Stoljeće koje smo ostavili iza sebe biće karakterizirano u povijesti umjetnosti i kao stoljeće dominacije Miodraga Tabačkog u sferama pozorničke likovnosti
Miodraga Miću Tabačkog upoznao sam davnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, obnašajući dužnost direktora i umjetničkog rukovoditelja Pozorišta mladih Sarajevo. Tabački je tada napravio jednostavnu, a iznimno funkcionalnu i likovno efektnu scenografiju za predstavu redatelja Miloša Lazina temeljenu na rijetko tiskanom i u teatrima još rjeđe igranom dramskom tekstu Laze Kostića Okupacija. No i prije toga stvaralačkog komuniciranja pisao sam novinski prikaz baletnog spektakla Karmina Burana u koreoredateljskom čitanju velikog koreografa Drage Boldina, gdje me je, uz nesumnjive druge kvalitete ove predstave Narodnog pozorišta Sarajevo osupnula scenografija, koju je Tabački napravio u obliku asocijacije na Ćele kulu od jednog bijelog rikvanda sa ljudskim glavama protagonista predstave u prorezima… Za tu predstavu, i radi scenografije Miodraga Tabačkog, naslov moga prikaza glasio je Evropa nije daleko, čime sam jasno aludirao na europsku predikatizaciju ovoga scenskog čina. Prolazile su godine, u kojima je Mića Tabački i kao scenograf, a nerijetko i kostimograf ponajznačajnijih beogradskih i jugoslavenskih teatarskih ostvarenja pravio mala i velika scenska čuda upotrebljavajući minimum scenografskih i kostimografskih materijala, a maksimalno predstave bojeći i bogateći nevjerojatno bujnom invencijom…
Ne birajući teatre po njihovoj veličini ili značaju na teatarskoj mapi Jugoslavije Tabački se nije libio raditi i van kazališnih centara, a kao pedagog na beogradskom Fakultetu primenjenih umetnosti već je odgajao i generacije rasnih nastavljača
tradicije beogradske škole kazališne likovnosti. Prepoznat kao izniman umjetnik likovno-scenske magije surađivao je sa najznačajnijim redateljima, njegova scenografska i kostimografska ostvarenja dobivala su brojne nagrade i priznanja kako na teatarskim festivalima tako i na prestižnim europskim smotrama scenografske i kostimografske umjetnosti.
Pisao sam o izložbi Tabačkog na manifestaciji Šabačko proleće u galeriji Vladislava Lalickog. I tada sam mogao samo opetovano konstatirati da se u slučaju njegove umjetnosti radi o nevjerojatno snažnom prožimanju elemenata metjea /zanata/ i invencije koja je nepresušna i koja imponira. Miodrag je Tabački stvorio osoben, prepoznatljiv stil, a komponente toga stila su: supriorno opserviranje prostornih ploha pozorničkih, pravilan raspored mobilijara, stilski besprijekor u vizualizaciji, odabir odgovarajućih materijala, precizna i nadasve funkcionalna rasvjeta…
Ono što posebno imponira u djelanju Tabačkog je osjećanje karakteristika epohe određenog komada. Danas kada ovaj umjetnik scenografije i kostimografije obilježava pola stoljeća djelovanja u srpskoj i jugoslavenskoj umjetnosti prevažno je zabilježiti da je nedavno zasluženo postao članom Srpske akademije nauka i umetnosti! Miodrag Tabački koji je stvaralačku odiseju vezao uz različite redateljske poetike ostajao je i estetski, ali i etički dosljedan u svakom dijelu svoga stvaranja, a nikada u tom polustoljetnom drugovanju u teatrima, na festivalima i smotrama nisam čuo niti pročitao ništa do li komplimente, pohvale na račun ovog umjetnika i maštara.
Podudarila se estetika Miodraga Tabačkog sa mojim osnovnim pogledem na teatar, kao na veliku slikovnicu, ili pak sa definicijom teatra redateljskog maga Paola Mađelija da je to ,,soba za stvaranje snova…”
Siguran sam da će stoljeće koje smo ostavili iza sebe biti karakterizirano u povjesti umjetnosti i kao stoljeće dominacije Miodraga Tabačkog u sferama pozorničke likovnosti.
Pronicanje u literarne slojevitosti dramskih tekstova, ,,zavirivanje” u dušu materijala od kojih stvara svoja teatarska čuda, začudnost njegovih likovnih rješenja, sve je to nevjerojatna estetska konstanta kojom nas je bogatio i, srećom, i nakon pola stoljeća i dalje bogati Miodrag Mića Tabački.
I umjetnost dvadeset i prvog stoljeća neće imati drugi znak prepoznavanja kad su scenografija i kostim u pitanju nego slojevito likovno djelo Tabačkog.
Gradimir GOJER