Povežite se sa nama

KAFIĆARENJE

Supa i rezanci

Objavljeno prije

na

To otprilike ide ovako. Stigao je vikend i ja sam vrlo srećna. Presrećna. Nakon cijele sedmice nosanja moje pokretne kuće u vidu Džuniorovog ranca na leđima, i trčanja sa jednog posla na drugi, u međuvremenu se baveći nekom vrstom građanskog aktivizma dočekala sam vikend.

To je onaj dan kada čistim i kuvam. I da se razumijemo, ne kukam, ja zapravo uživam u tome. Volim kuvanu hranu. Stvar navike još od djetinjstva. Nekako su prvi ukusi bili povezani sa bijelim lukom i maslinovim uljem, svježom ribom ili pak varivom spremljenim u Građanima, sa sve svježom nanom kao začinom i kastradinom.

Dakle, ja ne volim te ukuse ja ih obožavam.

I dok je mlađani bio na treningu ja sam obavila tu nedjeljnu trgovinu u hipermarketu, međutim tu i tamo rasijano zaboravim po neki elemnt.

Pošto je bila ogromna gužva, a vlasnici tog jedinog krštenog marketa u kraju se kunu da im ne treba više radnika i da je ovim mučenicima dobro tako kako je, odlučujem da ne zadržavam red i svratim u jednu domaću radnjicu, ma prije jedan kontejner koji glumi u pozorišnoj predstavi prodavnicu.

Pošto me ono sunce kroz šoferšajbnu ugrijalo, zamolim Džuniora da izađe i kupi rezance za supu i sebi dopuni telefon.

On se vraća poslije par sekundi sa pitanjem

– Je l ti misliš na supicu u kesici?

– Ne nego na rezance. Traži prodavačici rezance.

Opet se vraća brže nego što je otišao.

– Ali ona kaže da nemaju rezance i ne razumije šta ja hoću.

Ok , vrijeme da moja malenkost stupi na scenu. Izlazim iz auta u stilu Klinta Istvuda iz Leonevih vesterna, zatežem kaiš i lagano krećem ka mračnoj špilji.

-Izvinite, da li imate rezance za supu?

Pokazuje mi ka rafu na supicu u kesici.

-Ne to , rezance.- pokušavam da se sjetim nekog alternativnog izraza, ali ne ide. Stao mi mozak. Od kada znam za sebe mi koristimo izraz rezanci. Možda je ipak do mene.

– Ne to-ponavljam kao papagaj- tjestenina za supu.

Vidim znak razumijevanja koji se pojavljuje na djevojčinom licu. Sva srećna vadi one debele makarone

-Mislite na ovo!?

-A ne ženo, rezanci. Rezanci! Znaš ono što stavljaju žene ili muškarci u supicu kada je skuvaju. Tjestenina, tanka koja se malkice izmrvi kada je stavljaš da prokuva. Obično je u obliku čvorića, gužvica, kako god.

I dalje stoji , nijemo me posmatra i Npokn izgovora spasonosnu rečenicu.

-Ali mi to nemamo

– Ali ja to vidim iza vas!- govorim dok mi se u glasu vibrira lagana histerija.

Tek onda se kao božji dar umiješa djevojka koja sve to posmatra sa strane. Ćutke dodaje pakovanje rezanaca.

E sada, pitam ja vas, šta se to dogodilo sa nama te su rezanci nestali iz upotrebe?

Postavila sam isto pitanje na društvenoj mreži. Dobila sam sijaset zanimljivih i duhovitih odgovora, ali tiču se upravo činjenice da uopšte nisam fensi jer koristim rezance. Da sam na totalnoj stranputici jer uživam u domaćim knedlama. Da jednostavno nisam tigrica sa kiflama iz tzv „prodavnica zdrave hrane”. I da opšte uzev, umjesto da ganjam neke ministre sa salamama bolje odem na masažu, sredim nokte i smanjim stepen frustracije. Naravno, ovo su bili duhoviti odgovori žena sa kojima dijelim vrlo slične svjetonazore.

Ali zaista, ima li išta ljepše od mirisa tople , fino skuvane , pileće supice sa puuuno povrća. I naravno rezanaca

Iva BAJKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KAFIĆARENJE

Muke roditeljske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretpostavljam da svi mi ponekad uhvatimo sebe kako ponavljamo riječi naših roditelja, pa se ugrizemo jer uz to ide naravno sjećanje na one tinejdžerske dane, kada smo puni bunta obećavali sami sebi da nikada nečemo biti kao oni. (više…)

Komentari

nastavi čitati

KAFIĆARENJE

Tetke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije izvjesnog vremena, internetom je prostrujila vijest da su tetke u Srbiji dobile status trećeg roditelja.

Šala je krenula sa poznatog satiričnog portala NEWS Net. No sudeći po tome koliko je puta preuzeta, bilo je i onih koji nisu shvatili da je riječ o šaljivom tekstu, koji je skrenuo pažnju na učestale izlive emocija tetki prema djeci svojih braće i sestara. (više…)

Komentari

nastavi čitati

KAFIĆARENJE

Lunje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije desetak dana u medijima je objavljena priča o eutanaziji trideset pasa iz podgoričkog azila. Ljubitelji životinja su se digli na noge i pokazali zavidnu solidarnost, te su svojim mejlovima i peticijom uspjeli da ako ništa drugo, organizuju sastanak sa predstavnicima gradske uprave, tačnije u Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo