Povežite se sa nama

REGION

Pranje na veliko

Objavljeno prije

na

U Banjaluci teče suđenje kontroverznom poslovnom čovjeku Zoranu Ćopiću Ćopi (45) tokom koga se pokazuje da je optuženi bio značajan saradnik odbjeglog narkobosa Darka Šarića u njegovim poslovima pranja novca. U nastavku suđenja pred Sudskim vijećem Posebnog odjeljenja banjalučkog Okružnog suda, koje je počelo u novembru prošle godine, prošle nedjelje je preslušano više telefonskih razgovora koje je Ćopić vodio sa svojim saradnicima u februaru 2009. Najzanimljiviji su, navode mediji, oni sa Šarićem. Iz tih razgovora se moglo zaključiti da je Ćopić bio daleko više od običnog saradnika, ocijenio je izvještač banjalučkih Nezavisnih novina.

Optužnica Specijalnog tužilaštva RS tereti Ćopića da je oprao veću količinu novca od prodaje droge narko-bosa Darka Šarića. Navodi se da je to činio od 2008. do polovine 2010. godine, udruženo i s više osoba, preko of-šor kompanija i banaka kroz privredne tokove Srpske i Srbije.

Taj novac je upotrijebljen i za pokretanje Fabrike šećera u Bijeljini, čiji je većinski vlasnik postao Ćopić. Novac su prali tako što su prikazali da su kupovali kukuruz, koji je Agrokop trebalo dalje da isporuči of-šor kompanijama, ali to, nije učinjeno.

Odlukom banjalučkog Okružnog suda Ćopiću je blokirana imovina vrijedna više od 20 miliona (BiH) maraka – oko 10 miliona eura.

Optužnicom u Srbiji Zoran Ćopić se tereti takođe za pranje novca počinjenog udruživanjem sa Nikolom Dimitrijevićem iz Beograda i Srđanom Petrovićem iz Novog Sada, protiv kojih su pravosnažno okončani postupci pred Višim sudom u Beogradu. Dimitrijević je priznao krivicu i osuđen je na godinu zatvora jer je odbjeglom nakro-bosu Darku Šariću omogućio kupovinu firme Mitrosrem.

Ćopić je bio posrednik u mnogobrojnim kupovinama nekretnina širom Srbije, a nalazio se u upravnim odborima više od 150 preduzeća odbjeglog Šarića. Istraga je utvrdila da Ćopić nema ni dana radnog staža, ali je bio u upravnim odborima više od 180 preduzeća.

Reporteri Projekta za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) su otkrili da je Ćopić bio partner i služio kao paravan, a nekad i kao predstavnik nekim od glavnih srpskih i crnogorskih biznismena i kriminalnih figura. Privatizacione kupovine, koje su vođene preko of-šor kompanija, donijele su milione poslovnim partnerima, ali su uništile kompanije i živote radnika.

Istraga koju je vodio OCCRP našla je da je Ćopić bio spona između grupe poslovnih ljudi i kriminalaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji su se uortačili radi privatizacije tuceta kompanija u regionu. Državne agencije ustanovljenje da štite društvo i prate investicije, nisu učinile ništa da spriječe takve likove.

Među Ćopićevim partnerima su, prema OCCRP, novosadska braća Pavle i Gordan Bašić, porodica Stanaj iz Crne Gore, bivši srpski ministar energetike Goran Novaković i jedan od najpoznatijih srpskih biznismena, Bogdan Rodić.

Između 2005. i 2008. Ćopić je privatizovao najmanje 15 firmi u Srbiji i BiH. Devet od njih je bankrotiralo, često nakon prodaje imovine. Dvije su uzete u stečaju zbog sumnji za pranje novca. Ostale su bezvrijedne, izjavio je Ćopić za intervju sa OCCRP.

U nekim slučajevima, Ćopić je dobijao hipoteke koristeći državnu imovinu kao zalog, kršeći time pravila privatizacije, izjavili su policija i tužilaštvo. U intervjuu je potvrdio da su on i njegovi partneri uglavnom kupovali kompanije samo zbog vrijednosti zemljišta. U kupovinu Fabrike šećera u Bijeljini on je investirao 6,4 miliona eura – sudeći prema bosanskim privatizacionim zapisima, međutim, policija je blokirala njegove dionice pod sumnjom da ih je kupio novcem od Šarićeve droge. Ćopić je demantovao takve tvrdnje.

Zoran Ćopić je uhapšen u Banjaluci 27. aprila 2011. Samo sedam dana prije hapšenja u Banjaluci, razgovarao je sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), istim onim koji su se potpisali i ispod članka za OCCRP. Objavljeno je da je tada rekao da je bio „pošten biznismen” i priznao je da je varao banke kako bi dobio kredite preko firmi koje su postojale samo na papiru, da je uzeo gotovinu od Šarića. Priznao je i da je organizovao niz komplikovanih transakcija kako bi Šariću prodao Mitrosrem za 27 miliona eura.

Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije u optužnici protiv Ćopića navodi da je decembra 2008. sa računa Šarićeve of-šor kompanije Lafino trejd LLC, na račun Ćopićevog Agrokopa prebačeno dva miliona eura. Transfer je izvršen na osnovu ugovora o prodaji sjemenskog kukuruza. Naredne godine, u maju, Agrokopu je prebačeno još milion eura sa računa druge Šarićeve of-šor firme – Matenico LLC.

Ćopić je novinarima potvrdio da su ove uplate izvršene i precizirao da se one odnose na prodaju Mitrosrema. On je demantovao da taj keš ima veze s kupovinom bijeljinske šećerane. Međutim, Ćopića je policija RS uhapsila upravo zbog sumnje da je šećerana kupljena Šarićevim parama, koje su prethodno kroz razne transakcije „oprane”.

Tokom istrage u Srbiji, došlo se do podatka da je Šarić, u novcu ili otplati dugova, dao Ćopiću 17 miliona eura.

Zoran Ćopić je krajem juna 2010. zajedno sa Draženom Golemovićem, koga traže vlasti Hrvatske, priveden u banjalučku policiju zbog saznanja da planiraju atentat na ministra srpske policije Ivicu Dačića. Bilo je to uoči Dačićeve posjete premijeru Miloradu Dodiku. Ćopić je iz policije pušten posle šest sati saslušavanja, bez krivične prijave.

,,Dačića poznajem iz vremena kad nije bio ministar. Od kako je na toj funkciji, nisam ga ni vidio ni čuo, što je dobro i za mene i za njega – tvrdio je tada Ćopić protiv koga je već postojala potjernica srpske policije, ali ga je u RS štitilo tamošnje državljanstvo.

Iz Srbije je, kako je kazao, pobjegao prije nego što je krivičnom prijavom osumnjičen da je za Darka Šarića prao novac i za njega kupovao firme po Srbiji. Kako je Blic objavio u februaru 2010, dvije nedjelje pošto je protiv Šarića pokrenuta istraga kojom se tereti za šverc 2,7 tona kokaina, Ćopić je kao vlasnik firme DSD Tabako u decembru 2006. kupio Mitrosrem za 15,2 miliona eura i obaveznu investiciju od deset miliona.

U junu 2009. godine, Ćopić je Mitrosrem prodao beogradskoj kompaniji DTM Relations, čiji je vlasnik Nikola Dimitrijević, inače šurak Branka Lazarevića, šefa kabineta ministra Dačića. Lazarević je ranije bio suvlasnik firme DTM Relations.

Policija sumnja da je upravo preko Dimitrijevićeve firme, Ćopić predao Mitrosrem Darku Šariću. Ćopić je za Blic potvrdio da je Šarić bio zainteresovan da od njega kupi Mitrosrem, ali tvrdi da do toga nije došlo jer „Šarić nije imao dovoljno novca”.

,,Šarić mi jeste dao nešto novca. Koliko, to policija zna. Oni su pet puta dolazili u Mitrosrem, i inspektori za privredni kriminal, i poreznici. Dobili su svaki dokument, pa neka rade. Ja ne razumijem zašto bi bio grijeh to što sam htio da mu prodam firmu, nije moja obaveza da provjeravam njegove pare,” kazao je Ćopić za Blic u junu 2010. On je naveo da se neće vraćati u Srbiju jer ne želi da „u zatvoru provede dvije godine, prije nego što se utvrdi istina”.

Kola su u međuvremenu krenula niz brdo. Mediji tvrde da je Zoran Ćopić ostao bez svojih advokata u Republici Srpskoj jer više nema para da ih plaća! Kako Kurir nezvanično saznaje, osim što je ostao bez imovine koja mu je privremeno oduzeta, jedan od nekada moćnih i bogatih „biznismena” ima i velike dugove.

Zoran Ćopić je sredinom januara uslovio zaključenje sporazuma o priznanju krivice sa Specijalnim tužilaštvom RS oslobađanjem od obaveze da svjedoči protiv bilo koga.

Ćopić je i ranije bezuspješno pregovarao sa Specijalnim tužilaštvom RS o priznanju krivice. Sporna je bila vrijednost imovine koja treba da bude oduzeta od Ćopića, a koja je navodno stečena kriminalom.

Veze Šarića i Mrđana

Specijalno vijeće bjelopoljskog Višeg suda je u nastavku glavnog pretresa Pljevljacima Dušku M. Šariću (33) i Jovici S. Lončaru (49) prihvatilo prijedlog zamjenika specijalnog tužioca Milosava Veličkovića da od Okružnog suda u Banjaluci bude pribavljena presuda donijeta 25. januara za Ljuba Mrđana.

Mrđan, koji je bio izvršni direktor u banjalučkom preduzeću Agrokop, vlasništvo Zorana Ćopića, je na osnovu Sporazuma o priznanju krivice osuđen na pola godine zatvora zbog produženog krivičnog djela „pranje novca”.

Tužilac je predlog obrazložio time da je to preduzeće realizovalo nekoliko novčanih transakcija sa nerezidentnim pravnim licem Mateniko LLC iz Delavare – SAD, vlasništvo Jovice Lončara. Tužilac je rekao da je riječ o milionskim iznosima.

Sa deviznog računa Matenika kod Hipo Alpe Adria banke AD Podgorica transferisana su novčana sredstva u korist Agrokopa. Dušku Šariću se sudi zbog stvaranja kriminalne organizacije, neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga i produženog krivičnog djela pranja novca. Lončar je optužen za pranje novca u produženom trajanju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOSOVO, NOVA GODINA STARI IZAZOVI: Kako doskočiti kriminalu zamotanom u nacionalne zastave

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi posmatrači su bezumne napade na građane srpske nacionalnosti tokom božićnih praznika ocijenili kao zlokobni znak da se situacija na Kosovu neće lako smiriti uprkos nedavnom uklanjanjanju barikada na sjeveru

 

Početkom ove godine kosovski premijer Albin Kurti je u  Facebook objavi sumirao rezultate svoje Vlade u prethodnoj godini dajući naglasak na vladavinu zakona na čitavoj teritoriji zemlje. Da će i ova godina biti puna izazova vidjelo se na Badnji dan i Božić po julijanskom kalendaru. Prvo su u selu Gotovuši kod Štrpca ranjeni 11- godišnji Stefan Stojanović i 21-godišnji Milan Stojanović dok su se vraćali kući sa badnjakom. Srbijanski mediji su javili da je na njih iz vozila u pokretu pucao 33-godišnji Albanac  pripadnik Kosovske bezbjedonosne službe (KBS). Napadač je brzo uhapšen od strane kosovske policije, a zvaničnici Kosova su osudili napad. Napad su osudili i predstavnici EU i okolnih zemalja uključujući i crnogorskog ministra pravde Marka Kovača. Nepuni dan kasnije je napadnut od strane albanskih mladića Stefan Tomić iz sela Klokote koji se vraćao kući sa ponoćne božićne liturgije. Sjutradan je u  Štrpcima došlo do protesta a put  Štrpci – Uroševac je blokiran. Srbijanski državni mediji su orkestarski napali  kosovske institucije i označili napad kao sistematski teror nad Srbima. Kancelarija za Kosovo i Metohiju Vlade Srbije je izdala zapaljivo saopštenje u kojem iznosi da je „napad direktna posledica antisrpske politike Aljbina Kurtija koji svojim ponašanjem i potezima ohrabruje sve one koji žele srpsku krv, čak i na Božić“.

Medijsku salvu  iz Srbije je donekle poremetila majka ranjenog dječaka Zorica Stojanović koja je izjavila na N1 televiziji da napadač nije zapravo ciljao u njenog sina i rođaka već je pucao u asfalt i onda se metak odbio i prošao kroz šaku njenog sina i rame drugog mladića. Ovo objašnjenje je izostalo iz državnih medija u Srbiji, a ona se našla na meti kritika na pojedinim društvenim mrežama. Mnogi posmatrači su ove bezumne napade ocijenili kao zlokobni znak da se situacija na Kosovu neće lako smiriti uprkos nedavnom uklanjanjanju barikada na sjeveru koje je uslijedilo nakon hapšenja dvojice Srba, bivših policajaca kosovske policije koji su osumnjičeni za napad na prostorije izborne komisije na sjeveru. Prije toga je dugo vladala napetost i blokade zbog odluke Kurtijeve Vlade da nametne RKS (Republika Kosovo) tablice vlasnicima vozila na dominantno srpskom sjeveru što je dovelo do napuštanja kosovskih institucija svih Srba lojalnih Beogradu i lokalnih Srpskoj listi. Spor oko tablica za auta je krajem novembra privremeno riješen u Briselu uz aktivnu medijaciju Evropske komisije. Kao  veliki izazov preostaje rješavanje pitanja Zajednice srpskih opština (ZSO) kako je dogovoreno Briselskim sporazumom iz 2013. godine. Sadašnja kosovska Vlada uporno odbija formiranje ZSO uprkos zahtjevima Amerike i EU, jer se navodno krši time Ustav zemlje koji ne dozvoljava udruživanje po etničkoj osnovi. Analitičari smatraju da se Kurti plaši formiranja nove Republike Srpske na sjeveru zemlje iako Briselski sporazum predviđa daleko manje ingerencije ZSO nego što to ima Dodikov entitet u Bosni i Hercegovini. Kurti insistira da prije bilo kakvog razgovora o srpskoj autonomiji mora doći do priznanja Kosova od strane Srbije i sprovođenje zakona zemlje na čitavoj teritoriji Kosova, što Beograd decidno odbija.

U  Facebook objavi poslije Nove godine premijer Kosova je potencirao da će izgradnja vladavine zakona i institucija ostati prioritet njegove Vlade. Naveo je da su izgrađena 4 policijska objekta (stanice) na problematičnom sjeveru Kosova. Akcijama državnih organa je zatvoreno 16 „ilegalnih puteva“ koji su koristile kriminalne grupe za šverc svega i svačega preko Srbije. Zatvoreno je i 5 laboratorija za preradu droge čija vrijednost sa opremom se mjeri „stotinama miliona“ eura.

Osim narko- nfrastukture pale su i 3 laboratorije za „rudarenje“ kriptovaluta po čemu se sjever „proslavio“ u zapadnim medijima proteklih godina. Elektronski uređaji koji stvaraju kriptovalute, prvenstveno bitkoine, troše ogromne količine električne energije koju je na sjeveru, do prošle godine, slabo ko plaćao. Vlada Kosova je još ranije uvela zabranu proizvodnje ovog digitalnog novca kao mjeru za smanjenje potrošnje električne energije. Zbog krize na svjetskom tržištu, Kosovo se našlo pred velikim izazovima da osigura redovno snabdijevanje strujom, zbog čega su na snagu stupile znatno skuplje tarife koje su uništile ekonomsku rentabilnost proizvodnje bitcoina u ostatku zemlje. Posao je ostao isplativ  jedino na sjeveru. Međutim, osim policijskih akcija, česti nestanci struje početkom prošle godine su dovodili do prekida „rudarenja“ na sjeveru Kosova gdje su mnoge porodice rentirale nekretnine za prilično visoke sume kriminalnim klanovima koji bi u njima smještali neophodnu elektroniku za proizvodnju digitalnog novca.

Ovakve policijske akcije su od strane zvaničnog Beograda i njemu lojalne i  lokalne Srpske liste (SL) proglašavane „napadima na Srbe“ i „željom prištinskih institucija da se sever očisti od Srba“. Potpredsjednik SL-a Milan Radoičić zajedno sa njegovim kumom i kontroverznim biznismenom Zvonkom Veselivocićem i još 11 Srba su stavljeni na crnu listu američkog Ministarstva finansija u decembru 2021. Navodi se da su „upleteni u široku mrežu podmićivanja kosovskih i srpskih zvaničnika iz bezbjedonosnog sektora koji su im omogućili nedozvoljeni promet roba, novca, narkotika i oružja između Kosova i Srbije”. SL je odgovorila da se radi o „klevetama“ zato što je Radoičić „dokazani patriota i nosilac otpora okupaciji severa Kosova“.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tada je izjavio da „ako ima ozbiljnih optužbi, biće ispitane“ i negirao da on i Srpska napredna stranka imaju ikakve veze sa njima. Procurele fotografije njegovog brata Andreja sa Veselinovićem je okarakterisao kao „pokušaj kriminalizacije“ njegove porodice i da „ne vidi problem“ u tome što se njegov brat sreo sa Veselinovićem dva ili tri puta. Međutim, novinari KRIK-a i OCCRP-ja su još početkom 2019, došli do izvještaja srpske policije i bezbjedonosnih službi u kojima je Veselinović  označen kao vođa grupe koja se bavi švercom droge, oružja i nafte, zelenašenjem i pranjem novca. Ubijeni srpski političar iz Kosovske Mitrovice Oliver Ivanović je bio česti kritičar razgranatog kriminala na sjeveru Kosova. Radoičić je među osumnjičenima za organizaciju Ivanovićevog ubistva.

Akcije policije i zatvaranje laboratorija za drogu i za „rudarenje“ bitcoina u dijelu Kosova sa albanskom većinom su takođe dočekane na nož od strane opozicionih partija čiji šefovi su bili u rukovodećoj strukturi Osbodilačke vojske Kosova (UCK) tokom rata za nezavisnost 1998 -1999. Alijansa za budućnost Kosova (AAK) bivšeg premijera Ramuša Haradinaja i Demokratska partija Kosova (PDK) bivšeg predsjednika države Hašima Tačija koji se nalazi u pritvoru suda u Hagu zbog optužbi za ratne zločine, su kritičari svega što nova Vlada radi. Liderstva ovih partija su tokom duge vlasti često optuživana za organizovani kriminal i korupciju, i njihovi poslovi sa drogom, cigaretama, trafikingom ljudi i teška korupcija su dobro dokumentirani u procurelim izvještajima obavještajnih službi NATO-a i njihovih trupa na Kosovu. Većina tih optužbi, osim onih za ratne zločine, nikada nije procesuirana radi „stabilnosti i mira u regionu“ pa je samo nekoliko ljudi u okruženju Tačija i Haradinaja odgovaralo. Optužbe i istrage za kriminal protiv ključnih ljudi Oslobodilačke vojske Kosova bivaju automatski proglašene za napad na Kosovo i njegovu borbu za slobodu i nezavisnost.

Interesantno, nekadašnji specijalni savjetnik premijera Ramuša Haradinaja i vlasnik Exclusive grupe iz Gnjilana koja se bavi proizvodnjom i distribucijom cigareta Gazmend Abraši je počasni konzul Crne Gore na Kosovu. Abraši je ostao počasni konzul i nakon izbora nove ne-DPS Vlade u decembru 2020. Kada je Albin Kurti prvi put izabran za premijera Kosova u februaru 2020. godine jedan od njegovih prvih poteza je bio ukidanje povlastica Abrašiju u prometu cigareta koje mu je darovao Haradinaj. Taj Kurtijev potez je izazvao bijes u duvanskim krugovima u regionu, a navodno i u DPS-u. U maju prošle godine Abraši je bio domaćin na biznis forumu koji je organizovao za predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića prilikom njegove posjete Kosovu. Đukanović se, kako su mediji javili, sreo i sa predsjednicom Kosova Vjosom Osmani (koja ima protokolarna ovlašćenje), ali ne i sa premijerom Kurtijem.

Kurti i njegov Pokret Samoopredjeljenje (LV) su dolaskom na vlast u proljeće 2021. godine takođe naslijedili i impotentno „nezavisno pravosuđe“ kao što je bio i slučaj sa Crnom Gorom nakon izbora 30. avgusta 2020. Promjene u pravosuđu su teške i zahtijevaju puno vremena dok većina  građana svih nacionalnosti očekuju promjene i bolji život umjesto nacionalističkih histerija i barikada.    

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BARIKADE NA KOSOVU: Vučićev kec u rukavu i izgovor za sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na sjeveru Kosova postavljene su barikade na više lokacija 10. decembra i blokirani granični prijelazi Jarinje i Brnjak. Razlog za blokade je hapšenje bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića. Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svečlja je kazao da je  Pantić priveden zbog „organizovanja terorističkog napada u Sjevernoj Mitrovici i Zubinom Potoku na prostorije Centralne izborne komisije“  koje su demolirane uz upotrebu oružja i eksplozivnih naprava

 

„U srijedu je na sjeveru Kosova kod sela Rudare, u blizini Zvečana, održan veliki mirni protest Srba zbog jednostranog ponašanja prištinskih vlasti“. Tako izvještavaju državni srbijanski mediji. Na skupu na kom je razvijena srpska zastava dugačka 250 metara je poručeno da im „niko ne može oduzeti Kosovo i Metohiju, jer je ono srce Srbije“.

Na sjeveru Kosova, u opštinama Zvečan, Leposavić i Zubin Potok gde većinski živi srpsko stanovništvo, postavljene su barikade na više lokacija 10. decembra u popodnevnim časovima i blokirani granični prijelazi Jarinje i Brnjak koje su vlasti privremeno zatvorile zbog loših sigurnosnih procjena. Razlog za blokade je hapšenje bivšeg kosovskog policajca Dejana Pantića koji je skinuo policijsku uniformu 5. novembra sa drugim Srbima koji su počeli bojkot kosovskih institucija po očiglednom nalogu beogradskih vlasti. Prije dva dana, predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić je poručila da su Srbija i Kosovo „na ivici oružanog sukoba zahvaljujući jednostranim potezima Prištine“ i pozvala je civilni sektor da se oglasi „povodom torture koju proživljavaju Srbi na KiM“.

Ministar unutrašnjih poslova Kosova Dželjalj Svečlja je potvrdio da je Pantić priveden zbog kako je naveo „organizovanja terorističkog napada u Sjevernoj Mitrovici i Zubinom Potoku na prostorije Centralne izborne komisije“ koje su demolirane 6. decembra uz upotrebu oružja i eksplozivnih naprava.

Kosovske vlasti su pokušale raspisati vanredne izbore u sjevernim opštinama za 18. decembar, nakon bojkota institucija i ostavki gradonačelnika, ali su kasnijom odlukom odgođeni za april 2023. godine, dijelom i zbog pritiska međunarodne zajednice. Izborima se protivi Srpska lista koja ima podršku Beograda ali i jake veze sa organizovanim kriminalom i švercom na sjeveru. Srpska lista (SL) je formirana 2013. godine uz podršku Beograda i od tada je na gotovo svim lokalnim ili parlamentarnim izborima dobijala i do 99 odsto glasova što je rezultat kojim se još Sjeverna Koreja može hvaliti. EU posmatračka misija je tada objavila da je Srpska lista „uvela monopol na politički život među Srbima“ i da su zabilježeni slučajevi zastrašivanja i pritiska na birače. Potpredsjednik SL-a Milan Radoičić je na crnim američkim i britanskim listama zbog sumnji u umiješanost u međunarodni kriminal i korupciju. SL je odgovorila da se radi o „klevetama“ zato što je Radoičić „dokazani patriota i nosilac otpora okupaciji severa Kosova“. Ubijeni srpski političar Oliver Ivanović je slao česte kritike i upozorenja na razgranati kriminalni švercerski sistem koji je na sjeveru organizovala beogradska vlast uz pomoć lokalnih mafijaško-udbaških struktura. Radoičić je među osumnjičenima za organizaciju Ivanovićevog ubistva. Ivanović je tada primijetio da takve strukture imaju odlične prijateljske i poslovne odnose sa Kosovskim političarima proizašlim iz ratne Oslobodilačke vojske Kosova (UCK) koju Srbija deklarativno smatra „terorističkom organizacijom“.

Formalni povod za sadašnju pobunu protiv kosovskih institucija je bila ranija odluka Vlade u Prištini da pokrene proces preregistracije automobila sa tablicama koje za gradove na Kosovu izdaje Srbija. Kosovske vlasti smatraju takve poteze Beograda nelegalnim i premijer Albin Kurti je ljetos najavio politiku reciprociteta prema Beogradu jer Srbija sa druge strane ne dozvoljava vozilima sa kosovskim tablicama da uđu na njenu teritoriju već izdaje privremene tablice kojima se prekrivaju simboli RKS (Republika Kosovo). Takođe kosovski državljani koji ulaze u Srbiju sa RKS dokumentima imaju konstantne probleme suprotno Briselskom sporazumu, pa je i tu Vlada Kosova namjeravala uvesti reciprocitet. Kompromis je uz medijaciju Brisela postignut krajem novembra kada je komesar za vanjsku politiku EU Žozep Borelj obznanio postignuti dogovor. Kosovo neće kažnjavati vlasnike auta sa tablicama koje je Srbija izdala, a Srbija će prestati sa izdavanjem takvih tablica i neće više izdavati privremene tablice za kosovska vozila koja ulaze u Srbiju.

Nakon dogovora u Briselu premijer Kurti je na upražnjena mjesta u kosovskoj Vladi postavio Srbe koji nisu po volji Beograda čime je izazvao gnjev srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Vučić je na presu izuzetno oštro kritizirao odluku Kurtija da za kosovskog ministra za zajednice i povratak postavi Nenada Rašića. „Izabrali su najgori srpski ološ, sa dna kace, Rašića i Radu Trajković, ne postoje gori, koji ničije poverenje u Srbiji nemaju, ali imaju povjerenje Aljbina Kurtija i zapadnih agentura… oni žele progon, protjerivanje i nestanak Srba na KiM“. Za Kurtija je rekao da je „teroristički ološ“ a da je EU pokazala „jedan antisrpski odnos“. Vučić je u znak protesta objavio da neće ići na samit EU- Zapadni Balkan u Tiranu jer će se tamo „pričati gluposti i lupetati“.

Kurti nikada nije bio član za Srbiju „terorističke“ UCK i bio je sve vrijeme bavljenja politikom ogorčeni protivnik mafijaških struktura UCK kao i njihove saradnje sa srbijanskim državnim organizovanim kriminalom. Sud Slobodana Miloševića je u političkom procesu osudio Kurtija na 15 godina zatvora „zbog ugrožavanja teritorijalnog integriteta Jugoslavije i zavere da se počine neprijateljske aktivnosti povezane sa terorizmom. Oslobođen je iz srbijanskog zatvora u decembru 2001. zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice na tadašnjeg predsjednika Vojislava Koštunicu koji je potpisao pomilovanje.

Otkako je po drugi put izabran za premijera Kosova krajem marta 2021. godine mladi građanski aktivista Albin Kurti je naletio na još uzburkanije more političkih izazova nego prvi put kada je postao premijer u februaru 2020. god. Tada je njegova Vlada opstala samo 4 mjeseca nakon što je koalicioni partner Demokratska liga Kosova (LDK) promijenila stranu pod pritiskom administracije Donalda Trampa i oborila Vladu zajedno sa Demokratskom partijom Kosova (PDK) tadašnjeg predsjednika države Hašima Tačija. Nakon što je Tači završio u pritvoru u Hagu zbog optužbi za ratne zločine i nakon što su opet održani izbori na kojima je Kurtijev Pokret Samoopredjeljenje (LVV) osvojio preko 50 odsto glasova, izgledalo je da će Kurti imati lakšu situaciju da sprovede obećane reforme. To se prije svega odnosilo na demontažu korumpiranog sistema za koji je optuživao bivše šefove Oslobodilačke vojske Kosova (UCK). Stagnacija zemlje u maltene svim oblastima i ogromno nezadovoljstvo naroda mu je dalo vjetar u leđa.

Međutim, ingerencije Vlade i Skupštine Kosova da razmontira korumpirani sudski sistem su ispale puno veća prepreka nego što je njegova partija očekivala. Akcije prekida šverca droge, cigareta i energenata na sjeveru donijeli su mu neprijateljstvo bivših komandanata UCK i srpskih političara koji su ga optužili da želi da „protera sve Srbe“. Na vanjsko političkom planu Kurti je naišao na sporu briselsku tehnokratiju u sprovođenju institucionalnih reformi. Njegovi nekad izrazito ljevičarski ali i istovremeno nacionalistički stavovi o ujedinjenju sa Albanijom i slikanje pored karti Velike Albanije mu sigurno nisu donijele simpatije ni u Briselu ni u Vašingtonu. Kosovo je nedavno predalo aplikaciju za članstvo u EU. Međutim, ostalo je još 5 članica EU koje ne priznaju Kosovo kao samostalnu državu a Španija je odmah objavila da će blokirati i sami razgovor o aplikaciji Kosova za članstvo. Sa druge strane, Srbija je ubrzo nakon kosovske aplikacije odlučila opet pokazati mišice i zatražila je povratak hiljadu pripadnika srbijanskih snaga bezbjednosti na Kosovo shodno rezoluciji 1244 UN-a iz 1999. godine. Iako Beograd zna i javno je priznao da nema šanse da se ijedan vojnik vrati na Kosovo, sami zahtjev za povratak je bio gest kuražnosti i rastućeg samopouzdanja srbijanskog rukovodstva koje računa da na stratešku poziciju Srbije na Balkanu i dobre odnose i sa Briselom i sa Moskvom.

Na kraju, građani Kosova su sada jedina zemlja u Evropi čiji građani ne mogu putovati u EU bez viza. Brisel je obećao ukidanje viznog režima do početka 2024. godine, ali obični građani kažu da je to ko zna koje obećanje do sada.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

USTANAK ZELENIH U SRBIJI: O bagerima, rijekama i ljudima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zatrovanost vode, vazduha, zemlje i javnog prostora, krajem novembra dovela je u Srbiji atmosferu do usijanja. Vladine taktike motke, čekića i spinova su učinile da ni decembarski mraz neće moći da je ohladi. Proljeće donosi izbore i nove slojeve problema

 

„Blokada, blokada! Do sudnjega dana! ”, poziva se sa veb adresa organizacije Ekološki ustanak koja je prethodnog vikenda na ulice gradova Srbije okupila rijeke ljudi.

Zatrovanost vode, vazduha, zemlje i javnog prostora, krajem novembra dovela je u Srbiji atmosferu do usijanja. Vladine taktike motke, čekića i spinova su učinile da ni decembarski mraz neće moći da je ohladi. Narod je još jednom svoje nezadovoljstvo izlio na ulice gradova u Srbiji. A proljeće donosi izbore i nove slojeve problema.

Novu epizodu u igri sa svojim građanima, Vlada Srbije je započela 25. novembra kada je izglasan Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi koji je u paketu sa predlogom izmjena Zakona o eksproprijaciji zemljišta izazvao nezadovoljstvo velikog broja građana.

„Zakon o referendumu daje pravo manjini da upravlja imovinom većine. Neće više građani Srbije imati mogućnost da utvrđuju pravičnu naknadu prilikom suda, jer se sada kao razlog za eksproprijaciju navodi bukvalno sve što je njima (vlasti) palo na pamet”, rekao je advokat Božo Prelević.

Ekolozi sumnjaju da su izmjene zakona povezane sa projektima Rio Tinta i sličnih kompanija, kako bi im se olakšalo uzimanje privatnog zemljišta. Iz Vlade negiraju ovakve navode.

Jedan od organizatora protestnih skupova i dugogodišnji eko-aktivista Aleksandar Jovanović – Ćuta za naš nedjeljnik dao je komentar na situaciju iz prvih redova ove borbe. „Oni su se jako opustili, jer im je prolazilo sve. Radi  se o ljudskom besnilu i pohlepi. E, sad imaju pobunu“.  Po njegovom mišljenju digli su se svi koji imaju problem, a problema je na stotine. „Pobuna jača, a pohlepa ne može da prestane. Mislili su da bez problema mogu da smisle zakon, koji nije zakon, već bazakonje – otimanje zemlje. Tu je kulminiralo“, kaže Aleksandar Jovanović – Ćuta.

Nakon čekića i bagera, masa nezadovoljnih je narasla. Podršku daju glumci, sportisti, naučni radnici…

Znaju SNS-ovci, to manjina teroriše većinu. Istaknuti vladini medijski kerberi govorili su o dvadesetak bahatih protestanata. Premijerka Ana Brnabić je tugovala za bakicama koje ne mogu doći do terapije, a Aleksandar Vulin objašnjavao javnosti koliko protest šteti državnoj kasi.

Kada taktike koje vlasti u Srbiji baštine još iz 90-ih nijesu uspjele i kada je slika masovnih protesta otišla u svijet, došlo je vrijeme je za prestrojavanje. Vlada Srbije je na sjednici 8. decembra donijela odluku da iz skupštinske procedure povuče Zakon o eksproprijaciji.

To je rezultat Vučićevoog shvatanja da je vrag odnio šalu. To je mogao da primijeti i kada je 4. decembra tokom protesta otišao da obiđe ugroženu dolinu Jadra. Iz dostupnih videa sa susreta sa mještanima saznaje da su brojne njihove nevolje. Sportski tereni, zapošljavanje… ali i rudnik litijuma. „Nikada nismo dobili odgovor na kojoj smo udaljenosti bezbedni. Treba ekološka struka da kaže da nismo ugroženi i ekonomska struka da kaže kakva je korist od tog rudnika”, rekao je tokom Vučićeve posjete jedan mještanin.

Dio odgovora na pitanje tog mještanina se može naći u tekstu peticije STOP rudniku litijuma. „Proces proizvodnje bi se odvijao na 20 km od Drine i koristio bi 300 kubnih metara vode svakog sata, dok bi se zagađena voda vraćala u reku Jadar. Izlivanje neizbežno zagađene vode, kao i podzemni tokovi vode u prisustvu arsena, žive i olova, kontaminirali bi čitave rečne slivove i nastavili put preko Jadra u Drinu i Savu, zagađujući ne samo Srbiju već i druge zemlje. Tretman agresivnim kiselinama proizvodi otrovne gasove koji se mogu širiti u radijusu od preko 10 km“, stoji u peticiji ekoloških organizacija.

U međuvremenu, protestanti su izašli sa novim zahtjevima. Od Skupštine traže da zabrani Rio Tintu i drugim kompanijama da prave rudnik litijuma u dolini Jadra i da predsjednica Olivera Zekić i svi članovi Regulatornog tela za elektronske medije podnesu ostavku. Jedan od organizatora protesta iz Ekološkog ustanka Đorđe Miketić smatra da je ona time što je ljude koji su protestovali nazvala „batinašima“ izabrala stranu, te da ne može biti na toj funkciji.

„Povlačenje Zakona o eksproprijaciji i najavljene izmene i dopune Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi predstavljaju veliki uspeh građana, ali ovo nikako ne znači da je bitka protiv Rio Tinta i drugih štetnih projekata, gotova i dobijena”, slavili su iz inicijative Ne davimo Beograd uz potrebnu dozu opreza.

Književnik Marko Vidojković za Monitor kaže da  svaki protest, pa i ekološki, u Srbiji ima političku dimenziju, jer Srbija nije demokratsko društvo. „Srbija je hibridni autokratski sistem, u kom se Aleksandar Vučić prihvatio uloge Čarobnjaka iz Oza, koji se pita za bukvalno sve, gazeći po svim ustavnim ovlašćenjima, a zapravo je na čelu bande pljačkaša, švercera i ubica. Tako je borba protiv pretvaranja cele zemlje u veliki prljavi rudnik, paralelno i borba za vraćanje demokratije građanima Srbije”, smatra Vidojković.  „Ako na svaku blokadu režim šalje bandu svojih članova, naoružanih motkama, čekićima, spremnih na obračun, šta li će tek biti kada budu krenuli protesti protiv izborne krađe u aprilu”, pita se Vidojković.

Mnogi smatraju da je zakonima i reakcijom na njih počela izborna kampanja. Srbiju u aprilu očekuju predsjednički, parlamentarni i izbori u Beogradu. Protesti bi mogli dati prijeko potrebnu dozu svježe krvi opozicionoj sceni u Srbiji.

 

ALEKSANDAR JOVANOVIĆ ĆUTA, EKOLOŠKI USTANAK:
Pobuna zdravog razuma

MONITOR: Nakon godina borbe za čistu vodu i vazduh, kako posljednji događaji izgledaju iz Vašeg ugla?

JOVANOVIĆ: Počelo je pre četiri godine na Staroj planini. Ta energija se kasnije prosula svuda po Srbiji. Srbija je tempirana bomba, švedski sto, gde je Vučić konobar. Svi koji su bili na vlasti, a pogotovo poslednja vlast, svakome ko je naišao sve je dala na izvol'te. Izgubili smo sve, i na kraju smo došli do osnovnih elemenata: vode, zemlje i vazduha. To je ono bez čega elementarno ne možemo da opstanemo, jer je sve prodato multikompanijama u saradnji sa domaćim investitorima, bankama i vlašću… Rio Tinto, koji je tu od 2004, je napipao sve što je ispod zemlje. Ne samo Rio Tinto, nego i druge rudarske kompanije. Mi pojma nismo imali šta su istražna prava, šta je zakon o rudarenju… Kao i kod  mHe, sve se završi tako što se jedan dan pojavi bager i nekakvi likovi sa papirima i građevinskim dozvolama kažu mi smo to dobili, a vi da se selite ili da ostanete bez vode. Biće zatrovano sve živo.

MONITOR: Kakve promjene čekaju Srbiju sa ovom pozicijom i opozicijom?

JOVANOVIĆ: Retko ćete naći na ovim prostorima ljude koji dođu na vlast, a da već nisu bili na vlasti. Znam da ljudi koji su se okupili oko pokreta kome pripadam nisu nikad bili u politici. Mi sebe vidimo kao neke narodne tribune koji imaju mesto u skupštini i koji će sa terena dolaziti da ukazuju gde su problemi. To je i struka i motika.

Neki koje koaliciono biram, jesu bili u politici. Mislim na Zelenovića, koji je bio gradonačelnik Šapca. Zašto biram njega? Zato što je pre svega pristojan i zato što čovek ima rezultat.

MONITOR: Može li se u Srbiji prepisati zagrebački scenario?

JOVANOVIĆ: To je prirodno. Poslije 30 godina, uglavnom užasa, ljudi su umorni. Zato ne izlaze na izbore. Nude im se isti ljudi. Sada se pojavila voda, zemlja i vazduh. Ako će se oko nečega okupljati, to su ti osnovni elementi. Onima koji im budu pokazali da iskreno žele da se bore da zakoni prirode budu iznad svih zakona, dakle prvo zaštita prirode, pa onda građevinarstvo i energetika, ljudi će verovati.

MONITOR: Jeste li očekivali ovoliki odziv građana?

JOVANOVIĆ: Znao sam da će biti sveopšta pobuna. Pobuna zdravog razuma. Ono što gledamo i živimo zadnjih 30 godina je sve, samo ne zdrav razum. Čuvamo ono što nam je preostalo. Oni to otimaju, slepi od besa i pohlepe. No što je opasnost veća, to je pobuna jača.

Treba da se dozovemo pameti, da kada dođe do smene režima, na mestima koja su ključna za život konačno da dođu stručni ljudi sa dobrim namerama. To nismo videli 30 godina. Uvek su na ta mesta postavljani ljudi iz čistih interesa i pohlepe. Ako se ikada bude desilo da ja o tome odlučujem, ljudi koji imaju znanje će morati da budu na funkcijama gde se to znanje traži. Vreme je da se u javnom prostoru počnu pojavljivati neki normalni ljudi.

MONITOR: Očekivanja od narednih okupljanja?

JOVANOVIĆ: Predsednik je već šokiran i blokiran. Nastavićemo do ispunjenja oba glavna zahteva, a onda su tu novi zahtevi. Rio Tinto i druge predatore iz Srbije možemo oterati samo zakonom. Izmenama zakona o zaštiti prirode, zakona o rudarstvu, uredbom ili novim zakonom o zabrani eksploatacije litijuma na čitavoj teritoriji Srbije.

Pa gde žurimo sa tim litijumom? Ajde da sačekamo, možda će neko smisliti naprednu tehnologiju, pa da to može da se eksploatiše, a da i dalje zuje pčele, vrca med, pasu krave… Kad to budemo videli, e onda to da uradimo. Do tad – moratorijum!

 

Rio Tinto – svjetsko, a srpsko

Rio Tinto, od svog osnivanja 1930, ima istoriju uništavanja životne sredine, saradnje sa profašističkim režimom generala Franka, podržavanje aparthejda… ”, navodi se u peticiji inicijative Kreni – promeni.

Pravni centar za ljudska prava sa sjedištem u Melburnu naveo je da je kompanija kriva za višestruka kršenja ljudskih prava u Papui Novoj Gvineji. Rudnik kojim su upravljali zagadio je vodu, polja, uništio rječnu dolinu.

Gotovo da nema meridijana gdje nije stigla ova kompanija. Mongolija, Mozambik, Madagaskar ili Australija u kojoj su uništili stotine drevnih aboridžinskih artefakata. Rio Tinto je ispisao redove i u Pandora papirima.

U Srbiji kompanija sprovodi geološka istraživanja od 2004. godine. Procijenili su da se u ležištu Jadra nalazi blizu 10 odsto istraženih resursa litijuma u svijetu.

Prema pisanju CINS, firma je već otkupila više od 40 odsto zemlje na kojoj će se nalaziti rudnik.

Ova i druge kompanije u potrazi za litijumom targetiraju i druge gradove Srbije poput Požege i Valjeva.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo