Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SVE VERZIJE O UBISTVU STJEPANA ĐUREKOVIĆA: Krivci – pokojnici i crnogorski SDB?

Objavljeno prije

na

josip_perkovic

Ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, daleke 1983. godine u jednom naselju pored Minhena, ovih dana potresa region, a posebno pripadnike nekadašnjih tajnih policija iz tri bivše jugoslovenske republike – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Naime, posljednji šef hrvatskog ogranka jugoslovenske UDB-e Josip Perković, koji se našao u žiži velike sudske afere, mogao bi, kako saznaje zagrebački Globus, teretiti tadašnjeg sekretara unutrašnjih poslova Jugoslavije Staneta Dolanca kao naručioca ubistva, vrh Službe državne bezbjednosti Crne Gore kao nalogodavca, a Đorđa Božovića Gišku kao organizatora i njegovu kriminalnu družinu kao izvršitelje.

Josip Perković, kojeg njemačke vlasti traže da mu sude zbog optužbi da je aktivno učestvovao u organizaciji Đurekovićevog ubistva, bio je te 1983. godine šef odsjeka zagrebačke Službe državne bezbjednosti zadužen za neprijateljsku emigraciju.

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijelo je u srijedu, 8. januara, odluku kojom se odobrava da se on izruči Njemačkoj.

Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INE, 22. aprila 1982. godine pobjegao je u Njemačku i pod lažnim imenom Josip Miranović priključio se ustaškim emigrantima. Nezvanično se tvrdilo da je emigrirao kada je otkriveno da je postao saradnik BND-a, njemačke obavještajne službe, i da je ukrao i predao njemačkoj obavještajnoj službi kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladišta vojnog goriva.

Đureković je, kako sada pišu mediji, prilikom bjekstva ukrao od INE 200 miliona dolara i prenio ih u inostranstvo.

Ubistvo Đurekovića bilo je velika međunarodna politička afera.

Tada se spekulisalo da ga je likvidiralo beogradsko podzemlje, a da je sve organizovao crnogorski SDB, odnosno da su u ubistvo umiješani Ratko Đokić, Dragan Malešević Tapi, Đorđe Božović Giška i Ranko Rubežić.

Kao osoba koja je vodila glavnu riječ u likvidaciji Đurekovića u gotovo svim verzijama objavljenim u medijima spominje se Đorđe Božović Giška, koji je kao zapovjednik Srpske garde ubijen u ratu 1991. kod Gospića. Takođe, u medijima se dugo u vezu sa ubistvom Đurekovića dovode i crnogorski državljani Dragan Joksović, Ratko Đokić, Branislav Mićunović i Ranko Rubežić. No, te pretpostavke nikada nisu dokazane.

Rubežić je ubijen 1985. godine u Beogradu, dok su Joksović i Đokić ubijeni u Švedskoj, prvi 1998. godine, a drugi 2003.

O organizaciji likvidacije nekadašnjeg direktora u INI i sada kola nekoliko verzija. Zanimljivo je da se kao krivci za ubistvo Đurekovića uglavnom navode preminule osobe.

,,Ubistvo je po nalogu Dolanca pripremila i provela crnogorska Služba državne bezbjednosti koristeći ‘svoje’ i beogradske kriminalce, od kojih je jedan i danas živ”, objavio je hrvatski Jutarnji list.

Sud u Minhenu je u presudi protiv Krunoslava Pratesa, kojeg je zbog učešća u ubistvu Đurekovića osudio na doživotnu robiju, utvrdio da je ubistvo naručeno iz tadašnjih političkih krugova, iz vrha Komunističke partije – radi zaštite tadašnjeg visokog jugoslovenskog funkcionera Mike Špiljka i njegovog sina Vanje Špiljka. Đureković je, kako je ocijenio njemački sud, bio preopasan svjedok protiv Vanje Špiljka u vezi kriminala u INI, te je dat nalog da se likvidira.

U toj verziji organizacija likvidacije povjerena je hrvatskoj Službi državne sigurnosti, odnosno Zdravku Mustaču, koji je bio na čelu jugoslovenske UDBE, i Josipu Perkoviću.

Prates je bio agent SDB-a Hrvatske, pod kodnim imenima Stiv i Boem, i bio je u prijateljskim odnosima s Đurekovićem.

Prema drugoj verziji, kojoj sud u Minhenu nije povjerovao, ubistvo je organizovao jugoslovenski SDB.

Jutranji list navodi da je, prema informacijama Perkovićevog advokatskog tima koji predvodi Anto Nobilo, SDB Crne Gore likvidiranje Đurekovića povjerio članovima crnogorskog podzemlja.

Na pitanje ko je ubio Đurekovića, Nobilo je u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu kazao: ,,Bile su uključene savezne službe i crnogorska služba sigurnosti. Hrvatska republička služba nije imala veze s tim. Bila je to akcija savezne Službe državne bezbjednosti, imala je vlastitu operativu, neovisno o republičkima, a mogli su koristiti i republičke. Koristili su crnogorske, jer je crnogorska služba stavila na raspolaganje kriminalce kako bi se osvetili za ranije ubojstvo crnogorskog veleposlanika Vladimira Rolovića, jer je hrvatski emigrant ubio njihova narodnog heroja”.

Atentat na ambasadora Rolovića izvršio je 1971. godine u Stokholmu Miro Barešić, hrvatski emigrant, koji je poginuo 1991. godine u jednoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji samo tri nedjelje nakon dolaska u Hrvatsku.

Božidar Spasić, jedan od bivših šefova u jugoslovenskoj Službi bezbjednosti, kako prenose mediji, više puta je tvrdio da je odluku o likvidaciji Đurekovića donio Savjet za zaštitu ustavnog poretka SFRJ i da je potom organizovana operacija Dunav, čiji je rezultat bila ,,eliminacija Đurekovića”.

Spasić je kazao da Željku Ražnatoviću Arkanu ,,nisu smetale glasine da je on ubio Đurekovića”. ,,Mogao bih vam naći barem dvadeset ljudi u Srbiji i još toliko u BiH i Crnoj Gori koji će reći: ‘Ja sam ubio Đurekovića'”, izjavio je Spasić, napominjući da se nikada neće otkriti ko je ubica.

Svojevremeno je i Vojislav Šešelj tvrdio da je Đurekovića likvidirao Arkan.

I bivši načelnik SDB-a Doboj, kasnije načelnik Drugog odjeljenja SDB-a RSUP SRBiH, Ivan Čurak izjavio je da mu je poznato da je Arkan učestvovao u ubistvu Đurekovića. Ražnatovića je, tvrdi Čurak, zavrbovao operativac Centra SDB Titograd Nino Vušurović, objavili su mediji.

Advokat Anto Nobilo tvrdi da Arkan nije učestvovao u likvidaciji Đurekovića.

Spasić je u svojoj knjizi Lisica koja govori napisao i ovo: ,,Kad su ustaše otkrile šta se sa Đurekovićem dogodilo i alarmirale njemačku policiju, naši momci su uveliko bili u Jugoslaviji, pili viski i kupali se na Svetom Stefanu”.

Prema presudi njemačkog suda, Perković je bio pomagač u ubistvu Đurekovića, jer je pribavio ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen.

Perković nije naveo nijedno konkretno ime kada je kazao da zna ko je ubio Đurekovića, ali Jutarnji list piše da je njegova verzija najbliža toj da je Dolanc preko crnogorske službe ubio Đurekovića, za šta su korišćeni crnogorski i srpski kriminalci.

Po jednoj verziji Đurekovića su ubili Hrvati. U Nemačkoj je uhapšen Vinko Sindičić, bivši agent UDBE, za koga se sumnja da je umiješan u likvidaciju Đurekovića. Suđenje kao i nedavno hapšenje Sindičića, pokazuju da je likvidacija Đurekovića organizovana u Zagrebu, odnosno da su sve pripremili Josip Perković i Zdravko Mustač, piše beogradski Press.

S druge strane, zagrebački novinar Denis Kuljiš, u beogradskom Danasu od 8. januara ove godine, u tekstu o slučaju Perković, pored ostalog, piše:

,,To je jedna jako zapetljana priča oko koje se najkraće može reći sljedeće – i Đureković je bio Udbin konfident, kojega je Služba, kad je potrošen kao agent-provokator, dala ubiti u Njemačkoj. Ubili su ga kriminalci iz ravnogorskog klana Ljube Zemunca, mitarbajteri savezne službe iz Beograda, a obavještajnu logistiku možda je dao Zagreb”.

Pandorina kutija o političkim ubistvima u bivšoj Jugoslaviji je uveliko otvorena. Dokle će u razotkrivanju tog dijela jugoslovenske prošlosti ići današnji sudovi i policija ostaje da se vidi. Naš izvor iz nekadašnje jugoslovenske tajne policije ne očekuje ništa spektakularno. On kaže da o ubistvima političkih neprijatelja države po pravilu nema nikakvih pisanih dokaza. Uz to, svaka policija dobro čuva svoje pripadnike. Kada bi ih se, kaže, tako lako odricala, ko bi prihvatio da u njoj i za nju radi.

A što se tiče ubistva Đurekovića – on tvrdi da crnogorska tajna policija sa tim nema veze. Da bi se to dokazalo – mnogi još treba da progovore.

Špiljak, a ne crnogorska Udba

Istraživački novinar iz Hrvatske Željko Peratović, koji se godinama bavi Udbom, u nedavnom intervjuu Tportalu.hr, komentarišući hapšenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača kazao je da Perković i njegov advokat Anto Nobilo ,,bacaju prašinu u oči tvrdnjama da iza Đurekovićevog ubojstva stoji crnogorska Udba”. Ubistvo je naručio član Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak, a operacionalizovali ga Mustač, kao šef tada hrvatske Udbe, i Perković kao šef drugog sektora takođe hrvatske Udbe. S tim formalno savezna Udba nema ništa. Odluku da se Đureković ubije nije donio Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka. To što je savezna Udba, Dolanc kao ministar i Boža Spasić kao stručnjak za propagandu radila na slučaju Đureković na druge načine, nema veze s ubistvom. Savezna Udba je samo prikrila, a ne organizovala Đurekovićevo ubistvo. ,,To što su izvršitelji bili Srbi i Crnogorci je neobično, ali nema nikakve veze s meritumom stvari za koje se Perkovića i Mustača optužuje”, tvrdi Peratović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo