Povežite se sa nama

Izdvojeno

RATKO MLADIĆ U HAGU PRAVOSNAŽNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR: Svi zločini na čelu sa srebreničkim genocidom

Objavljeno prije

5 godina

na

UN-IRMCT/Leslie Hondebrink-Hermer/AFP

Tačka stavljena u Hagu proteklog utorka doživotnim zatvorom za počinjene najveće zločine poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju

 

Oko 600 svjedoka i 10.000 dokaznih predmeta potkrijepilo je u novembru 2017. odluke suda u Hagu kojim je predsjedavao Alfons Ori. Njegovo sudsko vijeće izreklo je da: „osuđuje Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora“. Novo petočlano vijeće je 8. juna ove godine potvrdilo tada donijetu presudu.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je naslijedio Haški tribunal, rasformiran nedugo poslije Mladićeve prvostepene presude, izrekao je drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske. On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992–1995, za zločine protiv čovječnosti u 15 bosanskih opština: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje.

Presuda je potvrđena uz suprotno mišljenje predsjednice vijeća – sutkinje Priska Matimba Nijambe iz Zambije. Ova sutkinja bila je članica i sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. I tada je njeno mišljenje bilo izdvojeno.

Petočlano vijeće je, uz suprotno mišljenje dvoje sudija, odbilo žalbu tužilaštva da je Mladić kriv za genocid i u drugim opštinama.

Presuda proteklog utorka neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“, osuđenom za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju.

Reakcije javnosti mogle bi se sumirati u dva pogleda. U jednoj od tirada izvedenih u haškoj sudnici Mladić je tu ustanovu ismijavao  kao „dijete zapadnih sila”, a sebe označio metom NATO saveza. Refren koji se ponavlja od osnivanja suda. S druge strane Serž Bramerc, bivši glavni tužilac Haškog suda za ratne zločine, koji je nadzirao zarobljavanje Mladića, smatra da bi njeovo ime „trebalo uvrstiti na listu najpokvarenijih i najvarvarskijih ličnosti u istoriji“.

Zapadni mediji gotovo jednoglasno prenose priču o „Balkanskom koljaču“. Podsjećaju – kada je sud u Beogradu za vladavine Borisa Tadića dao dozvolu za Mladićevo izručenje u Hag, hiljade ljudi je izašlo na ulice više gradova kako bi se bunili i slavili svog nacionalnog heroja.

Bramerc smatra da je jedan od razloga za velike probleme u bivšoj Jugoslaviji to što nacionalistički političari nakon svakog izricanja presude govore: „To je presuda protiv svih nas!“. Generacije rođene i odrasle nakon mučnih dešavanja devedesetih stasavaju kraj brojnih murala podignutih u slavu „velikom vojskovođi“. „To je otvoreno falsifikovanje istorije“, objašnjava Bramerc.

U regionu dugo svjedočimo istorijskom revizionizmu, a slučaj Mladić je gnusniji od svih.

„Ja ne stičem utisak da smo se pomerili iz devedesetih što se tiče genocida u Srebrenici. Uglavnom se krećemo između dva polariteta – prvi su političari koji otvoreno slave Ratka Mladića kao heroja, a drugi polaritet je negiranje da je u Srebrenici počinjen genocid, već se koriste sintagme da je to bio ‘veliki’ ili ‘strašan’ zločin”, rekla je za RSE Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo.

Devedesete su najočiglednije na terenu. „Za mene je Mladić simbol svih užasnih zločina koji su se dogodili tokom rata – naše djevojčice su silovane, dječaci ubijani, samo zato što su Muslimani. Njemci su imali Hitlera, Srbi imaju Mladića”, kazala je Munira Subašić predsjednica udruženja Majke Srebrenice i Žepe, a prenio Rojters.

Glas naroda druge strane može se predstaviti izjavom srpskog ratnog veterana Milije Radovića iz Foče. „Za mene on je ikona i za srpski narod je on ikona. Niko ne može da ga osudi za bilo što, a naročito ne Haški tribunal. On je žrtva međunarodne zavjere mafijaških političara. On je naš čovjek, koji je poštovao pravila rata“, rekao je Radović.

I iz Crne Gore, dodatno polarizovane posljednjih mjeseci, poruke su oprečne.

Iz Vlade se ne oglašavaju povodom noviteta iz Haga, a iz dijela vladajuće koalicije tradicionalni bijes i nepriznavanje odluka suda. Nova srpska demokratija se obrušila na hašku „antisrpsku tvorevinu“. „General Ratko Mladić bio je na čelu slavne vojske koja je vodila odbrambeni rat i koja je spriječila da se srpskom narodu ponove genocid u Jasenovcu, da se ponove klanja u Prebilovcima, Jadovnu, Kozari, i drugim stratištima na kojima su ljudi stradali samo zato što su bili Srbi”, navodi se u saopštenju ove partije. Salučaj Mladić je samo potvrdio – ova svijest je problem sa kojim se mora suočiti Crna Gora, to niko ne može uraditi umjesto nje.

Oni smatraju da je Mladić „nakon svega ostao pobjednik“. Da ovakvo mišljenje dijele i kadrovi po dubini novog sistema vidjeli smo iz facebook reakcije Vladimira Vukovića, spoljnog eksperta u ministarstvu četvorostruke ministrice Vesne Bratić. Nakon što je na društvenim mrežama veličao taze pravomoćno presuđenog ratnog zločinca, raskinut je ugovor sa njim. Vukoviću je progledano kroz prste nakon nedavnog vrijeđanja novinara Nebojše Šofranca.

Iz opozicionog DPS-a poručuju da presudom Mladiću nije samo osuđen ratni zločinac, već i čitavo jedno zlo vrijeme na Balkanu. Da li su zaboravili na ulogu svojih partijskih vođa u zlom vremenu pitaju se mnogi?

Milorad Dodik je zaključio da je ovo pokušaj stvaranja mita o genocidu koji se nije dogodio. Sijanje razdora u BiH nastavio je uoči sjednice Savjeta bezbjednosti. Izjavio je za RTS da će RS i srpski narod na ovoj sjednici predstavljati Aleksandar Vučić, a ne ambasador BiH u Nju Jorku Sven Alkalaj. Ovaj diplomata je na sjednici Savjeta izjavio: „Mladić je poznat kao kasapin sa Balkana, i umrijeće u sramoti, ali pravda je pobjedila, i zato je BiH danas zahvalna”.

Dodikove kolege iz Beograda su se opreznije od njega vrtjele oko haške presude.

Premijerka Ana Branabić rekla je da je Hag presudama udaljio region od pomirenja i da je Srbija u potpunosti posvećena i zalaže se za istraživanje svih ratnih zločina i za privođenje svih koji su optuženi, kao i kažnjavanje odgovornih.

Aleksandar Vučić je u video obraćanju na sjednici SBUN poručio svim Srbima da drže glavu gore i da srpski narod nije osuđen ni za šta. Vučić je osudio „užasan zločin“ u Srebrenici, i rekao da su ljudi oslobođeni za zločine nad Srbima, ali da Srbija i dalje osuđuje sve zločine u regionu i zločince koji su porijeklom Srbi. Optužio je druge zemlje regiona da to ne rade. „Ova vrsta selektivne pravde može da spriječi saradnju, ali mi ćemo gledati u budućnost“, rekao je Vučić i poručio da se Srbija zalaže za mir.

O selektivnosti je govorio i predstavnik Rusije. Po njemu je presuda Mladiću nastavak političke linije koju je imao Haški tribunal, ocjenjujući da to nije institucija pomirenja, već ističe zločine jednih, a zataškava zločine drugih.

U Srbiji postoje i drugačiji glasovi. Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, na tviteru je napisala da bi, povodom izricanja presude Ratku Mladiću, predsjednik Srbije trebalo da moli žrtve za oproštaj jer je Srbija pomagala vojsku bosanskih Srba, čiji su generali osuđeni za genocid, a ne da poziva Srbiju da poštuje srebreničke žrtve da bi jasenovačke ostale upamćene. Ovo je izazvalo reakcije, među kojima su brojne stigle iz vrha SNS-a. Ona je izjavila da će ovakva presuda smanjiti prostor za neko buduće negiranje genocida.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, rekla je za beogradski Danas da se nadala da će Mladića osuditi za genocid i u drugim opštinama, ili bar u opštini Prijedor. Kao glavni nedostatak presude smatra to što nema konekcije sa Beogradom. „Ali i ovakva presuda je vrlo značajna za ono što se dešavalo tokom rata”.

Hrvatska vlada oglasila se saopštenjem u kome kaže da je ovom presudom Ratko Mladić konačno i pravosnažno osuđen za najteže i najokrutnije zločine počinjene na tlu Bosne i Hercegovine.

Ponekada je šutnja najznakovitija. Još se nije oglasio Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Analitičari ukazuju da se nije oglašavao ni tokom prethodne presude Mladiću, a ni one Radovanu Karadžiću.

Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća navode: „Ova je presuda važan korak u skidanju odgovornosti sa svih budućih generacija srpskog naroda za zločine koje je neko počinio u njihovo ime i treba da bude poruka da se iz zločina ne može izvući nikakva politička niti materijalna korist“.

„Ono na što trebamo obratiti pažnju jeste to da su Milošević, Karadžić, Mladić, Krajišnik, koji su bili tvorci udruženog zločinačkog poduhvata, osuđeni za to, ali je taj projekat ostao na plećima Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini i sada je pitanje dokle će taj projekat trajati“, kazao je nakon izricanja presude reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. „Smatram da treba učiniti sve da se taj zločinački projekt osujeti i da se u Bosni i Hercegovini vrati stanje kakvo je ono i bilo, a to je pitanje stvaranja zajedničke države Bosne i Hercegovine, države svih građana koji će ovdje živjeti u miru, jedni na druge misliti i jedni drugima pomagati“.

Istoričar Dragan Markovina smatra da je haški sud odigrao važnu ulogu kada su zločini u bivšoj Jugoslaviji u pitanju, kada se radi o dokumentovanju događaja i privođenju zločinaca pravdi. On ocjenjuje da je ova institucija morala doživjeti debakl u vezi sa suočavanjem postjugoslovenskih društava sa prošlošću. „Teško da je moguće i zamisliti školskiji primjer cinizma međunarodne zajednice od činjenice da je osnovala međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Jugoslaviji, a istovremeno proizvela mirovni sporazum u kojem je legalizirala Republiku Srpsku”, piše Markovina. „Nikakve presude haškog suda ne mogu donijeti pravdu, nakon što je nepravda legalizirana”.

Visoki zvaničnici EU su zadovoljni presudom. „Poricanje genocida, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca protivrječe najosnovnijim evropskim vrijednostima“, u zajedničkoj izjavi su naglasili Žozep Borel i Oliver Varhelji. Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel je putem tvitera izrazio nadu da će ova presuda pomoći da se bolna prošlost ostavi iza nas, i da se na prvo mjesto stavi zajednička budućnost. Domaći analitičari ovakva očekivanja smatraju u najmanju ruku pretjeranim.

Predsjednik SAD-a Džo Bajden presudu je opisao kao trenutak nade. „Ova istorijska presuda pokazuje da će oni koji čine stravične zločine odgovarati“, rekao je Bajden i iskazao zajedničku odlučnost za sprečavanje da se buduća zvjerstva dogode bilo gdje u svijetu. „Iskreno se nadam da će lideri u regionu poštovati ovu presudu i potvrditi njenu važnost za vladavinu prava“, istakao je Bajden.

Kada je počelo suđenje, Mladić je tražio da se u sudnici pojavi u uniformi s metalnim zvjezdama na epoletama, ističući da ga kao generala zna cijeli svijet. „Na kraju suđenja, zajedno sa svojim advokatima, nastojao je da dokaže da je bio običan, blag i ne naročito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao da ih zaštiti, zbog čega se čak sukobljavao s ratnim predsjednikom RS Radovanom Karadžićem“, pisao je Monitor prije pet godina.

Presudu prije četiri godine dočekao je riječima: „Sve je ovo čista laž“. Sada, osim izjašnjavanja da može pratiti izricanje presude, nije pustio ni glasa.

Dojče vele prenosi riječi Serža Bramerca da je za Mladića važilo pravilo – cilj opravdava sredstvo. „On je porodice žrtava gledao podrugljivo, prijeteći im gestovima i mimikom. Suočili smo ga sa 167 svjedoka – to su bili hrabri ljudi. Nikada nije pokazao kajanje ili barem razumijevanje za njih“.

Nakon izricanja presude, generalov sin Darko Mladić preko RTRS prenio je poruku ševeningenskog osuđenika da se čuva Republika Srpska. „Nije on bitan, već opstanak RS“, rekao je Darko Mladić.

Mnogi sa zebnjom ukazuju na taj jaz: i Prijedor u kojem je na pečetku rata ’92, ubijeno preko 3.000 Bošnjaka i Srebrenica u kojoj je ’95 i zvanično počinjen  genocid, pripali su RS. Kao i pola BiH. Svi glavni civilni i vojni tvorci RS osuđeni su u Hagu kao ratni zločinci. To svjedoči o svijetu u kojem živimo.

 

Odjeci pravde

Nesvakidašnje scene viđene su u Konjević polju par dana prije izricanja presude Ratku Mladiću. Nakon dugogodišnje pravne bitke crkva u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju kod Bratunca, porušile su vlasti RS petog juna. To je nalagala presuda Evropskog suda za ljudska prava 1. oktobra 2019.

Fata Orlović je tokom rata osim muža izgubila još preko dvadeset bližih rođaka. Sa preživjelim članovima porodice našla se u egzilu, da bi po povratku u svoj dom tamo zatekla pravoslavnu bogomolju sagrađenu 1996. Odlučuje se za pravnu bitku. Nakon što je iscrpila sva sredstva u zemlji, slučaj je prenijela u Strazbur. I pobijedila.

Blagoslov za uklanjanje hrama čiji će se mobilijar i iskoristivi djelovi prenijeti u novu bogomolju dao je mitropolit dabrobosanski Hrizostom.

Orlovićka je poručila da joj je žao što se na ovaj način uklanja jedna bogomolja, ali da je u isto vrijeme srećna, jer je konačno dočekala da vrati svoje imanje.

„Meni je danas najgore od ovih 20 godina. Ovamo mi nije drago, a ovamo jest mi drago da je moje dvorište slobodno“, rekla je Fata Orlović.

 

Crna Gora i srebrenički genocid

Rezoluciju o genocidu u Srebrenici su predložili poslanici iz sedam opozicionih partija: Genci Nimanbegu, Andrija Popović, Dragutin Papović, Damir Šehović, Ervin Ibrahimović, Raško Konjević i Fatmir Đeka.

Predlog rezolucije podrazumijeva, između ostalog, da Parlament osudi i priznaje da se u Srebrenici jula 1995. godine desio genocid u kom je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka, da se zabranjuje javno negiranje postojanja i umanjenja genocida, da se 11. jul proglasi danom sjećanja na žrtve, da se afirmiše mir i stabilnost, te se pozivaju javne institucije da istraže ratne zločine.

Uslijedila je višesatna debata u kojoj se pretresala bliža i dalja istorija zločina na ovim prostorima, relativizovao genocid i predlagali amandmani na tekst rezolucije. Očekuje se da će ona biti usvojena. Poslanice PZP Branka Bošnjak i URE Suada Zoronjić su problematizovale ulogu  DPS-a, koji je među predlagačima rezolucije, u događanjima tokom rata u BiH.

„Treba da se uradi revizija prošlosti. Najviše kaskamo u rješavanju ratnih zločina, zato što je politički vrh Crne Gore učestvovao u ratu”, rekla je Bošnjak. Njena koleginica je konstatovala da je BS, kao koalicioni partner DPS imala dovoljno vremena da usvoji ovakvu rezoluciju. „Deklaracija koju je ponudila Bošnjačka stranka je jednostrana, jer nije prepoznala ulogu svojih koalicionih partnera, svima je jasno ko je punio tenkove gorivom, dok je trajala agresija u BiH, kome je Milo Đukanović pomagao. Ko je deportovao izbjegle Bošnjake iz Herceg Novog koji su pobjegli od vihora rata i ko ih je vratio pod nož u Foču? Ko je učestvovao u ratnohuškačkim pregovorima i koliko su time doprinijeli genocidu u Srebrenici, s obzirom na to da je Đukanović bio dio državnog savjeta odbrane SRJ 1995. godine“, rekla je Zoronjić.

 

Dragan LUČIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

VESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde

Objavljeno prije

5 sati

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Kada svedemo saldo hapšenja u prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici iz privatnog sektora mogu početi da strahuju od eventualnog dolaska istražitelja i policije na njihova kućna vrata negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku

 

 

Svjedočimo novoj ofanzivi crnogorskog tužilaštva.

Kritičari aktuelnih vlasti tvrde da je riječ o proračunatom pokušaju da se, nizom privođenja i procesuiranja osoba koje su svojevremeno imali veliku (van)institucionalnu moć, preusmjeri pažnja javnosti sa problema objelodanjenih bjekstvom Miloša Medenice i Lidije Mitrović. I naknadno demonstriranog odsustva koordinacije između pravosudne i izvršne vlasti na zajedničkim poslovima.

Prvo je, prošlog petka, uhapšen Veselin Barović. Kontroverzni biznismen iz vremena prvobitne akumulacije kapitala švercom, burazerskim privatizacijama i berzanskim špekulacijama, pritvoren je po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, zbog sumnje da je počinio krivično djelo utaje poreza.  Iz Uprave policije su saopštili kako Barović, po sumnjama istražitelja, poreznicima nije prijavio 3,7 miliona eura koje je 2018. godine zaradio na razlici između kupovne i prodajne cijene akcija neimenovanog preduzeća u kome je bio manjinski vlasnik. „Na taj način je, po osnovu obračuna poreza na kapitalnu dobit za 2018., utajio porez u iznosu od 331.893,36 eura, čime je ostvario protivpravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, a na direktnu štetu Budžetu Crne Gore“, predočeno je iz UP. Barović je saslušan i pušten, a istraga se nastavlja.

Nešto starija publika tog biznismena pamti i po mnogo atraktivnijim pričama iz rubrike crna hornika, neprocesuiranim optužbama za međunarodni šverc cigareta, osnivanje i upropašćavanje privatizacionog Eurofonda, gazdovanjem ulcinjskom Solanom i pokušajem njenog pretvaranja u građevinske parcele… Mlađima, opet, ime Veselina Barovića ne znači mnogo, pošto se kontroverzni biznismen prije desetak godina povukao sa prve linije javne scene.

Slijedila su nova hapšenja. Najveću pažnju privuklo je privođenje i zadržavanje u pritvoru Vesne Bratić, nekadašnje ministarke obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Zdravka Krivokapića. Specijalno državno tužilaštvo nije se oglašavalo, pa su mediji i analitičari pokušali samostalno odgonetnuti razlog zbog koga se Bratić sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja.

Prva pretpostavka vodila je na opštepoznatu sječu direktora  iz 2021. Tada je Bratićkino Ministarstvo, ne izvršavajući obavezu imenovanja polovine članova školskih odbora, dovelo sve direktore ovdašnjih osnovnih i srednjih škola u poziciju da krše zakon. Da bi ih onda, i zato, smijenilo. Više od 150 ljudi, među kojima je bila i jedna pokojnica (u resornom Ministarstvu nijesu registrovali da je direktorka jedne škole umrla, pa su napisali rješenje o njenoj smjeni). Na njihova mjesta, prema tvrdnjama upućenih, imenovane su osobe sa popisa avgustovskih pobjednika, onako kako su oni po dubini podijelili osvojene državne funkcije.

Smijenjeni su tražili zaštitu suda. I dobili je. Neki postupci još traju, ali je aktuelna ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović prošle godine objelodanila da je država zbog nezakonitih smjena školskih direktora isplatila više od 400 hiljada eura. Ceh nije konačan.

Problem sa ovom hipotezom bila je činjenica da je sve ovo poznato, a dijelom i pravosnažno presuđeno,već godinama. Kako se SDT „dosjetio“ nečega što je ispričana priča još od 2021?

U razmatranje je uzet nalaz Državne revizorske institucije (DRI) iz septembra 2022., u kome je rad Ministarstva kojim je rukovodila Vesna Bratić ocijenjen „dvostrukim negativnim mišljenjem“. Riječ je o budžetu koji je vrijedio 220 (tadašnjih) miliona eura, a konstatovane nepravilnosti navele su čelnike DRI da dokument, nakon zvanične prezentacije, dostave tužilaštvu.

Višemilionske isplate bez dokumentacije, neslaganja u evidenciji, nepravilan ili neosnovan prenos sredstava, nedokumentovani rashodi, konsultantski ugovori bez pravnog osnova, javne nabavke suprotne zakonu… To je tek dio nepravilnosti konstatovanih u Izvještaju DRI.

Nedovoljno za SDT. Ili su nepune četiri godine premalo vremena da obrade predmet. Pošto se pokazalo da nezakonito potrošeni milioni, odnosno, stotine hiljada eura štete proizvedene nezakonitim otkazima školskim direktorima nijesu razlog Bratićkinog hapšenja.

Suprotno medijskim pretpostavkama, Bratić se tereti zbog toga što 2021. nije razriješila još 40-tak školskih direktora koji su se, zahvaljujući resornom Ministarstvu, našli u istom pravnom problemu kao i njihove smijenjene kolege. „Nakon analize cjelokupne dokumentacije SDT našlo je do stepena osnovane sumnje da je službeni položaj zloupotrijebljen u smislu nerazrešenja četrdeset direktora obrazovnih ustanova iako ta lica nijesu u potpunosti ispunila obaveze…“, navodi se u Rješenju o zadržavanju bivše ministarke koje je citirala E televizija.

Sad čekamo rasplet. Može li se Bratić odbraniti od optužbi pozivajući se na pravosnažne presude po kojima su tadašnje smjene direktora bile nezakonite? Ili će SDT uspjeti da optuži, pa na sudu dokaže da je nekadašnja ministarka kriva zato što je, postupajući selektivno, izbjegla da napravi totalnu štetu.

Možda u daljem postupku saznamo i zašto je tih 40 direktora ostalo na radnom mjestu. Ministarstvo je zaboravilo da ih smijeni? Ostali su na pozicijama nakon što je utvrđeno/procijenjeno da su po mjeri novih vlasti? Ili njihova radna mjesta nijesu zavrijedila pažnju privilegovanih da do funkcija dođu podjelom vlasti po dubini.

Do tada, vrijedi se osvrnuti na politički rukavac započetog pravosudnog postupka.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić završio je sjednicu parlamenta monologom kojim je iskazao želju da Vesnu Bratić „ohrabri da izdrži sve nevolje kroz koje će proći“. Nakon što se požalio: „Danas je čitava Crna Gora mogla vidjeti jedan odnos prema nekadašnjoj ministarki prosvjete, profesorici Univerziteta, doktoru nauka Vesni Bratić, koja je tretirana kao najobičniji kriminalac, stavljanjem onih lisica na ruke”.

Mandiću se pridružio Goran Danilović, predsjednik partije (Ujedinjena CG) u kojoj je Bratić našla svoje mjesto nakon odlaska sa ministarske funkcije. „Ono što je Vesna Bratić uradila 2021. i 2022. godine, čisteći školstvo od (DPS) političkog taloga je za medalju, a ne za zatvor“, poručio je Danilović sa protesta koji je njegova partija organizovala pred zgradom Vrhovnog tužilaštva.

U odbranu bivše ministarke stala je i Eparhija budimljansko-nikšićka SPC. „U državi koja ovako postupa sa Vesnom Bratić, nije uhapšena samo ona, nego i svaki građanin sa živim osjećanjem za istinu i pravdu“, sažetak je njihovog saopštenja u kome je, uz opštekonstatovani problem lisica na rukama, naglašeno da se „proces protiv nje sprovodi kao čin javne političke odmazde“.

Nakon što su Medenica i Mitrović izbjegli odlazak na služenje zatvorske kazne, bilo je očekivano da će tužioci i sudije mnogo lakše tražiti i izricati mjeru pritvora. Između ostalog, da se sačuvaju od pojavljivanja na naslovnim stranama. Predsjednik parlamenta previđa i da Vesna Bratić nije prvi doktor nauka i univerzitetski profesor  sa lisicama na rukama. Sredinom 2022. (slučaj Plantaže) uhapšena su dva univerzitetska profesora i jedan akademik. Nikome u vlasti to nije smetalo. Do danas im nije izrečena ni prvostepena presuda.

Sa najmanjom pažnjom javnost je propratila hapšenje bivšeg direktora Uprave za imovinu Blaža Šaranovića i Budvanina Duška Radunovića, vlasnika firme Stan projekt. Ta priča zaslužuje mnogo veću pozornost.

Šaranović i Radunović su, po nalogu SDT, uhapšeni zbog sumnji na zloupotrebe tokom kupovine poslovne zgrade na uglu bulevara Stanka Dragojevića i Ivana Crnojevića (kod mosta Milenijum, uz zgradu NLB banke) koja je 2020. godine kupljena sa naumom da se u njoj prostorno zbrinu Monstat (Uprava za statistiku), dio Ministarstva za ljudska i manjinska prava i Zaštitnika imovinsko pravih interesa Crne Gore.

Uprava za nekretnine tada je, po prilično ubrzanoj proceduri, realizovala odluku Vlade Duška Markovića da se pronađe i kupi adekvatna zgrada. Tender u kome je tražen  završeni prostor po sistemu „ključ u ruke“, izmijenjen je tako da je naknadno zatražen nezavršen prostor („siva faza“) koji se opisom u potpunosti podudarao sa kupljenim objektom.

U kupljenoj zgradi ima pet podzemnih etaža sa 81 parking mjestom i 1.303 kvadrata tehničkih prostorija. Tenderskim uslovima je tražena zgrada sa minimum 75 parking mjesta u garaži i da ima između 1.300 i 1.400 kvadrata tehničkih prostorija. Ponuđena zgrada ima 4.313 kvadrata poslovnog prostora, dok je tenderskim uslovima traženo da ima između 4,3 i 4,6 hiljada kvadrata. Slučajnost?

Medijima je ovaj posao pažnju privukao još u vrijeme njegove realizacije. Pa je primijećeno da je zgrada preplaćena (skoro devet miliona u odnosu na pet koliko bi bila njena tadašnja „realna“ tržišna vrijednost), a da su ponuđači nekretnina povezana lica (kompanije vlasnički povezane sa Novim Volvoxom i braćom od stričeva Milanom i Vladanom Ivanovićem).

Pet godina nakon medijskih napisa, za državnu kupovinu poslovne zgrade u centru Podgorice zvanično se zainteresovao i SDT. Saopštili su da službenici SPO, po njihovom nalogu, izvršavaju „hitne dokazne radnje“ prema više lica zbog postojanja osnova sumnje da su tokom ove trgovine „učinila krivična djela zloupotreba službenog položaja“. Međutim, postoje indicije da su se SDT i SPO pričom o Vladinoj kupovini zgrade u centru Podgorice (usput, ista ne zadovoljava tehničke i bezbjednosne standarde koje EU i NATO očekuju od sjedišta Monstata) počeli baviti još 2021. godine. Uz očekivanja da bi istraga mogla otići i više i šire od njenog sadašnjeg obuhvata. Onda je „nešto“ uticalo da istraga zamre.

Može li biti da su to zvanično ne pomenuti, a zapravo ključni, akteri afere?

Kada svedemo saldo hapšenja prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici mogu početi da strijepe od eventualnog dolaska istražitelja negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku.

 

Veskobar jednog doba

Prenosimo dio jednog od mnoštva tekstova iz Monitora koji su posvećeni Veselinu Baroviću, svojevremeno jednom od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori:

U martu 2002., zbog navodno neprikladne Barovićeve izjave sa jednog dobrotvornog skupa u hotelu Crna Gora kako neće dati novčani prilog „jer se ne slaže sa politikom ambasadora SAD u Beogradu”, dio tiraža dnevnog lista Publika je uništen u štampariji a izjava je uklonjena.
Barović je, zbog svog kafanskog života, 2004. dospio pred istražnog sudiju u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Ispitivan je na okolnosti da je u noći smaknuća bio gost u Maniji, noćnom baru u podrumu hotela Crna Gora. Prema tvrđenju svjedoka, Barović je tada viđen u društvu Damira Mandića, osuđenog za saučesništvo u ubistvu. Pred istražnim sudijom Barović je potvrdio kako se poznaje sa Mandićem, takođe i sa Vukom Vulevićem i Arminom-Mušom Osmanagićem koji su kobne večeri bili gosti Manije.
Tri godine kasnije Barović nije bio samo svjedok već i osumnjičeni za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti. Barović i njegov pratilac Radislav-Rade Živković 2007. su u više navrata navodno prijetili radnicima kockarnice hotela Maestral.
U oktobru 2008. tokom procesa nepravosnažno osuđenoj zločinačkoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića su pročitane službene policijske zabilješke. Na kontrolnim punktovima kod Budve 2005. u dva navrata registrovan je Ljubo Vujadinović (jednom prilikom s njim je bio Milan-Čila Šćekić) kao vozač džipa ML mercedes u Barovićevom vlasništvu.
Srećko Kestner je 2001. u intervjuu za Nacional kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana  „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”…

Iz teksta „Veskobar – životna priča uspješnog crnogorskog biznismena“, Monitor, 9. decembar 2009. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA IZMEĐU KRIMINALNIH UMOVA I VJEŠTAČKE INTELIGENCIJE: Il’ je đavo, ili su mađije

Objavljeno prije

6 sati

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Dok smo zaokupljeni pitanjem da li je u video javljanjima odbjegli Miloš Medenica ili njegov AI „imitator“, malo ko se pita – šta je manje zlo u ovoj priči? Da se odbjegli organizator kriminalne grupe sprda sa bezbjednosnim sektorom ili da je u pitanju AI manipulacija sa kojom država nije kadra da se izbori. U oba slučaja nema odgovora na pitanje – pod čijom se sada zaštitom nalazi odbjegli Miloš Medenica, i za čiji intres se pojavljuje, ako se ovo radi uz njegovo saučesništvo

 

 

Preko noći se desila smjena generacija. Do juče smo na pomen prezimena Medenica znali da se radi o Vesni, danas je to sutkinjin sin. Slučajno ili ne, to ide uporedo sa tehnološkim razvojem društva, i prelaskom sa starih na moderne metode urušavanja sistema.

Miloš Medenica je osuđen da je organizovao kriminalnu grupu, čija je članica i njegova majka, dugogodišnja čelnica Vrhovnog suda Crne Gore i jedan od stubova prethodnog režima. Na dan kad  mu je izrečena presuda, Medenica je  bjekstvom iz stana uspio izbjeći hapšenje zbog desetogodišnje robije. Crna Gora nije ni slutila u kom će se pravcu razviti ta priča. Iz policijskog vrha su tvrdili da znaju ko su pomagači u bjekstvu i odjednom zaćutali. Ime nikada nijesu izgovorili. Crna Gora nije ni slutila u kom će se pravcu razviti ta priča.

Ubrzo je javnost počela da prima poruke od odbjeglog ili nekog ko se izdaje da je on. U seriji snimaka koji su postali viralni akter šalje podrugljive poruke bezbjednosnim strukturama.

Dok su službe i javnost zaokupljeni pitanjem da li je u video javljanjima  odbjegli Medenica ili njegov AI „imitator“, malo ko se pita – šta je manje zlo u ovoj priči? Da se odbjegli organizator kriminalne grupe sprda sa bezbjednosnim sektorom ili da je u pitanju AI manipulacija sa kojom država nije kadra da se izbori.

Stručnjaci i alati uz pomoć kojih su proteklih dana vještačeni video sadržaji davali su različita tumačenja. Većinom se analitičari slažu da dostupni snimci ne daju dovoljno informacija i da bi trebalo imati originalni fajl kako bi se sa većom sigurnošću moglo tvrditi da li je snimak pravi ili lažan. Ovo su potvrdili i AI stručnjaci koje smo kontaktirali uz opasku da sa ovakvim materijalom dostupnim za analizu svi mogu napraviti scenario za priču koju žele da ispričaju. Zaključivanje o autentičnosti otežava loš kvalitet snimaka, velike kompresije, odabir kadra, loše svjetlo, nedostatak scenografije…

Nakon prvog objavljenog snimka javili su se iz MUP-a. „Ovakve aktivnosti predstavljaju oblik hibridnog djelovanja organizovanih kriminalnih i interesnih struktura, koje sada koriste i savremene tehnološke alate i informaciono-propagandne metode radi ostvarivanja svojih ciljeva”, saopštili su uz šturo objašnjenje da se radi o lažnom i manipulativnom sadržaju. Bez detaljnije analize rekli su da je video izrađen korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji sa ciljem stvaranja lažne predstave i dovođenja javnosti u zabludu. Javnosti je ostalo da im (ne)vjeruje na riječ.

Termin deepfake, nastao je spajanjem pojmova deep learning i fake i odnosi se na hiperrealistične video zapise napravljene da liče na stvarne osobe. Deepfake koristi neuronske mreže koje analiziraju velike skupove podataka kako bi replicirale izraze lica, ponašanje, glas i način govora neke osobe. Svaki trzaj i tik je značajan.

Deepfake tehnologija nije ilegalna, niti su svi takvi sadržaji zlonamjerni. U zavisnosti od sadržaja, neki krše zakone o zaštiti podataka, pravila o sadržaju bez pristanka… Ukoliko su ovi snimci lažni, i Miloš Medenica je žrtva prevare. Zato ima onih koji ćutanje njegove porodice  smatraju znakovitim.

Ova tehnologija je svjetska tema, samo je brže nego što smo očekivali uplovila u naše dvorište. Dospjela je u fokus 2017. godine, kada su se na internetu pojavili video zapisi javnih ličnosti, uključujući Obamu, Cukerberga…. Iako su neki od njih napravljeni radi zabave, mnogi, poput lažnog snimka eksplozije u blizini Pentagona, izazvali su haos i strah u javnosti. Čak i turbulencije na berzi. Kako su AI alati postali dostupniji široj javnosti, tehnologija se sve više zloupotrebljava.  Krađa identiteta, prevare, kršenja privatnosti podataka i intelektualne svojine, prijetnje nacionalnoj bezbjednosti… Nebo je granica.

Jedna od ranih dipfejk prevara koja je ciljala na ozbiljna pitanja desila se početkom rata u Ukrajini. Na internetu se pojavio snimak Volodimira Zelenskog koji poziva Ukrajince na predaju. Okom se mogla uočiti nesavršena manipulacija. Četiri godine su prošle od tada. Svijet je postao komplikovanije mjesto, a tehnologija napravila skok od sedam milja. Manipulacije poput ove sa Zelenskim danas može napraviti svaki desetogodišnjak sa pristupom internetu i open source alatkama. Ono što se danas dešava na ovom polju, znatno je složenije. I opasnije.

AI alati postaju jeftiniji, dostupniji i lakši za upotrebu, politički deepfake sadržaji su i efikasniji. Danas ih nerijetko dijele i oni koji bi trebalo da ih kontrolišu. Elon Mask je šerovao video potpredsjednice Kamale Haris na svojoj platformi X. U videu ona komentariše kako je četiri godine bila pod tutorstvom vrhunskog lutka duboke države, divnog mentora, Džoa Bajdena. I on je bio žrtva ovakve prevare kada su glasači u Nju Hempširu u januaru 2024. dobijali pozive sa generisanim Bajdenovim glasom. Savjetovano im je da ne izlaze na predizbore te godine. Naravno da je i sadašnji predsjednik Donald Tramp odmah prihvatio čari ove tehnologije. U avgustu iste godine na Truth Social objavio AI-generisanu podršku pjevačice Tejlor Svift. AI je postala stalna stavka u predizbornim kampanjama širom svijeta.

Među prvima su u Južnoj Koreji zabilježeni i slučajevi gdje su seksualni prestupnici koristili deepfake tehnologiju za kreiranje sadržaja koji uključuje maloljetnike.

Nedavne studije pokazale su da je i do 98 odsto svih deepfake sadržaja na internetu seksualno eksplicitno i neodobreno, pri čemu 99 odsto takvog sadržaja cilja žene. Kriminalci sve češće proizvode lažne seksualne materijale koristeći javno dostupne fotografije i ucjenjuju žrtve. Žrtve često nisu ni svjesne da je njihov lik iskorišćen dok ne dobiju prijetnje ili zahtjeve.

Jedan o novijih slučajeva je i onaj u kome su francuski tužioci u okviru preliminarne istrage koja se odnosi na eksplicitne deepfake sadržaje i slike seksualnog zlostavljanja djece naredili pretres tih prostorija. To se desilo nakon što se prošlog mjeseca, Muskov AI chatbot Grok suočio sa masovnom kritikom korisnika koji su tvrdili da aplikacija digitalno skida odjeću ljudima, prvenstveno ženama, a u nekim slučajevima i djeci.

Više država započelo je konkretne regulative, pri čemu EU prednjači u standardizaciji načina na koji kompanije koriste AI. Ovdje  se kriju neke od prepreka između prekoatlantskih partnera. SAD su za manje restriktivne prakse od onih koje se planiraju u EU.

Materijal proizveden uz pomoć AI prijeti da erodira temelje demokratskog života. Tehnološke kompanije razvijaju alate za otkrivanje deepfake sadržaja. Taj proces je spor i kasni za inovacijama na koje bi trebao da odgovori. Prethodnih dana smo imali prilike da čujemo da ima kompanija i u Crnoj Gori koje su se uhvatile u koštac sa ovom pričom. Dok se izazovi gomilaju, prvi korak mora biti podizanje svijesti javnosti o ovim oblicima prevara i socijalnog inženjeringa. Na tome se radi jako malo.

Četiri su godine prošle od kada su serveri Vlade Crne Gore i mnogih državnih institucija bili višednevna meta najintenzivnijih sajber napada zabilježenih kod nas. Nejake na ovom polju, za saniranje posljedica domaće su vlasti pozvale stručnjake FBI. Potom je u Crnoj Gori krenulo  osnivanje institucija koje bi se bavile sajber zašitom i sigurnošću. Stručnjaci kažu da je situacija danas znatno bolja nego u avgustu 2022. kada su se napadi desili. A odakle su se još ne znamo.

„Usvojen je Zakon o informacionoj bezbjednosti, usklađen sa NIS2 direktivom, formiran je državni CIRT, kao i savremeni G-SOC, gdje mladi eksperti koriste najnaprednije alate za prevenciju i odgovor na sajber incidente. Takođe, nedavno je osnovana Agencija za sajber bezbjednost, koja će operativno povezivati sve aktere kritične infrastrukture“, govorio je nedavno ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ovih dana vidimo da smo daleko od sigurne kuće.

Tek u decembru 2024. godine urađen je predlog odluke o osnivanju Agencije za sajber bezbjednost. Agencija je planirana u Strategiji sajber bezbjednosti Crne Gore od 2022. godine do 2026. Prije nekoliko dana saznali smo da se još radi na njenom pokretanju. U punim kapacitetima bi mogla startovati sredinom godine. Pred četvrtu godišnjicu sajber napada na crnogorske institucije.

Ako ovako agilno radimo na najvažnijem pitanju sajber bezbjednosti, onda ne treba da čudi što se o snimcima odbjeglog Medenice nadležne institucije oglašavaju saopštenjima bez ikakvih forenzičkih dokaza. Vlasti kao da su udarile štrik na ovu priču onog momenta kada su rekli da se radi o AI generisanom sadržaju. Ko kreira sadržaj i izvrgava ruglu bezbjednosni sistem izgleda je vlastima manje bitno pitanje. Po svemu što se do sada vidi, opravdana je pretpostavka da iza snimka ne stoji pojedinac, već  organizovana tehnlološki verzirana grupa.

Nije potrebno biti tehnološki mag, već se poslužiti logikom: Miloš Medenica nema nakon uspješnog bjekstva razlog da se izlaže riziku i provokativno se pokazuje. Njemu  treba tajnost, ona ga štiti. Onima pod čijom je sada zaštitom, može biti treba uznemiravanje javnosti i dodatno  dočaravanje nesposobnosti  vlasti. Ko su oni, jesu li  organizovani kriminalci ili policajci – vlast je dužna da odgovori. Više sagovornika na ovu temu u medijima je pominjalo da ne treba isključiti ni nevidljivi potpis neke službe. Reklo bi se – organizovanije i inovativnije od naše.

Svijetu predstoji duga i nezvjesna borba  sa sve inovativnijim sistemima zloupotrebe. Mi tek treba da shvatimo da smo dio velikog svijeta. Mnoga preimućstva tehnološkog razvoja mogu nas  zaobići. Negativne posljedice neće. Tu su. I Miloš i mađije.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MISTERIJA KORITA ĆEHOTINE: Rijeka za potkusurivanje

Objavljeno prije

6 sati

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Slike presušenog novog korita Ćehotine, čija je vrijednost 20 miliona eura, i vode koja protiče starim koritom objavljene su u pojedinim ovdašnjim i beogradskim medijima. Iz Rudnika uglja demantuju  tvrdnje da je novo korito puklo. Zbog poplava, kažu, imaju probleme koji će biti sanirani

 

 

Prema informacijama koje je Monitor dobio iz Pljevalja,  novo korito rijeke Ćehotine, čija izgradnja je koštala 20 miliona eura, puklo je a rijeka teče starim kanalom. Slike presušenog novog i vode koja protiče starim, objavljene su u na društvenim mrežama i pojedinim medijima. Iz Rudnika uglja demantuju ove tvrdnje, objašnjavajući da zbog poplava imaju probleme ali da će oni biti sanirani.

Ćehotina je novim koritom potekla 23. decembra prošle godine. Svečanom događaju puštanja rijeke u novo korito prisustvovali su izvršni direktor Rudnika ufglja Pljevlja (RUP) Nemanja Laković, ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, kao i predstavnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG).

“Danas smo završetkom ovog projekta obezbijedili višestruku korist za građane Crne Gore, RUP i EPCG. Naš energetski sistem i RUP sada funkcionišu znatno bezbjednije. Kao što znate, prije dva mjeseca suočili smo se sa masivnim klizištima izazvanim približavanjem fronta radova rijeci Ćehotini. Danas naši rudari mogu makar djelimično da odahnu, jer ulazimo u zonu bezbjednijeg i sigurnijeg rada. Projekat je realizovan u predviđenom, čak i skraćenom roku, uz puno poštovanje tehničke dokumentacije, zakonskih procedura i mjera zaštite životne sredine“, istakao je Laković.

Iz Rudnika su ranije kazali da se izmještanjem rijeke stvaraju uslovi za eksploataciju uglja do 2049. godine.Da to nije urađeno Termoelektrana Pljevlja bi stala, objašnjavali su nadležni, što bi imalo katastrofalne posljedice za energetski sistem. Izmještanje rijeke bilo je neophodno zbog napredovanja rudarskih radova prema postojećem koritu Ćehotine.

“Puštanjem u probni rad novog korita rijeke Ćehotine završavamo jedan dugotrajan i složen proces, koji je bio neophodan za stabilnost energetskog sistema i zaštitu važnih državnih resursa. Svjesni smo da energetski sektor danas stoji pred ozbiljnim izazovima. Pred nama je period u kom moramo rješavati naslijeđene probleme i završavati projekte koji su se predugo odlagali. Ovaj projekat pokazuje da je to moguće kada postoji vizija, saradnja i odgovornost. Naša obaveza je da donosimo odluke koje obezbjeđuju razvoj, ali i čuvaju prirodne resurse i interese građana.“, kazao je Šahmanović.

Vlada je ovaj projekat proglasila poslom od javnog interesa. Prvobitna planirana cijena bila je 14 miliona eura, da bi na kraju iznosila blizu 20 miliona. Radove je izveo Konzorcijum HSV Preduzeće za hidrogradnju i niskogradnju i visokogradnju iz Vlasotinca, ,,Opticus ing” iz Beograda i Privredno društvo za projektovanje inžinjering i izvođenje radova ,,Kolubara” iz Mionice.

Dio domaćih medija je protekle sedmice prenio  pisanje srpskog tabloida Alo o pucanju novog korita Ćehotine i prodoru vode u rudarski kop. ,,Sistem proizvodnje električne energije u Crnoj Gori ušao je u najozbiljniju krizu u poslednjoj deceniji, nakon što je propast projekta izmještanja rijeke Ćehotine doveo do praktičnog kolapsa proizvodnje uglja u pljevaljskom basenu”, pisao je srpski tabloid krajem protekle sedmice. Navedeno je i da ,,Termoelektrana Pljevlja trenutno raspolaže količinama uglja koje omogućavaju rad u trajanju ne dužem od 30 dana, nakon čega se otvara pitanje opstanka proizvodnje električne energije iz ovog postrojenja. Istovremeno, eksploatacija uglja u Rudniku uglja Pljevlja je faktički zaustavljena, jer je oštećeno korito Ćehotine ugrozilo i sam površinski kop”.

Iz Rudnika uglja za Monitor kažu da su ,,u posljednih nekoliko dana pojedini regionalni i lokalni tzv. mediji plasirali  netačne informacije vezane za rad RUP-a i projekte koje izvodimo”.

Objašnjavaju da se, shodno projektu, Ćehotina nalazi u šestomjesečnom probnom radu.Demantuju da je bilo većeg oštećenja u novom koritu rijeke Ćehotine. Usljed nepovoljnih vremenskih uslova, odnosno pojave bujičnog toka primijećeni su manji tehnički nedostaci i njihovo otklanjanje je u toku, kažu iz Rudnika,

,,Veliki priliv vode i neadekvatno očišćeno staro korito rijeke Ćehotine izazvali su prelivanje vode na ulivu starog i novog korita, što je pokazalo da se i staro korito mora detaljno očistiti, a dio tih poslova ekipe Rudnika uglja Pljevlja su već završile. Na novom koritu u toku su projektom definisane kontrole spojeva folije i ojačavanje spojeva folije sa tzv gabionima. Svaka faza na projektu prolazi kroz tehničku provjeru i detaljna ispitivanja, a po utvrđivanju ispravnosti od strane nadležnih komisija, uslijediće zatvaranje tunela starog korita rijeke Ćehotine, čime će projekat biti u potpunosti završen. U skladu sa tim, povremeno preusmjeravanje rijeke u staro korito je po planu probnog rada i biće urađeno nekoliko puta do konačnog završetka projekta, što je i praksa u ovakvim slučajevima”, kažu iz Rudnika uglja.

Navode da je veliki priliv voda u januaru, kakav nije zabilježen u poslednjih 20 godina, od 100.000 kubika na dnevnom nivou uslovio je petnaestodnevnu obustavu rada na otkrivci: ,,Radni uslovi su bili otežani usled niskih temperatura, što je dodatno usporilo rad i povećalo rizik od klizišta zbog komplikovanih geotehničkih uslova u samom kopu te je zahtijevalo potrebu za posebnim mjerama odvodnjavanja i stabilizacije kosina. Napominjemo da je, uprkos izvođenju radova po rudarskom projektu, eksploatacija na kopu Potrlica, već bila značajno poremećena usled klizišta koja su se pojavila u oktobru prošle godine, zbog čega je došlo do višemjesečnog zastoja i kašnjenja sa radovima na otkrivci. Mjere sanacije i izrada novog uprošćenog projekta uspješno su završene, a sve u skladu sa preporukama rudarskog inspektora”, kažu iz Rudnika.

Mediji iz regiona u međuvremenu pišu da se Elektroprivreda Crne Gore priprema za hitan uvoz uglja, kako bi se izbjegao prekid rada Termoelektrane i kolaps elektroenergetskog sistema. ,,To praktično znači da država, uprkos tome što ima sopstveni rudnik i termoelektranu, ulazi u fazu energetske zavisnosti, uz znatno veće troškove i neizvjesnost u snabdijevanju”, navodi Alo. Dodatno se tvrdi da je ,,ugalj već u decembru uvožen iz Bosne i Hercegovine kako bi se premostili kratkoročni manjkovi, što jasno ukazuje na dubinu problema”.

Iz Rudnika uglja tvrde da ,,novo korito rijeke Ćehoitine nema apsolutno nikakve veze sa proizvodnjom uglja, s obzirom da se radovi na otkrivci i uglju izvode sa suprotne strane kopa”.

,,Ipak, poštujući bezbjednosne procedure i važeće propise uspjeli smo da obezbijedimo kontinuiran rad na otkrivci i isporuku potrebnih količina uglja za TE “Pljevlja”. Uprkos navedenim problemima, Rudnik uglja Pljevlja je u decembru i januaru uspio da isporuči TE “Pljevlja” veće količine uglja od planiranih. Stoga, informacija da je u decembru prošle godine vršen uvoz uglja iz BIH, nije tačna”, tvrde iz Rudnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo