Povežite se sa nama

PERISKOP

Tabački ili o scenografiji

Objavljeno prije

na

Stoljeće koje smo ostavili iza sebe biće karakterizirano u povijesti umjetnosti i kao stoljeće dominacije Miodraga Tabačkog u sferama pozorničke likovnosti

 

Miodraga Miću Tabačkog upoznao sam davnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, obnašajući dužnost direktora i umjetničkog rukovoditelja Pozorišta mladih Sarajevo. Tabački je tada napravio jednostavnu, a iznimno funkcionalnu i likovno efektnu scenografiju za predstavu redatelja Miloša Lazina temeljenu na rijetko tiskanom i u teatrima još rjeđe igranom dramskom tekstu Laze Kostića Okupacija. No i prije toga stvaralačkog komuniciranja pisao sam novinski prikaz baletnog spektakla Karmina Burana u koreoredateljskom čitanju  velikog koreografa Drage Boldina, gdje me je, uz nesumnjive druge kvalitete ove predstave Narodnog pozorišta Sarajevo osupnula scenografija, koju je Tabački napravio u obliku asocijacije na Ćele kulu od jednog bijelog rikvanda sa ljudskim glavama protagonista predstave u prorezima… Za tu predstavu, i radi scenografije Miodraga Tabačkog, naslov moga prikaza glasio je Evropa nije daleko, čime sam jasno aludirao na europsku predikatizaciju ovoga scenskog čina. Prolazile su godine, u kojima je Mića Tabački i kao scenograf, a nerijetko i kostimograf ponajznačajnijih beogradskih i jugoslavenskih teatarskih ostvarenja pravio mala i velika scenska čuda upotrebljavajući minimum scenografskih i kostimografskih materijala, a maksimalno predstave bojeći i bogateći nevjerojatno bujnom invencijom…

Ne birajući teatre po njihovoj veličini ili značaju na teatarskoj mapi Jugoslavije Tabački se nije libio raditi i van kazališnih centara, a kao pedagog na beogradskom Fakultetu primenjenih umetnosti već je odgajao i generacije rasnih nastavljača

tradicije beogradske škole kazališne likovnosti. Prepoznat kao izniman umjetnik likovno-scenske magije surađivao je sa najznačajnijim redateljima, njegova scenografska i kostimografska ostvarenja dobivala su brojne nagrade i priznanja kako na teatarskim festivalima tako i na prestižnim europskim smotrama scenografske i kostimografske umjetnosti.

Pisao sam o izložbi Tabačkog na manifestaciji Šabačko proleće u galeriji Vladislava Lalickog. I tada sam mogao samo opetovano konstatirati da se u slučaju njegove umjetnosti radi o nevjerojatno snažnom prožimanju elemenata metjea /zanata/ i  invencije koja je nepresušna i koja imponira. Miodrag je Tabački stvorio osoben, prepoznatljiv stil, a komponente toga stila su: supriorno opserviranje prostornih ploha pozorničkih, pravilan raspored mobilijara, stilski besprijekor u vizualizaciji, odabir odgovarajućih materijala, precizna i nadasve funkcionalna rasvjeta…

Ono što posebno imponira u djelanju Tabačkog je osjećanje karakteristika epohe određenog komada. Danas kada ovaj umjetnik scenografije i kostimografije obilježava pola stoljeća djelovanja u srpskoj i jugoslavenskoj umjetnosti prevažno je zabilježiti da je nedavno zasluženo postao članom Srpske akademije nauka i umetnosti! Miodrag Tabački koji je stvaralačku odiseju vezao uz različite redateljske poetike ostajao je i estetski, ali i etički dosljedan u svakom dijelu svoga stvaranja, a nikada u tom polustoljetnom drugovanju u teatrima, na festivalima i smotrama nisam čuo niti pročitao ništa do li komplimente, pohvale na račun ovog umjetnika i maštara.

Podudarila se estetika Miodraga Tabačkog sa mojim osnovnim pogledem  na teatar, kao na  veliku slikovnicu,  ili pak sa definicijom teatra redateljskog maga Paola Mađelija da je to ,,soba za stvaranje snova…”

Siguran sam da će stoljeće koje smo ostavili iza sebe biti karakterizirano u povjesti umjetnosti i kao stoljeće dominacije Miodraga Tabačkog u sferama pozorničke likovnosti.

Pronicanje u literarne slojevitosti dramskih tekstova, ,,zavirivanje” u dušu materijala od kojih stvara svoja teatarska čuda, začudnost njegovih likovnih rješenja, sve je to nevjerojatna estetska konstanta kojom nas je bogatio i, srećom, i nakon pola stoljeća i dalje bogati Miodrag Mića Tabački.

I umjetnost dvadeset i prvog stoljeća neće imati  drugi znak prepoznavanja kad su scenografija i kostim u pitanju nego slojevito likovno djelo Tabačkog.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo