Nameće se zaključak da je zakupac poravnanjem sačuvao svoje interese, gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog prostora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja

Na sjednici održanoj  2. aprila Vlada je donijela odluku o prihvatanju uslova poravnanja u arbitraži koja se vodi pred međunarodnim sudom u Londonu između Crne Gore i kompanije Adriatic properties. Time je započet proces ponovnog otvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer.

„ Sa velikim zadovoljstvom obavještavam crnogorsku javnost da su se stekli i formalni uslovi za ponovno otvaranje grad-hotela Sveti Stefan, dugogodišnjeg simbola i zaštitnog znaka našega turizma. Vlada je zvanično usvojila prijedlog uslova poravnanja u postupku koji se vodi pred Međunarodnim sudom u Londonu. Ovoj odluci prethodili su intenzivni i odgovorni pregovori, tokom kojih smo uspjeli da zaštitimo državni interes i otklonimo rizik potencijalne štete koja bi bila preko stotinu miliona eura“ – kazao je premijer Spajić u zvaničnom obraćanju naciji.

Vlada i kompanija Adriatik propertis, zakupac hotela Sveti Stefan i Vile Miločer, potpisali su ugovor ili sporazum o poravnanju kojim je definisano da dvije strane u roku od sedam dana od potpisivanja obavijeste zajedničkim podneskom Arbitražni sud u Londonu o odustajanju od arbitražnog postupka, te da će hoteli Sveti Stefan i Vila Miločer biti otvoreni najkasnije u junu ove godine.

Tekst sporazuma između Vlade i kompanije Adriatic nije moguće naći na sajtu Vlade. Nije dostavljen ni medijima pa se sa sigurnošću ne mogu znati svi uslovi pod kojima je nastao, odnosno šta je sve u pogledu zahtjeva zakupca država prihvatila a šta nije.

Premijer Spajić je istakao osnovne odredbe sporazuma o povećanju godišnje zakupnine za elitne crnogorske hotele, produžetak roka zakupa i novinu o učešću u zajedničkom profitu. Druge ključne stavke sukoba između lokalne zajednice i zakupca oko korišćenja plaža i javnih staza kroz Miločerski park, zbog kojih je spor i nastao i doveo do zatvaranja hotela i pauze u radu koja je trajala četiri turističke sezone, u njegovom obraćanju su ostale nerazjašnjenje.

Pojedini mediji prenijeli su nezvanična saznanja u vezi toga, pa nije jasno zašto integralni tekst dogovora o poravnanju nije dostupan svima pod istim uslovima.

„Postignutim rješenjem ne samo da smo sačuvali sredstva svih građana, već smo obezbijedili i povoljnije finansijske uslove za domaća preduzeća Sveti Stefan hoteli i HTP Miločer, čije će se zakupnine odnosno prihodi povećati sa 1,285,000, odnosno 350,000 na 1,555,000 odnosno 423,000 eura, a ti iznosi će se indeksirati i uvećavati sa inflacijom odmah od početka rada. Razlika od 500 hiljada eura u obračunatoj zakupnini biće bez odlaganja isplaćena. Takođe, u prethodnom dogovoru nije isplaćivan PDV na sve te iznose, dok će se ovoga puta urediti taj dio i značajno povećati prihodi države od 21 posto na sve to. Posebno je značajno da će država, u skladu sa novim aranžmanom, ostvarivati i učešće u profitu u visini od 10 posto, što je kruna novih uslova dogovora“, rekao je Spajić.

Podsjećamo da je iznos zakupnine za tri hotela, nekoliko restorana i kafea u ekskluzivnom ljetovalištu prema odredbama osnovnog ugovora o zakupu iz 2007. godine iznosio 1,96 miliona eura.

Pored povećanja zakupnine, predviđen je i produžetak zakupa hotela za pet godina, koliko je ovaj poznati turistički rizort bio zatvoren za posjetioce.

To je već drugo produženje zakupa u odnosu na osnovni ugovor, kojim je Sveti Stefan izdat na rok od 30 godina. Prva promjena uslova ugovora izvršena je 2013. godine u Skupštini Crne Gore kada je poslanička većina usvojila amandmane ministra održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića, o produženju roka zakupa sa 30 na 42 godine za hotele Sveti Stefan i Miločer uz smanjenje zakupnine za 30 odsto.

Nakon svega, rok zakupa hotela elitnog ljetovališta produžen je za 17 godina u odnosu na prvobitni ugovor i trajaće do 2055. godine. Međutim, rok na koji je otuđeno državno zemljište u Miločeru produžen je na 90 godina. Tim aktom skupštinske većine zapečaćena je sudbina miločerskog parka koji trpi  urbanistički cunami, nevjerovatnu devastaciju prostora, jedinstvenu ambijentalnu cjelinu za koju je kod nadležnih državnih institucija zatražen status zaštićenog prirodnog i kulturno-istorijskog predjela paštrovske rivijere.

Poravnanjem je utvrđeno da u miločerskom parku nema dodatne gradnje, mimo one predviđene građevinskom dozvolom i u postojećim gabaritima.

Upravo ovaj dio sporazuma Vlade i Adriatic propertiesa izazvao je najviše negativnih komentara u javnosti, mještana Svetog Stefana i građana Budve. Kako je moguće da poslije četiri godine zatvorenih hotela i mnogih protesta mještana i lokalnih vlasti zbog neprimjerene gradnje u Miločerskom parku u kojem zakupac podiže ogroman hotelsko-apartmanski kompleks sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, čija je gradnja 2021. zaustavljena, odjednom dobija saglasnost Vlade za nastavak radova “u skladu sa građevinskim dozvolama”.

Poznato je da građevinska dozvola nikada nije ni izdata niti postoji planski dokument na osnovu kojeg bi i mogla biti. Urbanističko tehnički uslovi za gradnju monstruozne građevine u Miločeru izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma na osnovu dokumenta koji je osmislio tadašnji ministar Gvozdenović – Turistički rizort Miločer,  koji nema utemeljenje ni u jednom važećem planskom dokumentu.

Saglasnost na idejni projekat hotelsko-apartmanskog kompleksa koji se gradi na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža, na zahtjev HTP Miločer i Adriatic prperties, potpisao je glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović 2019. godine.

Kompleks se gradi na parceli površine 12.255 m2. Oko 126 smještajnih juedinica, 60 soba i 66 apartmana od kojih svaki raspolaže sa oko 120 kvadrata, sa svim pratećim sadržajima, imaće više od 37.000 kvadrata bruto površine, u sred borove šume Miločerskog parka. Bivši premijer i lider GP URA Dritan Abazović problematizovao je stav Vlade o nastavku gradnje u Miločeru. On je izveo računicu po kojoj ni jedan stan namijenjen prodaji ne vrijedi manje od dva miliona eura te da će investitor, Adriatic Proeprties i krajnji vlasnici iz kompanie Aidwey staviti u džep čistih 80 miliona eura od ove investicije.

Nijedna od političkih partija koje su se zalagale za zabranu gradnje u Miločeru, u vrijeme kada su na republičkom nivou bile opozicija a u lokalu u Opštini Budva vlast, nije se oglasila povodom potpisivanja sporazuma sa zakupcem Svetog Stefana u dijelu koji se odnosi na nastavak započete investicije.

U julu 2016. godine u budvanskom parlamentu većinom glasova odbornika svih partija usvojena je Deklaracija o zaštiti miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koja je imala za cilj da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog rizorta. Organizovani su tada protesti u Miločeru na kojima su pored tadašnjeg predsjednika Opštine, Marka Bata Carevića, učestvovali predstavnici svih stranaka, DF-a, Demokrata, GP URA i mještani, složni u jednom, da ne dozvole  betoniranje miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka.

Aktuelni predsjednik Opštine, Nikola Jovanović, podržao je sporazum o otvaranju hotela Sveti Stefan bez rezervi u pogledu nastavka gradnje stanova u Miločeru na šta ga obavezuje opštinska Deklaracija o zaštiti Miločera.

Država očigledno nije pokazala institucionalnu snagu odlukom da ne podrži nastavak gradnje višespratnice u Miločeru sa stanovima za tržište za koji je i uslove i saglasnosti donosila vlast DPS čiji su visoki funkcioneri involvirani u ovaj visokoprofitni projekat.

Zato se nameće zaključak da je zakupac ovakvim poravnanjem sačuvao svoje interese. Gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog pristora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Vlasnik Carina Čedomir Popović uhapšen je tek pošto je gotovo izgradio hotel u Baošićima mimo gabarita i  nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Institucije su žmurile. Niko danas ne pominje njihovu  odgovornost

Vlasniku Carina, Čedomiru Popoviću, krajem prošlog mjeseca određen je pritvor od mjesec dana. Razlog – gradio je hotel u Baošićima mimo gabarita predviđenih građevinskom dozvolom, a uz to je za potrebe hotelske plaže nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Uspjele su Carine da nasipajući zemljom, kamenjem i pijeskom do dubine od čak devet metara, oduzmu od mora 14.500 kvadrata za potrebe ,,investicionog kupališta”.

Premijer Milojko Spajić obećao je da će Vlada raskinuti taj i sve druge ugovore za izgradnju investicionih kupališta na crnogorskom primorju. Raskidi se još uvijek nijesu desili, a Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Nakon hapšenja u javnosti se odmotala priča o pregaocu Popoviću koji je upornim radom, ne osvrćići se na institucije i pravila, uspio da pod ploču stavi hotel od šest spratova i još tri etaže pod zemljom. Veći problemi i zatvor su ga sačekali tek kod završnih radova – nasipanja mora za plažu. Institucije su žmurile, neizlazile na teren, tromo djelovale, tako da je neimar uspio u svom naumu.

Hotel u Baošićima je praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Na pitanje kako je to moguće, iz Direktorata za inspekcijski nadzor koji djeluje u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je Slaven Radunović, Pobjedi su odgovorili da se ,,suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu”.

Ljudstva za kontrolu nema, ali za izdavanje dozvola ne nedostaje. Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdaje dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u febuaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od ,,nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je ,,utvrđeno da je ona ispravna”.

I pored toga što je po nadležnima sve bilo ispravno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je obustavu radova i vraćanje prostora u prvobitno stanje, jer su radovi u Baošićima obavljani bez njene saglasnosti i bez odobrenog konzervatorskog projekta. Ogromni graditeljski zahvat odvija se u zaštićenom području i to kada iz UNESCO-a šalju upozoravajuće poruke o gubljenju zaštite upravo zbog ovakvih i sličnih graditeljskih poduhvata i nemoći države da ih spriječe i valjano sankcionišu.

Uprava je zbog svoje revnosti dobila i skupštinsku kritiku, od strane potpredsejdnice parlamenta Zdenke Popović. Ona je ovoj instituciji sa skupštinske govornice poručila da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine sada traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”. Osvrnula se i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a, pa zaključila da je pokušaj da se poveže sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.

Advokat Veselin Radulović  je nedavno Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio  dopunu krivičnih prijava protiv političke partije Demokrate, više njenih funkcionera i drugih osoba, u kojoj tvrdi da postoji osnovana sumnja da je na teritoriji Herceg Novog djelovala organizovana struktura koja je, kroz zloupotrebe službenog položaja i devastaciju prostora u Baošićima, sticala nezakonitu korist na štetu države i životne sredine.

Prijavom su obuhvaćeni i potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović,  predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršioc dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, kao i više NN službenika i funkcionera.

Minić je u martu 2024. godine odobrio spratnost hotela Carina koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data je saglasnost kompaniji Carine na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža).

Nakon podnošenja krivične prijave, Radulović je pozvao SDT da hitno postupi po prijavama i ispita ulogu svih nadležnih institucija i funkcionera.,,Prvu krivičnu prijavu protiv ove kriminalne organizacije podnio sam 28. avgusta 2025. godine, a do danas nijesam dobio bilo kakvu informaciju od tužilaštva”, rekao je Radulović. Navodi da je zbog podnošenja prijava bio izložen prijetnjama.

A u međuvremenu, kompanija Carine nastavlja da djeluje i institucionalno. Nakon devastacije obale, Carine su tražile smjernice od države da postave svjetionik na preuređenom morskoj obali. Uprava pomorske sigurnosti (UPS) odbila je zahtjev kao neosnovan.

Ranije je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor  obavijestila UPS da je u Baošićima došlo do velikog zatrpavanja mora u pojasu od najmanje 35 metara od dotadašnje linije obale, kao i da je tim radovima objekat sigurnosti plovidbe, obalno pomorsko svjetlo, stavljen ,,van funkcije obezbjeđenja sigurnosti plovidbe”. Uslijedila je zabrana plovidbe na tom dijelu plovnog puta i upozorenje učesnicima pomorskog saobraćaja na opasnost i nefunkcionalnost obalnog pomorskog svjetla u Baošićima.

Nakon što je vlasniku Carina određen 30 dnevni pritvor, njegov advokat Dražen Medojević kazao je  da smatra da nije bilo mjesta određivanju zadržavanja njegovom klijentu: ,,Došlo se u apsurdnu situaciju da su objekti vrijedni preko stotinu miliona sagrađeni, a da se investitor i direktor hapsi i da mu se određuje pritvor kako bi se izbjegla opasnost od ponavljanja djela. Šta da ponovi, kad je već skoro sve izgrađeno, a ti objekti su od javnog interesa”.

Raniji radovi i upozorenja

Mještani Kumbora su nadležne još 2018. upozoravali da izvođači radova na gradnji luksuznog hotela kompanije Carine, istovaraju zemlju u more, a peru i kamione mješalice čiji sadržaj se spira u more. Iste radnje, navodili su mještani, obavljala je tada i kompanija Azmont u sklopu gradnje turističkog kompleksa visoke kategorije Portonovi.

,,Gradnja hotela u Kumboru, u aranžmanu kompanije Carine Čedmira Popovića i Srpske pravoslavne crkve, po ponašanju i poštovanju zakona, samo je replika izgradnje depandansa hotela Delfin u Bijeloj čiji je Popović takođe vlasnik. Znamo kako je tamo gradio hotel i nasipao obalu, sve bez građevinske dozvole i saglasnosti JP Morsko dobro.  Nije ga usporilo ni što mu je inspekcija zatvarala gradilište i pečatila objekat”, upozoravala je tada Nada Popović, predsjednica NVO Južni Jadran koji okuplja manjinske akcionare firme koju je Popović privatizovao.

,,Samoinicijativno su skidali državni pečat i nastavljali da grade pokazujući svima da zakon za njih ne važi. Istina, zbog evidentnih krivičnih djela prvostepeno je osudjen u Osnovnom sudu u Herceg Novi na tri mjeseca, uslovno godinu dana zatvora”, podsjetila je uz tvrdnje da se vlasnik Carina i u Kumboru u zoni Morskog dobra ponaša identično, a ,,inspekcije se prave da nijesu odavde”.

Predrag NIKOLIĆ

Iako je stečaj u kompaniji Nivel Invest, o čemu je Monitor već pisao, zvanično zaključen krajem prošle godine, ostalo je otvoreno pitanje: gdje su završili milioni eura imovine na primorju i zašto nijesu preduzeti osnovni pravni koraci da se oni vrate u stečajnu masu

Zaključenjem stečaja u Nivel Investu 24.12. 2025. godine formalno je okončan postupak koji je trajao gotovo deceniju. Suštinski, ostalo je otvoreno pitanje: gdje su završili milioni eura imovine na primorju i zašto nijesu preduzeti osnovni pravni koraci da se oni vrate u stečajnu masu.

Rješenje o zaključenju donio je sudija Dragan Vučević, neposredno nakon odluke o glavnoj diobi, u periodu katoličkog Božića, Nove godine i pravoslavnog Božića, kada je pažnja minimalna, a mogućnost reagovanja zainteresiranih strana svedena na formalnost. Postupak je pravosnažno okončan početkom februara 2026. godine, bez da su učesnici blagovremeno obaviješteni ili dobili realnu priliku da ospore diobni bilans i listu priznatih potraživanja. Time upada u oči ono što nije urađeno – da se kroz regresne tužbe naplate potraživanja od povezanih lica, jemaca ili subjekata koji su profitirali iz spornih transakcija. Istovremeno, sve krivične prijave koje su ukazivale na moguće zloupotrebe — od fingiranih zajmova do spornih knjiženja i rasprodaje imovine — odbačene su od strane Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Tužilaštvo u obrazloženjima svojih odluka nije željelo ući u suštinu finansijskih tokova, kontradiktornosti u dokumentaciji, i nije tražilo odgovor kako je imovina procijenjena na 12.5 miliona eura završila višestruko ispod vrijednosti (svedena na 5.2 miliona).

Obrazac stečajnog lobija pokazuje sličnu kombinaciju sudskih odluka, pasivnosti stečajnih upravnika i selektivnog postupanja tužilaštva.Vrijedna imovina može se legalno izvući — bez pravnih posljedica.

Nivel Invest je nekada bilo u zajedničkom vlasništvu (po 50 odsto)Stevana Đukića(ujedno izvršni direktor), i preduzeća Nivel d.o.o. Podgorica čiji osnivač i direktor je bio Vladimir Đurović. Predzadnji stečajni upravnik Sreten Mrvaljević (kum bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića) je rasprodao krajem oktobra 2017. najveći dio imovine firme procijenjene na 12.5 miliona i poznate po izgradnji luksuznih apartmana na atraktivnim lokacijama u Opštini Budva za svega 5.2 miliona eura. Zgrada u Budvi je prodata za oko 2.07 miliona (ili 1000 eura/m2) i Kondo hotel u Rafailovićima za 3.096 miliona. Kupac je bila kompanija Sunraf Beach Properties (osnovana svega 15 dana prije licitacije) u kojoj je Vladimir Đurović imao udio od 38 odsto formirana. O rasprodaji kvadrata pod čudnim  okolnostima i diskreciji koju je sam sebi dao Mrvaljević objavom na oglasnoj tabli suda je Monitor je već pisao.

Đukić i njegovi advokati su insistirali na izuzeću Mrvaljevića i sudije Vučevića zbog pristrasnosti u korist njegovog bivšeg partnera Đurovića. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić je to redovno odbijao. Ipak, Mrvaljević će biti izuzet silom prilika kad je zajedno sa Jovanićem i još 11 drugih osoba iz okruženja u maju iste godine uhapšen u akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i optužen za zloupotrebu položaja  u stečajnim postupcima nevezanih za Nivel Invest. Prema dokumentaciji, SDT je tražio spise 53 predmeta iz Privrednog suda u kojima je Jovanić postupao. U mnogim su figurirali njegovi kumovi kao stečajni upravnici.

Đukić je protiv Đurovića, Mrvaljevića i Vučevića do sada podnio nekoliko krivičnih prijava koje su tužioci, iz ešalona Milivoja Katnića (sada u pritvoru zbog pomaganja narko kartelu) rutinski odbacivali. NVO MANS je isto podnio krivičnu prijavu još 31.08.2016. protiv Đurovića (zbog prouzrokovanja stečaja – čl.274 KZ) i sada pokojnog sudije Miodraga Anđelića u jednoj od parnica Nivel Investa (zloupotreba službenog položaja i nesavjestan rad) koja je zajedno odbačena sa Đukićevom iz iste godine. Odbacivanje prijava iz 2016. je doneseno u januaru 2025. nakon što su dugo šetale između SDT-a, Višeg tužilaštva i Osnovnog tužilaštva u Podgorici.

U januaru prošle godine odbačena je i Đukićeva krivična prijava od 03.08.2022. protiv Đurovića, Blaženke Jovanović (knjigovođa u Đurovićevom Nivel PG) zbog zloupotreba u poslovanja kao i prijavu za stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebe od strane Đurovića, Jovanović, Mrvaljevića, sudije Vučevića i advokata Nebojše Lalatovića – pravnog zastupnika Nivel Investa u stečaju.

Po dokumentaciji Mrvaljević kao stečajni upravnik i stečajni sudija Vučević su priznali potraživanje Đurovića na osnovu navodnog zajma od 2 miliona (dva puta po milion 2009. i 2010.) Nivel Investu. Zajam nije pratila uplata novca niti su zajmovi potpisani od Đukića kao izvršnog direktora. Đukić je tvrdio da je za njih saznao tek po uvođenju stečaja. Iz dokumenata se vidi da je ugovore potpisala u ime zajmodavca „T.Mugosa”, zaposlena u Đurovićevom Nivel PG, dok je Đurović sebe potpisao kao zajmoprimac za Nivel invest iako za to nije imao ovlašćenje. U izvještaju nezavisnog revizora MVKonsalt (potpisala ugledna revizorka Ilinka Vuković) i na osnovu kojeg je uveden stečaj 24.03.2015. skreće se pažnja da zajmove od dva miliona nije pratila uplata novca u navedenom iznosu. Takođe se bilježe brojne druge nepravilnosti.

U SDT-u 11.09.2023. Vladimir Đurović je tvrdio da je 2 miliona posudio kao fizičko lice Nivel Investu a da je tu pozajmicu vještačio na poziv Privrednog suda Institut sertifikovanih računovođa a “da je novac koji je pozajmljen uplaćen preko računa”. Inače, navedeni Institut nema zaposlenog vještaka niti je registrovan za vještačenje u Ministarstvu pravde. Vještačenja neovlašćenih i neregistrovanih eksperata je postala nerijetka pojava u vrijeme miloizma.

Drugi, sertificirani vještaci u raznim parnicama Nivel Investa su kao i MV Konsalt ukazali da se radi o problematičnim ugovorima, koje nisu pratile uplate novčanih iznosa zajmova i da se radi o pogrešnom i nezakonitom načinu knjizenja. Ipak, u zaključnim mišljenjima vještaci prihvataju saldo takvog knjiženja.

SDT je pitao Đurovića i za listu potraživanja za fakture izdate nakon uvođenja stečaja 24.03.2015. Radi se o fakturama od ukupno 161 hiljadu eura (br. 501-513) od 06.04.2015. Nalog za knjiženje tih faktura u knjigovodstvu Nivel investa(NI) nosi datum 24.03.2015.,što znači da su proknjižene skoro dvije sedmice prije nego su izdate. U ime NI niko nije potpisao prijem roba/usluga koje se fakturiraju.Kasnije, u jednom predmetu vještačenja se pojavljuju iste fakture čiji prijem robe je potpisan što može ukazivati na prepravke dokumentacije. U kasnijim parnicama pred Privrednim sudom, vještaci, iz nekog razloga, “nisu obuhvatili” navedene fakture u vještačenju dokumentacije ali su one ušle u saldo.

Đurović je SDT-u rekao da su fakture imale takav slijed stvari zato što je posao tekao, te materijali nisu fakturirani. Kad je stečaj otvoren to je priznato izvođaču. Đurović kaže da je gotovinu koju je dobijao od prodaje stanova iz ruke Đukića (kome je potpisao priznanice) uplaćivao na račun Nivel Investa. Blaženka Jovanović je SDT-u rekla da ona nije radila nikakvo knjiženje niti je imala pristup knigovodstvenom programu NI već samo radila knjigovodstvo Nivela PG. Nikada nije sastavljala završne račune niti ih potpisivala te ne odgovara za istinitost istih. Jedino je parafirala u uglu desne strane završnog računa i  to u periodu od 2013. Rekla je da joj nije posao da provjerava tačnost faktura. Za knjiženja nakon stečaja rekla je da joj je jedina namjera bila da obračuna PDV a da se nije bavila time da li je stečaj otvoren.

U spisima predmeta se vidi da je Jovanovićka potpisala bilans uspjeha Nivel Investa 31.12.2013. kao lice koje ga je sastavljalo. Kao odgovorno lice za godine 2009-2014 stoje potpisi Vladimira Bata Đurovića iako on za to nije priložio bilo kakvo ovlašćenje.

Ove lako provjerljive tvrdnje Đurovića i Jovanovićke su ostale bez uticaja na specijalnu tužiteljku Natašu Bošković i nije jos smetalo što su knjiženja priznali stečajni upravnik i sudija Vučević.

U obrazloženju odbacivanja krivične prijave tužiteljka Bošković navodi da su optužbe “bez osnova” jer je Đukić aktivno učestvovao kao zainteresirani i umješač u stečajnom postupku St. Br.5/15 koji je vodio Vučević. Đukić se obraćao sudu s raznim zahtjevima, piše Boškovićka. Vučević mu je još 26.06.2015. dozvolio i “uvid u spise predmeta svakog radnog dana (10-13h)” dok o “uvidu u  knjigovodstvenu dokumentaciju odlučuje stečajni upravnik”. Ni Đukiću i njegovim advokatima neće biti dozvoljen uvid u kompletnu dokumentaciju, niti im dozvoljeno prisustvo ijednom vještačenju jer je sva dokumentacija bila kod Đurovića. kojom je on suvereno raspolagao i odbijao Đukiću i advokatima pristup. To je napisano u pravosnažnoj presudi Višeg suda Ks.br.29/2018.

Nataša Bošković je napustila SDT krajem decembra 2025. godine, isto vrijeme kada je i Vučević otišao u penziju po zaključenju stečaja.

Monitor saznaje da je SDT nedavno formirao novi predmet po zadnjoj krivičnoj prijavi od 08.02.2026. gdje se navode i “nagrade” u kvadratima sudijama, advokatima i stečajnim upravnicima za “pomoć” u kreiranju takvog netransparentnog ishoda. Novoformirani predmet kao i suđenje Blažu Jovaniću i Vesni Medenici bi mogao dati odgovore da li je moguće stati na put zloupotrebama u pravosuđu kako bi država bila spremnija za ulazak u EU. Iskustvo iz prethodnih godina pokazuje da je upravo izostanak reakcije institucija bio ključni element koji je omogućavao ovakve ishode.

Ostaje da se vidi da li sistem sposoban razlikovati zakonito vođene stečaje od organizovanog izvlačenja imovine pod njegovim okriljem.

Jovo MARTINOVIĆ