Ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, daleke 1983. godine u jednom naselju pored Minhena, ovih dana potresa region, a posebno pripadnike nekadašnjih tajnih policija iz tri bivše jugoslovenske republike – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Naime, posljednji šef hrvatskog ogranka jugoslovenske UDB-e Josip Perković, koji se našao u žiži velike sudske afere, mogao bi, kako saznaje zagrebački Globus, teretiti tadašnjeg sekretara unutrašnjih poslova Jugoslavije Staneta Dolanca kao naručioca ubistva, vrh Službe državne bezbjednosti Crne Gore kao nalogodavca, a Đorđa Božovića Gišku kao organizatora i njegovu kriminalnu družinu kao izvršitelje.
Josip Perković, kojeg njemačke vlasti traže da mu sude zbog optužbi da je aktivno učestvovao u organizaciji Đurekovićevog ubistva, bio je te 1983. godine šef odsjeka zagrebačke Službe državne bezbjednosti zadužen za neprijateljsku emigraciju.
Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijelo je u srijedu, 8. januara, odluku kojom se odobrava da se on izruči Njemačkoj.
Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INE, 22. aprila 1982. godine pobjegao je u Njemačku i pod lažnim imenom Josip Miranović priključio se ustaškim emigrantima. Nezvanično se tvrdilo da je emigrirao kada je otkriveno da je postao saradnik BND-a, njemačke obavještajne službe, i da je ukrao i predao njemačkoj obavještajnoj službi kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladišta vojnog goriva.
Đureković je, kako sada pišu mediji, prilikom bjekstva ukrao od INE 200 miliona dolara i prenio ih u inostranstvo.
Ubistvo Đurekovića bilo je velika međunarodna politička afera.
Tada se spekulisalo da ga je likvidiralo beogradsko podzemlje, a da je sve organizovao crnogorski SDB, odnosno da su u ubistvo umiješani Ratko Đokić, Dragan Malešević Tapi, Đorđe Božović Giška i Ranko Rubežić.
Kao osoba koja je vodila glavnu riječ u likvidaciji Đurekovića u gotovo svim verzijama objavljenim u medijima spominje se Đorđe Božović Giška, koji je kao zapovjednik Srpske garde ubijen u ratu 1991. kod Gospića. Takođe, u medijima se dugo u vezu sa ubistvom Đurekovića dovode i crnogorski državljani Dragan Joksović, Ratko Đokić, Branislav Mićunović i Ranko Rubežić. No, te pretpostavke nikada nisu dokazane.
Rubežić je ubijen 1985. godine u Beogradu, dok su Joksović i Đokić ubijeni u Švedskoj, prvi 1998. godine, a drugi 2003.
O organizaciji likvidacije nekadašnjeg direktora u INI i sada kola nekoliko verzija. Zanimljivo je da se kao krivci za ubistvo Đurekovića uglavnom navode preminule osobe.
,,Ubistvo je po nalogu Dolanca pripremila i provela crnogorska Služba državne bezbjednosti koristeći ‘svoje’ i beogradske kriminalce, od kojih je jedan i danas živ”, objavio je hrvatski Jutarnji list.
Sud u Minhenu je u presudi protiv Krunoslava Pratesa, kojeg je zbog učešća u ubistvu Đurekovića osudio na doživotnu robiju, utvrdio da je ubistvo naručeno iz tadašnjih političkih krugova, iz vrha Komunističke partije – radi zaštite tadašnjeg visokog jugoslovenskog funkcionera Mike Špiljka i njegovog sina Vanje Špiljka. Đureković je, kako je ocijenio njemački sud, bio preopasan svjedok protiv Vanje Špiljka u vezi kriminala u INI, te je dat nalog da se likvidira.
U toj verziji organizacija likvidacije povjerena je hrvatskoj Službi državne sigurnosti, odnosno Zdravku Mustaču, koji je bio na čelu jugoslovenske UDBE, i Josipu Perkoviću.
Prates je bio agent SDB-a Hrvatske, pod kodnim imenima Stiv i Boem, i bio je u prijateljskim odnosima s Đurekovićem.
Prema drugoj verziji, kojoj sud u Minhenu nije povjerovao, ubistvo je organizovao jugoslovenski SDB.
Jutranji list navodi da je, prema informacijama Perkovićevog advokatskog tima koji predvodi Anto Nobilo, SDB Crne Gore likvidiranje Đurekovića povjerio članovima crnogorskog podzemlja.
Na pitanje ko je ubio Đurekovića, Nobilo je u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu kazao: ,,Bile su uključene savezne službe i crnogorska služba sigurnosti. Hrvatska republička služba nije imala veze s tim. Bila je to akcija savezne Službe državne bezbjednosti, imala je vlastitu operativu, neovisno o republičkima, a mogli su koristiti i republičke. Koristili su crnogorske, jer je crnogorska služba stavila na raspolaganje kriminalce kako bi se osvetili za ranije ubojstvo crnogorskog veleposlanika Vladimira Rolovića, jer je hrvatski emigrant ubio njihova narodnog heroja”.
Atentat na ambasadora Rolovića izvršio je 1971. godine u Stokholmu Miro Barešić, hrvatski emigrant, koji je poginuo 1991. godine u jednoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji samo tri nedjelje nakon dolaska u Hrvatsku.
Božidar Spasić, jedan od bivših šefova u jugoslovenskoj Službi bezbjednosti, kako prenose mediji, više puta je tvrdio da je odluku o likvidaciji Đurekovića donio Savjet za zaštitu ustavnog poretka SFRJ i da je potom organizovana operacija Dunav, čiji je rezultat bila ,,eliminacija Đurekovića”.
Spasić je kazao da Željku Ražnatoviću Arkanu ,,nisu smetale glasine da je on ubio Đurekovića”. ,,Mogao bih vam naći barem dvadeset ljudi u Srbiji i još toliko u BiH i Crnoj Gori koji će reći: ‘Ja sam ubio Đurekovića'”, izjavio je Spasić, napominjući da se nikada neće otkriti ko je ubica.
Svojevremeno je i Vojislav Šešelj tvrdio da je Đurekovića likvidirao Arkan.
I bivši načelnik SDB-a Doboj, kasnije načelnik Drugog odjeljenja SDB-a RSUP SRBiH, Ivan Čurak izjavio je da mu je poznato da je Arkan učestvovao u ubistvu Đurekovića. Ražnatovića je, tvrdi Čurak, zavrbovao operativac Centra SDB Titograd Nino Vušurović, objavili su mediji.
Advokat Anto Nobilo tvrdi da Arkan nije učestvovao u likvidaciji Đurekovića.
Spasić je u svojoj knjizi Lisica koja govori napisao i ovo: ,,Kad su ustaše otkrile šta se sa Đurekovićem dogodilo i alarmirale njemačku policiju, naši momci su uveliko bili u Jugoslaviji, pili viski i kupali se na Svetom Stefanu”.
Prema presudi njemačkog suda, Perković je bio pomagač u ubistvu Đurekovića, jer je pribavio ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen.
Perković nije naveo nijedno konkretno ime kada je kazao da zna ko je ubio Đurekovića, ali Jutarnji list piše da je njegova verzija najbliža toj da je Dolanc preko crnogorske službe ubio Đurekovića, za šta su korišćeni crnogorski i srpski kriminalci.
Po jednoj verziji Đurekovića su ubili Hrvati. U Nemačkoj je uhapšen Vinko Sindičić, bivši agent UDBE, za koga se sumnja da je umiješan u likvidaciju Đurekovića. Suđenje kao i nedavno hapšenje Sindičića, pokazuju da je likvidacija Đurekovića organizovana u Zagrebu, odnosno da su sve pripremili Josip Perković i Zdravko Mustač, piše beogradski Press.
S druge strane, zagrebački novinar Denis Kuljiš, u beogradskom Danasu od 8. januara ove godine, u tekstu o slučaju Perković, pored ostalog, piše:
,,To je jedna jako zapetljana priča oko koje se najkraće može reći sljedeće – i Đureković je bio Udbin konfident, kojega je Služba, kad je potrošen kao agent-provokator, dala ubiti u Njemačkoj. Ubili su ga kriminalci iz ravnogorskog klana Ljube Zemunca, mitarbajteri savezne službe iz Beograda, a obavještajnu logistiku možda je dao Zagreb”.
Pandorina kutija o političkim ubistvima u bivšoj Jugoslaviji je uveliko otvorena. Dokle će u razotkrivanju tog dijela jugoslovenske prošlosti ići današnji sudovi i policija ostaje da se vidi. Naš izvor iz nekadašnje jugoslovenske tajne policije ne očekuje ništa spektakularno. On kaže da o ubistvima političkih neprijatelja države po pravilu nema nikakvih pisanih dokaza. Uz to, svaka policija dobro čuva svoje pripadnike. Kada bi ih se, kaže, tako lako odricala, ko bi prihvatio da u njoj i za nju radi.
A što se tiče ubistva Đurekovića – on tvrdi da crnogorska tajna policija sa tim nema veze. Da bi se to dokazalo – mnogi još treba da progovore.
Špiljak, a ne crnogorska Udba
Istraživački novinar iz Hrvatske Željko Peratović, koji se godinama bavi Udbom, u nedavnom intervjuu Tportalu.hr, komentarišući hapšenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača kazao je da Perković i njegov advokat Anto Nobilo ,,bacaju prašinu u oči tvrdnjama da iza Đurekovićevog ubojstva stoji crnogorska Udba”. Ubistvo je naručio član Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak, a operacionalizovali ga Mustač, kao šef tada hrvatske Udbe, i Perković kao šef drugog sektora takođe hrvatske Udbe. S tim formalno savezna Udba nema ništa. Odluku da se Đureković ubije nije donio Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka. To što je savezna Udba, Dolanc kao ministar i Boža Spasić kao stručnjak za propagandu radila na slučaju Đureković na druge načine, nema veze s ubistvom. Savezna Udba je samo prikrila, a ne organizovala Đurekovićevo ubistvo. ,,To što su izvršitelji bili Srbi i Crnogorci je neobično, ali nema nikakve veze s meritumom stvari za koje se Perkovića i Mustača optužuje”, tvrdi Peratović.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO3 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice