Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

OBRAZOVANJE I VASPITANJE: Škola kao teret

Objavljeno prije

na

Pri kraju avgusta, dok đaci koriste posljednje dane raspusta, roditelji vrijedno vježbaju matematiku. Svako dijete puta udžbenici, plus sveske, plus školski pribor, podijeljeno na toliko i toliko rata. Onda se uključi dio ekonomskih nauka: jedno ove godine ne mora da dobije patike, dugo može da prođe i sa lanjskom torbom, trenerka iz koje je neko izrastao izgleda kao nova. Kako se god okrene, u prosjeku je nemoguće pregurati početak školske godine bez najmanje stotinjak eura po glavi učenika.

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva objavio je da su udžbenici počeli da se prodaju i da za prvi razred osnovne škole koštaju 34,60 , za drugi 41,90 , treći 38,70, a za četvrti razred 47,50 eura. Komplet udžbenika za peti razred je 55,60, za šesti 68,60, sedmi 84,20, osmi 73,90 i za deveti razred 78,30 eura.

Udžbenici za gimnaziju koštaju između 47 i 95 eura, ali srednja škola nije obavezna.

Opštinski odbor Sindikata prosvjete Podgorica organizovao je ovih dana tradicionalnu akciju „Pokloni, zamijeni ili prodaj korišteni udžbenik”. To, međutim, malo može da pomogne učenicima nižih razreda osnovne škole koji koriste puno radnih svesaka, a one, već ispisane, mogu samo da se bace.

Posebna su priča stalna nova izdanja Zavoda za udžbenike koja onemogućavaju ‘nasljeđivanje’ udžbenika. Vascijela crnogorska prosvjeta i svekolike njene reforme još nam nijesu donijele mogućnost da se jednom ustanovi koje to prve lekcije treba naučiti iz, recimo, poznavanja prirode. Nauka je to, možda jedne godine biljke rastu iz listova, dok se korijenje marljivo bavi fotosintezom; dogodine je sasvim drugačije.

Iako na prvi pogled izgleda samo kao budalaština, pitanje razlike između skakavaca i zrikavaca, tretirano u lanjskom udžbeniku prirode za peti razred, zapravo ni malo nije naivno. Ne zato što se tačan odgovor krije u dugačkim latinskim nazivima određenih organa kod skakavaca, odnosno zrikavaca, već zato što i za pisanje takvog pitanja i za njegovo odobravanje, pa zatim za ustanovljavanje njegove gluposti i za pisanje ispočetka, neko uzima pare.

Prošlog ljeta državni revizori su objavili da je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva poslovao sa gubitkom od 669,8 hiljada eura, zahvaljujući otpisu zastarjelih udžbenika u iznosu od 465 hiljada eura i izdacima za zarade127 hiljada većim od planiranih. Problem je riješen promjenom direktora.

U specijalitete državne kuće za izdavanje školskih knjiga spada i to što ‘kompleti’ knjiga sadrže razne stvari, razne pjesmarice, koje roditelji u jesen plate i donesu i na kraju školske godine, netaknute – bace. Kvaka je u tome što ste, ako ne kupite ‘komplet’, izloženi traženju jednog po jednog udžbenika diljem gradskih knjižara, sa velikim izgledima da ih ne nađete.

Godinama je u Crnoj Gori potezana priča o besplatnim udžbenicima, svaki put bezuspješno. Prošle godine, voljom vlasti, i zakonom je onemogućeno da osnovci dobiju besplatne udžbenike. Iz nevladinih organizacija uzalud su upozoravali da su takvi propisi nezakoniti i protivustavni.

Ministar prosvjete Slavoljub Stijepović objašnjavao je da bi dodjela besplatnih udžbenika proizvela problem u sistemu: ,,Ko bi na kraju školske godine skladištio te knjige, da li sve škole imaju uslove i stručni kadar za to. Ko će procjenjivati stepen oštećenja knjiga i da li će moći da dobiju svjedočanstvo oni koji ne plate naknadu za oštećenje”. Zvuči baš komplikovano.

Besplatni udžbenici koštali bi oko pet miliona eura. Otprilike toliko građani ove zemlje izdvojiće za garancije koje je vlada davala za kredite Pobjede, kuće prepoznate po prosvjetiteljskim dometima od devedesetih do danas. Prioritet je prioritet.

Ako u prosječnoj porodici, sa dvoje odraslih i dvoje djece, radi samo jedan od roditelja, žive u siromaštvu koje im jedva omogućava da se prehrane. Prosječna plata, prema podacima Zavoda za statistiku, u junu je iznosila 478 eura. Ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe je blizu 800 eura. Ako više od pola plate date za hranu, koja prema Monstatovoj potrošačkoj korpi košta 253 eura, drugu polovinu za račune – nema dijela koji vam ostaje za knjige. Kao i obično, moglo bi se ozbiljno raspravljati o preciznosti domaće statistike i o tome koje mađioničarske sposobnosti treba da imaju Monstatove domaćice koje hrane četiri osobe za 8,4 eura dnevno.

Spasonosno rješenje za običan svijet u Crnoj Gori je plaćanje na rate. Pa se onda svakog mjeseca prištedi na hrani, odjeći, svemu i svačemu i tone u sve dublje siromaštvo.

Ako bi V‚lada sjela i razmislila u uštedama na sopstvenom stanovništvu zapravo bi mogla da ode i dalje. Možda da u okviru sljedećeg paketa mjera fiskalne konsolidacije predloži izmjene Ustava po kojima bi prestala da bude obavezna osmogodišnja škola. Za potrebe našeg tržišta rada dovoljna su i četiri razreda. Da čovjek zna da potpiše ugovor o radu koji mu garantuje status roblja.

Prema nedavno objavljenim podacima Zavoda za zapošljavanje u Crnoj Gori je najlakše naći posao ako imate završenu samo osnovnu školu, a najmanje šanse da nađu posao imaju oni koji su završili fakultet.

Za ljude bez zanimanja, odnosno sa završenom osnovnom školom, u prvih šest mjeseci ove godine bilo je 14.405 slobodnih radnih mjesta. Precizno: 49. 21 odsto. Istovremeno, od 1. januara do 17. jula ove godine, među ukupno oglašena 29.272 slobodna radna mjesta bilo je svega 2.227 ili oko deset odsto slobodnih radnih mjesta koja su zahtijevala visokoobrazovane radnike.

Trećinu od 31.377 nezaposlenih u Crnoj Gori čine visokoobrazovani građani, preko 45 procenata mladi.

Ko god živi u zemlji u kojoj djecu jedva može da pošalje i školu i zna da su vlastodršci zamislili da svu, osim svoje djece, u budućnosti koriste kao nekvalifikovanu radnu snagu ili, prosto, sluge, ne može ništa drugo željeti nego da se odavde ide. Kud god.

Prvacima besplatni udžbenici

Lokalna uprava u Beranama će svim đacima prvacima na teritoriji opštine koji u septembru kreću u školu obezbijediti besplatne udžbenike. Prvacima će, kako je najavljeno, kompleti knjiga biti uručeni 1. septembra, na dan kada prvi put budu sjeli u školske klupe. Predsjednik Opštine Dragoslav Šćekić istakao je da je to najbolji način da se najmlađim osnovcima čestita početak školovanja i olakša jedan od prvih važnijih koraka na životnom putu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Testiranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovo su dani istine. Ako nikne spomenik Joanikijevom heroju Pavlu, biće porušena Crna Gora. Ako se Predsjednik,  premijer i vlada odlučno ne suprotstave vođama SPC, glavnom arhitekti spomenika, biće odgovorniji  za prekrajanje istorije i  slavljenje zločina,  nego Mandić, bivši DF i vođe MCP na čelu sa Joanikijem. Ako odole prtisku u odbrani crnogorske  antifašističke tradicije, neće im biti lako. Ali,  sigurno je: neće biti istorijski gubitnici

 

U Beranama, u selu Zaostro, nikao je spomenik ratnom zločincu i komandantu četničkog pokreta Pavlu Đurišiću. Ili, kako nedavno reče  mitropolit Joanikije – “heroju nepobjedivog karaktera”.  Hapšenje pedesetdevetogodišnjeg Beranca, osumnjičenog da je bronzanog ratnog zločinca postavio mimo procedura i zakona, ni približno nije dovoljna reakcija vlasti i institucija. Uhapšeni je samo u bronzu pretočio heroja Mitropolije crnogorsko primorske. I dijela vlasti. Oni već dugo na sva zvona slave zločin i krvavu ideologiju zemlje i tla. Dok ostali u vlasti ćute.

Nije prvi put da se pokuša postaviti spomenik Đurišiću u selu Zaostro, u kom se i ove godine održava sabor poštovalaca četničkog pokreta. Na tim saborima,  čest  je gost predsjednik parlamenta Andrija Mandić.  Prvi put je 2003. pokušan biti postavljen spomenik, u organizaciji takozvanog Odbora za gradnju crnogorske Ravne gore. Stiglo se do postamenta, čije je rušenje naložilo tadašnje  Ministarstvo kulture. Postament je na istom mjestu nikao i godinu kasnije. I opet porušen. U avgustu 2017., promovisana je  takozvana deklaracija Vojvodskog savjeta ujedinjenog ravnogorskog pokreta „o pomirenju i podizanju spomenika vojvodi Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana“. Goran Kiković, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i funkciner  Mandićeve NSD  saopštio je da imaju „izliven spomenik Pavlu Đurišu za Zaostro“ i da će tražiti od Vlade da finansira podizanje spomenika i u Beranama.  Spomenik je očito dugo čekao. A onda je Mandićeva NSD ušla u Vladu.

Uslijedili su sastanci sa Dodikom u skupštini, trobojke, sjedjenje u Vučićevom izbornom štabu privatno, odlazak Mandićevih funkcionera u Vučićev parlament na raport srpskom svetu, rezolucija o Jasenovcu, pogoršavanje odnosa sa Hrvatskom i ugrožavanje evropskog puta, podržavanje slobode govora mitropolita Joanikija da ratnog zločinca nazove herojem, dodjele državnih nagrada zagovornicima četničke ideologije…Nijesu pomagali premijerovi raznorazni sporazumi i pokušaji da se ne insistira na temama koje dijele. Nije pomagalo ni njegovo ćutanje. Ili šaljivo komentarisanje funkcionera NSD u četničkim pohodima na društvenim mrežama. Konačno, nikao je i spomenik Pavlu Đurišiću. Kao konačni test, za premijera i njegovu vladu.

Oglasio se premijer. Najavio je da država neće tolerisati  nezakonite poteze i koji uznemiravaju društvo. Mogao je reći a nije –  poteze koji slave zločinca.  Jednog od najvećih. Oglasilo se i  Ministarstvo kulture, na čelu sa ministricom Tamarom Vujović i saopštilo da će poslati inspekciju i naložiti Opštini Berane da ukloni bronzanog Pavla Đurišića.

Reagovao je i gradonačelnik Berana, Đole Lutovac iz  Pokreta Evropa sad. Kazao je  da najoštrije osuđuje postavljanje spomenika i saopšto da je podignut bez znanja opštine i nadležnih.

“Očekujem hitnu reakciju nadležnih državnih organa, kako bi se ovaj nezakonito postavljen spomenik uklonio u najkraćem mogućem roku. Važno je naglasiti da ovaj čin ne predstavlja samo flagrantno kršenje zakona, već i pokušaj dodatne polarizacije našeg ionako podijeljenog društva. Berane je grad koji pripada svim svojim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili ideološku pripadnost. Naša je obaveza da čuvamo društveni mir, poštujemo zakone i njegujemo istorijsku istinu”, ocijenio je.

Postavljanje spomenika osudila je jednoglasno i opozicija, i dio vlasti iz Bošnjačke partije. Predsjednik države Jakov Milatović zatražio je da se  bez odlaganja ukloni spomenik Pavlu Đurišiću.  Kazao je da podizanje spomen-obilježja osobi koja simbolizuje fašističku kolaboraciju, etničku i vjersku mržnju, i masovne zločine nad civilima, predstavlja direktan pokušaj rehabilitacije ideologije koja je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima antifašističke Crne Gore.

Ovo su dani istine. Ako nikne spomenik Joanikijevom heroju Pavlu, biće porušena Crna Gora. Ako  se Predsjednik,  premijer i vlada odlučno ne suprtostave vođama SPC, glavnom arhitekti spomenika, biće odgovorniji  za prekrajanje istorije i  slavljenje zločina,  nego Mandić, bivši DF i sve vođe MCP.  Ako odole pritisku u odbrani crnogorske  antifašističke tradicije, neće im biti lako. Ali,  sigurno je: neće biti istorijski gubitnici.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Miloševićevo

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što je inicijativa da se Pavle Bulatović za ratni zločin deportacija nagradi ulicom u Podgorici došla iz redova Demokrata, dok je ostatak vlasti  uz loše izgovore institucionalno gura, govori da je ideologija devedesetih utkana  u politiku novih vlasti.  Onu jedinstvenog DPS.  Đukanović bi, da je do kraja ostao vjeran  Miloševiću,  ispunjavao kriterijume Demokrata za budući spomenik

 

A da Podgoricu vlast preimenuje u Slobograd, ili Miloševićevo? Ako ulicu u Podgorici zaslužuje Pavle Bulatović, ministar policije Đukanovićeve vlade pod Miloševićem, čijim je potpisom 1992. naređen lov na bosanske izbjeglice i njihovo izručenje  Radovanu Karadžiću samo zbog  imena, red je i da Slobodan Milošević dobije glavni grad. Milošević je umro u Hagu tokom suđenja za ratne zločine i genocid, Bulatović je bio pod istragom koja je prekinuta nakon njegovog ubistva. Kad već slavimo velikosrpsku verziju ideologije krvi i tla –  red je da se zna ko je zaslužniji.

Onda redom: trg Radovana Karadžića, bulevar Ratka Mladića…  Pa po istorijskim dubinama. Heroju nepobjedivog karaktera Pavlu Đurišiću ulica ispred hrama Mitropolije Crnogorsko primorske. Da mitropolitu Joanikiju, duhovnom predvodniku, bude ugodnije kad sa svitom krene na redovno veličanje četničke ideologije. A zaredao je.

Želja Mitra Vukovića i Vladimira Čađenovića, funkcionera Demokrata, partije koja se  predstavlja kao građanska i voli parole tipa Mir je naša nacija, da Bulatović dobije ulicu, nije zalutala inicijativa ili greška pojedinaca.  Ona je  prirodna posljedica ideologije utkane u politiku najvećeg dijela vlasti. I zato,  korak po korak,  napreduje u proceduri. Uostalom, ulica Pavla Bulatovića još od juna 2020. godine  postoji u Pljevljima. Raznorazne inicijative nove pljevaljske vlasti i svakodnevno veličanje zločina, jasno pokazuju da ništa  slučajno nije.  Naprotiv. S državnog vrha – niko ništa.

Ove sedmice sedam članova podgoričkog Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova dalo je zeleno svjetlo da se o inicijativi da Bulatović dobije ulicu u Podgorici raspravlja u podgoričkom parlamentu. Protiv je bio samo  predstavnik Evropskog saveza Miloš Đuričković. Članovi Savjeta su iz svih partija vlasti i opozicije. Savjet broji 12 članova, plus predsjednik. Kojih je sedam glasalo, a ko je odlučio da mudro ćuti, nema zvaničnih informacija. Ostaće zapisano –  jedan jedini glas protiv.

Članovi Savjeta nijesu se oglašavali ni nakon kritika civilnog sektora, izuzev predsjednika Dragutina Vučinića iz Pokreta za Podgoricu, bliskog  Jakovu Milatoviću.  On je glasao za.

“Što se tiče Pokreta za Podgoricu, smatramo da se ni pravno, ni društveno, ni politički nijesu stekli uslovi da se ovo pitanje u ovom trenutku zaokruži davanjem tog imena konkretnoj ulici”, kazao je Vučinić. Pojasnio je da nije još proteklo dovoljno vremena za istorijski sud o bivšem ministru policije. To je njegov zvanični stav. Ima i lični.

On iz ličnog afiniteta  i porodičnih razloga koje ima prema pokojniku, „kao nesumnjivo istorijskoj ličnosti, nije mogao niti htio da bude brana da ova inicijativa ne stigne do odbornika na izjašnjavanje na nekom od skupštinskih zasijedanja u budućnosti”. Potom je, odgovarajući poslaniku DPS Andriji Klikovcu koji je kritikovao zeleno svjetlo inicijativi, kazao: “Bulatović nije  mogao donijeti bilo kakvu odluku – uključujući i onu koja mu se danas imputira – bez znanja svog nadređenog”. Aludirajući  na  Mila Đukanovića.

Odgovornost Đukanovića,  premijera u vrijeme deportacija, nesporna je i neizbrisiva.  Kao što nema tog protoka vremena koji može izbrisati odgovornost Pavla Bulatovića za ratni zločin deportacija.  Zna to nova vlast. Koja bi oprostila Đukanoviću kriminal o kom danas bruji, samo da je ostao na podešavanjima do 1997.  Đukanovićeve prošlosti ne odriču se ni njegovi. Samo se prave da ne postoji. Zato im se  glas nije ni čuo u Savjetu.

To što je inicijativa da se Pavle Bulatović nagradi za zločin došla iz redova Demokrata, dok je ostatak vlasti  uz loše izgovore institucionalno gura, govori još nešto. Navodni građanski dio nove vlasti- PES i Demokrate – samo se krije iza Andrije Mandića i bivšeg DF-a, kao nosioca pokreta za povratak u prošlost.  Udruženo je nova vlast izglasala Rezoluciju o Jasenovcu na mig Aleksandra Vučića i SPC. Da se izvinu  zbog glasa u UN za  Srebrenicu.   Ideologija devedesetih utkana je u njihovu politiku. Onu jedinstvenog DPS. Da je do kraja ostao  vjeran Miloševiću, Đukanović bi  ispunjavao kriterijume Demokrata – za budući spomenik.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Model

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uspostavljeni sistem  traje i ako ne funkcioniše. Tako se gubi nada  u mogućnost društvenih promjena smjenom vlasti. To je opasno stanje. Vodi u sunovrat

 

Dok čekamo da neko od nadležnih ponudi odgovore, prinuđeni smo da nagađamo:

Da li će se radovi na rekonstrukciji magistralnog puta Tivat – Jaz (započeta u avgustu 2023., bez građevinske dozvole) okončati prije nego saznamo ishod tendera za davanje u zakup aerodroma u Tivtu i Podgorici (raspisan 2019.)?

Je li veća vjerovatnoća da se vodom sa Mareze napoje žedna usta stanovnika budućeg naselja na Veljem brdu od mogućnosti da se otpadne, odnosno kanalizacione, vode sliju iz septičkih jama prvih zgrada obećanog „crnogorskog sna“ i zagade vodoizvorište?

Postoji li forenzička metoda kojom bi se dalo utvrditi da li je nedavna posjeta potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja SAD  bila privatna ili službena? Ili da ustanovi u šta spada ono kad premijer preko Atlantika otputuje službeno pa veći dio posjete provede družeći se sa bratom?

Kad bivši premijer Srbije dođe da u ime predsjednika Srbije preuzme odlikovanje koje mu je dodijelio jedan od dva ovdašnja mitropolita SPC i pri tome, nenajavljeno i bez dozvole, sleti na beranski aerodrom koj nije u funkciji – da li je to diplomatija, ili ovlaš zakamuflirano obilaženje provincije srpskog sveta?

Mogli bi se još ovakvim čudima čuditi.

Nadležni nas ubjeđuju da će turistička sezona biti kao prošlogodišnja. To znači -osrednja ili loša. A gostiju je manje, dok oni koji dođu ostaju kraće od prethodika. Policija ne želi preuzeti  odgovornost za novu seriju ubistava u desetogodišnjem ratu crnogorskih narko klanova. Vrhovni državni tužilac neće pred parlamentarni odbor pošto, kako im je otpisao, nijesu nadležni. Moguće je, skoro nekažnjeno (prekršajna prijava), premlatiti predsjednika opštine ako nadležni percipiraju da su  motivi lične a ne političke prirode.

U opticaj je puštena ideja, navodno podržana od dijela uticajnog diplomatskog kora, da  DPS u vladajućoj koaliciji sa PES-om zamijeni ZBCG i, ukoliko bi se protivili tom modelu, Demokrate.

Na čemu se zasnivaju očekivanja da bi takva vlast bila „reformskija“ i „evropskija“ od aktuelne?  S Briselom na usnama pravljena je vlada URA-SNP-DPS-SDP. Kao i ona prethodna, „ekspertska“. U kojoj neki nijesu bili ni elementarno verzirani u povjereni posao, dok su im  podršku najljuće uskraćivali  oni koji su ih formalno izabrali.

Podaleko je za nama  prva smjena vlasti glasačkim listićem u istoriji Crne Gore. Samo odgovor na dva pitanja znamo.  Da li je, u međuvremenu, DPS postao drugačiji? Nije. Da li su se aktuelni pokazali kao brižni nasljednici pravila DPS vladanja? Jesu.

Ideja da se izvršna vlast „parceliše“ i podijeli članicama vladajuće koalicije, daje očekivane rezultate.  Srećni dobitnici sada se ljute kada neko zađe u njihov atar. Svaku kritiku doživljavaju kao gaženje volje naroda.

Valjda su glasači željeli da baš Demokrate, i samo oni, kontrolišu kompletan sistem bezbjednosti. Koliko god se, dijelom i zbog njihovog neznanja, nesnalaženja i tvrdoglavosti, osjećali nebezbjedno. Da turizam, urbanizam i saobraćaj, od resornih ministarstava do Morskog dobra, bude povjeren  članicama koalicije Za budućnost Crne Gore. Makar to značilo da se izrovanim putevima ne može stići do plaža koje su, u sred sezone, neuređene i nebezbjedne. Ili zatvorene.

U  modelu parcelisanja, državnim finansijama upravljaju kadrovi PES-a. Rezultat je  ispod njihovih najava i naših očekivanja. Sa tendencijom daljeg pogoršanja i proizvodnje krize u kompletnom sistemu. Manjinske partije čekaju buduće izbore i nove/stare partnere u vječitoj vlasti.

Nešto  treba mijenjati ako ne želimo da završimo tamo gdje smo krenuli. Prvi bi korak mogao biti formiranje koncentracione vlade sa jasnim ciljevima, sredstvima i mjerljivim zadacima. Nema garancija da bi takav pokušaj uspio da vrati Crnu Goru na kolosjek  koji vodi u budućnost. Zato je izvjesno: bez promjene postojećeg modela funkcionisanja vlasti ne možemo naći izlaz iz lavirinta u kome smo zarobljeni.  Uspostavljeni model traje i ako ne funkcioniše. Tako se gubi nada  u mogućnost društvenih promjena smjenom vlasti. To je opasno stanje. Vodi u sunovrat.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo