Povežite se sa nama

FOKUS

Sedam evropskih zapovijesti

Objavljeno prije

na

Deveti novembar 2010. je veliki dan za Crnu Goru. Naša zemlja je dobila pozitivno mišljenje Evropske komisije (avis) o kandidaturi, i taj će datum označiti prekretnicu u novijoj crnogorskoj istoriji. On istovremeno označava kraj evropeizma kao fraze i „evropski vrhunac” političke garniture u Crnoj Gori koja nekontrolisano vlada pune dvije decenije. Duže i od diktatora u Bjelorusiji, Aleksandra Lukašenka.

PERSPEKTIVA: „EK smatra da pristupni pregovori sa Crnom Gorom treba da budu otvoreni onda kada ta zemlja postigne neophodan stepen u ispunjavanju kriterijuma za članstvo, posebno Kopenhaških kriterijuma koji se tiču stabilnosti institucija koje garantuju vladavinu prava”, kazao je komesar Štefan File.

„Prihvatanje crnogorske kandidature za članstvo u Evropskoj Uniji, iako se o tome ranije govorilo, bilo je iznenađenje”, kaže za Monitor poznati austrijski novinar Norbert Mapes-Nidik. On je uvjeren da je ta odluka motivisana željom Brisela da zemljama na jugoistoku dokaže da imaju evropsku perspektivu.

„Naravno da Crna Gora još ne ispunjava uslove da postane kandidat, ali je odabrana kako bi se državama na Zapadnom Balkanu uputila poruka da će one jednog dana, ipak, biti članice Unije,” rekao je Monitoru jedan strani diplomata. Da je ova ocjena osnovana vidi se i po tome što Crna Gora nije dobila datum početka pristupnih pregovora.

Crnogorski premijer Milo Đukanović ranije je izjavio da bi kandidaturu beza datuma za pregovore smatrao neuspjehom. Sada on i ministrica za evropske integracije Gordan Đurović tvrde da će datum za početak pristupnih pregovora biti određen tokom naredne godine. Evropski komesar za proširenje Štefan File i šef Delegacije EU u Podgorici Leopold Maurer kažu da bi EK u oktobru 2011. godine mogla preporučiti određivanje datuma. Ali, i da sve zavisi od nas i ispunjavanja uslova.

Podgorica je na potezu. Brisel će prvenstveno ocjenjivati postignuti napredak Crne Gore koji mora biti vidljiv u sedam ključnih oblasti koje je markirala EK. One su prevashodno političko-pravne prirode i zaista djeluju strogo. Crnogorske vlasti moraju iskazati konkretne rezultate – od odlučne borbe protiv organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca preko poštovanja slobode medija, vladavine prava, depolitizacije pravosuđa i administracije, zaštite prava manjina i životne sredine…

Za sve je to, kako tvrde u mišljenju EK, do sada nedostajala politička volja. Jednostavno kazano, Brisel smatra da Đukanović i njegovi nijesu sproveli učinkovite reforme, konsolidovali demokratiju i vladavinu prava.

KORUPCIJA: „EK je potvrdila da crnogorske institucije ne ulažu ozbiljne napore da sprovode zakon, posebno prema šefovima kriminalnih grupa i korumpiranim funkcionerima”, kaže izvršna direktorka MANS-a Vanja Ćalović. Brisel je, kaže Ćalović, razotkrio pokušaje Vlade da manipulacijama sakrije nedostatak političke volje za borbu protiv korupcije i kriminala.

Naivni su bili pokušaji crnogorskih vlasti da formiranjem raznih komisija i uprava ili procesuiranjem sitnih prestupnika pokažu da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala. EU traži borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Nakon lošeg iskustva sa Grčkom, Bugarskom i Rumunijom, EU ne želi da u svom članstvu ima problematične države. Više neće biti popusta, o čemu svjedoči primjer Hrvatske, koja je gotovo pet godina čekala da otvori poglavlje o pravosuđu, a zatvara ga tek kada je poslala jasnu poruku da u borbi protiv korupcije nema nedodirljivih.

PREMIJER: Tih sedam eurozapovijesti su zapravo test kojim Unija provjerava spremnost crnogorskih partijskih i društvenih elita da prihvate evropska načela ograničenja političke vlasti. Bez toga Crna Gora će ostati zarobljenik nesmjenjive vlasti i njoj bliskih kriminalnih krugova.

Đukanović je najbližim saradnicima još prije godinu dana saopštio da odlazi sa državne funkcije kada Crna Gora postane kandidat za člana EU. U tom smislu, dugo su u vrhu DPS-a dogovarani uslovi povlačenja. Sada su, međutim, njegove izjave kontroverzne. Sudeći po onome što je kazao za Radio Crne Gore čak i on kao da počinje da primjećuje da bi njegovo povlačenje bilo blagotvorno za demokratizaciju zemlje.

Malo ranije junačio se da – ostaje. Monitorovi izvori tvrde da mu se ne ide s vlasti. Traži podršku od nekih država i moćnih međunarodnih krugova kojima je prethodnih godina omogućio da, po povlašćenim uslovima, investiraju u Crnoj Gori. Đukanović bi se mogao naći u sendviču, pritisnut između evropskih zahtjeva da ode, i potražnje domaće familije da ostane i štiti poslove.

„Njegovo povlačenje sa političke scene je jedan od uslova za nastavak puta ka pristupu EU”, tvrdi lider Pokreta za promjene i predsjednik Nacionalnog savjeta za evropske integracije Nebojša Medojević.

KLIMA: Crna Gora mora iskoristiti povoljnu klimu koja vlada u EU prema njoj kako datum početka pristupnih pregovora ne bi bio duži od godinu dana.

Goran Danilović, iz NOVE je uvjeren da crnogorske institucije u postojećem sistemu vlasti nemaju kapacitete da ispune ove vrlo složene domaće zadatke. „Ne mogu da vjerujem da ćemo uraditi za godinu ono što nijesmo uradili ni za tri”, naglašava on.

No, visoki funkcioner SDP-a Raško Konjević smatra da u državnoj upravi ipak postoje nužni kadrovski potencijali za sprovođenje evropskih normi.

Iduća će godina biti izuzetno stresna za Vladu, državnu administraciju i društvo u cjelini. Pokazaće se veoma brzo da i u tri od pet ministarstava koja imaju ključnu ulogu u procesu pregovaranja (finansije, ekonomija, pravda, poljoprivreda i vanjski poslovi), mora doći do velikih promjena.

Kad se iz domaćeg ugla pogledaju sedam uslova EK, jasno se vidi da su to u, stvari, glavni razlozi zbog kojih je ova vlast još odavno trebalo da bude smijenjena. Ni korupcija, ni organizovani kriminal, ni nesloboda medija, ni opšta pravna nesigurnost, ni parapartijska državna administracija i sudstvo, tužilaštvo, ništa od toga nije posljedica greški vlasti, već dosljedan rezultat njihove volje da uspostave nedodirljiv sistem monopola. To je iza fasade evropske retorike ogoljena istina vladajućeg poretka u Crnoj Gori. Insistiranje na sprovođenju evropskih principa građane dovodi pred izbor: Đukanović ili Evropa.

Ne treba padati u nekritički optimizam. Crnogorska vlast, kad se nađe pod pritiskom, funkcioniše po principu minimalnih ustupaka. Probaće, po oprobanom receptu, da selektivno sprovodi zahtjeve EK kako bi dobili na vremenu, i osvojili još koju izbornu pobjedu, ili učvrstili postđukanovićevski sistem namjesništva. Njima se ne žuri u EU.

Iz Brisela je, dakle, stigla ohrabrujuća vijest. Samo, crnogorski građani ne treba da očekuju da će neko umjesto njih osvojiti njihovu slobodu.

Sloboda medija

Sloboda medija jedan je od sedam uslova koji je Evropska komisija stavila pred Crnu Goru da bi počela pristupne pregovore sa Evropskom unijom. Tom će se problemu, poručio je Leopold Maurer, šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, posvetiti posebna pažnja u narednom periodu, a tom je uslovu posvećen poseban dio i u Analitičkom izvještaju EK, gdje je napravljen presjek stanja u zemlji. EK u tom izvještaju ocjenjuje da je bilo ozbiljnog nasilja nad novinarima ,,koji nijesu dovoljno istraženi i ispraćeni”, da se istraživački novinari suočavaju sa zastrašivanjem, te da se tužbe za klevetu i visoke novčane kazne ,,još koriste da bi se mediji pritiskali”. Ukoliko sudovi usvoje sve tužbe, nedjeljnik Monitor i dnevnici Vijesti i Dan platili bi oko 13 miliona eura kazni za klevete i duševne bolove. Ne računajući već isplaćene kazne, Monitor se, na primjer, za duševne bolove trenutno tuži za oko 300 hiljada eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan između 200 i 300 hiljada eura. Većinu tužbi protiv tih medija podnijeli su ljudi bliski premijeru Milu Đukanoviću, koji je započeo proces tužbom protiv Vijesti i tražio odštetu od milion eura. Visoki iznos koji je Đukanović dobio postao je reper mnogim sudijama prilikom odmjeravanja astronomskih kazni po kasnijim tužbama protiv medija. Cilj kazni je jasan – dovesti do bankrota nezavisne medije, koji se pokušavaju dodatno finansijski iscrpiti povlačenjem oglašivača i stečajem velikih distributera. Predstavnici nezavisnih medija su evropske zvaničnike u direktnim susretima i komunikaciji sa Briselom u posljednjoj godini izvještavali o prilikama u medijima. Osim pritiska na nezavisne medije vlast je izmijenila medijske zakone tako da su manje u skladu sa evropskim nego ranije, a novim zakonskim rješenjima javni servis stavljen je pod direktnu kontrolu vlasti. „Nije iznenađenje to što EK apostrofira slobodu medija. Bez slobodnog protoka informacija i debate u medijima o svim relevantnim pitanjima, džaba je i ako sve ostale institucije dobro funkcionišu”, kaže Dragoljub Duško Vuković, novinar i analitičar medija. ,,Sve ostalo ne može dobro funkcionisati bez slobode medija koji kontrolišu one koji imaju moć . Novinari i uopšte ljudi iz medija moraju da obrate pažnju i na stav koji se tiče samoregulacije, jer je i to naša veoma slaba tačka”.

DR FILIP KOVAČEVIĆ
Ovaj režim to ne može

Za ovaj režim postavljeni uslovi za početak pregovora su neostvarljivi. Uzmimo na primjer uslov koji se tiče ,,depolitizacije javne administracije”. Pa upravo to, politizovana javna administracija, je gibraltarska stijena ovog režima. Upravo na zapošljavanju politički podobnih kadrova i uvezivanju njihovih porodica u mrežu je ovaj režim dobijao na izborima i ostajao na vlasti. Zar se može očekivati da će oni sami sebi odsjeći granu na kojoj su izgradili izbornu mašineriju za fingiranje demokratije? Takođe, političko-tajkunsko-kriminalna sprega je nešto što definiše današnju Crnu Goru. Sa takvom hipotekom nema ulaska u Evropsku uniju. Dok ne dođe do smjene vlasti, dok se ne otvore knjige i pokrenu hapšenja lopova i prevaranata, dok se ne lustriraju odgovorni za ratove i šikaniranja, priča o političkom približavanju EU će ostati samo providni marketing. Fasada koju sada uporno malterišu DPS i SDP ne može da sakrije ono u što su pretvorili Crnu Goru. Crnu Goru u EU može da uvede samo drugačija – odgovorna i socijalno prosvjećena elita.

SVJETSKI MEDIJI O KANDIDATURI
Šargarepa, štap i zamor od proširenja

Godišnji izvještaji Evropske unije o napretku, koje je usvojila Evropska komisija, pružaju depresivnu sliku. ,,Izvještaj EU o proširenju je svima dao niske ocjene,” naslov je članka sa internet stranice Radija Slobodna Evropa (RFE). Medij koji finansira Kongres SAD-a, primjećuje kako od devet zemalja, o kojima je EK sačinila godišnji izvještaj o napretku samo Hrvatska ima realne šanse da se u doglednoj budućnosti priključi najvećoj regionalnoj integraciji u svijetu. Svi susjedi Hrvatske ,,ne ispunjavaju glavne testove i uslove EU, kao što to ne čini ni Turska”, naveo je RFE. Na prvi pogled, poslije Hrvatske je najbolje prošla Crna Gora za koju je EK, preporučila status kandidata za Uniju. Ciriški Noje cirher cajtung, u članku pod naslovom Briselska šargarepa za Crnu Goru ocjenjuje: “Crna Gora ostvarila još jedan korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji”. Međutim, kako navode mediji, EK je odložila početak razgovora jer je brinu prilike u Crnoj Gori sa organizovanim kriminalom i korupcijom, i volja da poboljša izborni zakon, ojača sudstvo, a manjinama pruži veća prava. Rojters navodi da je EK zabrinuta što je u Crnoj Gori, rasprostranjen problem gušenja slobode medija. U izvještajima svjetskih medija, poput njujorškog Vol strit džornala ističe se nužnost borbe sa korupcijom, za koju ocjenjuju da dominira u svim oblastima crnogorskog društva. ,,Korupcija preovlađuje u mnogim oblastima i ostaje i dalje posebno ozbiljan problem, kaže se u izvještaju Komisije,” navela je i cijenjena briselska internet stranica EurAktiv. Na portalu stoji: ,,U Crnoj Gori, gradnja, inspekcija, nadzor, urbano i prostorno planiranje, uključujući katastar, predstavljaju visoko rizične oblasti podložne korupciji. Oblasti u kojima takođe postoji visoki rizik od korupcije su poreska administracija i carina, pravosudni sistem, policija i lokalna samouprava, dok su javne nabavke, zdravstvo, školstvo i privatizacija oblasti koje takođe izazivaju zabrinutost”. EurAktiv, prenosi da EK označava organizovani kriminal kao veliki problem. ,,Pranje novca i krijumčarenje narkotika su označeni kao glavne oblasti koje izazivaju zabrinutost,” precizira portal. ,,Proaktivni kapaciteti istrage su i dalje neodgovarajući. Procjena prijetnji i prikupljanje i obrada istraga o kriminalu nisu zadovoljavajući,” prenosi EurAktiv iz izvještaja EK o Crnoj Gori. Tek bi povlačenjem Mila Đukanovića, navodi britanski centar za istraživanje Ekonomist Intelidženst Junit, Crna Gora mogla početi pristupne pregovore sa EU. Na opštem planu opet, poljska Gazeta Viboršča kao i većina drugih medija ocjenjuje da se ,,EU zamorila od proširenja,” i objašnjava da je apatija u 500-tomilionskoj zajednici podgrijana ekonomskom krizom i opterećena ogromnim prilivom rumunskih i bugarskih migranata koji je uslijedio pošto su se te dvije zemalja 2007. priključile Uniji. ,,Francuzi, Njemci i Austrijanci nerado pristaju na brzo odobrenje novih kandidatura. Kao posljedica toga, jedan broj vlada na Balkanu, obeshrabrenih smanjenim šansama za pristupanje u sljedećih 10 godina, vjerovatno će zanemariti borbu protiv korupcije i povreda prava na slobodu govora,” ocijenio je dnevnik sa sjedištem u Varšavi.

Mustafa CANKA
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

 

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je naša vlast obećala  kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka članstvu u Evropskoj uniji. I  da se prisjetimo i ko bi to trebalo da uradi, kada i kako

Evropska komisija (EK) odobrila je Reformsku agendu Crne Gore 2024 -2027. Crna Gora  se kvalifikovala za pristup novcu EU koji je predviđen „za reformu i rast“ zemalja kandidata u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Riječ je o oko 385 miliona podrške podijeljene u bespovratna sredstva (110 miliona) i povoljne kredite (273,5 miliona). Ozbiljan novac. Tim prije što bi Crna Gora dio tog novca, oko 29 miliona eura, trebala dobiti do kraja godine, kao svojevrstan avans za obećane reformske korake.

Drugo je pitanje znaju li u EK za ovdašnje pravilo da majstorima pare nikada ne treba davati unaprijed, jer je najčešći ishod takve saradnje – nezavršen posao. Premijer Milojko Spajić djeluje kao da nema ni trunku bojazni da bi obećano moglo ostati neurađeno.  „Evropska komisija  odobrila je danas Reformsku agendu Crne Gore, čime je državi zvanično obezbijeđeno 383,5 miliona eura podrške“, saopštio je Spajić koristeći svoj uobičajen kanal komunikacije sa crnogorskom javnošću – društvenu mrežu X. “Što će, siguran sam, uz reforme koje ćemo sprovesti Crnu Goru učiniti spremnom za članstvo 2028. godine”.

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je to naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka glavnom cilju – članstvu u Evropskoj uniji.

„Radni tim je u nekoliko koraka definisanih metodologijom EU dostavljao unaprijeđene radne verzije predloga osnovnih reformskih mjera i koraka za njihovo sprovođenje EK“, navodi se u finalnoj verziji Agende s kojom su se u Briselu upoznali prije nego zainteresovana javnost u Podgorici. „Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu je na tehničkom nivou usaglašen 19. juna 2024. godine, nakon čega je razmotren i usvojen od strane Vlade 20. juna 2024. godine. Finalni Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu za Instrument EU za reforme i rast sadrži 32 indikativne prioritetne reformske mjere u okviru četiri oblasti politika, 14 podoblasti politika (sektora) i korake definisane kao neophodne za ispunjavanje reformi. Definisani koraci ujedno sadrže i pokazatelje uspjeha (indikatore), koji će biti osnov za praćenje napretka u sprovođenju reformskih mjera i procjenu EU o ispunjenosti uslova za dodjelu sredstava.“

Samo da se ne pokaže da bi ti indikatori (pokazatelji uspjeha) u bliskoj budućnosti mogli postati problem. Neke od preuzetih obaveza iz Reformske agende djeluju gotovo banalno. Odnosno, podrazumijevajuće.

Uzmimo za primjer obećanje da će država (Vlada) „napraviti javno dostupan registar preduzeća u vlasništvu države i preduzeća sa državnim učešćem, uključujući opštinska preduzeća“. Prosto je nevjerovatno da tako nešto još ne postoji. Zapravo, imamo jedan registar nalik na taj koji je obećan EK. Samo što   on egzistira u formi nezvanično, pošto ga ne vodi Vlada, ili bilo koja državna institucija, već jedna nevladina organizacija (Institut alternativa) svjesna potreba da građanima Crne Gore ponudi osnovne (dostupne) podatke u državnim preduzećima.

Na sajtu mojnovac.me oni građanima nude „sve o privrednim društvima u vlasništvu države i opština na jednom mjestu: ko ih vodi i koliko zarađuju, broj zaposlenih, finansijski pokazatelji, dokumentacija, sponzorstva, donacije i mnogo više“. U vladinoj Reforsmkoj agendi to je sažeto u obećanje da će „Registar uključivati sve relevantne podatke o finasijskim performansama preduzeća u vlasništvu države, kao i podatke o rezultatima eksterne revizije“. Biće dobro ako bude tako jednostavno. I brzo.

U dio obećanih reformi koje bi mogli opisati kao davno najavljivane ali nikad započete, treba svrstati najveći dio poglavlja Poslovno okruženje i razvoj privatnog sektora. Tamo se, kao dio Reformske agende, navodi: pojednostavljenje administrativnih procedura, smanjenje regulatornih prepreka za poslovanje, smanjenje neformalne ekonomije, te reforme u oblasti upravljanja državnim preduzećima, sistema javnih nabavki i povećanja efikasnosti inspekcijskih službi. Zvuči poznato?

„Kroz ove mjere, cilj je povećanje konkurentnosti crnogorske privrede, podsticanje preduzetništva, otvaranje novih radnih mjesta, kao i podsticanje istraživanja i inovacija“, navodi se u dokumentu, „Posebna pažnja posvećuje se smanjenju birokratskih barijera i unapređenju transparentnosti poslovnog okruženja. Ova oblast politike podijeljena je na dva sektora, unutar kojih je definisano sedam indikativnih reformi sa 33 pojedinačna koraka koja je potrebno realizovati da bi se reforme smatrale ispunjenim.“

Nije baš najjasnije kako se u obećano uklapaju hiljade novozapošljenih u državnoj administraciji, partijska podjela uticaja na preduzeća u državnom vlasništvu, odomaćeno kršenje procedura u sistemu javnih nabavki ili, da svedemo na svakodnevicu, partijsko dogovaranje o uvozi/izvozu prehrambenih proizvoda (slučaj zetske lubenice čiju su trgovinu ljetos ugovarali Milan Knežević i Aleksandar Vućić).

Neka druga obećanja Vlada je dala u tuđe ime, pa će njihova realizacija u zadatim rokovima biti još upitnija. Poput obećanja da će Prostorni plan Crne Gore biti usvojen do kraja godine. Nakon što je glasačima obećano naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice, desetak dionica autoputeva i brzih cesti… Iako dobar dio toga nije prepoznat u javnosti dostupnim verzijama budućeg Prostornog plana. Sa čijim se usvajanjem debelo kasni.

Zapravo, i već pomenuti Registar preduzeća u vlasništvu države treba napraviti do kraja godine. To se i ne čini kao pretjerano težak zadatak kada saznate da je Vlada Crne Gore Briselu obećala kako će u istom roku, za nešto više od dva mjeseca, doći do izbora predsjednika Vrhovnog suda. Krovno mjesto u crnogorskom pravosuđu upražnjeno je od kraja 2020. godine i do sada je propalo makar osam konkursa za izbor osobe koja će naslijediti Vesnu Medenicu.

Vjerovali ili ne, ako se ostvare obećanja/projekcije iz Reformske agende Crne Gore, u istom roku doći će do „usvajanje novog, sveobuhvatnog i harmonizovanog pravnog okvira za sprovođenje izbora“. Ko nije odmah razumio, to je ona reforma izbornog zakonodavstva o kojoj ovdašnji političari pričaju desetak godina. Zazivajući je kada su u opoziciji, i zaboravljajući dok su dio vladajuće većine.  Bez ozbiljnijeg pokušaja da se o bilo čemu dogovore. Počev od biračkog spiska, a završno sa izborima u Šavniku. Ili obrnutim redom, nakon što su prošle dvije godine od kako, zvanično, traje izborni proces u najmanjoj poddurmitorskoj opštini.

Kao da nije posla preko glave, sve to treba završiti paralelno sa pričama o ustavnim izmjenama službenog jezika, zakona o  državljanstvu, najavljenom zakonu o agentima stranog uticaja… Pa prijetnjama štrajkom tužilaca, sada već hroničnim i obimnim nedostakom kandidata za sudske funkcije, te sve očiglednijim i ozbiljnijim sporenjima između različitih grana vlasti, baš kao i unutar vladajuće većine. Da ostavimo po strani sumnje kako se  novi ne razlikuju bitnije od  starih po sklonostima za  korupciji, nepotizmu i vezama sa grupama i pojedincima iz kriminalnog miljea. Afera do Kwon, hapšenje Mila Božovića i Rada Miloševića, oslobađajuća presuda Marku Batu Careviću da ne idemo dalje po dubini.

„Da bi Crna Gora postala punopravna članica EU do 2028. godine, potrebno je zatvoriti svih trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“, navodi predsjednik Jakov Milatović u analizi objavljenoj prošlog vikenda u dijelu ovdašnjih medija (dio je potpuno ignorisao). „Zato je za ovu godinu bilo planirano zatvaranje skoro deset pregovaračkih poglavlja. Međutim, u međuvremenu je najavljeno zatvaranje samo četiri poglavlja.“

„Ovaj trend prijeti da uspori predviđeni proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine“, upozorio je Milatović navodeći 10 „zabrinjavajućih trendova“ koji dovode u pitanje demokratski napredak postignut nakon razvlašćivanja DPS-a 2020:1) zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću; 2) zabrinjava politizacija institucija kroz zakonski okvir; 3) izostaje reforma javne uprave; 4) nema suštinske reforme sudstva; 5) predlog zakona o agentima stranog uticaja predstavlja atak na civilni sektor; 6) nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava; 7) pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU; 8) populističke ekonomske mjere izazivaju zabrinutost; 9) neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik pokazuju slabosti izbornog sistema; 10) izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije.

Možemo o Milatoviću i njegovom predsjednikovanju misliti i ovo i ono, ali hajde  da vidimo – šta od navedenog nije tačno. Ili da se probamo uozbiljiti ne bi li Evropskoj komisiji, a ponajprije građanima Crne Gore, „isporučili“ neophodne reforme. Tada bi nesputani  optimizam premijera Spajića imao puno više pokrića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo