Svetozaru Maroviću se baš ne da. Osim što je jedini ovdašnji funkcioner čijim se porodičnim poslovima bavilo crnogorsko pravosuđe, sada je i jedini čiji su tajni računi u inostranim bankama postali – javna tajna.
MANS I OCCRP objavili su početkom sedmice da Marovićeva supruga Đina u švajcarskoj banci HSBC ima račun na kom je 2006. i 2007. godine imala 3,8 miliona eura. Podaci koje su iznijeli MANS i OCCRP tek su djelić velike afere Swissleaks, koja potresa svijet. Američki centar za istraživačko novinarstvo (ICIJ), u posjedu je liste klijenata te banke, među kojima su brojne poznate ličnosti i funkcioneri širom svijeta.
,,Povjerljivi dokumenti otkrivaju da se na tim računima nalazi preko 100 biliona eura. Oni pružaju rijedak uvid u unutrašnjost super-tajnog švicarskog bankarskog ustrojstva”, navodi ICIJ.
Dokumenti, čije je povjerljive informacije dobrim dijelom ICIJ plasirao preko francuskog lista Le Monde, pokazuju da je ta švajcarska banka u poslovanju sa klijentima napravila čitav spektar nezakonitosti. Posebno, sumnja se da je utajen porez za stotine miliona dolara. ,,Tajni dokumenti otkrivaju da je globalni bankarski div HSBC profitirao od poslovanja s oružjem dilera , diktatora, trgovaca krvavim dijamantima i drugim međunarodnim odmetnicima”, konstatuje ICIJ.
Račun supruge Svetozara Marovića, Đine Marović, prema tim podacima otvoren je 6. februara 1998. godine. Pristup računu imali su Svetozar Marović i njegov tada još maloljetni sin Miloš. ,,Iako je redovno podnosio izvještaje o svom imovnom stanju, Svetozar Marović nikada nije prijavio da ima račun u HSBC banci, a kamoli novčane iznose na njemu”, navode MANS I OCCRP u svom istraživanju. Izračunato je u da bi Marovićima trebalo 140 godina da od prijavljenih prihoda uštede taj novac.
MANS je podnio krivičnu prijavu tužilaštvu protiv Svetozara Marovića, njegove supruge i sina zbog, kako se navodi u prijavi, osnovane sumnje da su izvršili više težih krivičnih djela, uključujući i krivična djela sa elementima korupcije.
Državni tužilac Ivica Stanković saopštio je da se tužilaštvo prema ovom slučaju odnosi ,,maksimalno odgovorno” i da je dokumentaciju uputio Odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina. ,,Vrhovni državni tužilac je Specijalnog tužioca uputio na sprovođenje izviđaja u ovom slučaju”, navodi se u saopštenju.
Sve su prilike da će ova afera otkriti samo dio Marovićevog i tek djelić novca koji su sredinom devedesetih godina moćnici iznosili iz zemlje, da bi završio na tajnim računima.
Miranda Patrucić, novinarka koja je objavila priču saoštila je TV Vijestima da na listi klijenata HSBC banke ima još desetak osoba iz Crne Gore, ali da njihova imena nijesu objavljena jer za sada nije utvrđeno da je to u javnom interesu. ,,Imati račun u švajcarskoj banci nije samo po sebi krivično djelo”, podsjetila je.
Vrlo vjerovatno da se među preostalih devet imena neće pojaviti ime nekog od drugih visokih crnogorskih zvaničnika. Novac crnogorskog vrha iz duvanskih godina na nekim je drugim mjestima. Marović prosto nije imao sreće.
A baš ovako kao što Marović danas saopštava da su neistinite objavljene informacije o računu u HSBC banci, i najavljuje tužbe, tako je o optužbama da ima tajne račune sa ogromnim svotama novca od duvanskog posla, govorio i premijer Milo Đukanović pred skupštinskom Komisijom za ispitivanje pisanja hrvatskog Nacionala 2001.
Đukanović je između ostalog tada saopštio Komisiji: ,,Radi se o golim neistinama, izmišljotinama i podmetanjima, sračunatim na moju moralnu i političku diskreditaciju”. Kazao je da se nikada nije bavio biznisom, ni prije, ni poslije ulaska u politiku, da nije ničiji poslovni partner i da ni po kojem osnovu nije i ne može biti djelilac kakve dobiti.
Konačno je i ustvrdio: ,,Nemam nikakvih tajnih računa, ni u zemlji, niti u inostranstvu.”
Skupštinska komisija pokušala je da provjeri podatke sa kojima je tada raspolagala – da Đukanović posjeduje tri tajna računa: u USB banci u Zugu, gdje je gotovina bila deponirana na ime anonimnog društva, ali je Đukanović navodno bio jedini ovlašćen da raspolaže novcem, drugi račun navodno je bio u štedionici Atlanic Vermongsver Njaltung u Cirihu, a treći u banci BSI, gdje je pod šifrom Nume, prema podacima u posjedu Skupštine, u dosijeu banke bio deponiran Ðukanovićev potpis zajedno s kopijom njegovog pasoša. Ti računi su navodno naprasno zatvoreni nakon pisanja Nacionala. U snimljenim i objavljenim telefonskim razgovorima Dušanke Jeknić, jedne od osumnjičenih na italijanskoj optužnici, pominjali su se konkretni detalji o zatvaranju tih računa.
Ti navodi mogli su biti provjereni kod švajcarkskog javnog tužitelja Valentina Roschashera. Skupština, iako je pokušala, nije uspjela da ih provjeri. U odgovoru državnog tužioca Švajcarske pisalo je ,,da Crnogorska parlamentarna istražna komisija nije krivični pravosudni organ, koji sprovodi krivični postupak, te da se u postupku Crnogorske parlamentarne istražne komisije ne može pružiti pravna pomoć”. Istovremeno, nijedan nadležni državni organ Crne Gore nikada nije reagovao, niti je od tužilaštva Lihtenštajna i tužioca Švajcarske tražio provjeru podataka o postojanju tajnih računa.
Zagrebački Nacional pisao je tada da je Svetozar Marović mjesečno tokom devedesetih dobijao 100 hiljada maraka od šverca duvana. To nikada nije dokazano. Ukoliko je tačno, suma od 3,8 miliona eura u HSBC banci je samo njegova jednogodišnja zarada.
Nekoliko godina kasnije, opet su u centar pažnje došli Đukanovićevi milioni vani. Italijanska agencija ANSA objavila je u februaru 2004. godine da italijanski istražni organi imaju potvrdu da se na račune crnogorskih građana na Kipru slilo oko hiljadu milijardi lira, odnosno više od 500 miliona eura, zarađenih, izvještavala je ANSA, najvjerovatnije od šverca cigareta.
ANSA je tada objavila da Direkcija za borbu protiv mafije iz Barija smatra da je riječ o novcu prikupljenom za tri godine krijumčarenja. Uprkos činjenici da nijedan od računa ne glasi na ime crnogorskog premijera, pozivajući se na svoje izvore italijanska agencija je tih pola milijarde eura dovodila u vezu sa Đukanovićem. Novinar italijanske agencije Roberto Buonavolja tvrdio je da su vlasnici računa osobe od povjerenja Đukanovića, ali nije naveo njihova imena.
,,Zahvaljujući do sada sakupljenim podacima iz policijske i sudske istrage, kao i svjedočenju biznismena Srećka Kestnera, datog tužiocu Šelziju, otkriveni novac mogao bi biti povezan sa Đukanovićem i njegovim poslovnim partnerom Stankom Subotićem”, izvještavala je ANSA.
U svom arogantnom maniru Đukanović je ne samo negirao te navode, nego je italijanskog novinara nazvao ,,lažovom kome vjeruju glupani”.
Slično je odgovorio i kada su ga novinari pitali o optužbama koje je na njegov račun iznio njegov nekada blizak prijatelj Ratko Knežević, nekadašnji šef crnogorske misije u SAD. ,,Gluposti nikada ne komentarišem”, prokomentarisao je kratko Đukanović.
Knežević je više puta govorio o Đukanovićevim tajnim računima. Podsjetio je da je samo u 1999. i 2000. godini, preko računa firmi Codex iz Lihtenštajna i Dulwich sa Kipra, ,,oprano” oko 2,3 milijarde njemačkih maraka. Za ove firme istražitelji iz Barija sumnjali su da su ih kontrolisali upravo Đukanović i Subotić, a to su i dokumentovali u dijelu optužnice u Bariju
Prema optužnici novac je po prenosu na Kipar prebacivan na račune nekoliko firmi. Prema optužnici , lično je Subotić funkcionerima banke davao naloge o uplatama. Tako je najviše novca prebačeno na firme koje se i vezuju za njega: Codeks Limited, Maluk Limited, Dulwich, ali i na firme: Fan rik trejding, Seita, R.Y. Rejnols, Austria Tabak Skandinavia i Tvornice duhana Rovinj.
,,Koliko sam shvatio iz razgovora sa novinarom italijanskog Espresa i američkog Centra za javni integritet Leom Sistijem, italijanski istražitelji iz Barija smatraju da je račun firme Codex u Lihtenštajnu bio pod direktnom kontrolom gospodina Đukanovića”, saopštio je Knežević. ,,Ako ste pratili nedavnu javnu polemiku Caneta Subotića sa Aleksandrom Tijanićem, stigla je i ‘potvrda’ da je Tijanićev honorar za rad na Trećem kanalu Televizije Crne Gore došao sa tog računa”, tvrdio je on.
Velike sume novca dobijene od krijumčara cigareta su odnošene, kako se dodaje u izvještaju Regionalne direkcije za borbu protiv mafije, na bankarske račune Švajcarske, Monaka i Kipra.
Jedno vrijeme, prema inostranim optužnicama, većina novca od sumnjivih poslova nalazila se van Crne Gore na tajnim računima u Švajcarskoj, Lihtenštajnu, Kipru i drugim zemljama. Onda je, po svemu sudeći, dio toga vraćen u Crnu Goru, preko privatizacija i nekretnina. Čitav je niz sumnjivih privatizacija gdje se sumnjalo da se u stvari legalizuje novac od duvana.
Kada je nedavno Monitor objavio kako je of šor kompanija Weripo consulting Inc, koju zastupa saradnica Stanka Subotića Olivera Ilinčić , ponudila nedavno NLB Montenegro banci milion eura da otkupi dugovanja podgoričke kompanije Planet, povezane sa ministrom uređenja prostora Branimirom Gvozdenovićem, Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, upozorio je da već duže postoji trend da se preko of-šor kompanija i sumnjivih fondova otkupljuju vrijedne nekretnine pod hipotekama banaka i pomaže bankrotiranim i prezaduženim crnogorskim biznismenima.
,,Ogroman novac, koji je vrh režima i mafije stekao od nelegalnih švercerskih aktivnosti, korupcije i narko biznisa godinama je dislociran na račune of-šor firmi širom svijeta. Najnoviji trendovi u reformama regulative of-šor rajeva primoravaju te zemlje da se otvaraju prema istražnim i poreskim organima, zbog čega je vrhu crnogorskog režima i mafije sve rizičnije poslovanje preko tih firmi”, kazao je on tada.
Tajne ipak cure.
Rašidovi milioni i švajcarski računi
Američki ICIJ objavio je da u HSBC banci tajni račun ima i Palestinac Muhamed Rašid, poslovni saradnik premijera Mila Đukanovića. Rašid je bivši finansijski savjetnik Jasera Arafata, za kojim je raspisana međunarodna potjernica, a aktuelne palestinske vlasti sumnjiče za višemilionsku pronevjeru i kriminalne novčane transakcije. Prema podacima ICIJ Rašid u švajcarskoj banci posjeduje račun na kom se nalazi 31 milion dolara. Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve banke 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrolisano da raste i tone istovremeno. Dok su Rašida procesuirale palestinske vlasti, u banci Đukanovića njegove firme su podigle 12,8 miliona eura. Monitor je prvi objavio da je Rašid u direktnim poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem ne samo preko bankarskih transakcija. Direktorica Đukanovićeve kompanije Prajmari invest (Primary invest) Dragica Mrvaljević istovremeno je bila i direktorica firme Muhameda Rašida, Monte Mena investment. Ta firma je osnovana u Crnoj Gori 2007, baš kada je Rašid podigao milionske kredite. Prije ovoga Mrvaljevićeva je bila sekretar u nikšićkom AD Napredak, firmi koja je sada obrisana. Rašid je u Crnoj Gori najavljivao i ogromne investicije koje nije realizovao poput ,,turističkog kompleksa koji bi Crnu Goru pretvorio u Monte Karlo”- hotel sa 220 soba, 23 vile, kazinom, mega jaht klubom, spa i tržnim centrom, restoranima”, na Skočiđevojci nadomak Svetog Stefana.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice