Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU,  mora da  pokaže kako se reformiše u evropsko društvo

Ohrabrujuće poruke Brisela propratile  su najnoviji Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, koji se i kod kuće  i u EU  vidi kao “najpozitivniji izvještaj do sada”.  Iako fokusirana na sve ono što Crna Gora još mora da uradi na evropskom putu, a čega je poprilično, naglašeno optimistične i pozitivne tonove briselske administracije konstatovala je i ovdašnja opozicija, primjećujući da je ambijent za proširenje nikad bolji.

„Crna Gora je od svih država-kandidata najspremnija za članstvo u EU“, kazala je  nakon predstavljanja Izvještaja u Briselu, u utorak 4. novembra,  šefica evropske diplomatije i potpredsednica Evropske komisije Kaja Kalas. Istakla je da je proširenje Unije u narednih nekoliko godina realna opcija, dok je komesarka Marta Kos saopštila da se bliži trenutak kada će Brisel započeti pripreme ugovora o pristupanju sa Crnom Gorom.  Ambasador Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler  ocijenio je da je ovo do sada najbolji izvještaj,  uz napomenu da će naredna godina biti presudna. “Posebno u vladavini prava i jačanju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala“, saopštio je.

U uvodnom dijelu Izvještaja navodi se da je “ Crna Gora ostvarila značajan napredak na putu ka članstvu ka EU“.  Oni koji kontinuirano prate  eurointegracijski proces Crne Gore ukazuju da je Izvještaj “gledajući na prvu”, a posebno kada se prevede u brojke – najpozitivniji do sada, iako su istovremeno zahtjevi Brisela kada su u pitanju nedovršeni zadaci Crne Gore ostali – isti.

“Ovaj izvještaj jeste pozitivan budući da je Crna Gora ostvarila prosječnu ocjenu napretka u odnosu na prethodni izvještaj 3.63, dok ocjena 3.45 pokazuje i najveći stepen spremnosti kada je u pitanju sveukupno stanje u pregovorim“, kaže za Monitor Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa.  Ona , međutim, ukazuje da su ocjene bolje, ali da su zahtjevi Brisela prema Crnoj Gori nepromijenjeni.  “Kad pogledamo izvještaj malo detaljnije, iako su ocjene bolje u odnosu na prethodne godine,izvještaj prepoznaje iste probleme u pojedinim oblastima, ponovljene su brojne ocjene i preporuke iz ranijeg perioda. Imajući u vidu rokove koje je zacrtala Crna Gora, za njihovo je ispunjenje sve manje vremena”, ocjenjuje.

Iz Brisela je naglašeno da  bi Crna Gora do kraja 2026. godine mogla završiti pregovore ako zadrži sadašnji tempo reformi. Crnogorski zvaničnici tvrde da su odlučni da ispune taj zadatak, kako bi Crna Gora 2028. godine konačno i ušla u EU.  Na predstavljanju godišnjeg Paketa o proširenju, Kaja Kalas je ocijenila da “ je ulazak novih članica do 2030. godine realan cilj”, napominjući da  Crna Gora, ali i Albanija prednjače u procesu pristupanja.

Vladavina prava i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ostaju najveća boljka Crne Gore na tom putu. Izvještaj opet podsjeća da nedostaju presude za visoku korupciju i kriminal, problematizuje se imenovanje sudija i prazne pozicije u sudstvu, kapaciteti institucija…Tri najgore ocijenjena poglavlja su poglavlje 27 koje se odnosi na zaštitu životne sredine, poglavlje 2 koje se tiče slobode kretanja radnika i poglavlje 33, o finansijskim i budžetskim odredbama. Sagovornici Monitora ukazuju da su u Briselu, iako optimistični kada je u pitanju proširenje, svjesni boljki Crne Gore. O tome svjedoči i to što su preporuke konkretnije nego u prošlogodišnjem izvještaju.

„Tako je na primjer u dijelu unapređenja i efikasnog funkcionisanja pravosuđa, EK ovog puta kao preporuku izdvojila smanjenje zaostalih predmeta u cijelom pravosuđu i sprovođenje ciljnih mjera, ali i posebno  smanjenje predmeta u Višem sudu u Podgorici, Upravnom sudu  i Specijalnom državnom tužilaštvu, što znači da su to rezultati koje će posebno pratiti do narednog izvještaja. Preporuke su konkretnije i za oblast borbe protiv korupcije, reforme javne uprave“, navodi Dragana Jaćimović.

Da su u Briselu svjesni unutrašnjih boljki Crne Gore, ali i situacije u regionu, govori i izjava Marte Kos za Fanejnšl tajms  da bi nove članice EU mogle biti stavljene “na probni rok” kako bi se spriječilo da se po ulasku u EU “ponašaju kao trojanski konj Rusije”.

Ona je kazala da postoji bojazan da bi nove članice mogle da oponašaju Mađarsku. Otkrila je da zbog toga u evropskim krugovima postoje predlozi  da one nakon  “probnog roka” od nekoliko godina mogu biti  isključene iz Unije u slučaju nazadovanja u oblasti demokratije. Kos je saopštila da taj zaštitni mehanizam nije još definisan, ali da  EK  razrađuje tu ideju.

„Ne želim da ostanem upamćena kao komesarka koja je u Uniju uvela trojanske konje koji će postati aktivni za pet, deset ili petnaest godina”,  ocijenila je Kos. Fajnenšel tajms navodi da veliki dio evropskog opreza proističe iz iskustva Unije s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom koji je više puta ublažavao sankcije Rusiji, protivio se bilo kakvoj vojnoj pomoći Ukrajini i postao sve autoritarniji kod kuće, uprkos pokušajima Brisela da izvrši pritisak uskraćivanjem sredstava iz fondova EU.

Čega se Evropa plaši kad je Zapadni Balkan u pitanju? Evropska komisija objavila je izvještaje o proširenju za sve države kandidate. Dok je Crna Gora dobila najpozitivniju ocjenu i očigledan vjetar u leđa,veoma loš izvještaj isporučen je Srbiji.  Beogradski mediji koji nijesu pod kontrolom Vučića pišu da se radi o najnepovoljnijem izvještaju od početka pregovora Srbije o članstvu. Najveće zamjerke odnose se  na nazadovanje u oblasti demokratije, osnovnih prava i slobode medija.  Srbiji se zamjera i narativ protiv EU na najvećem političkom nivou i traži veći angažman u komuniciranju svog strateškog, deklarisanog opredjeljenja za integraciju u EU.

“Izvještaj dolazi u krucijalnom trenutku u kontekstu geopolitičke situacije koja se brzo mijenja i da proširenje zaista jeste geopolitički imperativ i treba da učini Uniju jačom”, saopštio je novi šef delegacije u Srbiji Fon Bekerat.

Njemački Eurointelligens objavio je ove sedmice tekst pod nazivom Vučić, naš omiljeni diktator. U tekstu se navodi da je zajedničko otvaranje željezničke stanice u Novom sadu 2022. od strane Vučića i Orbana, trebao biti simbol napretka i regionalnog povezivanja. “No, na jednogodišnjicu urušavanja stanice, u nesreći u kojoj je poginulo šesnaest ljudi, taj simbol je postao odraz napetosti između strateških interesa Evropske unije i režima obilježenog korupcijom i autoritarizmom”, navodi ovaj medij. I konstatuje: “Vučićevo savezništvo sa Orbánom dodatno izaziva zabrinutost da bi pristupanje Srbije moglo ojačati proruski blok koji predvode Mađarska i Slovačka”.

Da je  Crna Gora ranjiva u tom smislu, te da je dio ovdašnjih vlasti ne samo pod direktnim uticajem Vučića, nego i izvođač njegovih radova u naumu da Crnu Goru i dio regiona zaustavi na putu ka EU, vide jasno u Briselu. I pored domaćeg deklarativnog zaklinjanja u Evropu. “ Naš cilj nije samo članstvo u Uniji, već da postanemo država srećnih, slobodnih, uspješnih i ponosnih ljudi koji žive evropske vrijednosti u svakodnevnom životu”, prokomentarisao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić najnoviji izvještaj EK, nakon što mu ga je u Skupštini uručio Johan Satler. Jednovremeno, mediji koje kontroliše Mandićeva politička grupacija pojačavaju antievropski narativ, a ideološki bliska partija Gorana Danilovića traži i organizovanje referendum za ulazak u EU.  Predsjednik parlamenta već duže prednjači u javnom slavljenju Evrope, i ćutanju kad treba, dok  njegov bivši DF ispunjava Vučićeve želje.

Najnovije pozitivne poruke briselske administracije i nikad bolji izvještaj vide se i kao znak namjere  Brisela da Crnu Goru istrgne iz Vučićevog zagrljaja.  Taj zagrljaj donio je Rezoluciju o Jasenovcu, blokadu Hrvatske kada je u pitanju poglavlje 31 i zategnute odnose Crne Gore sa susjedima, a Vučićev i pečat SPC pronalazi se i u pojačanom istorijskom revizionizmu u Crnoj Gori, slavljenju četničke ideologije i zločinaca, te podizanju posmenika Pavlu Đurišiću u Beranama.  Neki analitičari ga pronalaze i u najnovijem talasu ksenofobije, nasilja i mržnje prema turskim državljanima.  Često se previđa: potencijal za mržnju i destrukciju je domaći, imamo ga i za izvoz

Dobar dio ovdašnjih analitičara, posebno onih koji gravitiraju bivšem crnogorskom režimu,  odbija da primijeti snažnu hemiju između Mila Đukanovića i Vučića.  Pravosuđe koje je pod posebnom lupom Brisela,  koje ne može da se izbori sa predmetima visoke korupcije i kriminala, ni sa predmetima ratnih zločina,  čedo  je Đukanovićevog režima.  Dobar dio nove vlasti niti želi niti namjerava da ga reformiše, već da ga samo stavi pod svoju kontrolu. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković nedavno je saopštio da najsnažniji pokušaji da se državno tužilaštvo drži  pod političkom šapom dolaze upravo  od opozicione Demokratske partije socijalista i bivšeg Demokratskog fronta.

Poruku Marte Kos o probnom roku novih člasnica i strahu da u Evropu ne pusti trojanskog konja, prokomentarisao je ministar vanjskih poslova Filip Ivanović. On je kazao da je Crna Gora već 13 godina na probnom roku i da je takva ideja „teško prihvatljiva“.

Najnoviji optimizam Brisela kada je u pitanju Crna Gora oivičen je javno iskazanim brigama briselske administracije. Ako Crna Gora ne želi probni rok kad konačno uđe u EU,  mora jasno i da  pokaže da se reformiše u istinsko evropsko društvo, a ne potencijalnog trojanskog konja Evrope, od kog zebe Brisel. Ideja koncentracione vlade, koja bi okupila sve snage u cilju ostvarivanja tog cilja i dalje se ozbiljno ne razmatra.

Milena PEROVIĆ  

Premijer brani vladinu odluku o“privremenom“ uvođenju viza građanima Turske, insistirajući da je „riječ o mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. Kao da ne primjećuje da su te procjene zasnovane na pogrešno utvrđenim činjenicama. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili  svojih saradnika

Jedna greška proizvela je drugu, druga treću… Onda je izvršna vlast riješila da se iz problema koji su eskalirali demonstracijom nasilja i mržnje protiv građana Turske koji borave u Crnoj Gori, te odlukom Vlade da im ukine bezvizni režim, izvuče tako što će prevrnuti stranicu. Započeti neku novu priču kao da te prethodne nije ni bilo. Uz nadu da ih preskočena lekcija neće stići u nekom još nezgodnijem trenutku.

Bez objašnjenja, izvinjenja i preuzimanja odgovornosti.

Dvojica državljana Azerbejdžana (33 i 45 godina), osumnjičena da su 27. oktobra na Zabjelu učestvovala u tuči u kojoj je povrijeđen M.J. iz Podgorice, uhapšena su na graničnom prelazu Božaj prilikom pokušaja da napuste Crnu Goru. „Nakon dovođenja lica u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, sprovedene detaljne kriminalističke obrade i pregleda,  nedvosmisleno je utvrđeno da su J.M. i E.M. sa još dva lica, čiji je identitet poznat policiji, učestvovali u navedenom događaju“, navedeno je u saopštenju Uprave policije.

Hapšenje je uslijedilo dan nakon što je Viši sud ukinuo pritvor dvojici prethodno privedenih (državljani Turske i Azerbejdžana). Oni su, uz pomoć snimaka nadzornih kamera iz naselja u kome stanuju, dokazali da nijesu bili učesnici poslijeponoćnog sukoba ispred kafane Komanka. Iz policije su saopštenjem objasnili i tu zabunu: „Prilikom sprovođenja radnje prepoznavanja osumnjičenih lica, oštećeni M. J. je direktnim prepoznavanjem, pred državnim tužiocem, nedvosmisleno ukazao i prepoznao dva osumnjičena lica – strane državljane, što je poslužilo kao osnov za preduzimanje daljih mjera i radnji – zadržavanje lica…“.

Time se ne završava niz nedvosmisleno utvrđenih činjenica za koje se, naknadno, pokazalo da su neistinite. Počev od tvrdnji poznatih i nepoznatih autora da više od sto hiljada Turaka u Crnoj Gori pljačka, otima djecu, siluje i ubija. Navodno, prema pripremljenom planu i, uglavnom, nekažnjeno.

Vlast se na jedvite jade nakanila da javnosti predoči zvaničan podatak po kome je državljana Turske koji borave u Crnoj Gori desetostruko manje (oko 13 hiljada). Onda su mediji, a ne Vlada ili resorno ministarstvo, podsjetili na službene evidencije koje pokazuju da su turski državljani, prema broju evidentiranih krivičnih djela koja su počini stranci, tek na šestom mjestu. Iza Srbije, BiH, Albanije, Kosova i Rusije. Dok je Turska zemlja iz koje je tokom ove godine prispio nejveći iznos stranih investicija u Crnu Goru.

Sporno je, duže od deset dana, i mnoštvo detalja sukoba koji je bio neposredan povod za opasna dešavanja na ulici i u državnim institucijama. Da li su stranci, tri državljanina Azerbejdžana i jedan Turske, bili ti koji su „dobacujući nešto na turskom jeziku“ inicirali sukob u kome je povrijeđen M.J? Jesu li oni jedini koji su u taj sukob ušli potpomognuti hladnim oružjem? Zašto su Upravi policije trebala dva dana da demantuje navode o sedam ubodnih rana, i obavijesti da je, prema nalazu ljekara, povrijeđeni u tuči zadobio lakše tjelesne povrede? Da li je policija na vrijeme obaviještena o sukobu u kome ima povrijeđenih i šta je uradila tim povodom prije nego je na podgoričkim ulicama počeo lov na „turke“?

A sjutradan: Ko je organizovao i okupio grupu mladića koja je na Zabjelu, pokušavajući uzeti pravdu u svoje ruke, krenula u potjeru za grupom stranaca koju su, možda, prepoznali kao aktere prethodnog sukoba?  Ili im je, možda, bilo dovoljno to što presretnuti liče na (pokazalo se – pogrešno) identifikovane neprijatelje. Da li su pripadnici policije uradili sve kako treba kada su priveli progonjene, a progonitelje ostavili da kliču „ubi Turčina“?  U prisustvu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića koji je ustvrdio „znamo sve šta se desilo“. Da bi se pokazalo kako ne znaju skoro ništa. Ili taje to što znaju. Da li je premijer Milojko Spajić, te večeri, samoinicijativno ili na nečiji podsticaj i prezentovane podatke najavio hitno ukidanje bezviznog režima za građane Turske?

Umjesto makar jednog preciznog odgovora, iz Uprave policije su, „u cilju sprječavanja širenja dezinformacija”, najavili da će „nadležno državno tužilaštvo u daljem toku postupka, vršiti detaljnu analizu i potrebna vještačenja u cilju potpunog razjašnjenja događaja“. Paralelno, iz tužilaštva je stiglo obavještenje da je formiran predmet kako bi se utvrdilo „da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”. Naknadno, stigla je i nezvanična informacija o pokretanju postupka protiv ranjenog mladića zbog sumnje da je dao lažan iskaz.

Mnogo najavljenog a premalo urađenog da se adekvatno odgovori na lavinu pogrešnih pretpostavki, brzopletih odluka i zapaljivih reakcija koje su ugrozile građanski mir u zemlji i odnose Crne Gore sa jednim od ključnih ekonomskih partnera i (NATO) saveznika na Balkanu.

Vlada je odluku o „privremenoj suspenziji“ bezviznog režima za građane Turske donijela dan po Spajićevoj najavi. Bez održavanja sjednice. „Prilikom donošenja ove odluke Vlada Crne Gore polazi prevashodno od potrebe da očuva javni red i bezbjednost svih građana“, saopšteno je u obrazloženju. Odluka je ostala na snazi i nakon što se pokazalo da su učesnici tuče bili, u velikoj većini, državljani Crne Gore i Azerbejdžana. Usput, Azerbejdžan je, za razliku od Turske, ostao na listi zemalja za čije građane EU traži ukidanje bezviznog režima prilikom dolaska u Crnu Goru. A mi ih ne damo.

Potom je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović  izjavio da nije glasao za odluku koja se, prvenstveno, tiče resora u njegovoj nadležnosti. Uz  poruku kako odnosi Crne Gore i Turske ne mogu biti ugroženi bilo kojom odlukom. „Ovi nesretni događaji moraju nas naučiti da čuvamo prijateljstvo, ali i da svi koji šire sjeme islamofobije i ksenofobije moraju odgovarati“, kazao je Ibrahimović. Lijepo zvuči, ali ne izgleda baš realno.

Ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan poručio je iz Bara, gdje je obišao radnje turskih državljana koje su zapaljene, pa obnovljene uz pomoć komšija i privrednika iz Bara, da će Turska odgovoriti recipročnim mjerama ukoliko odluka o uvođenju viza njenim državljanima ne bude povučena. “Crnu Goru svake godine posjeti skoro 200.000 turskih turista, očekujemo da će se vizni režim uskoro ukinuti i da će turski turisti moći doći u ovu prelijepu zemlju sa mirom uma. Suočeni s nedavnim dezinformacijama, ksenofobijom, strahom i mržnjom, povjerenje u institucije i vladavinu prava bio bi najprikladniji odgovor“, saopšteno je iz Ambasade Turske, „veza između naših naroda je dovoljno jaka da prevaziđe sve teškoće i osujeti igre određenih krugova“.

Premijer Spajić brani vladinu odluku insistirajući da je „riječ o privremenoj mjeri zasnovanoj na bezbjednosnoj procjeni, a ne na pojedinačnim incidentima“. To što su bezbjednosne procjene, ukoliko stvarno postoje, zasnovane na pogrešno utvrđenim „nespornim“ činjenicama – ne primjećuje. Pošto bi, u tom slučaju, morao postaviti pitanje odgovornosti, svoje ili svojih saradnika. To mu ne pada na pamet. A  da zbog osjećaja odgovornosti za  propuste  tokom ovih događaja, podnese ostavku niko se ni iz Vlade ni iz vrha policije nije javio. Pritiska javnosti ionako nije bilo.

Zoran RADULOVIĆ

Poslije greške kakvu je sebi dozvolio premijer, ishitreno uvodeći vize turskim državljanima na osnovu pogrešnih informacija, on u zapadnim zemljama ne bi opstao na toj funkciji, ili bi pokušao da opstane tako što bi ostavku morali da daju ministar unutrašnjih poslova i direktor policije

MONITOR: HRA je pozvala tužilaštvo da hitno informiše javnost o rezultatima istrage incidenta na Zabjelu, kao i mjerama koje se preduzimaju protiv svih koji su širili govor mržnje usmjeren prema turskim državljanima u Crnoj Gori. Kako cijenite postupanje tužilaštva?

GORJANC PRELEVIĆ: Jasno je da je policija grubo pogriješila u analizi događaja i identifikaciji napadača kao turskih državljana, tako što se bezrezervno pouzdala u oštećenog, koji je bio “naš” crnogorski državljanin i to još sin kolege policajca.

Tužilaštvo, takođe, nije posumnjalo u pogrešne informacije policije, iako je advokat okrivljenih od početka insistirao da oni nisu ni bili prisutni na mjestu događaja. Nadležni tužilac je trebalo da u roku od 72 časa, koliko su strani državljani bili zadržani u tzv. tužilačkom pritvoru, temeljno provjeri njihove odbrane, a posebno jer je incident zabilježen kamerama.

Što je najgore, i sud je povjerovao policiji i “našem” oštećenom, i vidio osnovanu sumnju da odredi pritvor. Sve u svemu, anti-turska histerija koja je medijski žestoko pripremana nekoliko nedjelja, a kulminirala na ulicama poslije incidenta primijenjena od razjarenih navijača, u kombinaciji sa činjenicom da je sin policajca povrijeđen u incidentu, očigledno je uticala na rad i policije i tužilaštva i suda. To je nedopustivo u pravnoj državi.

Ipak, dobro je što je tužilaštvo uvidjelo grešku prije nego što se agonija produžila i zatražilo oslobađanje okrivljenih. Ali to se desilo tek pošto je premijer faktički “zaratio” s Turcima, uvodeći im momentalno vize, a što sad već dolazi na naplatu. Ovu ishitrenu odluku donijetu na osnovu netačnih podataka platiće svi građani Crne Gore od onih koji u Tursku moraju na liječenje, da rade, da studiraju ili koji žive od turizma i investicija i Turske.

Što se tiče govora mržnje, uvidjeli su da su pokliči “Ubij, ubij Turčina” na prvom skupu poslije incidenta govor mržnje i istražuju, tako je objavljeno. Još nije objavljeno da su kao govor mržnje prepoznati povici “Turci napolje” i “Turčine odlazi” sa protesta ispred Vlade. Idealno, Državno tužilaštvo je trebalo brže da postupa i da odmah upozori da će svaki govor mržnje biti procesuiran. Takođe je trebalo da upozori da se sačekaju rezultati istrage prije bilo kakvog zaključivanja o tome ko je koga prvi napao i koje su nacionalnosti napadači.

Dobro je što je procesuirana osoba koja je zapalila vozilo državljana Turske, nadam se da će ubrzo otkriti i one koji su uništili turske radnje u Podgorici i Baru. Sve su to zločini iz mržnje koji se moraju strožije kazniti, u skladu sa zakonom koji to izričito propisuje.

MONITOR: Kako vidite rad policije u ovom slučaju?

GORJANC PRELEVIĆ: Policija je saopštavala koga je sve uhapsila, a onda i protjerala od Turaka, i danas saopštavaju koje represivne mjere sprovode prema strancima. Jasno je da je policija podilazila i podilazi želji nasilnih građana koji su protestovali na ulici i izlivali mržnju po društvenim mrežama. Činjenica da je u incidentu povrijeđen sin njihovog kolege, zahtijevala je da se saopšti da li u istrazi postupaju njegove neposredne kolege, policajci koji ga poznaju ili ne, ali to nije saopšteno, tako da je svaka sumnja u pogledu pristrasnosti opravdana, jer nije uklonjena, a greška u identifikaciji osumnjičenih je napravljena.

U poslednjem saopštenju policije primjetno izostaje pominjanje državljanstva „sva četiri strana državljanina“ koji su naknadno identifikovani, jer su, bar oni koji su dosad uhapšeni, isključivo Azerbejdžanci. Prema tome, Turci, kojima je premijer po hitnom postupku uveo vize, možda nisu ni krivi ni dužni, dok Azerbejdžance nismo još stigli da zamrzimo, iako možda ni oni nisu prvi počeli. Sve je to krajnje neozbiljno i pokazuje da su na najodgovornijim funkcijama ljudi koji primjenjuju populizam radije nego zakon. Za ulazak u EU se traži samo ovo drugo.

MONITOR: Niko nije ponudio ostavku. Zašto izostaje utvrđivanje i preuzimanje odgovornosti?

GORJANC PRELEVIĆ: Poslije greške, kakvu je sebi dozvolio premijer ishitreno uvodeći vize turskim državljanima na osnovu pogrešnih informacija, on u zapadnim zemljama ne bi opstao na toj funkciji, ili bi pokušao da opstane tako što bi ostavku morali da daju ministar unutrašnjih poslova i direktor policije.

Vidjeli smo da su u Sloveniji zbog ubistva jednog čovjeka dva ministara podnijela ostavke, dok je aktuelni crnogorski ministar policije zbog zahtjeva da da ostavku poslije ubistva 12 ljudi na Cetinju optužio sve koji su mu ostavku tražili da rade za mafiju. Radi se o dijametralno suprotnom poimanju demokratije i moralne odgovornosti, a i o nepoštovanju birača. Birači očigledno služe samo da dovedu određenu grupu na vlast, koja se onda grčevito drži fotelja, bez obzira na bilo šta.

MONITOR:  Kako vidite odgovornost vlasti za talas nasilja prema turskim državljanima?

GORJANC PRELEVIĆ: Premijer je populistički podišao masi koja je vikala na ulici, umjesto da vodi odgovornu politiku.

Trebalo je odmah objavljivati tačne informacije, upozoravati da informacije o ubistvima, otmicama, silovanjima i sl. nisu tačne, čuvati svakog čovjeka, jer to je posao države, da čuva mir i sprječava histeriju koja je mogla da odnese i ljudske žrtve.

S druge strane, ako je i bilo incidenata od strane stranih državljana koji nisu procesuirani, i to je za osudu. Međutim, toliko toga još nije procesuirano ni u odnosu na domaće državljane, da ne vidim razlog zbog koga bi bili više kivni na strance. Jedino ako nam je draže da nas napadaju „naši“, što je apsurdno.

„Događanja naroda“ na ulici su u nedavnoj istoriji u više navrata bila režirana i nijesu bila nikakav glas pravednih, nego glas igrača vrlo partikularnih političkih interesa. Moralo se naučiti da se tome a priori ne podilazi. Poteze vlasti su pomno pratile i međunarodne organizacije i strane ambasade, naravno, u prvom redu Turska. Iako su mudro ćutali i podržavali vlast pretpostavljajući da znaju šta rade, i vjerovatno strahujući da su razmjere incidenta drugačije, kad se pokazalo da je slika drugačija i da su Turci u suštini pogrešno i brzopleto optuženi, turski ambasador je nastupio s viznim ultimatumom, očekivano i razumljivo. Ostaje da se vidi koje će sve biti posljedice ovog incidenta koji je, sve u svemu, značio jedan veoma ozbiljan izraz neprijateljstva prema svim državljanima te države. Sve to doprinosi da, ako i uđe u EU, Crna Gora u dogledno vrijeme ne bude tretirana ravnopravno, kao punopravna članica.

MONITOR:  Kako vidite to da dok se približavamo EU, crnogorska zbilja nerijetko podsjeća na devedesete u novom ruhu?

GORJANC PRELEVIĆ: Kao vrhunski izraz neodgovornosti prema budućnosti države, koju prije svega čine mladi. Istraživanja pokazuju da masovno teže da se isele. To ne čudi jer i njima državna politika izgleda kao nesmirena životinja koja juri svoj rep umjesto da nas vodi ka boljem standardu i demokratiji koja zaslužuje članstvo u EU. Na vlasti su mlađi ljudi koji nemaju iskustvo devedesetih, nisu naučili te lekcije, dok su, sa druge strane, itekako svjesni moći podgrejanog nacionalizma. To je destruktivna, kratkoročna moć, ali dovoljna za postizanje političkih i privatnih ciljeva. Oni koji su vidjeli zlo devedesetih sada su s razlogom zabrinuti.

MONITOR: Kako komentarišete ocjene posljednjeg Izvještaja EU?

GORJANC PRELEVIĆ: Radi se o brojnim korisnim nalazima, mnogo toga se prepisalo od prošle godine jer napretka nije bilo. Ipak, radi se i o uljepšanoj slici da bi Crna Gora još imala šanse da do kraja iduće godine završi pregovore, to je očigledno. Mnogo više bi se moglo iskritikovati. I sve je to, što bi se reklo, ljudski, pre svega imajući u vidu plemenitu težnju Evropske komisije da nas ugura u EU, što bi za Crnu Goru svakako mnogo značilo prije svega u bezbednosnom smislu, a i ekonomskom i kulturnom. Međutim, zabrinjava domaća politička atmosfera koja ne pokazuje dovoljnu ozbiljnost, nema zajedništva koje bi se očekivalo u ovom ključnom istorijskom trenutku, ne vidi se da svi rade u istom cilju, pa zbog toga sumnjam da se završna mjerila mogu ispuniti do kraja iduće godine u poglavlju 23.

MONITOR: Hoće li nas ugurati u EU, ili ćemo to zaslužiti?

GORJANC PRELEVIĆ: Ako nas prime, biće na guranje, ali od nas zavisi koji nivo poniženja ćemo dopustiti. Već se govori o ukidanju stvarnih članskih prava jer vide s kim imaju posla. Crna Gora je dovoljno mala da može lako da se dovede u red, samo kada bi za to postojala dovoljna politička volja i snaga.

MONITOR: Pozvali ste da se Zakon o spomen obilježjima primijeni u Pljevljima, gdje se, između ostalih,  nalazi i ulica Pavlu Bulatoviću, ministru policije u vrijeme zločina deportacija. Saopštili ste da se otvaraprostor glorifikaciji ratne prošlosti, podriva demokratija i vladavina prava,  produbljuju podjele u multietničkoj zajednici Pljevalja i narušava međunarodni ugled Crne Gore.

GORJANC PRELEVIĆ: Radi se o pitanju vladavine prava. Ona je neophodna za ulazak u EU, kao i za mir u Crnoj Gori. Ne bi smjelo biti revizionističkog preimenovanja ulica koje je pritom i nezakonito.

MONITOR: Iako su mediji izvještavali da ćete biti kandidatkinja za poziciju Obudsmana/ke, nijeste se kandidovali za tu poziciju. Zašto?

GORJANC PRELEVIĆ: Nisam mogla da zamislim da budem kandidatkinja predsjednika koji odlikuje Amfilohija. Nemoguće je jednom rukom preporučiti aktivistkinju za ljudska prava žrtava ratnih zločina, a drugom odlikovati mecenu ratnih zločinaca od Arkana, preko Šešelja do Radovana Karadžića. Razmišljala sam bi li vrijedjelo, zarad “višeg cilja”, upustiti se ipak u taj proces koji je možda mogao dovesti do kandidature. Zaključila sam da bih u tome izgubila svoje principe, iako bih možda stekla funkciju. Akcija za ljudska prava ima nezavršenog posla i planove za rad kao i u posljednjih 20 godina.

Milena PEROVIĆ