REGION
NOVA OTKRIĆA O UBISTVU VLASNIKA DNEVNOG TELEGRAFA: Direktor Politike naručio tekst “Ćuruvija dočekao bombe”?

Srbija je još zarobljenik 1990-ih godina, makar što se tiče medija. To su pokazala i dva najnovija ovonedjeljna slučaja. Prvi su otkrića o ubistvu novinara Slavka Ćuruvije u Beogradu 1999. godine, a drugi ostavka glavne i odgovorne urednice Politika Ljiljane Smajlović, njen drugi odlazak sa čela najstarijeg djelujućeg dnevnog lista na Balkanu.
Tekst za koji se smatra da je najavio ubistvo Slavka Ćuruvije, novinara i vlasnika Dnevnog telegrafa, naručio je 1999. tadašnji direktor Politike Dragan Hadži Antić, naveo je u svjedočenju pred sudom bivši urednik Politike ekspres u kojoj je objavljen napis. Đorđe Martić, nekadašnji glavni i odgovorni urednik Politike ekspres u kojoj je objavljen komentar „Ćuruvija dočekao bombe”, naveo je da je sa Draganom Hadži Antićem dogovoreno da se napiše tekst o onima koji podržavaju NATO bombardovanje. Prema Martićevim riječima, direktor Politike je napomenuo da ne bi bilo loše da se podsjeti na na činjenicu da je Ćuruvija tražio bombardovanje zemlje.
Dragan Hadži Antić nije prisustvovao suđenju zbog zdravstvenih problema. U kratkoj telefonskoj izjavi rekao je za Radio slobodna Evropa da će sve što ima da kaže reći u svom svjedočenju.
Na suđenju je govorio i Miroslav Marković, autor spornog komentara u Politici ekspres. Izjavio je da mu je tadašnji glavni urednik sugerisao da pomene vlasnika Dnevnog telegrafa, a da sa Mirjanom Marković nije imao nikakve kontakte.
U tekstu Ćuruvija dočekao bombe – udžbeničkom primjeru huškačkog teksta koji treba da iscrta metu na čelima “izdajnika” – autor se poziva na izjavu supruge tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića o tome da joj je „vlasnik jednog beogradskog dnevnog lista rekao da podržava Sjedinjene Američke Države u njihovoj želji da bombarduju Srbiju i da će bombardovanje Srbe naučiti pameti”.
„Reč je, dabome, o Slavku Ćuruviji, koji je preko ‘svog’ lista Dnevni telegraf učinio zaista sve što je ‘bilo potrebno’ kako bi se ‘demokratskom Zapadu’, a i ‘zabludelim Srbima’, objasnio kako treba da se ‘dozovu pameti’ i okrenu se budućnosti koja je, jasno, ‘na Zapadu’. Kada je potom taj isti ‘slobodar’ Ćuruvija došao pod udar Zakona o informisanju, ali i pod udar drugih zakona zemlje u kojoj živi, skoro da je do samog Klintona stigao vapaj za pomoć protiv ‘diktature u Srbiji'”, napisao je Marković i završio tekst sljedećim riječima:
„Danas kada te željno očekivane i prizivane bombe ubijaju Srbiju, izdajnici ćute. Ako čekaju da Srbi i Srbija budu pokoreni, uzalud čekaju. A, ako su se nadali da će njihova izdaja biti zaboravljena, uzalud su se nadali.”
Slavko Ćuruvija je ubijen je 11. aprila 1999. ispred zgrade u kojoj je stanovao, a za njegovo ubistvo Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti tadašnjeg načelnika Državne bezbjednosti Radomira Markovića, ondašnjeg načelnika beogradskog centra DB Milana Radonjića i bivšeg glavnog inspektora Druge uprave DB Ratka Romića. Kao izvršilac ubistva optužen je bivši pripadnik rezervnog sastava RDB Milan Kurak, koji je u bjekstvu.
Pravnici su podijeljeni oko pitanja može li bivši direktor državne medijske kuće i kućni prijatelj bračnog para Milošević biti putokaz ka otkrivanju nalogodavaca ubistva za koje su optuženi bivši rukovodioci Službe državne bezbjednosti.
Zastupnik porodice Ćuruvija Slobodan Ružić rekao je da je jasna veza između ubistva Ćuruvije i medijske hajke koja je prethodila. “Ovaj tekst je bio medijska priprema za ubistvo Slavka Ćuruvije”, smatra Ružić.
Advokat Božo Prelević, međutim, smatra da je na sudu teško dokazati vezu između naručenog teksta i ubistva Ćuruvije. „Nesumnjivo da se zna ko je naručilac i da se radi o supruzi predsjednika Miloševića. Samo, za to ne postoji nijedan dokaz”.
Suđenje za ubistvo Slavka Ćuruvije počelo je aprila prošle godine, dakle deceniju i po poslije ubistva, a do sada su ispitani pripadnici Službe državne bezbjednosti. Bivši zamjenik načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala MUP Srbije Dragan Karleuša rekao je 2013. da je istraga o ubistvu Ćuruvije došla “do zida” i da je iza njega “bio je prostor u kome djeluje Služba državne bezbjednosti”.
Slavko Ćuruvija je zbog oštre kritike politike Slobodana Miloševića tokom 1990-ih bio u nemilosti režima. Državna bezbjednost ga je pratila i prisluškivala, novine koje je uređivao bile su zabranjene, a u medijskoj hajci koja je prethodila Ćuruvijinom ubistvu učestvovali su štampani i elektronski državni mediji.
Fondacija “Slavko Ćuruvija” izrazila je zabrinutost da li će suđenje koje je u toku pružiti odgovor na pitanje ko su izvršioci, ali i ko su naručioci ubistva glavnog urednika i vlasnika “Dnevnog telegrafa”. Zoran B. Nikolić, iz Fondacije, podsjetio je da je Tužilaštvo odustalo od procesuiranja nalogodavaca i prije nego što je podiglo optužnicu.
Uz Slavka Ćuruviju misterija su, takođe, ostala ubistva novinarke Dade Vujasinović i njenog kolege Milana Pantića.
Radislava Dada Vujasinović ubijena je 8. aprila 1994. u svom stanu u Beogradu. Prvobitnom istragom utvrđeno je da se poznata novinarka ubila iz lovačke puške, što su njena porodica i kolege uporno osporavali. Poslije ponovljene istrage januara 2009. Okružno tužilaštvo u Beogradu podnijelo je zahtjev policiji da prikupi dokaze o ubistvu, uvažavajući vještačenje balističara Vlade Kostića koji je utvrdio da Dada Vujasinović nije mogla sama sebi da nanese rane.
Ministarstvo pravde Srbije proslijedilo je krajem septembra 2015. dokaze u vezi sa smrću Radislave Vujasinović Nacionalnom forenzičkom institutu u Hagu za potrebe supervještačenja.
Dada Vujasinović je kao novinarka magazina Duga izvještavala od početka sa ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a među prvima u Srbiji bavila se istraživanjem organizovanog kriminala i bliskosti podzemlja i politike. Nastavila je da se bavi istraživačkim tekstovima o sprezi između kriminala i politike. Kreću sudske tužbe, prijetnje. Napisala je i nekoliko tekstova o Željku Ražnatoviću Arkanu, komandantu Srpske dobrovoljačke garde.
Milan Pantić, dopisnik Večernjih novosti, ubijen je 11. juna 2001. godine sa više udaraca tupim predmetom u glavu, u ulazu zgrade u kojoj je živio sa porodicom. Pantić je pisao, između ostalog, o malverzacijama u Jagodinskoj pivari i cementari u Novom Popovcu.
Ostavka glavne urednice Politike
Istog dana kada je nastavljeno suđenje za ubistvo Slavka Ćuruvije, njegova nekadašnja saradnica Ljiljana Smajlović saopštila je da je podnijela ostavku na funkciju glavne i odgovorne urednice dnevnog lista Politika u znak protesta jer je, kako je napisala, menadžment sprečava u samostalnom rukovođenju redakcijom. Smajlović je saopštila da je ostavka “protest protiv menadžmenta koji sprečava glavnu urednicu u samostalnom rukovođenju redakcijom. Pretpostavljam da direkcija ne bi zauzela neprijateljski kurs prema listu i glavnoj urednici, da u tome nema podršku vlasnika”.. Ljiljana Smajlović bila je na čelu Politike u dva navrata – od 2005. do 2008. godine i od 1. jula 2013. godine. Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) su povodom ostavke Ljiljane Smajlović saopštili kako je veoma važno da uređivačka i upravljačka funkcija u medijima budu razdvojene. U slučaju lista Politika situacija je dodatno otežana činjenicom da vlasnička struktura nije transparentna, zbog čega u ovom trenutku javnost ne zna koje su to grupe ili centri moći koji su, sudeći prema obrazloženju ostavke koju je podnijela Ljiljana Smajlović, vršili pritisak na uredništvo. Udruženja su pozvala Ljiljanu Smajlović da, ukoliko ima saznanja o pozadini pritisaka, to javno saopšti i doprinese objelodanjivanju podataka o vlasničkoj strukturi Politike. Na tome je posebno insistirao predsjednik NDNV Nedim Sejdinović: “Ljiljana Smajlović, koja sebe proglašava velikim borcem za medijske slobode i vladavinu zakona…, trebalo bi da prekine zaveru ćutanja i otvoreno, iskreno i javno posvedoči šta se zapravo dešava u Politici, a što je tako dobro sakriveno od očiju javnosti”.
Verbalni napadi i autocenzura
Tokom 2015. su se dogodila 34 fizička i verbalna napada na novinare koji su i dalje izloženi samovolji moćnika i često im se uskraćuju informacije od javnog značaja, navedeno je u izvještaju NUNS-a “Hronika napada i pritisaka na novinare”. Pri tome je bilo 10 fizičkih napada, tri napada na imovinu i 20 verbalnih prijetnji i pritisaka. Generalni sekretar NUNS-a Svetozar Raković kazao je da je “u odnosu na prethodnu godinu situacija gora, jer je zabeležen veći broj napada na novinare.” Raković je ukazao i da “nedostaju izveštaji kritičkog sadržaja i zato se nameće zaključak da su medijske slobode veoma ugrožene”. On je dodao i da je ponižavanje novinara od strane zvaničnika tokom 2015. “dostiglo svoj vrhunac”. Raković je kazao i da novinari svakodnevno krše Etički kodeks. Uz to, autocenzura i strah za egzistenciju kod novinara rastu iz dana u dan jer je istraživanje Centra za razvoj sindikalizma pokazalo da bi svaki peti novinar podlegao autocenzuri zarad stabilnih mjesečnih prihoda.
Dominira promotivno-propagandno novinarstvo
Zoran Gavrilović, direktor programa „Društvo protiv korupcije” Biroa za društvena istraživanja navodi da je medijska zajednica (ne)svjesno povjerovala da će privatizacija medija, odnosno (upravljačko-vlasnički) izlazak države iz medija i ulazak stranog medijskog kapitala, dovesti do slobodnog i profesionalnog novinarstva. Možda, ali ne u državi zarobljenoj korupcijom, nejakom ekonomijom i pravosuđem. Čak ni uvođenje omamljivog finansiranja javnog interesa, o čijoj raspodjeli u značajnoj mjeri odlučuju novinarska (para)udruženja, nije sačuvala profesionalno naspram promotivno-propagandnog novinarstva.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KOSOVO, NOVA GODINA STARI IZAZOVI: Kako doskočiti kriminalu zamotanom u nacionalne zastave

Mnogi posmatrači su bezumne napade na građane srpske nacionalnosti tokom božićnih praznika ocijenili kao zlokobni znak da se situacija na Kosovu neće lako smiriti uprkos nedavnom uklanjanjanju barikada na sjeveru
Početkom ove godine kosovski premijer Albin Kurti je u Facebook objavi sumirao rezultate svoje Vlade u prethodnoj godini dajući naglasak na vladavinu zakona na čitavoj teritoriji zemlje. Da će i ova godina biti puna izazova vidjelo se na Badnji dan i Božić po julijanskom kalendaru. Prvo su u selu Gotovuši kod Štrpca ranjeni 11- godišnji Stefan Stojanović i 21-godišnji Milan Stojanović dok su se vraćali kući sa badnjakom. Srbijanski mediji su javili da je na njih iz vozila u pokretu pucao 33-godišnji Albanac pripadnik Kosovske bezbjedonosne službe (KBS). Napadač je brzo uhapšen od strane kosovske policije, a zvaničnici Kosova su osudili napad. Napad su osudili i predstavnici EU i okolnih zemalja uključujući i crnogorskog ministra pravde Marka Kovača. Nepuni dan kasnije je napadnut od strane albanskih mladića Stefan Tomić iz sela Klokote koji se vraćao kući sa ponoćne božićne liturgije. Sjutradan je u Štrpcima došlo do protesta a put Štrpci – Uroševac je blokiran. Srbijanski državni mediji su orkestarski napali kosovske institucije i označili napad kao sistematski teror nad Srbima. Kancelarija za Kosovo i Metohiju Vlade Srbije je izdala zapaljivo saopštenje u kojem iznosi da je „napad direktna posledica antisrpske politike Aljbina Kurtija koji svojim ponašanjem i potezima ohrabruje sve one koji žele srpsku krv, čak i na Božić“.
Medijsku salvu iz Srbije je donekle poremetila majka ranjenog dječaka Zorica Stojanović koja je izjavila na N1 televiziji da napadač nije zapravo ciljao u njenog sina i rođaka već je pucao u asfalt i onda se metak odbio i prošao kroz šaku njenog sina i rame drugog mladića. Ovo objašnjenje je izostalo iz državnih medija u Srbiji, a ona se našla na meti kritika na pojedinim društvenim mrežama. Mnogi posmatrači su ove bezumne napade ocijenili kao zlokobni znak da se situacija na Kosovu neće lako smiriti uprkos nedavnom uklanjanjanju barikada na sjeveru koje je uslijedilo nakon hapšenja dvojice Srba, bivših policajaca kosovske policije koji su osumnjičeni za napad na prostorije izborne komisije na sjeveru. Prije toga je dugo vladala napetost i blokade zbog odluke Kurtijeve Vlade da nametne RKS (Republika Kosovo) tablice vlasnicima vozila na dominantno srpskom sjeveru što je dovelo do napuštanja kosovskih institucija svih Srba lojalnih Beogradu i lokalnih Srpskoj listi. Spor oko tablica za auta je krajem novembra privremeno riješen u Briselu uz aktivnu medijaciju Evropske komisije. Kao veliki izazov preostaje rješavanje pitanja Zajednice srpskih opština (ZSO) kako je dogovoreno Briselskim sporazumom iz 2013. godine. Sadašnja kosovska Vlada uporno odbija formiranje ZSO uprkos zahtjevima Amerike i EU, jer se navodno krši time Ustav zemlje koji ne dozvoljava udruživanje po etničkoj osnovi. Analitičari smatraju da se Kurti plaši formiranja nove Republike Srpske na sjeveru zemlje iako Briselski sporazum predviđa daleko manje ingerencije ZSO nego što to ima Dodikov entitet u Bosni i Hercegovini. Kurti insistira da prije bilo kakvog razgovora o srpskoj autonomiji mora doći do priznanja Kosova od strane Srbije i sprovođenje zakona zemlje na čitavoj teritoriji Kosova, što Beograd decidno odbija.
U Facebook objavi poslije Nove godine premijer Kosova je potencirao da će izgradnja vladavine zakona i institucija ostati prioritet njegove Vlade. Naveo je da su izgrađena 4 policijska objekta (stanice) na problematičnom sjeveru Kosova. Akcijama državnih organa je zatvoreno 16 „ilegalnih puteva“ koji su koristile kriminalne grupe za šverc svega i svačega preko Srbije. Zatvoreno je i 5 laboratorija za preradu droge čija vrijednost sa opremom se mjeri „stotinama miliona“ eura.
Osim narko- nfrastukture pale su i 3 laboratorije za „rudarenje“ kriptovaluta po čemu se sjever „proslavio“ u zapadnim medijima proteklih godina. Elektronski uređaji koji stvaraju kriptovalute, prvenstveno bitkoine, troše ogromne količine električne energije koju je na sjeveru, do prošle godine, slabo ko plaćao. Vlada Kosova je još ranije uvela zabranu proizvodnje ovog digitalnog novca kao mjeru za smanjenje potrošnje električne energije. Zbog krize na svjetskom tržištu, Kosovo se našlo pred velikim izazovima da osigura redovno snabdijevanje strujom, zbog čega su na snagu stupile znatno skuplje tarife koje su uništile ekonomsku rentabilnost proizvodnje bitcoina u ostatku zemlje. Posao je ostao isplativ jedino na sjeveru. Međutim, osim policijskih akcija, česti nestanci struje početkom prošle godine su dovodili do prekida „rudarenja“ na sjeveru Kosova gdje su mnoge porodice rentirale nekretnine za prilično visoke sume kriminalnim klanovima koji bi u njima smještali neophodnu elektroniku za proizvodnju digitalnog novca.
Ovakve policijske akcije su od strane zvaničnog Beograda i njemu lojalne i lokalne Srpske liste (SL) proglašavane „napadima na Srbe“ i „željom prištinskih institucija da se sever očisti od Srba“. Potpredsjednik SL-a Milan Radoičić zajedno sa njegovim kumom i kontroverznim biznismenom Zvonkom Veselivocićem i još 11 Srba su stavljeni na crnu listu američkog Ministarstva finansija u decembru 2021. Navodi se da su „upleteni u široku mrežu podmićivanja kosovskih i srpskih zvaničnika iz bezbjedonosnog sektora koji su im omogućili nedozvoljeni promet roba, novca, narkotika i oružja između Kosova i Srbije”. SL je odgovorila da se radi o „klevetama“ zato što je Radoičić „dokazani patriota i nosilac otpora okupaciji severa Kosova“.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tada je izjavio da „ako ima ozbiljnih optužbi, biće ispitane“ i negirao da on i Srpska napredna stranka imaju ikakve veze sa njima. Procurele fotografije njegovog brata Andreja sa Veselinovićem je okarakterisao kao „pokušaj kriminalizacije“ njegove porodice i da „ne vidi problem“ u tome što se njegov brat sreo sa Veselinovićem dva ili tri puta. Međutim, novinari KRIK-a i OCCRP-ja su još početkom 2019, došli do izvještaja srpske policije i bezbjedonosnih službi u kojima je Veselinović označen kao vođa grupe koja se bavi švercom droge, oružja i nafte, zelenašenjem i pranjem novca. Ubijeni srpski političar iz Kosovske Mitrovice Oliver Ivanović je bio česti kritičar razgranatog kriminala na sjeveru Kosova. Radoičić je među osumnjičenima za organizaciju Ivanovićevog ubistva.
Akcije policije i zatvaranje laboratorija za drogu i za „rudarenje“ bitcoina u dijelu Kosova sa albanskom većinom su takođe dočekane na nož od strane opozicionih partija čiji šefovi su bili u rukovodećoj strukturi Osbodilačke vojske Kosova (UCK) tokom rata za nezavisnost 1998 -1999. Alijansa za budućnost Kosova (AAK) bivšeg premijera Ramuša Haradinaja i Demokratska partija Kosova (PDK) bivšeg predsjednika države Hašima Tačija koji se nalazi u pritvoru suda u Hagu zbog optužbi za ratne zločine, su kritičari svega što nova Vlada radi. Liderstva ovih partija su tokom duge vlasti često optuživana za organizovani kriminal i korupciju, i njihovi poslovi sa drogom, cigaretama, trafikingom ljudi i teška korupcija su dobro dokumentirani u procurelim izvještajima obavještajnih službi NATO-a i njihovih trupa na Kosovu. Većina tih optužbi, osim onih za ratne zločine, nikada nije procesuirana radi „stabilnosti i mira u regionu“ pa je samo nekoliko ljudi u okruženju Tačija i Haradinaja odgovaralo. Optužbe i istrage za kriminal protiv ključnih ljudi Oslobodilačke vojske Kosova bivaju automatski proglašene za napad na Kosovo i njegovu borbu za slobodu i nezavisnost.
Interesantno, nekadašnji specijalni savjetnik premijera Ramuša Haradinaja i vlasnik Exclusive grupe iz Gnjilana koja se bavi proizvodnjom i distribucijom cigareta Gazmend Abraši je počasni konzul Crne Gore na Kosovu. Abraši je ostao počasni konzul i nakon izbora nove ne-DPS Vlade u decembru 2020. Kada je Albin Kurti prvi put izabran za premijera Kosova u februaru 2020. godine jedan od njegovih prvih poteza je bio ukidanje povlastica Abrašiju u prometu cigareta koje mu je darovao Haradinaj. Taj Kurtijev potez je izazvao bijes u duvanskim krugovima u regionu, a navodno i u DPS-u. U maju prošle godine Abraši je bio domaćin na biznis forumu koji je organizovao za predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića prilikom njegove posjete Kosovu. Đukanović se, kako su mediji javili, sreo i sa predsjednicom Kosova Vjosom Osmani (koja ima protokolarna ovlašćenje), ali ne i sa premijerom Kurtijem.
Kurti i njegov Pokret Samoopredjeljenje (LV) su dolaskom na vlast u proljeće 2021. godine takođe naslijedili i impotentno „nezavisno pravosuđe“ kao što je bio i slučaj sa Crnom Gorom nakon izbora 30. avgusta 2020. Promjene u pravosuđu su teške i zahtijevaju puno vremena dok većina građana svih nacionalnosti očekuju promjene i bolji život umjesto nacionalističkih histerija i barikada.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
BARIKADE NA KOSOVU: Vučićev kec u rukavu i izgovor za sve

Na sjeveru Kosova postavljene su barikade na više lokacija 10. decembra i blokirani granični prijelazi Jarinje i Brnjak. Razlog za blokade je hapšenje bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića. Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svečlja je kazao da je Pantić priveden zbog „organizovanja terorističkog napada u Sjevernoj Mitrovici i Zubinom Potoku na prostorije Centralne izborne komisije“ koje su demolirane uz upotrebu oružja i eksplozivnih naprava
„U srijedu je na sjeveru Kosova kod sela Rudare, u blizini Zvečana, održan veliki mirni protest Srba zbog jednostranog ponašanja prištinskih vlasti“. Tako izvještavaju državni srbijanski mediji. Na skupu na kom je razvijena srpska zastava dugačka 250 metara je poručeno da im „niko ne može oduzeti Kosovo i Metohiju, jer je ono srce Srbije“.
Na sjeveru Kosova, u opštinama Zvečan, Leposavić i Zubin Potok gde većinski živi srpsko stanovništvo, postavljene su barikade na više lokacija 10. decembra u popodnevnim časovima i blokirani granični prijelazi Jarinje i Brnjak koje su vlasti privremeno zatvorile zbog loših sigurnosnih procjena. Razlog za blokade je hapšenje bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića koji je skinuo policijsku uniformu 5. novembra sa drugim Srbima koji su počeli bojkot kosovskih institucija po očiglednom nalogu beogradskih vlasti. Prije dva dana, predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić je poručila da su Srbija i Kosovo „na ivici oružanog sukoba zahvaljujući jednostranim potezima Prištine“ i pozvala je civilni sektor da se oglasi „povodom torture koju proživljavaju Srbi na KiM“.
Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svečlja je potvrdio da je Pantić priveden zbog kako je naveo „organizovanja terorističkog napada u Sjevernoj Mitrovici i Zubinom Potoku na prostorije Centralne izborne komisije“ koje su demolirane 6. decembra uz upotrebu oružja i eksplozivnih naprava.
Kosovske vlasti su pokušale raspisati vanredne izbore u sjevernim opštinama za 18. decembar, nakon bojkota institucija i ostavki gradonačelnika, ali su kasnijom odlukom odgođeni za april 2023. godine, dijelom i zbog pritiska međunarodne zajednice. Izborima se protivi Srpska lista koja ima podršku Beograda ali i jake veze sa organizovanim kriminalom i švercom na sjeveru. Srpska lista (SL) je formirana 2013. godine uz podršku Beograda i od tada je na gotovo svim lokalnim ili parlamentarnim izborima dobijala i do 99 odsto glasova što je rezultat kojim se još Sjeverna Koreja može hvaliti. EU posmatračka misija je tada objavila da je Srpska lista „uvela monopol na politički život među Srbima“ i da su zabilježeni slučajevi zastrašivanja i pritiska na birače. Potpredsjednik SL-a Milan Radoičić je na crnim američkim i britanskim listama zbog sumnji u umiješanost u međunarodni kriminal i korupciju. SL je odgovorila da se radi o „klevetama“ zato što je Radoičić „dokazani patriota i nosilac otpora okupaciji severa Kosova“. Ubijeni srpski političar Oliver Ivanović je slao česte kritike i upozorenja na razgranati kriminalni švercerski sistem koji je na sjeveru organizovala beogradska vlast uz pomoć lokalnih mafijaško-udbaških struktura. Radoičić je među osumnjičenima za organizaciju Ivanovićevog ubistva. Ivanović je tada primijetio da takve strukture imaju odlične prijateljske i poslovne odnose sa Kosovskim političarima proizašlim iz ratne Oslobodilačke vojske Kosova (UCK) koju Srbija deklarativno smatra „terorističkom organizacijom“.
Formalni povod za sadašnju pobunu protiv kosovskih institucija je bila ranija odluka Vlade u Prištini da pokrene proces preregistracije automobila sa tablicama koje za gradove na Kosovu izdaje Srbija. Kosovske vlasti smatraju takve poteze Beograda nelegalnim i premijer Albin Kurti je ljetos najavio politiku reciprociteta prema Beogradu jer Srbija sa druge strane ne dozvoljava vozilima sa kosovskim tablicama da uđu na njenu teritoriju već izdaje privremene tablice kojima se prekrivaju simboli RKS (Republika Kosovo). Takođe kosovski državljani koji ulaze u Srbiju sa RKS dokumentima imaju konstantne probleme suprotno Briselskom sporazumu, pa je i tu Vlada Kosova namjeravala uvesti reciprocitet. Kompromis je uz medijaciju Brisela postignut krajem novembra kada je komesar za vanjsku politiku EU Žozep Borelj obznanio postignuti dogovor. Kosovo neće kažnjavati vlasnike auta sa tablicama koje je Srbija izdala, a Srbija će prestati sa izdavanjem takvih tablica i neće više izdavati privremene tablice za kosovska vozila koja ulaze u Srbiju.
Nakon dogovora u Briselu premijer Kurti je na upražnjena mjesta u kosovskoj Vladi postavio Srbe koji nisu po volji Beograda čime je izazvao gnjev srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Vučić je na presu izuzetno oštro kritizirao odluku Kurtija da za kosovskog ministra za zajednice i povratak postavi Nenada Rašića. „Izabrali su najgori srpski ološ, sa dna kace, Rašića i Radu Trajković, ne postoje gori, koji ničije poverenje u Srbiji nemaju, ali imaju povjerenje Aljbina Kurtija i zapadnih agentura… oni žele progon, protjerivanje i nestanak Srba na KiM“. Za Kurtija je rekao da je „teroristički ološ“ a da je EU pokazala „jedan antisrpski odnos“. Vučić je u znak protesta objavio da neće ići na samit EU- Zapadni Balkan u Tiranu jer će se tamo „pričati gluposti i lupetati“.
Kurti nikada nije bio član za Srbiju „terorističke“ UCK i bio je sve vrijeme bavljenja politikom ogorčeni protivnik mafijaških struktura UCK kao i njihove saradnje sa srbijanskim državnim organizovanim kriminalom. Sud Slobodana Miloševića je u političkom procesu osudio Kurtija na 15 godina zatvora „zbog ugrožavanja teritorijalnog integriteta Jugoslavije i zavere da se počine neprijateljske aktivnosti povezane sa terorizmom. Oslobođen je iz srbijanskog zatvora u decembru 2001. zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice na tadašnjeg predsjednika Vojislava Koštunicu koji je potpisao pomilovanje.
Otkako je po drugi put izabran za premijera Kosova krajem marta 2021. godine mladi građanski aktivista Albin Kurti je naletio na još uzburkanije more političkih izazova nego prvi put kada je postao premijer u februaru 2020. god. Tada je njegova Vlada opstala samo 4 mjeseca nakon što je koalicioni partner Demokratska liga Kosova (LDK) promijenila stranu pod pritiskom administracije Donalda Trampa i oborila Vladu zajedno sa Demokratskom partijom Kosova (PDK) tadašnjeg predsjednika države Hašima Tačija. Nakon što je Tači završio u pritvoru u Hagu zbog optužbi za ratne zločine i nakon što su opet održani izbori na kojima je Kurtijev Pokret Samoopredjeljenje (LVV) osvojio preko 50 odsto glasova, izgledalo je da će Kurti imati lakšu situaciju da sprovede obećane reforme. To se prije svega odnosilo na demontažu korumpiranog sistema za koji je optuživao bivše šefove Oslobodilačke vojske Kosova (UCK). Stagnacija zemlje u maltene svim oblastima i ogromno nezadovoljstvo naroda mu je dalo vjetar u leđa.
Međutim, ingerencije Vlade i Skupštine Kosova da razmontira korumpirani sudski sistem su ispale puno veća prepreka nego što je njegova partija očekivala. Akcije prekida šverca droge, cigareta i energenata na sjeveru donijeli su mu neprijateljstvo bivših komandanata UCK i srpskih političara koji su ga optužili da želi da „protera sve Srbe“. Na vanjsko političkom planu Kurti je naišao na sporu briselsku tehnokratiju u sprovođenju institucionalnih reformi. Njegovi nekad izrazito ljevičarski ali i istovremeno nacionalistički stavovi o ujedinjenju sa Albanijom i slikanje pored karti Velike Albanije mu sigurno nisu donijele simpatije ni u Briselu ni u Vašingtonu. Kosovo je nedavno predalo aplikaciju za članstvo u EU. Međutim, ostalo je još 5 članica EU koje ne priznaju Kosovo kao samostalnu državu a Španija je odmah objavila da će blokirati i sami razgovor o aplikaciji Kosova za članstvo. Sa druge strane, Srbija je ubrzo nakon kosovske aplikacije odlučila opet pokazati mišice i zatražila je povratak hiljadu pripadnika srbijanskih snaga bezbjednosti na Kosovo shodno rezoluciji 1244 UN-a iz 1999. godine. Iako Beograd zna i javno je priznao da nema šanse da se ijedan vojnik vrati na Kosovo, sami zahtjev za povratak je bio gest kuražnosti i rastućeg samopouzdanja srbijanskog rukovodstva koje računa da na stratešku poziciju Srbije na Balkanu i dobre odnose i sa Briselom i sa Moskvom.
Na kraju, građani Kosova su sada jedina zemlja u Evropi čiji građani ne mogu putovati u EU bez viza. Brisel je obećao ukidanje viznog režima do početka 2024. godine, ali obični građani kažu da je to ko zna koje obećanje do sada.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
REGION
USTANAK ZELENIH U SRBIJI: O bagerima, rijekama i ljudima

Zatrovanost vode, vazduha, zemlje i javnog prostora, krajem novembra dovela je u Srbiji atmosferu do usijanja. Vladine taktike motke, čekića i spinova su učinile da ni decembarski mraz neće moći da je ohladi. Proljeće donosi izbore i nove slojeve problema
„Blokada, blokada! Do sudnjega dana! ”, poziva se sa veb adresa organizacije Ekološki ustanak koja je prethodnog vikenda na ulice gradova Srbije okupila rijeke ljudi.
Zatrovanost vode, vazduha, zemlje i javnog prostora, krajem novembra dovela je u Srbiji atmosferu do usijanja. Vladine taktike motke, čekića i spinova su učinile da ni decembarski mraz neće moći da je ohladi. Narod je još jednom svoje nezadovoljstvo izlio na ulice gradova u Srbiji. A proljeće donosi izbore i nove slojeve problema.
Novu epizodu u igri sa svojim građanima, Vlada Srbije je započela 25. novembra kada je izglasan Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi koji je u paketu sa predlogom izmjena Zakona o eksproprijaciji zemljišta izazvao nezadovoljstvo velikog broja građana.
„Zakon o referendumu daje pravo manjini da upravlja imovinom većine. Neće više građani Srbije imati mogućnost da utvrđuju pravičnu naknadu prilikom suda, jer se sada kao razlog za eksproprijaciju navodi bukvalno sve što je njima (vlasti) palo na pamet”, rekao je advokat Božo Prelević.
Ekolozi sumnjaju da su izmjene zakona povezane sa projektima Rio Tinta i sličnih kompanija, kako bi im se olakšalo uzimanje privatnog zemljišta. Iz Vlade negiraju ovakve navode.
Jedan od organizatora protestnih skupova i dugogodišnji eko-aktivista Aleksandar Jovanović – Ćuta za naš nedjeljnik dao je komentar na situaciju iz prvih redova ove borbe. „Oni su se jako opustili, jer im je prolazilo sve. Radi se o ljudskom besnilu i pohlepi. E, sad imaju pobunu“. Po njegovom mišljenju digli su se svi koji imaju problem, a problema je na stotine. „Pobuna jača, a pohlepa ne može da prestane. Mislili su da bez problema mogu da smisle zakon, koji nije zakon, već bazakonje – otimanje zemlje. Tu je kulminiralo“, kaže Aleksandar Jovanović – Ćuta.
Nakon čekića i bagera, masa nezadovoljnih je narasla. Podršku daju glumci, sportisti, naučni radnici…
Znaju SNS-ovci, to manjina teroriše većinu. Istaknuti vladini medijski kerberi govorili su o dvadesetak bahatih protestanata. Premijerka Ana Brnabić je tugovala za bakicama koje ne mogu doći do terapije, a Aleksandar Vulin objašnjavao javnosti koliko protest šteti državnoj kasi.
Kada taktike koje vlasti u Srbiji baštine još iz 90-ih nijesu uspjele i kada je slika masovnih protesta otišla u svijet, došlo je vrijeme je za prestrojavanje. Vlada Srbije je na sjednici 8. decembra donijela odluku da iz skupštinske procedure povuče Zakon o eksproprijaciji.
To je rezultat Vučićevoog shvatanja da je vrag odnio šalu. To je mogao da primijeti i kada je 4. decembra tokom protesta otišao da obiđe ugroženu dolinu Jadra. Iz dostupnih videa sa susreta sa mještanima saznaje da su brojne njihove nevolje. Sportski tereni, zapošljavanje… ali i rudnik litijuma. „Nikada nismo dobili odgovor na kojoj smo udaljenosti bezbedni. Treba ekološka struka da kaže da nismo ugroženi i ekonomska struka da kaže kakva je korist od tog rudnika”, rekao je tokom Vučićeve posjete jedan mještanin.
Dio odgovora na pitanje tog mještanina se može naći u tekstu peticije STOP rudniku litijuma. „Proces proizvodnje bi se odvijao na 20 km od Drine i koristio bi 300 kubnih metara vode svakog sata, dok bi se zagađena voda vraćala u reku Jadar. Izlivanje neizbežno zagađene vode, kao i podzemni tokovi vode u prisustvu arsena, žive i olova, kontaminirali bi čitave rečne slivove i nastavili put preko Jadra u Drinu i Savu, zagađujući ne samo Srbiju već i druge zemlje. Tretman agresivnim kiselinama proizvodi otrovne gasove koji se mogu širiti u radijusu od preko 10 km“, stoji u peticiji ekoloških organizacija.
U međuvremenu, protestanti su izašli sa novim zahtjevima. Od Skupštine traže da zabrani Rio Tintu i drugim kompanijama da prave rudnik litijuma u dolini Jadra i da predsjednica Olivera Zekić i svi članovi Regulatornog tela za elektronske medije podnesu ostavku. Jedan od organizatora protesta iz Ekološkog ustanka Đorđe Miketić smatra da je ona time što je ljude koji su protestovali nazvala „batinašima“ izabrala stranu, te da ne može biti na toj funkciji.
„Povlačenje Zakona o eksproprijaciji i najavljene izmene i dopune Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi predstavljaju veliki uspeh građana, ali ovo nikako ne znači da je bitka protiv Rio Tinta i drugih štetnih projekata, gotova i dobijena”, slavili su iz inicijative Ne davimo Beograd uz potrebnu dozu opreza.
Književnik Marko Vidojković za Monitor kaže da svaki protest, pa i ekološki, u Srbiji ima političku dimenziju, jer Srbija nije demokratsko društvo. „Srbija je hibridni autokratski sistem, u kom se Aleksandar Vučić prihvatio uloge Čarobnjaka iz Oza, koji se pita za bukvalno sve, gazeći po svim ustavnim ovlašćenjima, a zapravo je na čelu bande pljačkaša, švercera i ubica. Tako je borba protiv pretvaranja cele zemlje u veliki prljavi rudnik, paralelno i borba za vraćanje demokratije građanima Srbije”, smatra Vidojković. „Ako na svaku blokadu režim šalje bandu svojih članova, naoružanih motkama, čekićima, spremnih na obračun, šta li će tek biti kada budu krenuli protesti protiv izborne krađe u aprilu”, pita se Vidojković.
Mnogi smatraju da je zakonima i reakcijom na njih počela izborna kampanja. Srbiju u aprilu očekuju predsjednički, parlamentarni i izbori u Beogradu. Protesti bi mogli dati prijeko potrebnu dozu svježe krvi opozicionoj sceni u Srbiji.
ALEKSANDAR JOVANOVIĆ ĆUTA, EKOLOŠKI USTANAK:
Pobuna zdravog razuma
MONITOR: Nakon godina borbe za čistu vodu i vazduh, kako posljednji događaji izgledaju iz Vašeg ugla?
JOVANOVIĆ: Počelo je pre četiri godine na Staroj planini. Ta energija se kasnije prosula svuda po Srbiji. Srbija je tempirana bomba, švedski sto, gde je Vučić konobar. Svi koji su bili na vlasti, a pogotovo poslednja vlast, svakome ko je naišao sve je dala na izvol'te. Izgubili smo sve, i na kraju smo došli do osnovnih elemenata: vode, zemlje i vazduha. To je ono bez čega elementarno ne možemo da opstanemo, jer je sve prodato multikompanijama u saradnji sa domaćim investitorima, bankama i vlašću… Rio Tinto, koji je tu od 2004, je napipao sve što je ispod zemlje. Ne samo Rio Tinto, nego i druge rudarske kompanije. Mi pojma nismo imali šta su istražna prava, šta je zakon o rudarenju… Kao i kod mHe, sve se završi tako što se jedan dan pojavi bager i nekakvi likovi sa papirima i građevinskim dozvolama kažu mi smo to dobili, a vi da se selite ili da ostanete bez vode. Biće zatrovano sve živo.
MONITOR: Kakve promjene čekaju Srbiju sa ovom pozicijom i opozicijom?
JOVANOVIĆ: Retko ćete naći na ovim prostorima ljude koji dođu na vlast, a da već nisu bili na vlasti. Znam da ljudi koji su se okupili oko pokreta kome pripadam nisu nikad bili u politici. Mi sebe vidimo kao neke narodne tribune koji imaju mesto u skupštini i koji će sa terena dolaziti da ukazuju gde su problemi. To je i struka i motika.
Neki koje koaliciono biram, jesu bili u politici. Mislim na Zelenovića, koji je bio gradonačelnik Šapca. Zašto biram njega? Zato što je pre svega pristojan i zato što čovek ima rezultat.
MONITOR: Može li se u Srbiji prepisati zagrebački scenario?
JOVANOVIĆ: To je prirodno. Poslije 30 godina, uglavnom užasa, ljudi su umorni. Zato ne izlaze na izbore. Nude im se isti ljudi. Sada se pojavila voda, zemlja i vazduh. Ako će se oko nečega okupljati, to su ti osnovni elementi. Onima koji im budu pokazali da iskreno žele da se bore da zakoni prirode budu iznad svih zakona, dakle prvo zaštita prirode, pa onda građevinarstvo i energetika, ljudi će verovati.
MONITOR: Jeste li očekivali ovoliki odziv građana?
JOVANOVIĆ: Znao sam da će biti sveopšta pobuna. Pobuna zdravog razuma. Ono što gledamo i živimo zadnjih 30 godina je sve, samo ne zdrav razum. Čuvamo ono što nam je preostalo. Oni to otimaju, slepi od besa i pohlepe. No što je opasnost veća, to je pobuna jača.
Treba da se dozovemo pameti, da kada dođe do smene režima, na mestima koja su ključna za život konačno da dođu stručni ljudi sa dobrim namerama. To nismo videli 30 godina. Uvek su na ta mesta postavljani ljudi iz čistih interesa i pohlepe. Ako se ikada bude desilo da ja o tome odlučujem, ljudi koji imaju znanje će morati da budu na funkcijama gde se to znanje traži. Vreme je da se u javnom prostoru počnu pojavljivati neki normalni ljudi.
MONITOR: Očekivanja od narednih okupljanja?
JOVANOVIĆ: Predsednik je već šokiran i blokiran. Nastavićemo do ispunjenja oba glavna zahteva, a onda su tu novi zahtevi. Rio Tinto i druge predatore iz Srbije možemo oterati samo zakonom. Izmenama zakona o zaštiti prirode, zakona o rudarstvu, uredbom ili novim zakonom o zabrani eksploatacije litijuma na čitavoj teritoriji Srbije.
Pa gde žurimo sa tim litijumom? Ajde da sačekamo, možda će neko smisliti naprednu tehnologiju, pa da to može da se eksploatiše, a da i dalje zuje pčele, vrca med, pasu krave… Kad to budemo videli, e onda to da uradimo. Do tad – moratorijum!
Rio Tinto – svjetsko, a srpsko
„Rio Tinto, od svog osnivanja 1930, ima istoriju uništavanja životne sredine, saradnje sa profašističkim režimom generala Franka, podržavanje aparthejda… ”, navodi se u peticiji inicijative Kreni – promeni.
Pravni centar za ljudska prava sa sjedištem u Melburnu naveo je da je kompanija kriva za višestruka kršenja ljudskih prava u Papui Novoj Gvineji. Rudnik kojim su upravljali zagadio je vodu, polja, uništio rječnu dolinu.
Gotovo da nema meridijana gdje nije stigla ova kompanija. Mongolija, Mozambik, Madagaskar ili Australija u kojoj su uništili stotine drevnih aboridžinskih artefakata. Rio Tinto je ispisao redove i u Pandora papirima.
U Srbiji kompanija sprovodi geološka istraživanja od 2004. godine. Procijenili su da se u ležištu Jadra nalazi blizu 10 odsto istraženih resursa litijuma u svijetu.
Prema pisanju CINS, firma je već otkupila više od 40 odsto zemlje na kojoj će se nalaziti rudnik.
Ova i druge kompanije u potrazi za litijumom targetiraju i druge gradove Srbije poput Požege i Valjeva.
Dragan LUČIĆ
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije