Povežite se sa nama

FOKUS

Sedam evropskih zapovijesti

Objavljeno prije

na

Deveti novembar 2010. je veliki dan za Crnu Goru. Naša zemlja je dobila pozitivno mišljenje Evropske komisije (avis) o kandidaturi, i taj će datum označiti prekretnicu u novijoj crnogorskoj istoriji. On istovremeno označava kraj evropeizma kao fraze i „evropski vrhunac” političke garniture u Crnoj Gori koja nekontrolisano vlada pune dvije decenije. Duže i od diktatora u Bjelorusiji, Aleksandra Lukašenka.

PERSPEKTIVA: „EK smatra da pristupni pregovori sa Crnom Gorom treba da budu otvoreni onda kada ta zemlja postigne neophodan stepen u ispunjavanju kriterijuma za članstvo, posebno Kopenhaških kriterijuma koji se tiču stabilnosti institucija koje garantuju vladavinu prava”, kazao je komesar Štefan File.

„Prihvatanje crnogorske kandidature za članstvo u Evropskoj Uniji, iako se o tome ranije govorilo, bilo je iznenađenje”, kaže za Monitor poznati austrijski novinar Norbert Mapes-Nidik. On je uvjeren da je ta odluka motivisana željom Brisela da zemljama na jugoistoku dokaže da imaju evropsku perspektivu.

„Naravno da Crna Gora još ne ispunjava uslove da postane kandidat, ali je odabrana kako bi se državama na Zapadnom Balkanu uputila poruka da će one jednog dana, ipak, biti članice Unije,” rekao je Monitoru jedan strani diplomata. Da je ova ocjena osnovana vidi se i po tome što Crna Gora nije dobila datum početka pristupnih pregovora.

Crnogorski premijer Milo Đukanović ranije je izjavio da bi kandidaturu beza datuma za pregovore smatrao neuspjehom. Sada on i ministrica za evropske integracije Gordan Đurović tvrde da će datum za početak pristupnih pregovora biti određen tokom naredne godine. Evropski komesar za proširenje Štefan File i šef Delegacije EU u Podgorici Leopold Maurer kažu da bi EK u oktobru 2011. godine mogla preporučiti određivanje datuma. Ali, i da sve zavisi od nas i ispunjavanja uslova.

Podgorica je na potezu. Brisel će prvenstveno ocjenjivati postignuti napredak Crne Gore koji mora biti vidljiv u sedam ključnih oblasti koje je markirala EK. One su prevashodno političko-pravne prirode i zaista djeluju strogo. Crnogorske vlasti moraju iskazati konkretne rezultate – od odlučne borbe protiv organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca preko poštovanja slobode medija, vladavine prava, depolitizacije pravosuđa i administracije, zaštite prava manjina i životne sredine…

Za sve je to, kako tvrde u mišljenju EK, do sada nedostajala politička volja. Jednostavno kazano, Brisel smatra da Đukanović i njegovi nijesu sproveli učinkovite reforme, konsolidovali demokratiju i vladavinu prava.

KORUPCIJA: „EK je potvrdila da crnogorske institucije ne ulažu ozbiljne napore da sprovode zakon, posebno prema šefovima kriminalnih grupa i korumpiranim funkcionerima”, kaže izvršna direktorka MANS-a Vanja Ćalović. Brisel je, kaže Ćalović, razotkrio pokušaje Vlade da manipulacijama sakrije nedostatak političke volje za borbu protiv korupcije i kriminala.

Naivni su bili pokušaji crnogorskih vlasti da formiranjem raznih komisija i uprava ili procesuiranjem sitnih prestupnika pokažu da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala. EU traži borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Nakon lošeg iskustva sa Grčkom, Bugarskom i Rumunijom, EU ne želi da u svom članstvu ima problematične države. Više neće biti popusta, o čemu svjedoči primjer Hrvatske, koja je gotovo pet godina čekala da otvori poglavlje o pravosuđu, a zatvara ga tek kada je poslala jasnu poruku da u borbi protiv korupcije nema nedodirljivih.

PREMIJER: Tih sedam eurozapovijesti su zapravo test kojim Unija provjerava spremnost crnogorskih partijskih i društvenih elita da prihvate evropska načela ograničenja političke vlasti. Bez toga Crna Gora će ostati zarobljenik nesmjenjive vlasti i njoj bliskih kriminalnih krugova.

Đukanović je najbližim saradnicima još prije godinu dana saopštio da odlazi sa državne funkcije kada Crna Gora postane kandidat za člana EU. U tom smislu, dugo su u vrhu DPS-a dogovarani uslovi povlačenja. Sada su, međutim, njegove izjave kontroverzne. Sudeći po onome što je kazao za Radio Crne Gore čak i on kao da počinje da primjećuje da bi njegovo povlačenje bilo blagotvorno za demokratizaciju zemlje.

Malo ranije junačio se da – ostaje. Monitorovi izvori tvrde da mu se ne ide s vlasti. Traži podršku od nekih država i moćnih međunarodnih krugova kojima je prethodnih godina omogućio da, po povlašćenim uslovima, investiraju u Crnoj Gori. Đukanović bi se mogao naći u sendviču, pritisnut između evropskih zahtjeva da ode, i potražnje domaće familije da ostane i štiti poslove.

„Njegovo povlačenje sa političke scene je jedan od uslova za nastavak puta ka pristupu EU”, tvrdi lider Pokreta za promjene i predsjednik Nacionalnog savjeta za evropske integracije Nebojša Medojević.

KLIMA: Crna Gora mora iskoristiti povoljnu klimu koja vlada u EU prema njoj kako datum početka pristupnih pregovora ne bi bio duži od godinu dana.

Goran Danilović, iz NOVE je uvjeren da crnogorske institucije u postojećem sistemu vlasti nemaju kapacitete da ispune ove vrlo složene domaće zadatke. „Ne mogu da vjerujem da ćemo uraditi za godinu ono što nijesmo uradili ni za tri”, naglašava on.

No, visoki funkcioner SDP-a Raško Konjević smatra da u državnoj upravi ipak postoje nužni kadrovski potencijali za sprovođenje evropskih normi.

Iduća će godina biti izuzetno stresna za Vladu, državnu administraciju i društvo u cjelini. Pokazaće se veoma brzo da i u tri od pet ministarstava koja imaju ključnu ulogu u procesu pregovaranja (finansije, ekonomija, pravda, poljoprivreda i vanjski poslovi), mora doći do velikih promjena.

Kad se iz domaćeg ugla pogledaju sedam uslova EK, jasno se vidi da su to u, stvari, glavni razlozi zbog kojih je ova vlast još odavno trebalo da bude smijenjena. Ni korupcija, ni organizovani kriminal, ni nesloboda medija, ni opšta pravna nesigurnost, ni parapartijska državna administracija i sudstvo, tužilaštvo, ništa od toga nije posljedica greški vlasti, već dosljedan rezultat njihove volje da uspostave nedodirljiv sistem monopola. To je iza fasade evropske retorike ogoljena istina vladajućeg poretka u Crnoj Gori. Insistiranje na sprovođenju evropskih principa građane dovodi pred izbor: Đukanović ili Evropa.

Ne treba padati u nekritički optimizam. Crnogorska vlast, kad se nađe pod pritiskom, funkcioniše po principu minimalnih ustupaka. Probaće, po oprobanom receptu, da selektivno sprovodi zahtjeve EK kako bi dobili na vremenu, i osvojili još koju izbornu pobjedu, ili učvrstili postđukanovićevski sistem namjesništva. Njima se ne žuri u EU.

Iz Brisela je, dakle, stigla ohrabrujuća vijest. Samo, crnogorski građani ne treba da očekuju da će neko umjesto njih osvojiti njihovu slobodu.

Sloboda medija

Sloboda medija jedan je od sedam uslova koji je Evropska komisija stavila pred Crnu Goru da bi počela pristupne pregovore sa Evropskom unijom. Tom će se problemu, poručio je Leopold Maurer, šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, posvetiti posebna pažnja u narednom periodu, a tom je uslovu posvećen poseban dio i u Analitičkom izvještaju EK, gdje je napravljen presjek stanja u zemlji. EK u tom izvještaju ocjenjuje da je bilo ozbiljnog nasilja nad novinarima ,,koji nijesu dovoljno istraženi i ispraćeni”, da se istraživački novinari suočavaju sa zastrašivanjem, te da se tužbe za klevetu i visoke novčane kazne ,,još koriste da bi se mediji pritiskali”. Ukoliko sudovi usvoje sve tužbe, nedjeljnik Monitor i dnevnici Vijesti i Dan platili bi oko 13 miliona eura kazni za klevete i duševne bolove. Ne računajući već isplaćene kazne, Monitor se, na primjer, za duševne bolove trenutno tuži za oko 300 hiljada eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan između 200 i 300 hiljada eura. Većinu tužbi protiv tih medija podnijeli su ljudi bliski premijeru Milu Đukanoviću, koji je započeo proces tužbom protiv Vijesti i tražio odštetu od milion eura. Visoki iznos koji je Đukanović dobio postao je reper mnogim sudijama prilikom odmjeravanja astronomskih kazni po kasnijim tužbama protiv medija. Cilj kazni je jasan – dovesti do bankrota nezavisne medije, koji se pokušavaju dodatno finansijski iscrpiti povlačenjem oglašivača i stečajem velikih distributera. Predstavnici nezavisnih medija su evropske zvaničnike u direktnim susretima i komunikaciji sa Briselom u posljednjoj godini izvještavali o prilikama u medijima. Osim pritiska na nezavisne medije vlast je izmijenila medijske zakone tako da su manje u skladu sa evropskim nego ranije, a novim zakonskim rješenjima javni servis stavljen je pod direktnu kontrolu vlasti. „Nije iznenađenje to što EK apostrofira slobodu medija. Bez slobodnog protoka informacija i debate u medijima o svim relevantnim pitanjima, džaba je i ako sve ostale institucije dobro funkcionišu”, kaže Dragoljub Duško Vuković, novinar i analitičar medija. ,,Sve ostalo ne može dobro funkcionisati bez slobode medija koji kontrolišu one koji imaju moć . Novinari i uopšte ljudi iz medija moraju da obrate pažnju i na stav koji se tiče samoregulacije, jer je i to naša veoma slaba tačka”.

DR FILIP KOVAČEVIĆ
Ovaj režim to ne može

Za ovaj režim postavljeni uslovi za početak pregovora su neostvarljivi. Uzmimo na primjer uslov koji se tiče ,,depolitizacije javne administracije”. Pa upravo to, politizovana javna administracija, je gibraltarska stijena ovog režima. Upravo na zapošljavanju politički podobnih kadrova i uvezivanju njihovih porodica u mrežu je ovaj režim dobijao na izborima i ostajao na vlasti. Zar se može očekivati da će oni sami sebi odsjeći granu na kojoj su izgradili izbornu mašineriju za fingiranje demokratije? Takođe, političko-tajkunsko-kriminalna sprega je nešto što definiše današnju Crnu Goru. Sa takvom hipotekom nema ulaska u Evropsku uniju. Dok ne dođe do smjene vlasti, dok se ne otvore knjige i pokrenu hapšenja lopova i prevaranata, dok se ne lustriraju odgovorni za ratove i šikaniranja, priča o političkom približavanju EU će ostati samo providni marketing. Fasada koju sada uporno malterišu DPS i SDP ne može da sakrije ono u što su pretvorili Crnu Goru. Crnu Goru u EU može da uvede samo drugačija – odgovorna i socijalno prosvjećena elita.

SVJETSKI MEDIJI O KANDIDATURI
Šargarepa, štap i zamor od proširenja

Godišnji izvještaji Evropske unije o napretku, koje je usvojila Evropska komisija, pružaju depresivnu sliku. ,,Izvještaj EU o proširenju je svima dao niske ocjene,” naslov je članka sa internet stranice Radija Slobodna Evropa (RFE). Medij koji finansira Kongres SAD-a, primjećuje kako od devet zemalja, o kojima je EK sačinila godišnji izvještaj o napretku samo Hrvatska ima realne šanse da se u doglednoj budućnosti priključi najvećoj regionalnoj integraciji u svijetu. Svi susjedi Hrvatske ,,ne ispunjavaju glavne testove i uslove EU, kao što to ne čini ni Turska”, naveo je RFE. Na prvi pogled, poslije Hrvatske je najbolje prošla Crna Gora za koju je EK, preporučila status kandidata za Uniju. Ciriški Noje cirher cajtung, u članku pod naslovom Briselska šargarepa za Crnu Goru ocjenjuje: “Crna Gora ostvarila još jedan korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji”. Međutim, kako navode mediji, EK je odložila početak razgovora jer je brinu prilike u Crnoj Gori sa organizovanim kriminalom i korupcijom, i volja da poboljša izborni zakon, ojača sudstvo, a manjinama pruži veća prava. Rojters navodi da je EK zabrinuta što je u Crnoj Gori, rasprostranjen problem gušenja slobode medija. U izvještajima svjetskih medija, poput njujorškog Vol strit džornala ističe se nužnost borbe sa korupcijom, za koju ocjenjuju da dominira u svim oblastima crnogorskog društva. ,,Korupcija preovlađuje u mnogim oblastima i ostaje i dalje posebno ozbiljan problem, kaže se u izvještaju Komisije,” navela je i cijenjena briselska internet stranica EurAktiv. Na portalu stoji: ,,U Crnoj Gori, gradnja, inspekcija, nadzor, urbano i prostorno planiranje, uključujući katastar, predstavljaju visoko rizične oblasti podložne korupciji. Oblasti u kojima takođe postoji visoki rizik od korupcije su poreska administracija i carina, pravosudni sistem, policija i lokalna samouprava, dok su javne nabavke, zdravstvo, školstvo i privatizacija oblasti koje takođe izazivaju zabrinutost”. EurAktiv, prenosi da EK označava organizovani kriminal kao veliki problem. ,,Pranje novca i krijumčarenje narkotika su označeni kao glavne oblasti koje izazivaju zabrinutost,” precizira portal. ,,Proaktivni kapaciteti istrage su i dalje neodgovarajući. Procjena prijetnji i prikupljanje i obrada istraga o kriminalu nisu zadovoljavajući,” prenosi EurAktiv iz izvještaja EK o Crnoj Gori. Tek bi povlačenjem Mila Đukanovića, navodi britanski centar za istraživanje Ekonomist Intelidženst Junit, Crna Gora mogla početi pristupne pregovore sa EU. Na opštem planu opet, poljska Gazeta Viboršča kao i većina drugih medija ocjenjuje da se ,,EU zamorila od proširenja,” i objašnjava da je apatija u 500-tomilionskoj zajednici podgrijana ekonomskom krizom i opterećena ogromnim prilivom rumunskih i bugarskih migranata koji je uslijedio pošto su se te dvije zemalja 2007. priključile Uniji. ,,Francuzi, Njemci i Austrijanci nerado pristaju na brzo odobrenje novih kandidatura. Kao posljedica toga, jedan broj vlada na Balkanu, obeshrabrenih smanjenim šansama za pristupanje u sljedećih 10 godina, vjerovatno će zanemariti borbu protiv korupcije i povreda prava na slobodu govora,” ocijenio je dnevnik sa sjedištem u Varšavi.

Mustafa CANKA
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo