DANAS, SJUTRA
Naopaki znak
Crna Gora je zemlja neukroćenih brda i plaža uništenih divljom gradnjom, svjetski poznata kao sklonište mafijaških bosova, carstvo kriminala, sumnjivih novčanih transakcija i političara koji gaze zakon i pravdu. Ovu mrlju na dobru evropsku priču nije prosula organizovana kriminalna grupa iz Monitora i Vijesti i nepatriotska opozicija. U samo nekoliko sedmica vrhovi svjetskog novinarstva Njujorker, Ekonomist, Fajnanšal tajms o našoj zemlji pišu kao domaći izdajnici. Milioni potrošeni na lobiste nijesu mogli zaustaviti izvještavanja medija u Londonu i Njujorku o planetarnom bosu Darku Šariću, nerazriješenim ubistvima, crnogorskoj vezi u procesima u Beogradu i Zagrebu, ruiniranoj ekonomiji, policiji koja ne sarađuje sa kolegama u regionu…
Njujorker, ikona američkog elitnog novinarstva, čak na 19 strana piše o gangu Pink Panter, noćnoj mori draguljara od Tokija do Njujorka. U grupi su odabrani momci, generacija vrhunskih lopova školovanih po cetinjskim i podgoričkim ulicama u mračnim vremenima ratova i otimačine. Panteri napolju operišu, a u domovini odmaraju od poslova i Interpolovih potjernica, jer se, poznato, u Crnoj Gori samo sitne ribe love.
I naša dva premijera – Šinavatra i Đukanović – su u fokusu svjetskih medija. Prvog, kažu, crnogorsko državljanstvo štiti od pravde na Tajlandu, čijom revolucijom rukovodi sa gradilišta na Svetom Stefanu. Drugog imunitet spašava od procesa u Italiji, dok ga na vlasti dvije decenije održavaju korumpirani aparat i obezglavljeni podanici.
Dugo je Đukanović uspijevao da drži stvari pod kontrolom. Unutra je konstruisao naopaki sistem, a napolju se predstavljao kao primjer. Sopstvene mane prikrivao je tuđom nesrećom – razbijenom Bosnom, slabim Kosovom, Srbijom nespremnom da se suoči sa Srebrenicom i Mladićem. Zapadu je bio saveznik oko širenja NATO i drugih strateških planova.
Onda je nešto puklo i loše stvari su isplivale kao smeće po Skadarskom jezeru, kad su se povukle poplave. Prema informacijama Monitora, više evropskih političara Đukanovića bi rado poslalo u političku penziju. Navodno, o njegovom su povlačenju ovih dana predstavnici dvije velike evropske zemlje razgovarali sa saveznicima iz Vašingtona. Više je scenarija u igri, kako bi se crnogorski vođa privolio da odstupi, što je najavio još koncem prošle godine.
Navodno, Đukanoviću se nude garancije – neka vrsta amnestije za naopake poslove. Pominje se i pozicija u međunarodnim korporacijama, od kojih je jedna vezana za proizvodnju struje. Đukanovićev vjerni saveznik je i dalje italijanski premijer Berluskoni, sa kojim se planiraju veliki energetski projekti u Crnoj Gori, pogubni po našu prirodu i ekonomiju.
Špekuliše se i o mogućim nasljednicima. Poznata je priča o Lukšiću, ali sve se više i u međunarodnim krugovima kao alternativa u DPS-u nameće Filip Vujanović. Lokalni izbori značajni su kao neka vrsta mjerenja snage združene opozicije, koliko bi mogla da poremeti Đukanovićeve planove o uspostavljanju namjesništva. Kao mogućnost da pomognu promjene nameću se i neke ličnosti koje nijesu partijski angažovane.
Da je Đukanovićeva pozicija na međunarodnom planu znatno oslabila, potvrđuju
izjave evropskih zvaničnika, mnogo oštrije nego ranije. Ni izvještaj EU o stanju ljudskih prava u svijetu, koji je početkom sedmice u Briselu predstavila Katrin Ešton, nije prijatan. Navodi se da u Crnoj Gori fali slobode medija i vladavine prava, traži se jačanje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Tovari iz Kolumbije su postali preteški, a naše kriminalne grupe toliko jake da su prijetnja za bezbjednost. Što je najgore, veze tih grupa sa zvaničnicima su transparentne. O tome ne svjedoče samo Đukanovićeva prijateljstva sa Subotićem i Mićunovićem. Čuli ste kako predsjednik Pljevalja štiti Šarića.
A mi mislili da od Petrovića, Ade i vina pravimo znak po kome će nas poznavati. Nema od toga posla: Đukanovićeva zemlja je brendirana i trebaće generacije udarnički da rade da pečat sramote speru. Zadugo, i kad premijer ode, kada se kaže Crna Gora asocijacije će biti mračne – zemlja nekažnjenih zločina i naroda na ivici apatije koji je decenijama trpio ponižavajuću vlast i plašio se promjene.
Milka TADIĆ MIJOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Sistem i nasilje

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima. A oni su i dalje – tu
: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.
Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu činjenicu da je jedan od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.
Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole. Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.
Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.
Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.
Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.
Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da čuvaju od nasilja.
Ne ide.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Ko će to da plati

Oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo bi pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca
Ne treba biti vidovit da bi sa sigurnošću predvidjeli kako se u Crnoj Gori ne može računati na političku, pravnu, ekonomsku ili neku sličnu vrstu predvidivosti.
Kad se povećaju zarade u javnom zdravstvu – produže se termini zakazivanja i redovi pacijenata koji čekaju na zdravstvene usluge. Država izmiri dugove Fonda za zdravstvo – poveća se broj lijekova koji nedostaju u bolnicama i apotekama. Kad pada snijeg na sjeveru, djeca ne idu u školu (Pljevlja). Kiše na jugu povod je da nema vode za piće (Podgorica). Spremamo se za predsjedničke, a glasanje na lokalnim izborima u Šavniku još nije završeno. Ulazimo u treću godinu javne polemike o navodno nezakonitom državnom zaduženju s kraja 2020, a nadležni još ćute. Premijer objašnjava kako nam nikada nije bilo bolje, dok njegova vlada priprema naplatu kriznog poreza. Retroaktivno.
„Nema namjere za povećanje postojećih poreskih opterećenja, ali ima za intenziviranje saradnje i otvoreniji dijalog između Vlade i poslovne zajednice”, poručio je prošlog ljeta ministar finansija Aleksandar Damjanović. Novo, značajno povećanje zarada u javnom sektoru izgledalo je kao signal da su državne finansije „pod kontrolom”, i pored potrebe za novim zaduženjima. A da privreda, tzv. realni sektor koji dominantno puni državnu kasu, može da se posveti svom razvoju/opstanku.
Onda je, krajem februara, Vlada na javnu raspravu stavila nacrt zakona o solidarnom doprinosu koji predviđa da sve kompanije sa godišnjim prometom (prometom a ne profitom) većim od pet miliona ove i naredne godine plaćaju porez na ekstraprofit, u iznosu trećine dobiti koja je veća od četvorogodišnjeg prosjeka uvećanog za 20 odsto. Ovdašnje kompanije sada plaćaju porez na dobit od devet do 15 odsto. Prema prvim nezvaničnim računicama, oko 300 preduzeća bi se moglo naći na popisu obveznika novog poreza.
Iz Vlade se baš i nijesu potrudili da ponude detaljnije podatke i tako podstaknu najavljenu javnu raspravu koja će se, vjerovatno slučajno, poklopiti sa kampanjom za predsjedničke izbore (izbori su 19. a rasprava završava 20. marta). Tako iz saopštenja Ministarstva finansija saznajemo da su, „i pored negativnih uslova poslovanja” prošle godine u Crnoj Gori „neki” privredni subjekti uvećali dobit, a da je rast profita primjetan „kod različitih djelatnosti”. Zato su u Vladi došli na ideju da kompanije „koje su tokom ekonomske krize stekle dodatnu dobit, zahvaljujući Vladinim mjerama u vidu brojnih podsticaja, sada pokažu solidarnost i da bi se teret krize ravnomjerno rasporedio i omogućilo Vladi da kreira nove pakete pomoći građanima”. Računica o iznosu koji bi državna kasa mogla prihodovati po osnovu novog poreza nije nam prezentovana. Pa nagađamo da li je napravljena.
Nema sumnje da bi oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca. Nakon što je pred njih, podizanjem zarada u javnom sektoru, postavila još jedan ozbiljan poslovni izazov. I po cijenu da i taj trošak, u konačnom, obveznici novog poreza prebace na račun svojih potrošača (tu su banke, telekomunikacione kompanije, trgovački lanci i veledistributeri, energetski sektor…).
Tek čekamo odgovor privrede na najavu novog oporezivanja onih koji, u postojećim uslovima, ostvaruju profit. Da to nije lako svjedoči skoro 20.000 preduzeća koja su u blokadi, sa dugom od približno milijardu eura. Radnicima, državi i poslovnim partnerima. Od kojih će se makar neki naći na popisu obveznika solidarnog doprinosa.
Za sada, stigla je reakcija Američke privredne komore u Crnoj Gori. „Vanredni porez predstavlja nedopustivo opterećenje i svojevrsno kažnjavanje uspješnih”, poručili su. „Opravdano se nameće zaključak da se nedovoljno vodi računa o dalekosežnim posljedicama za poslovnu zajednicu i ekonomiju uopšte, a nametanje novih izdataka samo sankcioniše uspješne kompanije koje regularno vode tržišnu utakmicu”.
Očekujemo izjašnjenje privrednika „sa prve linije fronta”. Dok njihovi radnici strahuju da bi mogli postati uzgredna šteta solidarnog doprinosa.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Čudo neviđeno

Na pismo Zdravka Krivokapića, da odlazi iz politike, javnost nije baš burno reagovala. Zamislite da nam oproštajno pismo napiše predsjednik Đukanović. Uh. Ili da je Krivokapić ovo pismo napisao dok je bio premijer
Bivši premijer Zdravko Krivokapić obavijestio je ove sedmice javnost da se povlači iz politike i vraća profesuri. Krivokapić je nedavno najavio osnivanje Demohrišćanske stranke, skupa sa Dejanom Vukšićem, direktorom ANB-a u vrijeme njegove Vlade. Sada, međutim kaže da se povlači „jer u crnogorskoj politici preovlađuju laž i interesne sfere“. Dodatno, kazao je, nije međunarodno podoban jer „nije čovjek na koga se može uticati“.
U otvorenom pismu, Krivokapić je javnost podsjetio da su se u njegovo doba desile neke krucijalne promjene: „Crkva je zakonski zaštićena, životni standard podignut na mnogo veći nivo…“. Zaboravio je samo da doda da se u njegovo doba partijska pripadnost DPS-u, kao ulaznica u državnu upravu, zamijenila pripadnošću Crkvi, tačnije Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zbog čega u stvari i nije bilo krucijalnih promjena poslije avgusta 2020. No dobro sad.
Na Krivokapićevo pismo, javnost nije baš burno reagovala. Gotovo i da nije uopšte. Možda i zbog toga što se ovdje odlazi iz politike, ali ne sa funkcije. E to bi već bila vijest. Čudo neviđeno. Zamislite da nam predsjednik Đukanović napiše takvo pismo. Uh. Ili da je recimo Krivokapić ovakvo pismo napisao dok je bio premijer. Tada je međutim govorio „neću napustiti funkciju dok me ne smijene“. Nepisano pravilo crnogorskih vladara. Ostaju do zadnje. A šta će, uvijek ima još nešto važno za zemlju da se uradi.
Premijer Abazović, recimo, mjesecima nakon što mu je oborena Vlada, ima još brdo posla da uradi. Ne patiše. Borba protiv mafije, građevinske, šumarske, pa raznorazna vraćanja državnih kompanija u ruke naroda, svemirski program Crne Gore, popis… Ma idi. Doduše, moguće da je smetnuo s uma da se u godini popisa ne mogu održati vanredni parlamentarni izbori, nakon kojih bi valjda konačno dobili vladu u punom mandatu. No dobro, Abazović se svakako ponaša kao da je premijer u punom mandatu. Niko ne može ni da primijeti da imamo tehničku Vladu.
Đukanović se još ne oglašava. Njegovi javljaju da ćemo do ponedeljka saznati hoće li se on ili Ivan Vuković kandidovati za predsjednika Crne Gore. Vagaju. Nije lako.
A i gdje bi Đukanović nakon funkcije. U profesuru ne može. A ni natrag u pripravnike. Dobro, ima on neke of-šor silne firme po inostranstvu, ali i sam se skoro požali, da ne rade. Centa preko njih prenio nije. Bog sami zna kako je dospio na onu Forbsovu listu najbogatijih vladara svijeta. A onda, opet, i sam zna, koliko mu je valjao imunitet državničke funkcije, u vrijeme međunarodne istrage šverca cigara. A istraga ne fali.
A opet, ne bi valjalo da posle avgusta, izgubi i ove izbore. Kakve su mu šanse, znaćemo u ponedeljak. Čekamo pismo.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo