Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Na pola puta za neđe

Objavljeno prije

na

Mnogi su, ovih dana, na ovaj ili onaj način obilježili dvije godine od zvaničnog početka gradnje prve, takozvane prioritetne, dionice autoputa Bar – Boljare.

Jednima je to bio povod da se još jednom pohvale i ponove obećanja da će put od Smokovca do Mateševa biti završen u planiranom roku, do 21. maja 2019. godine. Drugi su prebrojavali započete i nezapočete mostove i tunele (pošto završenih još nema) novostvorena radna mjesta, izračunavali oproštene poreze, preračunavali kurs dolar-euro, sve pokušavajući da dokuče da li gradnja ovog dijela autoputa trenutno pomaže ili odmaže crnogorskoj ekonomiji. A treći su, konačno, upozoravali da posao i dalje traje onako kako je započeo – daleko od očiju javnosti i mimo bilo kakve institucionalne kontrole.

Treba napomenuti da se priča o izostanku kontrole tokom gradnje dionice Smokovac – Mateševo ne odnosi na planiranje, projektovanje i stručni nadzor koji se – prema nezvaničnim informacijama koje stižu do nas – obavlja u skladu sa postojećim domaćim i međunarodnim standardima, na nivou koji je, čini se, stručnošću i ozbiljnošću iznenadio i neke od glavnih aktera gradnje prve dionice crnogorskog autoputa.

Možda i zato, ali danas smo u situaciji da – na polovini ugovorenog roka za okončanje ovog posla – još nemamo ni građevinske dozvole za svaki kilometar planiranog puta. Prema najsvježijim podacima izvođaču su izdate dozvole za 12 od ukupno 19 dionica puta čije je ukupna dužina 41 kilometar.

Tako dolazimo do, ipak, neobičnog podatka – ne samo da se u posao čija je početna vrijednost bila veća od 800 miliona eura ušlo bez neophodne dokumentacije, nego bi on mogao biti i okončan bez glavnog projekta. Zato iz opozicije stižu upozorenja da je po sličnom modelu, na osnovu idejnog projekta, građen autoput Tirana – Priština (oko 140 kilometara). I izgrađen je. Samo mu je cijena porasla sa početnih 700 miliona na dvije milijarde eura.

Naši zvaničnici – od kojih svaki za sobom vuče makar tri afere – „odgovorno tvrde” da se slična priča kod nas ne može ponoviti. Ne daju, ipak, da bilo ko r priviri u strogo povjerljive papire i račune. Zbog toga još ne znamo ko je, kako i koliko zaslužan što je tokom prošle godine u gradnju autoputa umjesto očekivanih 150-200 miliona, uloženo nepunih deset. Ove godine, tvrde, stvari idu puno bolje. Prema računicama predočenim iz Ministarstva saobraćaja, za nepunih pet mjeseci 2017. kineska kompanija CRBC fakturisala je nešto više od 40 miliona eura, ili jednu petinu iznosa planiranog za ovogodišnje radove. Doda li se tome da je izvođaču prije dvije godine, avansno, plaćeno 160 miliona, a prošle godine još deset, matematika kazuje kako smo „na pola puta”, za 24 mjeseca gradnje iskoristili tek nešto više od četvrtine planiranog novca. Da li je to dobar znak da će ugovoreni radovi biti završeni u roku.

Na pitanje kako je zadovoljan tempom izvođenja radova, premijer Duško Marković odgovara „Novac se troši u mjeri u kojoj ja očekujem”. Što god da to znači.

Jednako mrtvuljavo stojimo i kada su u pitanju novootvorena radna mjesta. Iz Ministarstva saobraćaja kažu da je, u martu, na gradilištima bilo nešto manje od 1.800 radnika. Približno trećina angažovanih (precizno njih 625) su domaća čeljad. Malo ili puno zaključite sami. Tek, u podgoričkom Parking servisu ima 130 stalno zapošljenih.

Optimizma zato ne manjka. „Sa izdavanjem preostalih građevinskih dozvola i intenziviranjem radova očekuje se znatno povećanje radnika, kako kineskih tako i domaćih”, ubjeđuju iz resornog ministarstva. Bez kontrole i podataka iz „nezavisnih” izvora, ostaje nam samo nada da će tako i biti. Jer, to su naši ljudi. Naš put. I naše pare. Pa ne bi bilo zgodno da se zagube u nekom tunelu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Zločinci i heroji  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet godina od pada Đukanovića, u Crnoj Gori nema mjesta za Slobodana Pejovića. Jer   nema mjesta za istinu o zločinima. Ni onih iz devedesetih, ni drugih. Kamen po kamen u temelje Crne Gore laž i danas  ugrađuje jedinstveni DPS.  I njegovo narodnjačko desno krilo,  sada pod pseudonimom ZBCG

 

 

Datumi. Vatromet za 19. Dan nezavisnosti, uz polupraznu zvaničnu proslavu, i tradicionalno ćutanje pred 33. godišnjicu zločina Deportacija. Dok se prošlost na sve strane pegla i falsifikuje. Prijeteći da nas proguta. Ta laž u koju nas decenijama guraju oni koji vode ovu zemlju. Sa pomagačima.

Više nevladinih organizacija uputilo je ove sedmice apel državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Traže njegovu reakciju zbog sve učestalijeg veličanja četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Kada je Đurišića mitropolit Joanikije nedavno nazvao „velikim junakom nepobjedivog karaktera“, ćutali su i  vlast i institucije. Možda Marković i izda neko prigodno saopštenje. Vidjećemo.

Da nas spasi od istorijskog revizionizma i sačuva antifašističke temelje zemlje ponudio se DPS. Čiji je počasni predsjednik, nepobjedivog karaktera, glavni akter zločina Deportacija. Premijer države čije su policijske službe mjesec dana u proljeće 1992. lovile nedužne ljude, da ih pošalju u smrt. Zbog njihovih imena. Tu su urušeni antifašistički temelji zemlje.

Đukanović je govorio da nije znao. Valjda nije čuo ni da su njegove službe kasnije, u vrijeme dok je čvrstom pesnicom vladao svim institucijama u zemlji, koristeći stare Udbine metode, ali i nove, iz mafijaških sistema u koje su nas u to doba uvrstili, bjesomučno pokušavale da slome Slobodana Pejovića. Hrabrog svjedoka koji je  progovorio o Deportacijama. U vremenu kad je to značilo biti heroj. Čovjeka čija su  ljudskost i hrabrost bile snažnija od mraka režima, o čijoj utrobi čitamo u skaj prepiskama.

Đukanovićev brižljivo sastavljeni partijski podmladak i danas živi u neznanju o prirodi tog  režima. Sjećaju se samo da je počasni predsjednik zaslužan za nezavisnost i ulazak zemlje u NATO. Zato su odbili da Dan nezavisnosti zvanično proslave „sa prisiljenim slavljenicima“, koji sa pozicija vlasti „razgrađuju nezavisnost Crne Gore“.

Naizgled ljuti protivnici, u temelje ove zemlje skupa i predano ugrađuju laž i zločin.  Đukanovićevog ministra policije u vrijeme Deportacija, Pavla Bulatovića, Demokrate, iznikle iz SNP-a,  pokušavaju da pretvore u heroja, tražeći da mu se podigne spomenik. O Bulatovićevoj monografiji, zajedničkom izdanju beogradskog Štampar Makarije i pogoričkog Obodskog slova, u Javnoj ustanovi Kulturno informativni centar Zeta  besjede Matija Bećković i Želidrag Nikćević. I niko ništa, sem nekoliko civilnih organizacija. „Antifašisti“ iz DPS-a ćute. Jer je to zajednički zločin. Jedinstvenog DPS-a. Koji je i danas živ.

RTCG je ove sedmice pustila dokumentarni film Karneval, koji svjedoči o zločinu Deportacija i hrabrosti Slobodana Pejovića. Kao da je Crna Gora bolja od one u kojoj je bilo nezamislivo da javni servis emituje ovaj film. Ili je na djelu još jedno krečenje prošlosti. Autor Karnevala, Šemsudin Radončić, najavio je na društvenim mrežama njegovo emitovanje na javnom servisu. U vrijeme progona Pejovića od strane Đukanovićevog režima, Radončić je napravio i drugi dokumentarni film u kom je od Pejovića pokušao da napravi zločinca, demantujući istovremeno sam sebe. Nije ga sada  pominjao.

Praznike su obilježile i dodjele nagrada. Nikom nije palo na pamet da bi jedna mogla otići Slobodanu Pejoviću. Stvarnom heroju.

Ni pet godina od pada Đukanovića, u Crnoj Gori nema mjesta za Slobodana Pejovića. Jer   nema mjesta za istinu o zločinima. Ni onih iz devedesetih, ni drugih. Kamen po kamen u temelje Crne Gore laž i danas  ugrađuje jedinstveni DPS. I njegovo narodnjačko desno krilo sada pod pseudonimom ZBCG. I dalje živi, predano šminkaju  zločince  u heroje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Glupe ideje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muhamed Alabar je poručio kako svi mogu da se opuste,  on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”. Važno je da ne promašimo temu.   Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naše nevolje su naše vlasti – sadašnje i bivše. I njihove “glupe ideje”. Poput one da u Evropu možemo ući dostojanstveno, a da zaobilazimo evropske standarde

 

 

“Sa nadom i vjerom u zajedničku budućnost spremni smo da damo svoj puni doprinos evropskoj porodici“, poručio je Andrija Mandić u Budimpešti, obraćajući se učesnicima Konferencije predsjednika parlamenata zemalja članica EU.

Bilo im je sigurno  milo to što su čuli. Predsjednik Skupštine Crne Gore  pripomenuo  je “da je naša želja da u EU uđemo uspravljene glave – dostojanstveno, ispunjavajući sve neophodne obaveze, poštujući sve preduslove, pritom i čuvajući svoju istoriju, tradiciju i identitet.“

Dobro je što naš državnik želi da Crna Gora u EU uđe uspravljene glave. Treba onda očekivati preokret.  Kako sada stvari stoje, u Evropu se ušunjavamo.  Ispunjavajući tek ono što nam se dopada, a okrećući glavu od onoga što se vlastima učini kao opasnost.  Po njihove partijske interese, koji se nerijetko  predstavljaju i  kao opasnost po na našu “tradiciju i identitet”.  Mandiću možda  sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu  izgledaju kao  gubljenje dostojanstva.  Ili, recimo,  usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Na čemu EU insistira odavno, za razliku od recimo, Putinove Rusije i Trampovih SAD.  A mi se pravimo mrtvi.

Ta nam je obaveza prema Briselu, eto, nekako, zapela. Resorno Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava pripremilo je Nacrt, a EK još prošlog decembra dala pozitivne ocjene na predloženi tekst.  Uslijedio je susret sa stvarnošću. Ne baš evropskom.

“Tri puta je tekst zakona kandidovan za razmatranje i utvrđivanje na Vladi. Zatražene su dodatne konsultacije, pa je obaveza pomjerena za prvi kvartal ove godine”, kazao je ministar Fatmir Đeka za Radio Slobodna Evropa (RFE) prije skoro tri mjeseca. Od tada, nema naznaka da je Vlada završila svoj posao i prijedlog zakona uputila na izjašnjavanje parlamentu.

Čeka se parlament i da opet razmotri Sporazum sa UAE, a nakon mišljenja Brisela da taj dokument, iako ne sadrži eksplicitne odredbe koje su u suprotnosti sa evropskim pravom, može proizvesti štetu i pravnu i ekonomsku kad se bude primjenjivao. Posebno onim odredbama koje se tiču javnih nabavki i konkurencije. Crnogorsku vlast kao da to ne brine. Važno je da se samo štrikira da posao može da krene.

U međuvremenu, Investitor iz UAE Mohamed Alabar bio je medijski najpropraćeniji govornik na RE:D konferenciji  (Real Estate Developmenta).

Alabar nije jedan od dva velika investitora za koja će vlasti UAE garantovati Vladi Crne Gore, kako bi im ova povjerila projekte u oblasti turizma i razvoja nekretnina – jedan na sjeveru a drugi na jugu države. Koji će biti, unaprijed, prepoznati kao strateški projekti od javnog interesa.

Alabar je na skupu poručio kako svi mogu da se opuste jer on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. I  nema “nijedan jedini” projekat u Crnoj Gori. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”.

Važno je da ne promašimo temu. Biznismen Mohamed Alabar  ima pravo da pokuša da s poslovnim namjerama dođe u našu zemlju. Jednako tako ima puno pravo da odustane.  Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naša nevolja su naši upravljači – sadašnji i bivši. I njihove glupe ideje.

Poput ideje da u Evropu možemo ući dostojanstveno, zaobilazaći evropske standarde i vizije.  Ne kažnjavati zločince i zločine, počinjene u naše ime devedesetih.  Slaviti kao heroje počinioce i autore, masovnih zločina tokom Drugog svjetskog rata. Naposljetku,  kao perjanicu dostojanstvenog evropjestva imati Anadiju Mandića.  Kao takvog.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Interno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja bez zelenog svjetla Brisela. Radićemo to  – interno. Možda i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično. Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa njom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska 

 

 

Crna Gora je spremna da zatvori šest od devet poglavlja do kraja godine, obradovao nas je ove sedmice potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović. Usput optimistično ocjenjujući da nema prepreka da postanemo dio EU do 2028.  Veselje zbog evropske budućnosti koja  čeka iza ugla, trajalo je do naredne Ivanovićeve rečenice.  Upitan da li je realno da zatvorimo tih devet poglavlja do kraja godine, odgovorio je : „Ne možemo da govorimo da li će se to desiti“.   Pa šta onda slavimo, majku mu. 

Za one kojima još nije najjasnije, vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja, bez zelenog svjetla Brisela.  Tako što ćemo ih  zatvarati – interno. 

“Mi sa naše strane možemo da govorimo o našoj tzv. internoj spremnosti za zatvaranje određenih poglavlja”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.  Patent internog zatvaranja poglavlja  prije njega lansirala je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević .  

Ministarka je krajem aprila, pred parlamentarnim Odborom za evropske integracije,  pojasnila da ćemo do kraja godine „interno“ zatvoriti šest poglavlja.  Saopštila  je da su to poglavlja:  3 – Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, 4 – Sloboda kretanja kapitala, 5 – Javne nabavke, 6 – Privredno pravo, 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i Poglavlje 13 – Ribarstvo. 

 Eto. Vlast sada ne mora ni da brine  zbog upozorenja EU  koje je ovih dana crnogorskim vlastima prenijela Marta Kos –  da Sporazumi sa Emiratima mogu posebno biti sporni u oblasti javnih nabavki, kada su u pitanju evropski standardi.  Imaju rješenje. Interno zatvorimo javne  nabavke, pa Brisel kako oće.   

Istom logikom ,  Crna Gora je krajem decembra prošle godine  interno zatvorila i poglavlje 31.  To što ga u stvari nijesmo zatvorili, pošto nas je Hrvatska zakočila, zbog poznatog razloga, nije za veliku brigu. Bitno je da interno napredujemo.   

Možda  i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično.   Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa tom izjavom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska.  

Na izjavu mitropolita kome je ratni zločinac Đurišić junak nepobjedivog karaktera,  do sada nije zucnuo nijedan od visokih crnogorskih zvaničnika i lidera partija vlasti. Ćute Bečić, Joković, ćuti i Milatović. Srećom, ćuti i Andrija Mandić.  

Reagovao je premijer. Kao. Upitan da prokomentariše izjavu mitropolita Joanikija,  Spajić je kazao da u modernoj Crnoj Gori nema mjesta za izjave koje pojačavaju podjele.   

“Treba država da ide naprijed, evropske integracije su ispred nas. Očekujemo pristupanje Evropskoj uniji 2028. godine. Imamo veliki investicioni ciklus ispred nas. Crna Gore je sekularna država pa se u potpunosti zalažem i podržavam odvojenost crkve i države, crkve i politike, crkve i istorije, religije i istorije, religije i politike”, kazao je Spajić.

Ako je Crna Gora zemlja u kojoj ćemo se dijeliti po tome je li Đurišić heroj ili nije, ako je crnogorskom premijeru to, što bi rekli, otvoreno pitanje,  a ostatku vlasti interno zaključena  stvar,  dok su nam glavni antifašisti  Đukanović i njegovi, onda naši interni putokazi označavaju povratak u prošlost.  

Srećan dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.    

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo