Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SVE VERZIJE O UBISTVU STJEPANA ĐUREKOVIĆA: Krivci – pokojnici i crnogorski SDB?

Objavljeno prije

na

Ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, daleke 1983. godine u jednom naselju pored Minhena, ovih dana potresa region, a posebno pripadnike nekadašnjih tajnih policija iz tri bivše jugoslovenske republike – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Naime, posljednji šef hrvatskog ogranka jugoslovenske UDB-e Josip Perković, koji se našao u žiži velike sudske afere, mogao bi, kako saznaje zagrebački Globus, teretiti tadašnjeg sekretara unutrašnjih poslova Jugoslavije Staneta Dolanca kao naručioca ubistva, vrh Službe državne bezbjednosti Crne Gore kao nalogodavca, a Đorđa Božovića Gišku kao organizatora i njegovu kriminalnu družinu kao izvršitelje.

Josip Perković, kojeg njemačke vlasti traže da mu sude zbog optužbi da je aktivno učestvovao u organizaciji Đurekovićevog ubistva, bio je te 1983. godine šef odsjeka zagrebačke Službe državne bezbjednosti zadužen za neprijateljsku emigraciju.

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijelo je u srijedu, 8. januara, odluku kojom se odobrava da se on izruči Njemačkoj.

Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INE, 22. aprila 1982. godine pobjegao je u Njemačku i pod lažnim imenom Josip Miranović priključio se ustaškim emigrantima. Nezvanično se tvrdilo da je emigrirao kada je otkriveno da je postao saradnik BND-a, njemačke obavještajne službe, i da je ukrao i predao njemačkoj obavještajnoj službi kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladišta vojnog goriva.

Đureković je, kako sada pišu mediji, prilikom bjekstva ukrao od INE 200 miliona dolara i prenio ih u inostranstvo.

Ubistvo Đurekovića bilo je velika međunarodna politička afera.

Tada se spekulisalo da ga je likvidiralo beogradsko podzemlje, a da je sve organizovao crnogorski SDB, odnosno da su u ubistvo umiješani Ratko Đokić, Dragan Malešević Tapi, Đorđe Božović Giška i Ranko Rubežić.

Kao osoba koja je vodila glavnu riječ u likvidaciji Đurekovića u gotovo svim verzijama objavljenim u medijima spominje se Đorđe Božović Giška, koji je kao zapovjednik Srpske garde ubijen u ratu 1991. kod Gospića. Takođe, u medijima se dugo u vezu sa ubistvom Đurekovića dovode i crnogorski državljani Dragan Joksović, Ratko Đokić, Branislav Mićunović i Ranko Rubežić. No, te pretpostavke nikada nisu dokazane.

Rubežić je ubijen 1985. godine u Beogradu, dok su Joksović i Đokić ubijeni u Švedskoj, prvi 1998. godine, a drugi 2003.

O organizaciji likvidacije nekadašnjeg direktora u INI i sada kola nekoliko verzija. Zanimljivo je da se kao krivci za ubistvo Đurekovića uglavnom navode preminule osobe.

,,Ubistvo je po nalogu Dolanca pripremila i provela crnogorska Služba državne bezbjednosti koristeći ‘svoje’ i beogradske kriminalce, od kojih je jedan i danas živ”, objavio je hrvatski Jutarnji list.

Sud u Minhenu je u presudi protiv Krunoslava Pratesa, kojeg je zbog učešća u ubistvu Đurekovića osudio na doživotnu robiju, utvrdio da je ubistvo naručeno iz tadašnjih političkih krugova, iz vrha Komunističke partije – radi zaštite tadašnjeg visokog jugoslovenskog funkcionera Mike Špiljka i njegovog sina Vanje Špiljka. Đureković je, kako je ocijenio njemački sud, bio preopasan svjedok protiv Vanje Špiljka u vezi kriminala u INI, te je dat nalog da se likvidira.

U toj verziji organizacija likvidacije povjerena je hrvatskoj Službi državne sigurnosti, odnosno Zdravku Mustaču, koji je bio na čelu jugoslovenske UDBE, i Josipu Perkoviću.

Prates je bio agent SDB-a Hrvatske, pod kodnim imenima Stiv i Boem, i bio je u prijateljskim odnosima s Đurekovićem.

Prema drugoj verziji, kojoj sud u Minhenu nije povjerovao, ubistvo je organizovao jugoslovenski SDB.

Jutranji list navodi da je, prema informacijama Perkovićevog advokatskog tima koji predvodi Anto Nobilo, SDB Crne Gore likvidiranje Đurekovića povjerio članovima crnogorskog podzemlja.

Na pitanje ko je ubio Đurekovića, Nobilo je u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu kazao: ,,Bile su uključene savezne službe i crnogorska služba sigurnosti. Hrvatska republička služba nije imala veze s tim. Bila je to akcija savezne Službe državne bezbjednosti, imala je vlastitu operativu, neovisno o republičkima, a mogli su koristiti i republičke. Koristili su crnogorske, jer je crnogorska služba stavila na raspolaganje kriminalce kako bi se osvetili za ranije ubojstvo crnogorskog veleposlanika Vladimira Rolovića, jer je hrvatski emigrant ubio njihova narodnog heroja”.

Atentat na ambasadora Rolovića izvršio je 1971. godine u Stokholmu Miro Barešić, hrvatski emigrant, koji je poginuo 1991. godine u jednoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji samo tri nedjelje nakon dolaska u Hrvatsku.

Božidar Spasić, jedan od bivših šefova u jugoslovenskoj Službi bezbjednosti, kako prenose mediji, više puta je tvrdio da je odluku o likvidaciji Đurekovića donio Savjet za zaštitu ustavnog poretka SFRJ i da je potom organizovana operacija Dunav, čiji je rezultat bila ,,eliminacija Đurekovića”.

Spasić je kazao da Željku Ražnatoviću Arkanu ,,nisu smetale glasine da je on ubio Đurekovića”. ,,Mogao bih vam naći barem dvadeset ljudi u Srbiji i još toliko u BiH i Crnoj Gori koji će reći: ‘Ja sam ubio Đurekovića'”, izjavio je Spasić, napominjući da se nikada neće otkriti ko je ubica.

Svojevremeno je i Vojislav Šešelj tvrdio da je Đurekovića likvidirao Arkan.

I bivši načelnik SDB-a Doboj, kasnije načelnik Drugog odjeljenja SDB-a RSUP SRBiH, Ivan Čurak izjavio je da mu je poznato da je Arkan učestvovao u ubistvu Đurekovića. Ražnatovića je, tvrdi Čurak, zavrbovao operativac Centra SDB Titograd Nino Vušurović, objavili su mediji.

Advokat Anto Nobilo tvrdi da Arkan nije učestvovao u likvidaciji Đurekovića.

Spasić je u svojoj knjizi Lisica koja govori napisao i ovo: ,,Kad su ustaše otkrile šta se sa Đurekovićem dogodilo i alarmirale njemačku policiju, naši momci su uveliko bili u Jugoslaviji, pili viski i kupali se na Svetom Stefanu”.

Prema presudi njemačkog suda, Perković je bio pomagač u ubistvu Đurekovića, jer je pribavio ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen.

Perković nije naveo nijedno konkretno ime kada je kazao da zna ko je ubio Đurekovića, ali Jutarnji list piše da je njegova verzija najbliža toj da je Dolanc preko crnogorske službe ubio Đurekovića, za šta su korišćeni crnogorski i srpski kriminalci.

Po jednoj verziji Đurekovića su ubili Hrvati. U Nemačkoj je uhapšen Vinko Sindičić, bivši agent UDBE, za koga se sumnja da je umiješan u likvidaciju Đurekovića. Suđenje kao i nedavno hapšenje Sindičića, pokazuju da je likvidacija Đurekovića organizovana u Zagrebu, odnosno da su sve pripremili Josip Perković i Zdravko Mustač, piše beogradski Press.

S druge strane, zagrebački novinar Denis Kuljiš, u beogradskom Danasu od 8. januara ove godine, u tekstu o slučaju Perković, pored ostalog, piše:

,,To je jedna jako zapetljana priča oko koje se najkraće može reći sljedeće – i Đureković je bio Udbin konfident, kojega je Služba, kad je potrošen kao agent-provokator, dala ubiti u Njemačkoj. Ubili su ga kriminalci iz ravnogorskog klana Ljube Zemunca, mitarbajteri savezne službe iz Beograda, a obavještajnu logistiku možda je dao Zagreb”.

Pandorina kutija o političkim ubistvima u bivšoj Jugoslaviji je uveliko otvorena. Dokle će u razotkrivanju tog dijela jugoslovenske prošlosti ići današnji sudovi i policija ostaje da se vidi. Naš izvor iz nekadašnje jugoslovenske tajne policije ne očekuje ništa spektakularno. On kaže da o ubistvima političkih neprijatelja države po pravilu nema nikakvih pisanih dokaza. Uz to, svaka policija dobro čuva svoje pripadnike. Kada bi ih se, kaže, tako lako odricala, ko bi prihvatio da u njoj i za nju radi.

A što se tiče ubistva Đurekovića – on tvrdi da crnogorska tajna policija sa tim nema veze. Da bi se to dokazalo – mnogi još treba da progovore.

Špiljak, a ne crnogorska Udba

Istraživački novinar iz Hrvatske Željko Peratović, koji se godinama bavi Udbom, u nedavnom intervjuu Tportalu.hr, komentarišući hapšenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača kazao je da Perković i njegov advokat Anto Nobilo ,,bacaju prašinu u oči tvrdnjama da iza Đurekovićevog ubojstva stoji crnogorska Udba”. Ubistvo je naručio član Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak, a operacionalizovali ga Mustač, kao šef tada hrvatske Udbe, i Perković kao šef drugog sektora takođe hrvatske Udbe. S tim formalno savezna Udba nema ništa. Odluku da se Đureković ubije nije donio Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka. To što je savezna Udba, Dolanc kao ministar i Boža Spasić kao stručnjak za propagandu radila na slučaju Đureković na druge načine, nema veze s ubistvom. Savezna Udba je samo prikrila, a ne organizovala Đurekovićevo ubistvo. ,,To što su izvršitelji bili Srbi i Crnogorci je neobično, ali nema nikakve veze s meritumom stvari za koje se Perkovića i Mustača optužuje”, tvrdi Peratović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo