Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i biznismena napravila je 1990. medijski projekat kao prosvjetiteljsku misiju za osvješćenje slabo pismene političke elite i građana Crne Gore. Projekat je predviđao osnivanje nedjeljnika, dnevnog lista, radija i televizije. Sumirajući dvadeset godina Vijesti, podsjetimo da su bombe sve do formiranja posljednje vlade padale na naše redakcije i našu imovinu. Prve su padale jer smo bili protiv napada na Dubrovnik, a druge jer smo za Crnu Goru zahtijevali nezavisnost.
Jubilej Vijesti je povod da se progovori o Sokratovom metodu za propitivanje društva koje primjenjuju Monitor i Vijesti, koji su bili prva, a sada su posljednja slobodna teritorija u Crnoj Gori.
Sokrat je bio i prvi novinar i prva novina u istoriji, s njim počinje evropska kritička tradicija. Pošto nije bilo drugog sredstva komunikacije, decenijama je po cio dan na atinskim ulicama raspravljao sa ljudima.
Godine 404. p.n.e. vojno nadmoćnija Sparta uspostavila je u Atini vlast njoj lojalnih trideset tirana, kao što je 1989. srpski vožd instalirao njemu lojalni režim u Crnoj Gori. Sokrat je, kao i osnivači Monitora i Vijesti, bio jedan od predvodnika ustaničkog pokreta. Režim trideset tirana je pao. U Crnoj Gori, režim tirana se prerušio, njegovi čelni ljudi su uspjeli da se infiltriraju u ustanički pokret i da preuzmu i selektivno primjenjuju proevropski i indenpendistički program.
Sokrat je za vlast bio problem zbog toga što je njenom voluntarizmu suprotstavljao svijest o ograničenosti pojedinačnog znanja. Za jednog atinskog državnika kaže: „Čini se da nijedan od nas dvojice ne zna ništa valjano i dobro, ali on misli da zna nešto, a u stvari ne zna ništa, dok ja kao što ne znam, i ne mislim da znam.”
To je princip savremenog novinarstva: zadatak novina nije da znaju bolje od vlasti, već neka vrsta subverzije, stavljanje na provjeru svega što ljudi govore i čine, osobito rješenja društvenih problema koja preduzima vlast.
Istorija pamti imena tri režimske udvorice koje su tužile Sokrata za to što nije „prijatelj otadžbine” jer ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država. Tužilaca koji su branili crnogorski režim od slobodnih medija je više. Kao u atinskom slučaju, jedini način da ih istorija upamti jeste da upamti listove Monitor i Vijesti.
Nalogodavci naših tužilaca su osnivali tuce medija u kojima su izlagali pravu istinu. Svi ti mediji su bar po jednom umirali. Vijesti i Monitor bez prekida „varaju” i opstaju dvadeset, odnosno dvadeset sedam godina.
Kad je njihova istina mnogo puta bankrotirala, režim je počeo da nas poziva da izađemo na izbore da legitimišemo naše pravo na slobodu izražavanja. Sokrat im je i na to odgovorio prije 2400 godina: „Zaključio sam, građani atinski, da onaj koji se istinski bori za pravdu, on se mora … ulaska u partije odreći.”
Zbog odmazde za napisano bili su ugroženi životi i sigurnost naših novinara. U svim tim slučajevima vlast je ostavljala utisak da podržava kriminalce. Naši napadnuti novinari još su predanije produžili da obavljaju svoj posao izgovarajući tim činom Sokratove riječi: „Dokle god bude daha u meni i dokle god budem snage imao, neću prestati s ispitivanjem istine… Poslušali vi Anita ili ne [koji je tražio smrtnu kaznu za Sokrata], oslobodili vi mene ili ne, ja neću nikako drukčije da radim, ni ako bih morao nekoliko puta glavom da platim”.
Sokrat je platio glavom da bi potreba za slobodom izražavanja bila prepoznata kao urođeno svojstvo čovjeku i u Povelji Ujedinjenih nacija stajala na spisku njegovih osnovnih prava, a mediji imali zadatak da Sokratovim metodom propitivanja čuvaju demokratiju i moralne temelje društva.
Nezavisne institucije i javno mnjenje SAD-a žilavo brane američke vrijednosti od svog predsjednika kad on uhvaćen u laži od strane New York Timesa odgovara da on iznosi alternativnu istinu a laže NYT. Oni znaju da bi pobjeda novinarstva kakvo sanja Tramp značila poraz američke nacije. Crnogorske institucije za razliku od američkih nasrću na nas i kad ne moraju da bi dokazale lojalnost onom što stalno odlazi a ostaju njegov gvozdeni duh i strah da se može povratiti. Od tog straha i javno mnjenje gotovo da ne postoji.
Sokrat je sebe određivao kao građanina svijeta. Sa sličnim pogledima, mi ćemo i dalje tražiti da se osvojena nezavisnost Crne Gore popuni demokratijom i evropskim vrijednostima, uprkos tome što potonje bombe na nas zbog toga padaju. Našim Vijestima srećan jubilej.
Miodrag PEROVIĆ