Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Sokratov metod u novinarstvu

Objavljeno prije

na

Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i biznismena napravila je 1990. medijski projekat kao prosvjetiteljsku misiju za osvješćenje slabo pismene političke elite i građana Crne Gore. Projekat je predviđao osnivanje nedjeljnika, dnevnog lista, radija i televizije. Sumirajući dvadeset godina Vijesti, podsjetimo da su bombe sve do formiranja posljednje vlade padale na naše redakcije i našu imovinu. Prve su padale jer smo bili protiv napada na Dubrovnik, a druge jer smo za Crnu Goru zahtijevali nezavisnost.

Jubilej Vijesti je povod da se progovori o Sokratovom metodu za propitivanje društva koje primjenjuju Monitor i Vijesti, koji su bili prva, a sada su posljednja slobodna teritorija u Crnoj Gori.

Sokrat je bio i prvi novinar i prva novina u istoriji, s njim počinje evropska kritička tradicija. Pošto nije bilo drugog sredstva komunikacije, decenijama je po cio dan na atinskim ulicama raspravljao sa ljudima.

Godine 404. p.n.e. vojno nadmoćnija Sparta uspostavila je u Atini vlast njoj lojalnih trideset tirana, kao što je 1989. srpski vožd instalirao njemu lojalni režim u Crnoj Gori. Sokrat je, kao i osnivači Monitora i Vijesti, bio jedan od predvodnika ustaničkog pokreta. Režim trideset tirana je pao. U Crnoj Gori, režim tirana se prerušio, njegovi čelni ljudi su uspjeli da se infiltriraju u ustanički pokret i da preuzmu i selektivno primjenjuju proevropski i indenpendistički program.

Sokrat je za vlast bio problem zbog toga što je njenom voluntarizmu suprotstavljao svijest o ograničenosti pojedinačnog znanja. Za jednog atinskog državnika kaže: „Čini se da nijedan od nas dvojice ne zna ništa valjano i dobro, ali on misli da zna nešto, a u stvari ne zna ništa, dok ja kao što ne znam, i ne mislim da znam.”

To je princip savremenog novinarstva: zadatak novina nije da znaju bolje od vlasti, već neka vrsta subverzije, stavljanje na provjeru svega što ljudi govore i čine, osobito rješenja društvenih problema koja preduzima vlast.

Istorija pamti imena tri režimske udvorice koje su tužile Sokrata za to što nije „prijatelj otadžbine” jer ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država. Tužilaca koji su branili crnogorski režim od slobodnih medija je više. Kao u atinskom slučaju, jedini način da ih istorija upamti jeste da upamti listove Monitor i Vijesti.

Nalogodavci naših tužilaca su osnivali tuce medija u kojima su izlagali pravu istinu. Svi ti mediji su bar po jednom umirali. Vijesti i Monitor bez prekida „varaju” i opstaju dvadeset, odnosno dvadeset sedam godina.

Kad je njihova istina mnogo puta bankrotirala, režim je počeo da nas poziva da izađemo na izbore da legitimišemo naše pravo na slobodu izražavanja. Sokrat im je i na to odgovorio prije 2400 godina: „Zaključio sam, građani atinski, da onaj koji se istinski bori za pravdu, on se mora … ulaska u partije odreći.”

Zbog odmazde za napisano bili su ugroženi životi i sigurnost naših novinara. U svim tim slučajevima vlast je ostavljala utisak da podržava kriminalce. Naši napadnuti novinari još su predanije produžili da obavljaju svoj posao izgovarajući tim činom Sokratove riječi: „Dokle god bude daha u meni i dokle god budem snage imao, neću prestati s ispitivanjem istine… Poslušali vi Anita ili ne [koji je tražio smrtnu kaznu za Sokrata], oslobodili vi mene ili ne, ja neću nikako drukčije da radim, ni ako bih morao nekoliko puta glavom da platim”.

Sokrat je platio glavom da bi potreba za slobodom izražavanja bila prepoznata kao urođeno svojstvo čovjeku i u Povelji Ujedinjenih nacija stajala na spisku njegovih osnovnih prava, a mediji imali zadatak da Sokratovim metodom propitivanja čuvaju demokratiju i moralne temelje društva.

Nezavisne institucije i javno mnjenje SAD-a žilavo brane američke vrijednosti od svog predsjednika kad on uhvaćen u laži od strane New York Timesa odgovara da on iznosi alternativnu istinu a laže NYT. Oni znaju da bi pobjeda novinarstva kakvo sanja Tramp značila poraz američke nacije. Crnogorske institucije za razliku od američkih nasrću na nas i kad ne moraju da bi dokazale lojalnost onom što stalno odlazi a ostaju njegov gvozdeni duh i strah da se može povratiti. Od tog straha i javno mnjenje gotovo da ne postoji.

Sokrat je sebe određivao kao građanina svijeta. Sa sličnim pogledima, mi ćemo i dalje tražiti da se osvojena nezavisnost Crne Gore popuni demokratijom i evropskim vrijednostima, uprkos tome što potonje bombe na nas zbog toga padaju. Našim Vijestima srećan jubilej.

Miodrag PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Poruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni vlast ni opozicija nijesu zadovoljni tužilaštvom. Neki bi htjeli procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Tužilaštvo poput zlatne ribice.  Neusvajanjem izvještaja o radu tužilaštva u parlamentu poslaće im, kazao je predsjednik parlamenta,  poruku. Poruka je jasna iz aviona –  ni vlast ni  opozcija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole

 

Tužilaštvo je uspjelo nezamislivo – da  ujedini vlast i opoziciju. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se raspravlja o izvještajima o radu Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, sa unaprijed poznatim ishodom. Izvještaji neće biti usvojeni. To su prije nekoliko dana i javno najavili lideri i vlasti i opozicije. Neusvajanjem izvještaja, kazao je prošle sedmice predsjednik Skupštine Andrija Mandić, tužilaštvu će biti poslata poruka. 

“Nijesam siguran da će izvještaj  dobiti podršku u parlamentu sada kada se bude izjašnjavalo o njemu, a to će biti jedna veoma važna poruka”, saopštio je Mandić. Kazao je da ga brine što postoji puno dokaza protiv (DPS) režima prije 2020, “a  tužilaštvo nije uradilo ništa”. Precizirao je: “Mi očekujemo predani rad”.

Predani rad očekuju i u DPS-u. Na početku sjednice na kojoj se raspravlja o radu tužilaštva, poslanik DPS-a Andrija Nikolić zamjerio je, između ostalog,  vrhovnom državnom tužiocu  Miloradu Markoviću  što „u tužilaštvu ne postoji nijedan tužilac koji bi pokrenuo postupak protiv velikodostojnika SPC“.  U duhu kontinuirane javne kampanje protiv tužilaštva od strane DPS,   formalni lider te partije Danijel Živković saopštio je da tužioci  vode od javnosti skrivene postupke protiv ministara vlasti, i tako ih ucjenjuju da glasaju za izvještaje.

„Pouzdano znam, a to će biti predmet rasprave sjutra u crnogorskom parlamentu, da postoje predmeti o kojima javnost apsolutno ništa ne zna, da su predmet istraga tih predmeta predstavnici vlasti, čak i neki ministri u ovoj Vladi koji su se našli kao okrivljeni u određenim postupcima, a da javnost o tome apsolutno ništa ne zna. Da bi,  bili ucijenjeni da glasaju za izvještaj o tužilaštvu sjutra”, kazao je Živković

Kad se sve zbroji, i vlast i opozicija bi htjeli tužilaštvo poput zlatne ribice. Da im ispunjava želje. Jedni bi procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Zajedničko im je i to da kad „njihovi“  dođu pred pravosuđe, uvijek se radi o političkom progonu i nevino utamničenim.  Dijele i bojazan da se tužilaštvo otrglo kontroli, i „postalo četvrta grana vlasti“, kako je to u parlamentu,  nakon što se specijalni i vrhovni tužilac nijesu pojavili na kontrolnom saslušanju o slučaju Telekom, konstatovao Vladislav Bojović, poslanik DNP. Ili što bi rekao Andrija Nikolić iz DPS: “ Kada tužilaštvu date ovakvu moć, kakvu ste mu vi dali kao parlamentarna većina, da praktično preuzme ulogu političkog aktera ili vrhovnog političkog abitra na političkoj sceni, onda je logično da oni u nekom trenutku procijene da ne moraju ni da odgovaraju parlamentu”.

Nije prvi put da politička klasa koristi izvještaje o radu kao izgovor za političke pritiske na institucije i pojedince u njima. Iako crnogorsko pravosuđe nesporno grca u problemima, i vlast i opozicija uporno izbjegavaju priču o sopstvenoj odgovornosti  za takvo stanje. Ogovornosti politike koja insistira da sudije Ustavnog suda moraju biti najprije politički ispregovarane. I tu dijele iste „standarde“.

Trgovine se više ni ne kriju.  Nakon ponovnog apela EU delegacije da nedostajuće sudije Ustavnog suda moraju biti izabrane, lider opozicionog GP URA Dritan Abazović kazao je: “Nećemo biti prepreka da Crna Gora uđe u EU. Naš interes je da Crna Gora što prije bude članica, pa ćemo se prema tome izjasniti…Možda Elektroprivreda Crne Gore bude dio dogovora za Ustavni sud”.  Fino.

Vrhovni državni tužilac je braneći izvještaje pred parlamentom kazao da je tužilaštvo posljednjih godina na meti velikih kritika iz politike, uz jasnu namjeru da se prikaže kao negativno kako bi se podrivalo povjerenje u rad i predmete koje imaju u radu.

“Mi ćemo se truditi da nastavimo da radimo u skladu sa Ustavom i zakonom. Tužilaštvo ne postupa u odnosu na političke subjekte, profesije, pojedina lica ili grupacije. Tužilaštvo gleda činjenice i postupa jednako u odnosu na sve”, rekao je Marković.

Poruka koju parlament želi neusvajanjem izvještaja tužilaštva da pošalje  jasna je iz aviona –  ni vlast ni  opozicija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole. Kao ni pravosuđe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Pozitivna priča

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično ohrabrujuće poruke predsjednice EK  crnogorskim vlastima tokom njene ovonedjeljne posjete Crnoj Gori, malčice su pokvarili četnički parastosi, odjeci prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države,  i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči. Pravila se da ne vidi. Mi nemamo na to pravo

 

„Cilj da Crna Gora uđe u Evropsku uniju zaista je na dohvatu ruke“,  ohrabrivala je  predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen ovdašnje vlasti, tokom ovonedjeljne posjete Crnoj Gori. To je tek jedna od silnih motivacionih poruka koje je poslala, susrećući se sa predstavnicima vlasti i institucija. „Volimo vas što ste ambiciozni i zato vas podržavamo“,  poručila je gotovo ushićeno. Pa sa Luštice: „ Znam da ste fokusirani“.

Neobično ohrabrujuće poruke Fon der Lajen  prenosili su mediji širom regiona, analizirajući pozicije svojih zemalja kandidata na evropskom putu i ističući Crnu Goru kao pozitivan primjer. Izgledalo je kao da Crna Gora stvarno hita da se reformiše u društvo evropskih vrijednosti.

Svečanu atmosferu malčice su pokvarili četnički parastosi, prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države i njeni odjeci i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči.  Nema veze, pravila se da ne vidi.

Poslanici ove sedmice opet nijesu izabrali troje sudija Ustavnog suda, iako su kandidati ispunjavali uslove. Nije pomogao ni poziv koji im je predsjednica EK uputila uoči sjednice – da dovrše kompletiranje Ustavnog suda. Gotovo u glas lideri parlamentarne većine ponavljali su  da su posvećeni evropskom putu i da će Ustavni sud,” ukoliko ne ove sedmice, biti popunjen za mjesec dana”. Zvučalo je kao obris političkog dogovora, sa novim kandidatima koji će za mjesec dana biti dovoljno naši i njihovi.

“To će biti poruka da mi predano radimo na ispunjavanju svih onih uslova koji nas preporučuju da postanemo članice Evropske unije i da budemo neko ko će biti primljen u tu zajednicu na način koji je dostojanstven, koji je prihvativ, a da je to rezultat rada i domaće pameti, i domaćih kadrova, kao i domaćih političara”, poručio je i predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Samo koji dan ranije, dostojanstveno i evropski,  prisustvovao je  četničkom parastosu. Pardon, bio je na Krnovu, na lokalitetu Lobanje glave, gdje je, kako je saopštila Eparhija budimljansko-nikšićka,  “služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine”. Parastos je služio mitropolit budimljansko-nikšićki SPC Metodije., koji je nedavno ljubio nezakonito postavljeni spomenik  četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Izgleda da je on dežurni u SPC za držanje četničkih parastosa.

Bilo je i drugih baš ono evropskih  momenata tokom posjete Fon der Lajen  Crnoj Gori. Danijel Živković, formalni lider DPS čija  partija voli da se predstavlja evropskijom od svih, ove sedmice poručio da su u Crnoj Gori običaj i tradicija važniji od zakona.

“Spremni smo da idemo do kraja, bila to smrt ili zatvor”, kazao je  Živković, komentarišući Naredbu za istragu SDT, koja je dovela do hapšenja  Aleksandra Mijajlovića, ranije optuženog za šverc cigareta i više službenika policije i tužilaštva, te funkiconera DPS Predraga Boškovića.  Otkrivši istovremeno interesantnu komunikaciju Mijajlovića sa različitim društvenim strukturama, funkcionerima DPS i medijima koji tradicionalno navijaju za Đukanovića.

Živković je tim povodom primijetio da u tužilaštvu  misle kako ne postoji nešto iznad zakona,  Ali u zabludi su.   “Postoji  samo jedna stvar,” , otkrio je mladi nasljednik na partijskom tronu Mila Đukanovića.  “U Crnoj Gori to su običaj i tradicija”.  Evropski.

Možda je Evropa izvagala da zatvori jedno oko kada je proširenje u pitanju. Crnogorsko društvo moralo bi da ih širom otvori.  Duhovi prošlosti pušteni na sve strane ,  otvaraju puteve budućnost –ali budućnosti možda  još i gore  od ne tako davne strašne i  sramne prolosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mučno, mučnije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda mučnije od čitanja sms poruka Aleksandra Mijajlovića sa društvom je gledati kako podmladak DPS-a, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme  političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika

 

Milošu Nikoliću, portparolu DPS-a, mučno je, kaže, da čita „šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret“ u najnovijoj Naredbi za istragu SDT. Ne zbog toga što tamo piše da je Peđa, kako mu tepa, u vrijeme dok je bio ministar odbrane, prikupljao lične i podatke o političkoj opredijeljenosti zaposlenih u Bemaxu i Genexu i dostavljao ih Aleksandru Mijajloviću, kako bi vršili pritisak da glasaju za DPS na izborima 2020. Miloš, doduše, Mijajlovića, osumnjičenog i za šverc cigareta, možda zna kao Aca. Onog koji je Danijelu, njegovom partijskom šefu, htio da pokloni telefon. Koji je Danijel dogovarao gdje da preuzme, ali ga, tvrdi, ipak nije uzeo. Mučnina.

Pritisak na birače za Miloša je moguće normalnost, prva politička lekcija, podmlatku DPS-a. Sjetimo se samo davno zaboravljene afere Snimak, kad smo slušali kako se viđeni  DPS-ovci utrkuju u predlaganju manipulacija kojima se može doći do glasova. Afera je umrla na rukama Đukanovićevog pravosuđa. Na naše i evropske oči.

“Čitajući šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret ne mogu, a da se ne prisjetim razgovora sa Vladom Novovićem, u kojem mi je tada, kao sudija Višeg suda, govorio ko iz sistema sudstva glasa za DPS, a ko je protiv. Mučni su bili njegovi snishodljivi hvalospjevi tada na račun vlasti i uvrede na račun pojedinih funkcionera DF-a. Nego mi sada nije jasno koga zbog denunciranja kolega, treba uhapsiti – mene ili njega”, napisao je portparol DPS-a na društvenim mrežama, a mediji prenijeli njegov pokušaj diskreditcije specijalnog tužioca.

Možda i mučnije od čitanja sms poruka Mijajlovića iz najnovije istrage specijalnog tužilaštva sa političarima, urednicima medija, policajcima i tužiocima je gledati kako podmladak DPS, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme svojih političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Odnosno onih koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika. Posebna je fenomenologija to što kad nekog hoće javno da oblate –  oni tu osobu povežu  sa DPS-om. Isti model Miloš je primijenio i kada je nedavno pokušao diskreditovati gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića.

Mučno je podjednako gledati i kako je nova vlast, sa istim apetitom prethodnika, nakon avgusta 2020, krenula u političko porobljavanje pravosuđa. Onemogućavajući mu da se oslobodi prethodnog političkog uticaja, plus mu natovarivši novi sloj pritisaka. Držeći ga tako bez osnovnih mehanizama da bude slobodno i profesionalno.

Afere su, baš kao i Snimak, zato nastavile na naše oči da umiru pred pravosuđem i nakon pada DPS-a. Telekom, Koverta, Tunel…Dok nova vlast i dalje priča o ruci pravde, a optužnice SDT koristi za samopromociju i poboljšanje političkog rejtinga.

Prepiske koje čitamo, skaj ili sms, svejedno, ostaće kao važno svjedočanstvo o vremenu i zarobljenom društvu u kom smo živjeli. Stare teme su pred nama. Na dnevnom redu je borba za ozdravljenje institucija i pravosuđa. Optužnice koje zbog apetita vlasti, ili odlaganja reforme pravosuđa,  neće padati pred sudovima, nužne su za ozdravljenje ovog društva. One neće donijeti samo štrikove Briselu, nego i zemlju u kojoj će neko poželjeti da ostane.  Neće mu alternativa samo biti da se svrsta:  u naše ili njihove.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo