Apelacioni sud je u ponovljenom postupku, više od 20 godina nakon počinjenog zločina, osudio Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Šćekića, na po 30 godina zatvora zbog ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.  U ovom slučaju do sada je donijeto  osam presuda, tri prvostepene i pet drugostepenih

Saša Boreta, Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović i Milan Šćekić, više od 20 godina nakon počinjenog zločina, u ponovljenom postupku pred Apelacionim sudom, osuđeni su na po 30 godina zatvora zbog ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića 30. avgusta 2005. Godine. Svima je produžen pritvor, a vijeće Apelacionog suda je osuđenima i njihovim advokatima poručilo da na ovu odluku imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu.

U maratonskom procesu zbog ubistva inspektor Slavoljuba Šćekića do sada je donijeto osam presuda, tri prvostepene i pet drugostepenih.

Vijeće Apelacionog suda odlučilo je da odbije kao neosnovanu žalbu branioca optuženog Milana Šćekića i potvrdi presudu Višeg suda u Podgorici u odnosu na tog optuženog, kojom mu je za više krivičnih djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 30 godina.

U odnosu na Boretu i Bigovića, Apelacioni sud je preinačio navedenu presudu Višeg suda u Podgorici u jednom dijelu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela teško ubistvo putem podstrekavanja i u odnosu na krivično djelo iznuda u pogledu činjeničnog opisa djela, pravne ocjene djela i odluke o utvrđenoj kazni.

Nakon što im je prethodno utvrdio kazne za svako krivično djelo posebno, Apelacioni sud je Boretu i Bigovića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 30 godina, a u kazne im je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne.

“Detaljniji razlozi biće dati u pisanom otpravku presude”, saopšteno je iz Apelacionog suda.

Po izricanju presude i izlasku iz zgrade suda, Slavica Šćekić, sestra ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, novinarima je kazala da je pravda napokon pobijedila i da drugačija odluka nije mogla biti donijeta.

“Zadovoljna sam i srećna sam, što se ovako završilo iako sam bila jako, jako sumnjičava. Ali presuda nije mogla biti drugačija nego ovako kako je izrečena, imajući u vidu da je dokazana krivica optuženih za ubistvo moga brata. Ovo vijeće sudija je pokazalo zaista svoju stručnost i čast i sposobnost da obavljaju ovu funkciju koju sada obavljaju u Apelacionom sudu. I ja mogu samo da im kažem ljudski hvala što su omogućili da zaživi pravda u Crnoj Gori i da živi pravda za moga brata. Toliko sam pozitivno uzbuđena, nakon svih mjeseci moje patnje i straha da će presuda biti drugačija. Pravda je napokon pobijedila”, kazala je ona.

Jedan od branilaca optuženih advokat Dragoljub Đukanović već je najavio da će Vrhovnom sudu izjaviti žalbu.

“Za mene je osuđujuća presuda  veliko razočarenje.Jednog jedinog dokaza protiv  okrivljenih u ovom predmetu nema.  Donijeta je presuda kojom se potvrđuje presuda prvostepenog Višeg suda u Podgorici i ostavlja na snazi, a prije nekih tri godine, ovo isto vijeće i ovaj Apelacioni sud, ukinuli su tu osuđujuću presudu. Danas su odlučili da presude kao da ta njihova ranija odluka ne postoji. Čekamo obrazloženje. Vjerovatno ću poslije 35 godina provedenih kao advokat, naučiti i ja nešto”, kazao je Đukanović.

Prema njegovom mišljenju osuđujuća presuda nije mogla biti donijeta jer Zoran Vlaović Bohum ne može biti kredibilan svjedok. “I ne samo zbog odluke Ustavnog suda, ne samo zato što mu je dat prekid izdržavanja zatvorske kazne da bi svjedočio, što su ga pustili da ode i nisu ni pokušali da ga dovedu u sud da ga saslušamo”, tvrdi advokat.

Suđenje za ubistvo inspektora Šćekića  počelo je iznova nakon što su sudije Apelacionog suda, nakon sjednice vijeća u maju 2022., ukinule osuđujući presudu Višeg suda u Podgorici.

Tom prilikom pozvali su se i na odluku Ustavnog suda koji je u junu 2019.godine, u postupku odlučivanja po žalbama, utvrdio da su u prvostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje su rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje.

“Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje”, rekli su tada iz Apelacionog suda.

Iskaz nekada zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića različito je tumačen od samog početka. Prvi sudeći sudija,  sada advokat Lazar Aković nije povjerovao ovom svjedoku, dok je nakon ukidanja prve osuđujuće presude ostalim sudovima  Vlaović bio krunski dokaz. Ustavni sud je u svojoj odluci problematizovaoi odnos prema tom zaštićenom svjedoku.

Od samog podizanja optužnice, kada je šefica tužilaštva bila sada već bivša i optužena predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, proces za ubistvo Šćekića važi za jedan od najvećih predmeta u crnogorskom pravosuđu, ali i za predmet u kiom je napravljen najveći broj takozvanih tehničkih grešaka.

Inspektor Šćekić ubijen je ispred svoje kuće u naselju Tološi. Šćekić je kobne noći, jedan sat iza ponoći, došao kući službenim vozilom. Izašao je i krenuo ka ulazu kuće kada je ubica sa oko 25 metara daljine u njegova leđa ispalio dva rafala.

Svetlana ĐOKIĆ

Vlada opet namjerava da izdvoji 6,3 miliona eura za studentski dom u Donjoj Gorici, istu sumu za koju je ovaj objekat htjela da kupi i krajem prošle godine, iako je to bio duplo veći iznos od početnog.  Planirano je da novac bude isplaćen iz budžetske rezerve, a Ministarstvo finansija je već dalo pozitivno mišljenje

Vlada ne odustaje od namjere da kupi objekat u Donjoj Gorici u vlasništvu Kompanije Čelebić za potrebe smještaja studenata. Za tu svrhu treba da izdvoji 6,3 miliona eura, istu sumu za koju je ovaj objekat namjeravala da kupi i krajem prošle godine. Planirano je da novac bude isplaćen iz budžetske rezerve, a Ministarstva finansija na čijem je čelu Novica Vuković već je dalo pozitivno mišljenje za ovu incijativu.

Kompanija Čelebić je u vlasništvu Tomislava Čelebića, koji je, uz bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, jedan od osnivača privatnog Univerziteta Donja Gorica(UDG), u čijoj se neposrednoj blizini i nalazi objekat za koji je Vlada voljna da izdvoji novac.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija i kompanija Čelebić su početkom novembra prošle godine sporazumno raskinuli ugovor o kupoprodaji tog objekta nakon što je taj resor donio odluku o poništenju tendera raspisanog u ljeto 2024. u kome je početna cijena za ovu nabavku smještaja za studente bila 2,9 miliona eura bez PDV-a.

Ugovor, vrijedan 6,3 miliona eura, bio je potpisan 21. oktobra, a ministarka Anđela Jakšić Stojanović je istog dana zatražila i mišljenje institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa. Zaštitnik je u mišljenju, pored ostalog, naveo da je kupovinu doma trebalo da sprovede resor u čijoj je nadležnosti državna imovina i da je taj pravni posao izuzet od Zakona o javnim nabavkama, pa je ukazao Ministarstvu prosvjete da je dužno da raskine ugovor.

Monitor je u više tekstova u novembru problematizovao ovaj Vladin posao. Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete tada raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač,  Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  ponudila je 6.290.500 eura. Ministarstvo prihvata tu cijenu  iako je duplo veća od propisane u postupku nabavke. Na osnovu dokumentacije u koju je Monitor imao na uvid, problematizovane su i nelogičnosti u procjeni objekta, kao i hipoteke koje opterećuju to zdanje.

Nakon što je ugovor raskinut, Vlada je dala zeleno svjetlo Upravi za državnu imovinu da kao prelazno rješenje studente smjesti u objekat Kompanije Čelebić po mjesečnoj cijeni od oko 50.000 eura.

Ipak, od kupovine se nije odustajalo. Samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.

Iz Radunovićevog Ministarstva su Monitoru  tada odgovorili  da će ,,Uprava za državnu imovinu pokrenuti zakonski propisanu proceduru za kupovinu predmetnog objekta u skladu sa instrukcijama Ministarstva prosvjete, koje je Uprava dobila dana 06.11.2024. godine”. Dodali su i da se razmatra mogućnost izgradnje novog studentskog doma na zemljištu Univerziteta Crne Gore (UCG).

Protekle sedmice Informacija o kupovini ove nepokretnosti utvrđena je na Komsiji za ekonomsku politiku (KEP), a konačna odluka treba da bude donesena na sjednici Vlade. Predlagač ovog dokumenta je generalni sekretar Vlade Dragoljub Nikolić, što nije uobičajen slučaj u njenim procedurama.

,,Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nije organ nadležan za kupovinu državne imovine, što potvrđuje i mišljenje Zaštitnika imovinskih interesa, te da samim tim ovo ministarstvo ne može kandidovati na Vladu  materijale koje su van naših propisanih nadležnosti”, kazali su Monitoru iz ovog ministarstva.

Dio Monitorovih sagovornika tvrdi da se očekivalo da ovaj predlog potekne iz Radunovićevog ministarstva koje je nakon poništenja tendera vodilo posao nove kupovine.

U najnovijoj Informaciji se navodi da će se zadužiti Uprava za državnu imovinu da u ime Crne Gore sprovede aktivnosti na kupovini nepokretnosti u maksimalnoj vrijednosti od 6,3 miliona, da direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić zaključi ugovor o kupoprodaji i da Uprava nakon upisa u katastar nepokretnosti, preda Javnoj ustanovi ,,Dom učenika i studenata Podgorica” za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta za studente.

Dalje se navodi da je 27. marta ove godine održan sastanak predstavnika Uprave za imovinu i kompanije Čelebić, te da je Uprava kao zainteresovani kupac saopštila ponudu za kupovinu predmetne nepokretnosti, ali su je predstavnici kompanije odbili i ostali pri svojoj ponudi.

,,Kako se dvije individualne procjene u bitnome razlikuju, u smislu procijenjene vrijednosti, Uprava je o tome obavijestila Ministarstvo prosvjete koje je 7. aprila 2025. godine predložilo da Uprava formira nezavisnu komisiju sastavljenu od eksperata, koja će izvršiti realnu procjenu tržišne vrijednosti nepokretnosti, ili uraditi analizu postojećih dostavljenih procjena”, piše u dokumentu koji je za KEP kandidovao Nikolić.

Uprava za državnu imovinu formirala je 8. maja ove godine Komisiju koju su činili pet procjenitelja, od čega tri ekonomsko-finansijske struke i dva građevinske struke, koja je 1. jula Đurišiću dostavila Izvještaj o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine.

Ispostavilo se da je procijenjena tržišna vrijednost tačno onolika za koju je Vlada i prošle godine namjeravala da kupi ovaj objekat.

Plan da objekat Čelebića postane studentski dom za UDG odavno postoji. Sedam godina od osnivanja tog privatnog univerziteta, u avgustu 2015. preduzeće Čelebić objavilo je namjeru da gradi studentski internat u Donjoj Gorici, za akademce UDG i đake međunarodne osnovne i srednje škole.Od Ministarstva održivog razvoja i turizma u julu 2018. dobijaju građevinsku dozvolu za izgradnju Internata za potrebe Univerziteta, koju potpisuje tadašnji ministar Pavle Radulović. Objekat je izgrađen 2020. godine.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

U listu nepokretnosti jasno stoji da se radi o đačkom domu. Ipak četvorospratna zgrada sa podrumom u prvoj, prošlogodišnjoj procjeni u koju je Monitor imao uvid, tretira se kao hotel. I taj objekat hotela Verde, zajedno sa zemljištem, te sa kompletnom opremom, namještajem i ostalim enterijerem, procjenjuje na 6,3 miliona.

Monitor je kompaniji Čelebić poslao pitanja -Očekujete li da Vlada ove godine realizuje ugovor sa Vašom kompanijom, s obzirom na to da su prethodnog puta odustali nakon potpisivanja ugovora?; Da li je sve urađeno po zakonu? Odgovore nijesmo dobili.

O slučaju studentskog doma protekle godine raspravljalo se i u Skupštini. „Mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, branio se premijer Milojko Spajić.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je tada u Specijalnom državnom tužilaštvu dao iskaz i podijelio ,,sva saznanja u vezi sa koruptivnim radnjama Vlade u pokušaju trgovine hotela od kompanije ‘Čelebić’”. On sada  najavljuje da će se i ,,zvanično obratiti SDT-u s inicijativom da zaustavi ovu namjeru kojom se nanosi šteta državi od najmanje dva miliona eura“.

Ekonomski analitičar Miloš Vuković pitao je –  ko forsira posao sa indicijama korupcije još od prošle godine a na uštrb javnog interesa?

Očekuje se da predlog za kupovinu studentskog doma nađe na sjednici Vlade sljedeće sedmice.

Predrag NIKOLIĆ

Lokalna podrška ženskom preduzetništvu iz godine u godinu raste, ali trenutni sistem često ne pruža dovoljnu pomoć. Finansijski podsticaji rijetko prevazilaze prepreke sa kojima se žene suočavaju u vođenju biznisa. Nedostaju mentorstvo, obuke i strateško praćenje, što ograničava njihov stvarni ekonomski uticaj

Iako lokalne samouprave već godinama iz budžeta izdvajaju sredstva za podršku ženskom preduzetništvu, a iznosi tih podsticaja postepeno rastu, njihov stvarni uticaj na jačanje ženskog biznisa i dalje je ograničen. Finansijska pomoć, iako dobrodošla, često nije dovoljna da prevaziđe strukturalne prepreke s kojima se žene suočavaju prilikom pokretanja i vođenja biznisa, poput otežanog pristupa tržištu, nedostatka mentorskih mreža, administrativnih barijera i slabije vidljivosti ženskih preduzetničkih inicijativa.

U manjim sredinama na sjeveru, gdje su ekonomske prilike skromnije, i pored rasta finansijskih ulaganja ne dolazi do značajnijih promjena u ekonomskoj snazi i održivosti preduzeća koja vode žene. Kao rezultat toga, finansijski podsticaji ne doprinose u dovoljnoj mjeri ni ravnopravnijem položaju žena u lokalnim privredama, niti jačanju njihove dugoročne ekonomske nezavisnosti i sposobnosti da konkurentno posluju na tržištu.

Prema mišljenju Slavice Striković, ekspertkinje za pitanja roda i dugogodišnje predsjednice Odbora za žensko preduzetništvo u Privrednoj komori, trenutni sistem je neefikasan i netransparentan. Sredstva građana i građanki često nisu raspoređena na način koji u potpunosti odgovara potrebama i potencijalu preduzetnica. Ona ističe da nedostaju dodatne mjere, poput mentorstva, obuka, umrežavanja i strateškog planiranja, koje bi omogućile dugoročnu održivost ženskih biznisa i povećale njihovu konkurentnost.

Sugeriše da je neophodno da lokalne uprave pristupe ovom problemu sistemski, kroz jasne kriterijume, praćenje rezultata i evaluaciju efekata podrške, kako bi finansijska sredstva zaista doprinijela jačanju ženskog preduzetništva i ekonomskom osnaživanju žena u svim djelovima zemlje.

Ona objašnjava da kriterijumi konkursa ograničavaju maksimalne iznose podrške na 5.000 eura, odnosno 10 do  30 odsto ukupnih sredstava na lokalnim konkursima. Istovremeno, ishodi konkursa značajno odstupaju od kriterijuma po odobrenim iznosima. Ekspertkinja Striković problematizuje i to što način formiranja i sastav Komisije za raspodjelu sredstava nije poznat ni po okončanju postupka raspodjele sredstava. Izuzetno je bitno, kaže sagovornica Monitora, znati ko donosi takve odluke, da li primaju nadoknade za taj posao, način bodovanja svakog pojedinačnog projekta po kriterijumima, način monitoringa i evaluacije odobrenih sredstava i njihovo objavljivanje na sajtu opštine i na oglasnoj tabli.

“Bijelo Polje redovno izdvaja 50.000 eura godišnje, osim u izbornoj 2022. kada je taj iznos bio 100.000 eura, iako je na kraju podijeljeno svega 57.156,88 eura. U 2024. godini podijeljeno je još manje, 30.270,25 eura. U toku je i sudski postupak protiv sedam korisnika sredstava iz 2019. i 2020. zbog nepoštovanja ugovornih obaveza, ali nema informacija o širem monitoringu ni o ishodima kontrole. Nikšić godinama opredjeljuje fiksnih 40.000 eura, a dostupna je jedino odluka za 2025. godinu – sredstva su podijeljena na 17 projekata (1.500–4.000 eura po projektu). Pozitivno je što je organizovana i obuka za pisanje projekata”, objašnjava ona.

Poseban osvrt, kaže, zaslužuju iznosi dodijeljeni odobrenim projektima, jer se postavlja pitanje u kojoj mjeri se bilo koji biznis može ojačati sa najvećom dodijeljenom sumom od 5.000 eura, a tek iznosom od 1.252 eura. Takav iznos ne osigurava nova radna mjesta, jačanje marketinških vještina, niti pomaže razvoju „zelenih“ i održivih biznisa, posebno u korišćenju digitalnih alata u savremenom poslovanju.

“Neophodno je uraditi i objaviti nezavisnu evaluaciju realizacije odobrenih projekata koja će pokazati građanima i građankama koliko se racionalno, efikasno, efektivno i blagovremeno troši njihov novac. Sve do tada, podjela ‘po kapama’  najlakša je i najgora odluka koja se donosi samo radi socijalnog mira i/ili utvrđivanja biračkog tijela trenutnih lokalnih vlasti, jer dodijeljeni iznosi predstavljaju još jedan primjer neprofesionalnog odnosa prema budžetu“, zaključuje ona.

Prema njenom mišljenju analize bi pokazale na koji način mijenjati ukupne uslove konkursa i način odabira evaluator/ki projekata.“Način bodovanja i obrazloženja svakog projekta u svakoj oblasti ocjenjivanja mora biti sastavni dio odluka. Sve dok se ne ispune uslovi za odgovorno i svrsishodno trošenje novca građana i građanki za razvoj ženskog preduzetništva, ova sredstva se mogu, bez pretjerivanja, smatrati „prosutim“ sredstvima iz budžeta“,  zaključuje.

U sjevernim opštinama su zadovoljni načinom na koji rade i uvjereni da istinski doprinose osnaživanju sugrađanki u pokretanju i održivosti njihovih biznisa.

Sekretar za opštu upravu i društvene djelatnosti Opštine Berane,  Miloš Raković kaže da oni kontinuirano ulaže u razvoj ženskog preduzetništva, te da su ta sredstva u posljednjih šest godina značajno uvećana. „Od 2020. godine opština je gotovo šestostruko povećala planirana sredstva, sa 10.000 eura u prvoj godini na čak 30.000 eura u 2025. godini. U fokusu su projekti koji podstiču ekonomski rast, otvaranje novih radnih mjesta, razvoj poljoprivrede i ruralnih područja, posebno organske proizvodnje. Podržavaju se inicijative koje doprinose turizmu, očuvanju kulturne baštine i zaštiti životne sredine“, objašnjava sekretar.

Prema njegovim riječima, Opština Berane je u Lokalnom planu za rodnu ravnopravnost 2023–2025. predvidjela analizu ženskog preduzetništva, koju su sproveli nezavisni stručnjaci angažovani od strane OEBS-ove misije u Crnoj Gori. Tvrdi da sve uočene nedostatke lokalna vlast planira da ispravi.

Opština Bijelo Polje, kaže za Monitor sekretar Sekretarijata za lokalnu samoupravu Haris Malagić „predstavlja dobar primjer podrške ženskom preduzetništvu, sa jasno definisanim kriterijumima za apliciranje“.

„ Međutim, iako su javnim pozivima tačno određeni uslovi i kriterijumi u pogledu podrške biznis projekata, žene preduzetnice su nakon zaključivanja ugovora sa Opštinom nailazile na brojne prepreke kod drugih organa prilikom registracije, odnosno prilikom prikupljanja neophodne dokumentacije kako bi otpočele svoje poslovanje“, objašnjava on.

Malagić kaže  da je Poslovnikom o radu predviđeno praćenje realizacije projekata, ali i način evaluacije i praćenja rezultata programa podrške. Podsjeća da je Opština Bijelo Polje do sada podržala 42 preduzetnice sa ukupno 139.623 eura kroz javne pozive od 2019. do 2024. godine. Od toga, 29 žena je pokrenulo svoje prve biznise, a 13 unaprijedilo postojeće.

Kako kažu u službi predsjednika Opštine Mojkovac Veska Delića,  za ovu godinu je iz lokalnog budžeta izdvojeno 40.000 eura za podršku ženskom preduzetništvu, dvostruko više nego ranije. Prioritet imaju biznis planovi „koji podstiču ekonomski razvoj, poljoprivredu, turizam, kulturu, sport, očuvanje životne sredine i tradicionalne zanate“. Zvaničnih statističkih podataka o broju žena koje su ranije podržane kroz sličan mehanizam nema.

“U narednom periodu planira se povećanje sredstava, proširenje oblasti podrške, podsticanje inovacija, održivih biznisa i otvaranja novih radnih mjesta. Sve će to pratiti dodatni edukativni programi, mentorstvo i saradnja sa relevantnim institucijama za dugoročnu održivost i konkurentnost ženskih biznisa“, najavljuju u toj opštini.

I u Opštini Kolašin tvrde da su učinili mnogo na jačanju ženskog preduzetništva. Ta opština, kaže sekretar za finansije Vuk Vuković, pojačava podršku ženskom preduzetništvu kroz jasno definisan sistem raspodjele sredstava.

„Prioritet imaju biznis planovi koji zapošljavaju lokalno stanovništvo, sadrže inovativne ideje i doprinose strateškim ciljevima opštine, posebno u poljoprivredi, turizmu, kulturi, sportu, očuvanju životne sredine i zanatstvu. Start-up biznisi dobijaju dodatnih 30 bodova, a maksimalni iznos podrške po planu ne može preći 30 odsto ukupnog budžeta“, kaže on. Iako nema zvanične statistike, Vuković tvrdi da je “evidentan rast interesa žena za pokretanje i unapređenje biznisa”. Budžet za podršku povećan je sa 10.000 eura u 2023. na 30.000 eura ove godine.

Prema publikaciji „Poslovni subjekti u vlasništvu žena i muškaraca u Crnoj Gori 2022–2024“, koju je objavila Uprava za statistiku MONSTAT, žene su vlasnice tek svake četvrte firme u Crnoj Gori. Od ukupnog broja aktivnih poslovnih subjekata u 2022. godini,73,3 odsto bilo je u vlasništvu muškaraca, dok su žene bile nosioci vlasništva u 26,7 odsto od ukupnog broja kompanija. Statistika je gotovo neporomijenjena i u 2023. i 2024. godini. Ta analiza pokazuje i da se udio žena među vlasnicima firmi razlikuje od opštine do opštine. Najmanje žena je vlasnica firmi na sjeveru, u Petnjici (13,6%), Rožajama (17,7%) i Gusinju (18,7%).

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ