznenađujuće veliki broj albanskih glasova, a nedovoljan broj od neodlučnih makedonskih glasača koji i dalje ne mogu da oproste kriminalnu privatizaciju i pauperizaciju koju je ova stranka izvela 90-ih, zašto je Šarena revolucija ostala elitistički i nevladin projekat koji nije stigao do običnih građana… Još interesantnije je što se sada krivica za ovo prebacuje na najmlađu stranku Levica, koja se optužuje što je navodno „oduzela” njihove glasače, mada statistika pokazuje da je to nonsens.

Najinteresantnije je u albanskom bloku. Vojni heroj Ahmeti je konačno detroniziran i ponižen, ali ne od albanskih konkurenata, nego od SDSM koju mu je oduzeo glasove. Na prvi pogled, Albanci su pokazali veći demokratski kapacitet, jer je značajan broj preskočio etničku barijeru glasajući za makedonsku stranku; ali ne treba zaboraviti da je ta izborna agenda bila etnizirana – tj. nimalo građanska, a da je bila širena posredstvom vjerskih lidera, u džamijama, uz stranu finansijsku pomoć. Pojavile su se nove stranke, od kojih jednu sačinjavaju „otpadnici” od DPA – lider je čovjek koji je prije nekoliko godina vadio upaljač sa parlamentarne govornice da ilustrira kako će goreti sve ako se ne usvoje albanski zahtjevi. Poseban fenomen i iznenađenje (sa pet mandata) je Besa – stranka miksa etničke i vjerske komponente. Time se unosi dosada neviđena dimenzija u političkom spektru: šerijatska.

Ovakva fragmentacija i taktika SDSM je dovela do toga da Albanci nikada nisu bili predstavljeni sa manje poslanika u nezavisnoj Makedoniji (samo 20-22 podijeljeni na nekoliko stranaka). Ali njihova relativna moć je narasla, jer od nje zavisi formiranje vlade i vladina politika. Ovih dana su pozvani na konsultacije kod Edija Rame, što stvara poseban nemir kod Makedonaca. Računajući na nepopularnost Gruevskog kod Albanaca, i na tijesan rezultat, Zaev pokušava da nametne novi princip (koji ne samo da ne postoji u ustavu, nego je i protivan parlamentarnoj logici): ako se skupe mandati svih stranaka osim onih koji su dati VMRO-DPMNE, onda je to većinski stav građana, pa očekuje da predsjednik ne da mandat za formiranje vlade lideru pobjedničke stranke, nego njemu. Ako se nešto ne promijeni nakon odlučivanju po prigovorima, Ivanov će morati da postupi po ustavu, ali ako Zaev uspije unijeti nemir u redovima poslanika DUI – VMRO-DPMNE bi morao vratiti mandat, i predati ga SDSM.

Govori se da se još u Pržinskim pregovorima razmatrala i opcija o velikoj koaliciji, ili koncentracionoj vladi (ili čak da je to bio plan međunarodne zajednice, slično kao 2001. kada su nametnuli vladu nacionalnog spasa). Prethodno iskustvo sa hibridnim ministarstvima i institucijama formiranim po partijskom ključu govori da eksperiment neće uspjeti i da ta vlada sa glavom meduze neće biti funkcionalna ili reformska.

Analitičari govore i o novim prijevremenim izborima, jer ma ko predvodio vladu neće biti u stanju da upravlja zemljom kako treba, a kriza će se produbljavati. Ne brine najviše formiranje vlade, nego normalizacija odnosa u društvu, jer dvije makedonske stranke su još bliže okršajima nego prije dvije i po godine. Jedna strana novinarka u razgovoru sa mnom je komentarisala: Sada ste na početnoj tački kruga, zašto onda sve ovo u međuvremenu? Mislim da nismo na istoj poziciji: Gore je nego tada.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PANDORA I U SRBIJI – ĆUTANJE NADLEŽNIH: Još jedna „zavera protiv Srbije“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objave o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu, umiješanim u aferu Pandora, pažljivo su prećutane. Tek kad su par dana kasnije  počeli stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je čvrsto stala  u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog

 

Kada je 3. oktobra Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) u saradnji sa partnerima iz 117 zemalja počeo objavljivati procurjela dokumenta o skrivenim offshore poslovanjima svjetskih političara i moćnika vijest je dospjela na naslovnice svih glavnih svjetskih medija. Ono što je nazvano Pandora papiri objavili su i režimski beogradski mediji široko citirajući dokumenta o skrivenim poslovima i imovini bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, jordanske kraljevske porodice, češkog premijera Andreja Babiša i mnogih drugih. RTS, tabloidi i drugi provladini mediji su sa posebnom slašću izvijestili o otkrićima ICIJ-a i crnogorskog MANS-a o trustovima i firmama crnogorskog predsjednika i njegovog sina Blaža Đukanovića koje su sakrili preko Britanskih Djevičanskih Ostrva (BVI). Međutim, slične objave KRIK-a i ICIJ-a o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu su pažljivo prećutane. Tek kad su počeli par dana kasnije stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je na pressu izjavila da „koliko je videla podatke, to je laž ili pogrešna interpretacija, slučajna ili namerna“ time čvrsto stajući u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ona je pozvala nadležne „da reaguju i da istraže“ rekavši da u papirima nema ništa novo na što već ranije nije odgovoreno.

U Pandori se pojavljuje i uticajni biznismen u oblasti energetike Nikola Petrović. On je bivši direktor Elektromreže Srbije (EMS) i kum predsjednika Srbije Aleksandra Vučića čiji poslovi su procvjetali od dolaska Vučićeve Srpske napredne stranke na vlast 2012. godine. Dok je bio direktor EMS-a Petrović je bio vlasnik Arkshore International Ltd. na Britanskim Djevičanskim Ostrvima preko koje je imao otvoren bankovni račun u Švajcarskoj. Firmu nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije iako je to bio dužan uraditi po zakonu. Osim na Karibima, Petrović je osnovao i Fabergé Advisors, offshore firmu sa sjedištem u Luksemburgu. Sakriven iza te firme ušao je u Srbiju u unosne poslove uvoza ljekova, razvoja tehnologije za solarnu energiju i avioprijevoza što je naknadno otkrilo zajedničko istraživanje pariskog Le Mond-a, OCCRP-a i KRIK-a.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

REGION

NA 26. GODIŠNJICU OLUJE: Pretihe poruke mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Činilo se prošle godine da su  stvari pokrenute. Na 25. godišnjicu Oluje u Kninu je bio potpredsjednik Vlade iz srpske manjine Boris Milošević. Premijer Andrej Plenković išao je na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama Oluje u Varivodama, a potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na komemoraciju u Gruborima. Ove godine napravljen je  zastoj

 

Ovih dana blagdani u Hrvatskoj. Prisjeća se susjedna zemlja avgusta 1995. godine kada je u vojno-policijskoj akciji Oluja oslobođen Knin i ostala mjesta u Krajini, i kad je prestala da postoji samoproglašena Republika Srpska Krajina.  „Započevši 4. kolovoza, u ranim jutarnjim satima, akcija Oluja nastavila se oslobađanjem Svetog Roka i više gradova na širem okupiranom području. Petoga kolovoza, točno u podne, na kninskoj tvrđavi zavijorila se dvadesetmetarska hrvatska zastava“, stoji na veb prezentaciji Hrvatskog sabora.

Tri dana kasnije akcija Oluja je završena. Nakon 84 sata.

U  Srbiji početkom avgusta svake godine informativni prilozi u Srbiji puni su opijela za stradale u Oluji.

Nakon prošlogodišnjeg pomena „tuđih stradanja“, malo ko od hrvatskih zvaničnika pominje kolone Srba koji su napustili tu zemlju kao ni to da je proces njihovog povratka dao zanemarljive rezultate. Da novija istorija ipak proganja zvaničnu Hrvatsku pokazao je slučaj iz posljednjih dana jula. Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je prvostepenu presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je bivši pripadnik Hrvatske vojske osuđen na 10 godina zatvora zbog ubistva troje srpskih civila u Lici u avgustu 1995.

Na sajtu Radija Slobodna Evropa je objavljeno: „Prema podacima Državnog odvjetništva, za kaznena djela za vrijeme Oluje i nakon nje – ubojstva, pljačke i palež – osuđeno je 2.380 osoba, međutim oni su suđeni za ‘obične’ zločine, a ne za ratne zločine. Za ratne zločine nad starijim srpskim civilima u danima i tjednima nakon Oluje postoje svega dvije pravomoćne sudske presude, a niz slučajeva još je u sudskom postupku, postupak uopće nije pokrenut ili je postupak vođen, ali nitko nije osuđen za zločine“.

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava došao je do podataka da je tokom i nakon operacije Oluja, ubijeno nekoliko stotina Srba, a više od 200.000 njih je prebjeglo.

U školskim udžbenicima, traju paralelni svjetovi.  U onom za osmi razred osnovnog obrazovanja u Srbiji koji smo pronašli na stranici tamošnjeg Zavoda za udžbenike, uz podatak da je rat u Hrvatskoj okončan akcijama Bljesak i Oluja uz progon preko 200.000 Srba, stoji da je cilj Oluje prema riječima Franja Tuđmana: „Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu s ovih prostora“.

U Hrvatskoj ovako:  „…Preostali dio hrvatskog teritorija pod srpskom okupacijom oslobođen je u kolovozu 1995. u vojno redarstvenoj operaciji Oluja. Pobjeda je omogućila početak povratka prognanika i gospodarskog oporavka te prometno povezivanje Hrvatske“.

Prema popisu iz 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo oko 500.000 Srba. Danas ih je oko 150.000. U Hrvatsku se nakon Oluje vratilo 150.000 Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva koji su protjerani iz toga područja od 1991.

Činilo se prošle godine da su  stvari pokrenute. Na  25. godišnjicu Oluje u Kninu je bio potpredsjednik Vlade iz srpske manjine Boris Milošević. Premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andrej Plenković išao je na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama Oluje u Varivodama, a potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama u Gruborima.

Avgust 2021. U Donjem Skradu gdje je u utorak Srpsko narodno vijeće (SNV) održalo komemoraciju za šestoro ubijenih srpskih civila tokom i nakon Oluje nije bilo predstavnika hrvatske Vlade, a ni srpski predstavnici nijesu išli na središnju državnu proslavu u Kninu.

„Prošle godine je bilo važno. Pravi trenutak je bio lani, kad je Milošević prvi put postao potpredsjednik Vlade i kad je bilo 25 godina i ta simbolika je konzumirana“, izjavio je premijer Andrej Plenković za hrvatski Dnevnik. I Milorad Pupovac predsjenik SDSS-a se složio da ove godine komemoracija neće imati tu vrstu formata.

„Sjećat ćemo se svojeg, a nećemo zaboravljati stradanje drugog”, poručeno je. Potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, te predstavnica Documente Vesna Teršelič posjetili su i obližnje spomen obilježje trojici hrvatskih branitelja. „Želim  da ovo bude dan pomirenja“, istakao je Milošević.

Pupovac upozorava da su komemorativne politike sjećanja pretvorene u neku vrstu ratovanja, bez svijesti da pravi mir može biti postignut promjenom takvih praksi. „Umjesto da slijedimo primjere Francuske i Njemačke, Poljske i Njemačke, Jugoslavije i Njemačke, Jugoslavije i Italije, koje su već 26 godina nakon rata stvarale zajedničku Europu i otvarale prostor prijateljstvima, mi na prostorima bivše Jugoslavije, prije svega na prostorima Hrvatske, Srbije i BiH, i dalje produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i srpsko rukovodstvo 4. avgusta u Busijama kod Batajnice gdje uglavnom žive izbjeglice iz Hrvatske i BiH su obilježili 26. godišnjicu progona Srba iz Hrvatske. Njegov megafon, Aleksandar Vulin ovaj čin je nazvao najvećim etničkim čišćenjem u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Vučić je ranije zahtijevao da svi ministri budu na ovom događaju. „Kome more bude preče od obeležavanja stradanja srpskog naroda, nema potrebe ni da se vraća sa odmora“, poručio je.

Na skupu je poručio da su u srpski identitet ugrađene kolone, ubistva i nečija ideja da Srba više nema u Hrvatskoj, ali i da će pružiti ruku svima koji misle da na ovim prostorima treba živjeti zajedno. Milorad Dodik je Oluju uporedio sa stradanjem biblijskih razmjera i konačnim rješenjem, prenosi portal Nova. Patrijarh Porfirije je pozvao da pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo. „Osveta i mržnja umanjuju onoga koji su opsednuti njima“, rekao je.

Vučić je onih ratnih dana pravio rane, ali odlučne političke korake. Kao poslanik Narodne skupštine Srbije i desna ruka Vojislava Šešelja posjetio je par mjeseci prije Oluje Glinu, u Baniji. I grmio. „Nikada ovde više ustaška vlast neće moći da dođe. Nikada više oružanim putem, nikada više onako kako su namerili”. Usput je optužio Slobodana Miloševića i njegovu garnituru da u saradnji sa stranim silama pokušavaju da se otarase „vekovnih srpskih teritorija u Republici Srpskoj Krajini”.

Vučić sada tuguje nad sudbinom onih koje je sa svojim partijskim šefovioma sokolio  da krenu u boj za veliku Srbiju. Na crti – Karlobag, Karlovac, Virovitica, boj je izgubljen.  Poslije 26 godina krajiške žrtve u Srbiji nemaju status civilnih žrtava rata. U martu 2020. godine, u Srbiji je usvojen Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, ali ni tu žrtve Oluje nisu prepoznate.

Svi pogođeni Olujom danas su nevidljive žrtve za institucije svih zemalja u regionu. Gdje god da žive nemaju materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podršku institucija, navodi se u saopštenju podgoričkog Centra za građansko obrazovanje.

„Srbija se treba izviniti što nije učinkovitija u pronalaženju nestalih”, poručio je u srijedu izaslanik srbijanskog predsjednika za rješavanje problema nestalih s Hrvatskom Veran Matić. On je na konferenciji Oluja, nekažnjeni zločin – proces traženja nestalih sve usporeniji, rekao da prioritet treba da bude potraga za nestalima, a ne za ratnim zločincima.

Nakon 25. godišnjice Oluje za Monitor je  Žarko Puhovski i dao tmurni presjek stanja koji je i danas aktuelan. „Pravi je problem u dugogodišnjem podjednako neukusnom i konstitutivnom trijumfalizmu s hrvatske strane (‘pobjeda čista kao suza!?’), te u podjednako trajnom i neukusnom samooplakivanju sa srpske strane (‘najveće etničko čišćenje u Evropi!?’). Pri tom se hrvatska strana tradicionalno nije obazirala na stotine pobijenih srpskih civila nakon Oluje, a srpska je smatrala posve nevažnom činjenicu da je u jesen 1991, zajedničkim djelovanjem JNA i srpskih dragovoljaca, s trećine hrvatskog teritorija prognano više ljudi no 1995. iz krajinskoga područja. O uzrocima, kontekstu i, ponajprije, o odgovornosti za (sve) žrtve godinama se gotovo nigdje ni riječi nije moglo čuti“, rekao je Puhovski.

So na  ratne rane uspješno dosipa predsjednik Hrvatske.  Zoran Milanović je i  ove godine nastavio sa dijeljenjem odlikovanja spornim figurama ratova devedesetih. Lani je penzionisanom generalu HVO Zlatanu Miji Jeliću, optuženom u BiH za ratne zločine nad bošnjačkim civilima u Mostaru 1993. i 1994. godine, dodijelio priznanje za Specijalnu policiju MUP-a samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Godinu kasnije Milanović   je evo  dodijelio odlikovanja „za postrojbe Hrvatskog vijeća obrane”, i to one  koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima!  Odlikovana Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović, dobila je ime po jednom od ustaških terorista koji su izveli upad u Jugoslaviju kod Bugojna davne 1972. Analitičar Davor Gjenero ukazuje je da ovakve odluke vuku Hrvatsku u ono što je bilo najlošije u Tuđmanovoj političkoj filozofiji.

I na ovakve slučajeve se mogu odnositi riječi Milorada Pupovca da se kod pomirenja ne radi samo o jednom gestu. „Treba stvarati atmosferu, otklanjati se od ratnih politika”.

 

Haški ostali ožiljci

Posebno konfrontirane ocjene u  srpskoj i hrvatskoj javnosti izazivaju presude za zločine. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač su u Hagu prvo jednoglasno proglašeni krivim i osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora. U žalbenom postupku obojica su oslobođeni tijesnom većinom glasova. Tri naspram dva.

Ipak, naglašeno je da su tokom Oluje počinjeni brojni zločini nad srpskim civilima i da se to ne dovodi u pitanje.

U Hrvatskoj posebno ističu, da nijednom od vodećih generala (Veljko Kadijević, Blagoje Adžić) komandanata JNA koja je učestvovala u okupaciji 30 posto hrvatske teritorije nije suđeno u Hagu, niti igdje drugo.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VISOKI PREDSTAVNIK U BIH  PRESJEKAO: Ugroženo pravo na negiranje genocida i veličanje zločinaca 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina na Balkanu. A onda je  Valentin Incko, malo prije odlaska presjekao čvor. U  vrhovima RS to je izazvalo buru

 

U BiH opet vri. U konačnici svog dvanaestogodišnjeg mandata visoki predstavnik u  BiH Valentin Incko je odlučio da nametne zakon o zabrani negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđen pravosnažnom presudom… Negatorima prijete kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina.

„Građani BiH dugo su čekali da njihovi izabrani predstavnici sami zakonski urede ovo veoma ozbiljno pitanje. Međutim, svako nastojanje da se to učini bilo je blokirano”, objašnjava razloge za  akciju Incko.

Usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida i dopuna Krivičnom zakonu predlagani su više puta. Posljednji u nizu neuspješnih pokušaja desio se početkom aprila ove godine, kada su izmjene Krivičnog zakona odbijene udruženim glasovima predstavnika hrvatskih i srpskih stranaka.

Iz RS su se svojski potrudili da ove promjene Zakona svedu na antisrpsko djelovanje Zapada. Tekst Zakona jasno pokazuje znatno širi pravac djelovanja, primjenjiv na sve u BiH. To neće da vidi samo onaj ko ne želi.

 

Kazne će usljed izmjena Krivičnog zakona, snositi i oni koji budu negirali zločine počinjene od strane pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH koji su za takva djela presuđeni. „Još jednom kažem da moja odluka nije protiv nijednog naroda. Ovdje žive tri dobra naroda, nema loših i zato nema kolektivne krivnje”, kazao je Incko za N1.

Srđan Puhalo univerzitetski profesor iz Banja Luke je  podsjetio da je zakonodavstvu Srbije zabranjeno negiranje genocida. „Braćo Srbi iz RS-a, potpišite peticiju, da oborimo ovaj nepravedni zakon u Srbiji”, poručio je. „Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe lica ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vjere, porijekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema takvoj grupi lica ili članu te grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravnosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina – piše u članu 387 ovog zakona kojeg je citirao Puhalo. Kazne su istovjetne kao u Inckovom zakonu.

Na crnoj listi Inckove dopune su i povelje, spomenice, nagrade, imena ulica i trgova… osobama osuđenim pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Biće posla za nadležne institucije i Kristijana Šmita, osmog po redu visokog predstavnika BiH koji na tu funkciju stupa prvog avgusta. Znakovito je danas ćutanje HDZ-a, jednako kao i njihovo ranije dizanje ruku sa kolegama sa srpske strane protiv ovakvog zakona.

Valentin Incko je podsjetio  na iskustva svoje zemlje u suočavanju sa počinjenim zločinima. Nakon II svjetskog rata u Austriji je kažnjeno 14.000 nacista, a 40 osuđenih ratnih zločinaca je strijeljano.

Od zemlje do zemlje se veoma razlikuje odnos prema onima koji negiraju holokaust. U SAD-u pravo na slobodu izražavanja pokriva i pravo na negiranje holokausta. Slično i u Velikoj Britaniji. U velikom dijelu Evrope negiranje holokausta je kažnjivo. U Francuskoj od 1990, Austriji od 1992,  u Belgiji, Luksemburgu, Češkoj i Poljskoj je kažnjivo negiranje istorije, piše Dojče Vele. U Španiji je negiranje holokausta bilo kažnjivo do 1995. da bi Ustavni sud 2007. odlučio da se to kosi sa zakonom o pravu na slobodu mišljenja.

U Njemačkoj se od II svjetskog rata, zakoni prilagođavaju situaciji na terenu.  Njemački zakon je 1994. godine proširen kako bi izričito zabranio poricanje holokausta, nakon što je savezni žalbeni sud ukinuo kaznu ekstremno desničarskom njemačkom političaru koji je organizovao predavanje opisujući ubijanje Jevreja u gasnim komorama u Aušvicu kao podvalu. Od tada su na snazi kazne do pet godina. Novo vrijeme donosi nove izazove. Neonacističke skupine koriste internet za regrutovanje i organizovanje. Njemački kazneni zakon zabranjuje negiranje holokausta i širenje nacističke propagande i putem interneta. To uključuje dijeljenje slika poput svastika, nošenje SS uniforme ili davanje izjava u znak podrške Hitleru. Zakon postavlja i stroga pravila o tome kako kompanije koje stoje iza društvenih medija moraju moderirati i prijavljivati ​​govor mržnje i prijetnje. Ti su zakoni o govoru mržnje pooštreni prošle godine, nakon što su tri teroristička napada krajnje desnice upozorila javnost na porast ekstremizma. Vlasti u Njemačkoj vjeruju da bi fašističke organizacije mogle predstavljati egzistencijalnu prijetnju. Podsjećaju kako je Hitler koristio izborni sistem da bi stekao uticaj dok nije stekao moć u potpunosti ukinuti demokratiju te zemlje.

U regionu – druga priča. Nedugo prije Inckovih intervencija, tzv. međunarodna komisija koju je formirala Vlada RS izašla je sa izvještajem kojim potire već postojeći. Izvještaj komisije koju je predvodio Izraelac Gideon Greif  zaključuje kako se u Srebrenici nije dogodio genocid. Ova Komisija formirana je prije dvije godine sa željom da se van snage stave nalazi Komisije za događaje u i oko Srebrenice od 9. do 19. jula 1995. godine koju je u decembru 2003. takođe formirala Vlada RS. Dodik je izjavio da taj dokument sadrži „lažne podatke“ i da je sastavljen pod pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Pedija Ešdauna.

Nova komisija i izvještaj, po njemu, odražavaju pravo stanje. „Najvažnije u ovom izvještaju je činjenica da se na događaje u Srebrenici ne može primjenjivati termin genocid. Sama ta kvalifikacija genocid, upravo je dio satanizacije koja je vršena prema Srbima“, kaže Dodik.

Mnogi podsjećaju na raniji potpuno drugačiji Dodikov stav. „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“, govorio je javno u Centralnom  dnevniku  2007.

Lider SNSD je posljednjih dana pojačao razne aktivnosti i prijetnje u odbrani RS-a, od zakona o zabrani negiranja genocida i ostalih teških zločina. „Srbi ovo nikada ne smiju da prihvate. Mislim da je ovo zakucan ekser u mrtvački kovčeg BiH. RS je prisiljena da krene u proces disolucije”, govorio je Dodik, pa pokrenuo peticiju protiv izglasanog zakona.

„Dodikov poziv na peticiju svim Srbima nije samo anticivilizacijski čin već ima namjeru masovno potpisanog, vaninstitucionalnog akta prihvatanja počinitelja genocida“, komentarisao je Dodikov potez režiser Dino Mustafić.

Bez obzira na razlike, lideri parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj ipak su se okupili oko Dodika, i ustali protiv zakona koji je propisao Inxko. Dogovorili su bojkot institucija, i udarili kontru Inxkovom djelovanju dopunom Krivičnog zakonika RS-a. Između ostalog, ko RS označi kao agresoraku i genocidnu tvorevinu ili njene narode agresorskim ili genocidnim kazniće se od 5 mjeseci do pet godina. A ko to uradi s namjerom da promijeni ustavno uređenje RS-a njenu cjelovitost ili nezavisnost (baš tako piše nezavisnost) kazna je od 3 do 15 godina.

Dodik nastavlja da se opasno igra vatrom. Najavio je da će se policija RS suprotstaviti državnoj policijskoj službi SIPA, ako bude pokušala da nekoga hapsi u RS, zbog negiranja genocida.

Željko Komšić član predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda za Buku je smireno  poručio: „Ko gubi, ima pravo da se ljuti. Odljutiće se, prije ili kasnije. Biće to u redu”, kazao je Komšić. Bakir Izetbegović je pozvao na smirivanje tenzija.

Analitičar iz Mostara Slavo Kukić smatra da je sve manje onih koji su se spremni zakačiti za priču kako je Inckova odluka uperena protiv srpskog naroda. „Sve više je građana RS-a, Srba posebice, koji vjeruju da je samoproglašeni vožd zarad spašavanja vlastite kože spreman na oltar žrtve prinijeti taj isti narod“. Kukić ukazuje kako se ne treba začuditi ako Dodika i Aleksandar Vučić pusti niz vodu.

Miješane su reakcije službenog Beograda. Aleksandar Vulin je vatrio. Vučić je predočio da nametnute odluke nijesu nikada donosile ništa dobro, ali je poručio da Srbi i Bošnjaci moraju da razgovaraju i grade dobre odnose.

Nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici u crnogorskom parlamentu Vučić je grmio. Sada objašnjava da su „pojedini pripadnici naroda, pravili stvari kojima ne moramo uvek da se ponosimo“. Incko je pozdravio Vučićevu izjavu.

Iz ambasada slične poruke. „Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH početna je tačka za konkretniji razgovor i korake koje treba da poduzmu lokalni akteri u vezi sa praktičnom provedbom”, navode iz Ambasade SAD-a u BiH. Oni naglašavaju da genocid u Srebrenici nije tema za raspravu, nego istorijska činjenica, te da ovi strašni zločini nisu odraz niti osuda cijelog jednog naroda.

U Srebrenici su se nakratko pojavili plakati sa slikama Ratka Mladića, a u Beogradu novi murali srpskog heroja. „Umesto da država Srbija donese zakon o zabrani negiranja genocida, ona i dalje podstiče veličanje ratnih zločinaca, na čelu sa Mladićem. Režim obezbeđuje javni prostor za njihovo slavljenje, ustoličujući ih kao moralne vertikale“, navela je aktivistkinja Staša Zajović.

Sankcionisanje negatora genocida, naglašava Sonja Biserko, je postavljanje temelja za normalizaciju odnosa unutar regiona. „Osim na političare, ona treba da utiče na medije, na obrazovani sistem… Ona će uticati na promenu šireg narativa koji okružuje genocid u Srebrenici“.

Prošlo je više od 25 godina propuštenih šansi za jednu civilizacijsku, zdravorazumsku odluku. Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina.  Incko je presjekao čvor u BiH. Kako god se stvari odvijale, valjalo bi naučiti nešto iz ovog primjera. Crnogorske čvorove moramo razvezivati sami.

 

Između dvije vatre

Za odluku o zakonu u zadnjem minutu svog mandata, Incko kaže da je bio  uslovljen vremenom pravosnažne presude Ratku Mladiću. Mnogi smatraju da je on iskoristio i pogodan trenutak u svjetskoj politici od dolaska Džo Bajdena na čelo SAD-a. I sam visoki predstavnik je istakao važnost novog približavanja Vašingtona, Berlina i Brisela koji garantuju nove dane za BiH. Bijela kuća je pokrenula proceduru potvrđivanja novog američkog ambasadora u BiH Majkla J. Marfija koji u svojoj biografiji ima značajan staž na Balkanu i dobro razumije ovdašnje prilike.

Ima i dejstava u suprotnom pravcu. Rusija i Kina su par dana prije Inckovog zakona u savjetu bezbjednosti UN-a predložile rezoluciju po kojoj bi visokom predstavniku prestao mandat za godinu dana, i bila mu ukinuta bonska ovlašćenja. Rusija i Kina navode da bonska ovlašćenja visokom predstavniku više nisu potrebna „s obzirom na napredak koji su postigle političke stranke”. Stručnjaci ovakve stavove dviju sila tumače kao vrhunski cinizam.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo