Ministarka Vujović je odlučna da pronađe nezakonito postavljene spomenike koji nijesu spomenik Pavlu Đurišiću, da će opet izaći na teren. S mikroskopom ako treba.. Ulicu Pavlu Bulatoviću u Pljevljima nije obišla jer je, ko će znati, možda imenovana u skladu sa procedurom
Ministarka kultura i medija Tamara Vujović opet mikroskopom traži nezakonito postavljene spomenike i ulične table po Crnoj Gori. Dok je spomenik osvjedočenom ratnom zločincu četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, kao ikona siguran u crkvi SPC, u Zaostru kod Berana. Njega ministarka ne pominje. A ni SPC, bog joj pomogao.
Ministarka je naložila ove sedmice inspektorki za kulturna dobra da u Plužinama, Herceg Novom i Petnjici provjeri da li je neko spomen-obilježje nezakonito postavljeno. Toliko je odlučna da pronađe nezakonito postavljene spomenike koji nijesu spomenik Pavlu Đurišiću, da će opet, izaći na teren.
U Petnjici će tražiti nepostojeću ulicu Osmanu Rastoderu. Nema je, utvrdila je prošle sedmice, ali džaba. Ne pomaže ni to što varošica nema službene nazive ni jedne jedine ulice.
Iz Opštine Petnjica su oko ulice Rastoderu saopštili: “Istine radi, u jednom trenutku je neodgovorni pojedinac postavio tablu, koja je odmah uklonjena od nadležnih organa”. Tabla je bila ručne izrade. Poput one na kojoj je pisalo Bulevar Ratka Mladića, kraj koje je svojevremeno ponosno stajao Aleksandar Vučić u Beogradu. Šef znatnog dijela SPC i dijela vlasti u Crnoj Gori. Osim što je tabla Rastoderu uklonjena, dok je stajala u sokaku niko sa zrnom institucionalne moći nije pozirao kraj nje. Ali, je, recimo, Ratku Mladiću u opštini Berane 2021. započeta procedura davanja ulice, na predlog Srpskog monarhističkog pokreta. Opštinski Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova je taj predlog usvojio i proslijedio na dalje odlučivanje. Predstavnici nove vlasti u tome su mahom vidjeli problem nezakonitosti na nivou procedure. Pa je procedura i obustavljena.
Nezakonitost koja se svodi na nezakonitu proceduru podizanja spomenika, je štit vlasti za spomenik Pavlu Đurišiću i SPC. Tužilaštvo u zbivanjima u Zaostru vidi nezakonito postavljen spomenik, ne i širenje mržnje i zločinačke ideologije. Što je ne samo nezakonito, nego i protivustavno. Ministarka o toj pogubnoj ideologiji koja prijeti Crnoj Gori ne govori.
Zbog Pavla će zato izgleda stradati i statua hercegnovskom odžačaru Rudolfu Karužiću Njunji. Njegov spomenik u Herceg Novom, ministarka će uskoro obići. Iz Ministarstva je objašnjeno da će ga ukloniti, pa možda opet negdje postaviti. U Plužinama će istraživati da li je po zakonu postavljena ploča “Nedajci pali u ratovima 1912-1918.”, koja se navodno nalazi ispod ploče posvećene stradalima u ratu od 1941. do 1945.
Ministarku je, dok su se u Zaostru okupljale četničke vojvode i sveštenici oko svježe postavljenog spomenika osvjedočenom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, teren prepoznao u Vusinju, seocu kod Gusinja. Kraj spomen obilježja Jusufu Čeljaju. Koga su prosrpske partije u Crnoj Gori proglasile ratnim zločincem, iako ga na spisku ratnih zločinaca nema. Ignorišući vjerodostojna svjedočanstva o njegovom spašavanju pravoslavnog stanovništva i partizanskog komandanta. Fakti su tu radi selekcije. Ponavlja se tek da je Čeljaj bio komandir čete vulnetara, milicije koju je formirala fašistička Italija. Spomenik je opština Gusinje, po nalogu Ministarstva, uklonila.
Znakovito je: ministarki nije na pamet palo da tog istog dana dok je tražila Čeljaja u Vusinju, skokne i do Zaostra i vidi kako spomenik Pavlu Đurišiću ljubi mitropolit Metodije. Ili je čekala da se Đurišić „ozakoni“ unošenjem u crkvu, gdje ga, vele, štiti Temeljni ugovor koji je sa SPC potpisao tadašnji v d premijer Dritan Abazović. A ministarkine Demokrate „pozdravile“ njegovo donošenje. Zakonoljupci ne čuju ni stavove struke koja kaže da su Ustav i zakoni iznad Temeljnog ugovora, po kom nadležni moraju tražiti blagoslov crkve da bi u nju ušli.
Slektivna zakonitost samo je forma nasilja. Slavljenje Pavla Đurišića svoditi na nezakonitu proceduru podizanja spomenika je opasno. Dramatična su vremena pred nama. Red se sjetiti: i zakoni kojima je ozakonjavana najcrnja diskriminacija, i masovni zločini bili su nekakvi zakoni.
Može biti da ministarka ulicu Pavla Bulatovića u Pljevljima, koja je tamo od 2000., nije obišla jer je, ko će znati, imenovana po proceduri. To što je Bulatović kao ministar potpisao dokument kojim je odobrena deportacija bosanskih izbjeglica 1992., naše legaliste ne interesuje. Demokrate pripremaju teren i za ulicu Bulatoviću u Podgorici. Ako sve bude „po proceduri“, ministarka će moći da kaže – amin.
Milena PEROVIĆ