Od propasti rimskog carstva, u misaonu vizuru čovječanstva urezano je: sve što je stvorio čovjek ima svoj početak i svoj kraj. Svoje vrijeme. Čovjeku su samodati trenuci u kojima može uliti dah besmrtnosti u tu rijeku prolaznosti. Monitor je ugrabio svoj trenutak

Nema druge tajne. Žeđ za slobodom. To je jedina obnovljiva eneregija koja pokreće Monitor. Od prvoga dana i 35 godina potom. Nema drugog objašnjenja toliko dugog opstanka novine u uslovima koji podrazumijevaju da se ona, takva, ne može ni začeti. Žeđ za slobodom. Jedina pokretna i nepokretna imovina Monitora. Od prvog dana i 35 godina potom. Žeđ za slobodom – to je ono zbog čega su Monitor jednako svojim doživljavali i čitaoci i svi koji su ga stvarali i koji su pomagali da opstane. I prvi, i ovaj broj što izlazi, nastajali su uprkos svemu.

Od propasti rimskog carstva, u misaonu vizuru čovječanstva urezano je: sve što je stvorio čovjek ima svoj početak i svoj kraj. Svoje vrijeme. Čovjeku su samo dati trenuci u kojima može uliti dah besmrtnosti u tu rijeku prolaznosti. Monitor je ugrabio svoj trenutak.

Pošteno je reći, događaji i prilike išli su nam na ruku. U ovih 35 godina stali su vjekovi. Zbili su se događaji koji će obilježiti živote generacija i generacija koje će doći. Raspad domovine, kojoj smo pjevali da je čuvamo postojano. Kao klisurine. Polja smrti. Zločini. Pljačke gigantskih razmjera. Teror očiglednosti zla. Bespomoćnost. Odbijanje većine da vidi tu očiglednost. Pridruživanje zlu – poricanje zla. Zanatski, novinarski, to je bilo lako obraditi. Isuviše lako. Ništavilo se valjalo svuda oko nas u bezbroj odlivaka. Trebalo je samo izdržati tu samoću. Tu neizdrživu samoću. Svjedočiti. I biti pružena ruka.

Čitaoci Monitora, nama nisu bili kupci novine. Važnije od svega bilo nam je to što oni postoje. Što su dio nas. I obrnuto. Našim čitaocima trebao je Monitor, glas potvrde njihove usamljeničke misli i njihove želje da ne okreću glavu od očiglednosti, i da odbiju lagati sebe. Da se suprotstave. Bili smo jedni drugima lijek i inspiracija. Ta terapijska veza Monitora i njegovih čitalaca, čudovišno je iskustvo o kojem javnost 35 godina potom malo zna.

Moć i bogatstvo, ti stari saputnici. Iz bunjišta je nikla tranziciona upravljačka klasa. Pobijedili su najbeskrupulozniji i najbezdušniji. Uštirkali su okovratnike. Nametnuli svoj stil i ukus društvu. Razvili zastave. Raspisali neoročene konkurse za nove ture srećnih robova. Sačinili izdajničke liste. Zanatski nije bilo teško uočiti i tu očiglednost. Trebalo je samo izdržati bijes tvoraca novog poretka, a bogami i njihovih robova, opremljenih zastavama, kao toljagama. Trebalo je biti glas onih čiji glas su htjeli da se ne čuje.

Da. Došlo je vrijeme dokidanja monopola nad informacijama, rekli su tumači poretka globalnih pobjednika. Sajber svijet je svijet beskrajne slobode. I kraj istorije je tu. U stvarnosti, došlo je vrijeme masovnih laži. Proizvodnja govora mržnje, ništavila u svim obiličjima, je demokratizovana. To više nije privilegija upregnutih novinara. To mogu partijske vojske, komšije iz kvarta. Masovnost laži proizvela je masovno nevjerovanje u ljudsku riječ. Koban je to znak. Monitor je odabrao da budi moralnu uspaničenost, obamrlih u mećavi laži.

Došlo je vrijeme u kojem je najvažnije u javnosti stvoriti dojam, imidž. Vrijeme kao stvarnosti. Monitor zalazi iza te prašine. Tamo je stvarnost koju mnogi odbijaju da vide. Tamo su ljudi, koji ne žive u vječitom proljeću. Poraženi.

Bi smjena vlasti. Prva bez krvi u istoriji Crne Gore. Novi su pobjednici datum svog dolaska na vlast metnuli na jarbole kao trenutak – naše slobode. Opako je to znamenje. Kao da se sloboda može nekome dati. Pobjednicima smo obećali – na istom situ sijaćemo im žito kao i njihovim prethodnicima. U doba najviše siline bivših gospodara nadzemlja i podzemlja obećali smo: trajaćemo makar dan duže od njih. I obećali smo: kad naši progonitelji ostanu bez moći, branićemo svako njihovo pravo ako im bude uskraćeno. To dugujemo – sebi.

Naposljetku – Veliki svijet. I ona grozničava nada da ćemo jednom biti dio njega. Ubrzanje vremena donijelo je brzinu gašenja iluzija. Danas Veliki svijet liči na naš devedesetiih. Srebrenica se zove Gaza. Monitor svjedoči i svjedočiće dok ga ima. Zanatski, nije to teško. Treba imati srce da vidiš.

Jednom će neki val odnijeti Monitor. Isteći će njegovo vrijeme. To nam je htjela reći sudbina rimskog carstva. Na vidiku su pravila vladanja po kojima novinarstvo koje sumnja i propituje treba ukinuti. Još i više: zatrijeti mu trag. Samo, dah besmrtnosti, ovu neutoljenu žeđ za slobodom, začetu prije 35 godina, ni jedna oluja razvijati neće.

Esad KOČAN

Ko ne  zna o čemu se radi u potrazi lidera ZBCG za špijunima u civilnom sektoru i medijima, neka se propita među novinarima i civilnim/opozicionim  aktivistima iz Rusije. Mnogi su spas od progona  potražili i u Crnoj Gori

Iz mnoštva velikih i malih problema koje opterećuju naše društvo i državu, stratezi koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) izdvojili su gorući. Treba, vele, hitno predložiti zakon o agentima stranog uticaja, koji bi uredio “funkcionisanje raznih stranih agentura koje pod plaštom nevladinih organizacija pokušavaju da utiču na unutrašnju i spoljnu politiku naše zemlje”.

Više je NVO, zatečeni su  i zgroženi Andrija Mandić, Milan Knežević i njihova ZBCG, “koje sebi daju za pravo da nonšalantno dijele moralne lekcije i etikete gotovo svim političkim, ali i državnim institucijama. Te agenture podmeću, lažu i vode veoma preciznu kampanju za potrebe stranog naručioca za koga rade”.

Sprva je djelovalo kao preuranjena prvoaprilska šala. Na to je ukazivao duhoviti dio saopštenja u kome stoju kako su ovdašnje političke organizacije “zakonom obavezane da svoje finansije učine javnim, a to nije slučaj sa ovim agenturama koje zloupotrebljavaju naziv NVO…”. Ili još duhovitiji: “Naše političko djelovanje je u samoj žiži javnosti i ne postoji jedan argument da radimo za bilo čije interese osim za interese birača i građana Crne Gore”.

Ovo je netačno i formalno (prema propisima) i suštinski (čemu svakodnevno svjedočimo), ali jeste po malo smiješno.

E sad,  upravo zahvaljujući novootkrivenim stranim agentima (mediji su, uz NVO, neodvojiv dio te priče) znamo za sky aplikaciju i njene ovdašnje aktere; za nastavak DPS modela poslovanja u državnim preduzećima – od porodičnog/partijskog zapošljavanja do zloupotreba resursa i novca; za lažne diplome i nekvalifikovane državne funkcionere; sumnjive veze ovdašnjih političara sa licima sa međunarodnih potjernica i crnih lista; prikrivene poslovne veze koje mogu uticati na političke odluke; izborne turiste ali i logističku predizbornu pomoć iz inostranstva…

Pamtimo kako su iz nekadašnjeg DF-a (nijesu bili jedini) podsticali, kadkad i molili, nevladine organizacije i udruženja građana da organizuju proteste, pišu zakone, doprinesu kontroli izbornog procesa… Sve ono što oni i njihovi tadašnji saveznici nijesu mogli ili nijesu umjeli da urade. Tada su bili u opoziciji. Pošto se sa brijega (vlasti) svijet oko sebe drugačije vidi, promijenili su ploču.

Zapamtili su u ZBCG da ni čelnici prethodnih, DPS vlasti, nijesu birali riječi kada je trebalo ocrniti ovdašnje NVO i nenaklonjene medije. Zato su računali i na njihovu podršku. “Mi smo pozvani kao vlast, a ne sumnjamo da ovo isto želi i opozicija”.

Nijesu u ZBCG izmislili toplu vodu. Vladimir Putin prvi je krenuo u borbu protiv NVO i medija – stranih agenata. Zakon uveden 2012. u Rusiji se prvo primijenjivao na NVO koje primaju finansijska sredstva i donacije iz inostranstva. Potom se proširio i na medije, da bi od 2022. i napada na Ukrajinu, kao agenti stranog uticaja zakonom bili prepoznati svi građani i grupe koje iz inostranstva primaju bilo koju količinu novca a objavljuju „štampane, audio, audio-vizuelne ili druge izvještaje i materijale“. Kazna – višegodišnji zatvor i(li) oduzimanje imovine.

Tim su putem, onda, krenule Bjelorusija, Kirgistan, Gruzija, a za njima i članice EU Mađarska i Slovačka. I Milorad Dodik, već neku godinu,u svom entitetu,  razmatra sličnu ideju. Može li se Crna Gora naći u ovom probranom društvu?

Autori ideje o hitnom predlaganju zakona o agetima stranog uticaja, stoluju u državnim institucijama koje su obnovljene i opremljene stranim (uglavnom EU i SAD) donacijama, busaju se budućim projektima koje će, opet, dobrim dijelom finansirati i EU donacije.  Neke grantove ne umiju ni da iskoriste. Ali im smeta kada  taj novac, javno i kroz precizno definisana projektna pravila, pomaže da se razotkriju zolupotrebe vlasti, spriječe štetni “razvojni” projekti ili ojača civilno društvo.

Hitan prijedlog ZBCG odbacili su i njihovi politički saveznici i oponenti. Iskustvo uči da se priča tu neće završiti. Već smo svjedočili jednako nezamislivim idejama koje su, vremenom i (para)političkim kombinacijama, postale normalizovan dio društveno-političke stvarnosti u Crnoj Gori.

Ko ne  zna o čemu se u ovoj potrazi za špijunima radi,  neka se propita među novinarima i civilnim/opozicionim  aktivistima iz Rusije. Mnogi su spas od progona potražili i u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Sa nestrpljenjem čekamo 15. oktobar i naš identitetski snimak. No, tek  započeti popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar  kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti

Krenulo je odbrojavanje. Uprava za statistiku 15. oktobra objaviće  konačne rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova koji se tiču tzv. identitetskih pitanja. Monstat je u utorak aktivirao aplikaciju (softverski program) preko koje građani Crne Gore mogu provjeriti tačnost unosa podataka koje su dali popisivačima prošlog decembra, a tiču se njihove nacionalne i vjerske pripadnosti, odnosno, maternjeg i (ovdašnjeg) jezika kojim se svakodnevno služe.

Mogućnost provjere podataka traje do 7. oktobra, ukoliko se rok ne produži. Neki  opozicioni poslanici su već najavili angažman u pravcu „malog produženja“ perioda  za kontrolu.

U svakom slučaju, da bi provjerili vjerodostojnost vaših podataka u popisnoj bazi neophodno je da ste, uz elementarno poznavanje korišćenja interneta, sačuvali kopiju popisnicu koju su vam popisivači ostavili prošlog decembra. Ko je zaturio – može da se nada kako je sve u najboljem redu. Baš onako kako tvrdi direktor Uprave za statistiku (Monstat) Miroslav Pejović.

Od njega smo u srijedu čuli da je prvog dana korišćenja aplikacije svoje podatke uspiješno provjerilo skoro 13 hiljada popisanih građana koji su, sve skupa, pronašli dvije slovne greške. Nastale su u komunikaciji građana sa popisivačima, a ne tokom prenosa podataka u Monstatovu popisnu bazu. “To nije ni greška, jer su operateri morali unositi onako kako piše na popisnici. Oni ne smiju ništa promijeniti. Nisu bile u pitanju njihove greške, jer su vjerodostojno prenijeli onako kako piše na popisnici, što znači da je možda popisivač to jedno slovo izostavio”, rekao je Pejović.

Veći problem imaju oni koji nijesu popisani – svojom odlukom ili neažurnošću popisivača. Oni ne mogu saznati da li ih je neko, ipak, popisao, mimo njihovog znanja. Zato je, smatra sudski vještak za elektroniku i komunikacije Predrag Boljević, logično rješenje bilo da se bazi za provjeru popisnih podataka pristupa preko jedinstvenog matičnog broja građana. “Matični broj je podatak i veza između različitih evidencija. Ukoliko ima zloupotrebe podataka, softver bi ponudio dva ili tri odgovora, pa bi mogao da se pitam: kako to da je moj matični broj na dvije ili tri lokacije (popisnice)”, kaže Boljević. Političari ćute.

Prvog oktobra održana je 10 sjednica skupštinskog Odbora za  praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, kao i praćenje sprovođenja procesa popisa. „Članovi Odbora su informisani o završnom dijelu procesa sprovođenja popisa u 2023. godini. Takođe, ukazano je i na obavezu koja se odnosi na provjeru unešenih podataka od strane političkih partija, u skladu sa potpisanim Sporazumom“, stoji u saopštenju koje smo citirali uz minimalna (tehnička) skraćenja. Kako je prethodna sjednica Odbora održana prije sedam mjeseci (2. februara), dalo bi se zaključiti da je u pitanju proces za koji domaći političari nijesu zainteresovani.

Znamo, međutim, da nije tako. Treba se zapitati ima li njihova navodna nezainteresovanost kakvu naknadnu političku upotrebnu vrijednost. O kojoj bi obični građani mogli biti obaviješteni tek kada popisni podaci budu ozvaničeni. I kada više ne bude prostora za bilo kakve kontrole, ispravke i(li) korekcije. Već samo za slavlja i osporavanja prezentovanih identitetskih podataka. Ti podaci bi, prema najavama nekih partija vladajuće koalicije, mogli da posluže i kao povod za izmjene Ustava Crne Gore. Ukoliko  brojevi budu na njihovoj strani.

U utorak je počeo Popis poljoprivrede kojim će se, kako navode iz Monstata „prikazati realna slika poljoprivrede u Crnoj Gori i na osnovu kojih će se planirati i donositi odgovarajuće odluke za njen razvoj“.  Da li će? Evo laičke dileme: ulaze li u postojeći stočni fond i krave oboljele od q groznice sa farmi u Danilovgradu i Nikšiću, koje u štalama čekaju da budu uspavane, ali tek kada lokalne i državne vlasti pronađu zakonito i bezbjedno mjesto za njihovo ukopavanje nakon eutanazije? Prema popisnim pravilima, ogovor je potvrdan. Makar svi unaprijed znali da će tako prikupljeni podaci biti suštinski netačni.

Ne samo zato, tek započeti Popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg  popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti.

Zoran RADULOVIĆ