Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zašto je premijer bijesan

Objavljeno prije

na

Zašto je Đukanović bijesan na medije koje ne kontroliše? Odgovor je jednostavan: Zato što njegov politički uspjeh i karijera počivaju na neprekidnom nizu laži i manipulacija koje nezavisni mediji razgolićuju. Na primjer, kad mu je poslanik Pozitivne Mladen Bojanić uputio poslaničko pitanje o zasnovanoj indiciji da je pomoću kredita kod stranih banaka prao novac, stupili su u djejstvo premijerovi mediji sa zadatkom da skrenu pažnju javnosti sa sumnjivih poslova vrlog premijera. Spinovali su prežvakanu priču o kreditima osnivača Vijesti, iako je više puta javnosti predočeno da su ti krediti dobijeni u regularnoj proceduri i, za razliku od premijerovih, vraćani od novca čiji je izvor poznat.

 

Falsifikovali su i podatak da je preko računa pod imenom Aleksandre Popović (sestričine Miodraga Perovića, kako ističe magloid) obavljena transakcija od 16.5 miliona eura, prikazujući to kao zaradu g-đe Popović. Da bi bili ubjedljiviji, pozvali su OTP kao sadašnjeg vlasnika banke da otkrije sve „strahote” koje stoje iza te transakcije, glumeći da ne znaju da je OTP tom transakcijom uplatio novac za kupovinu banke grupi akcionara čiji je ovlašćeni predstavnik bila g-đa Popović i da je taj novac po berzanskim pravilima istog trenutka kad je prispio transferisan vlasnicima pojedinačno u iznosima njihovih prodatih akcija.

Manipulacija bi ostala neotkrivena da premijer ima mogućnosti da uređuje sve medije. „Zamišljam štampu kao veliku klavijaturu na kojoj vlada može da svira”. Dok postoje nezavisni mediji, ovaj Gebelsov san o medijskoj klavijaturi na kojoj se sviraju obmane biće izvor premijerovih frustracija.

A zašto premijer bijesni i ponižava Skupštinu Crne Gore? Odgovor je ponovo jednostavan: Zato što parlament ima ingerencije nad vladom i premijerom, pa nije moguće zaokružiti diktaturu dok je parlament živ. „Daću svu svoju snagu za dobro… naroda, čuvaću Ustav i zakone…, savjesno ispunjavati dužnosti koje su mi dodijeljene, i voditi poslove nepristrasno i pravedno za svakog”, bila je i Hitlerova prva inauguralna zakletva 1933. godine. Mjesec dana pošto je izgovorio ove riječi potplaćen je jedan nezaposleni komunista da zapali parlament. Hitler je prinudio predsjednika republike da donese Odredbu o zaštiti naroda i države, da bi koaliciona vlast predvođena nacistima uhapsila 4500 komunističkih predvodnika, ubila onog koji je podmetnuo požar i u martu organizovala nove izbore bez komunista koji su imali podršku od 17 procenata. Nacistička partija skočila je sa 33 na 44 procenta. Sa nekoliko malih oportunističkih partija (podsjeća li vas to na našu situaciju), Hitler je formirao većinu koja mu je omogućila da donese zakon o posebnim ovlašćenjima vlade i suspenduje parlament. „Mi ćemo ostati u istoriji kao najveći državnici svih vremena ili kao najveći kriminalci”, komentarisao je Gebels uspjehe nacista.

Milošević je osam i po decenija poslije paljenja Rajhstaga angažovao jednog nezaposlenog mladića prerušenog u komunistu da sruši državni poredak u Crnoj Gori. Od tada, iako državne institucije, formalno, postoje, u njima je uspostavljena mreža članova DPS-a, tajnih službi i organizovanog kriminala. Pošto mrežom upravlja šef DPS-a u kojoj važi pravilo „Moja partija je moja crkva” (Gebels), zemljom ne upravljaju zakoni, već vođa.

Za malu zemlju razrađena je koncepcija: Parlament postoji formalno, održavaju se izbori, premijer podnosi zakletvu i vlada mreža.

Dok je SDP ćutao i držao vreću koju je DPS punio, a unionističke stranke guslale, vladala je projektovana harmonija. Kad su sve stranke prešle na građanski repertoar i SDP počela da se vrpolji, diktator se osjetio nesigurnim. On zna da diktature pucaju kad su najjače. Pozitivna, iako djeluje zgrčeno, mogla bi da postane ono što treba da bude, upaljač lančane reakcije. Zabrinuti premijer je izgubio samokontrolu i sa zvjerskom grimasom na licu nasrnuo je na najmlađeg člana parlamenta, poslanika Pozitivne Dritana Abazovića. Nazvao je bitangom prefinjenog mladog intelektualca kakvog bi poželio svaki roditelj. Osim nekoliko don vita koji su porobili Crnu Goru.

Istorija koju vođa proizvodi još nije završena, ali svakim danom rastu izgledi da njegovom djelu neće suditi samo istorija. On to zna. Otuda nervoza i bijes.

Miodrag PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Đe smo ovo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nijesu u Crnoj Gori pojeftinile samo izabrane osnovne životne namirnice. Nego i neki ljudi. Račun tog „pojeftinjena“ tek treba da nam stigne. Jednako za sve, što bi rekao jedan ministar. Tek tada ćemo saznati đe smo

 

Ako je vjerovati informacijama kojima smo zasuti ovih dana, u vrhu crnogorske Uprave policije imamo (imali smo?) organizovanu kriminalnu grupu (OKG).  Njeni pripadnici su odavali povjerljive informacije i obezbjeđivali transporte narkotika i novca za račun jednog od kotorskih kokainskih kartela, ubjeđuju nas sada njihove kolege. Šapatom saopštavajući da je među uhapšenima, izgleda, bilo i onih koji su lično trgovali drogom. Na kilograme.

O postojanju i poslovanju OKG u vrhu Uprave policije nadležni u Crnoj Gori  obaviješteni su iz inostranstva. Kada su im dostavljeni transkripti dešifrovanih razgovora preko tzv. Sky aplikacije. Podatak je važan da se prerano ne poradujemo kako je u sistemu bezbjednosti i pravosuđu došlo do nekih suštinski bitnih promjena u kvalitetu rada.

Mada, značajan napredak je i to što se informacije dobijene od partnerskih službi više ne kriju po fiokama. Tek ćemo biti u prilici da sudimo o kvalitetu cijelog posla – na osnovu podignutih optužnica i donijetih presuda. Iako neki nemaju vremena za čekanje.

„Više nema nedodirljivih i privilegovanih, zakon je jednak za sve“, obavijestio je javnost Filip Adžić, ministar unutrašnjih poslova. Iz nekog razloga, slične izjave iz Vlade izostale su početkom nedjelje, nakon što su se iz Specijalnog državnog tužilaštva pohvalili kako su „samoinicijativno“ formirali predmet povodom kupovine trajekta 30. avgust. Samo muk. I ljutnja direktora Morskog dobra koga je Vlada ishitrenim odlukama gurnula u moguće nezakonit posao. (Kupljenim trajektom prošle godine se trgovalo po nekih sedam puta nižoj cijeni od one koju je, u iznudici, za njega platilo crnogorsko javno preduzeće).

Šta ako SDT posumnja da, nalik policiji, u i oko Vlade imamo nekakvu OKG. Ili makar par pojedinaca spremnih da zloupotrijebe položaj i zagaze u vode privrednog kriminala? Bivšem čelniku Uprave prihoda i carina osumnjičenom za šverc cigareta pritvor je produžen za još tri mjeseca. U zaborav je, pala afera neobične nabavke televizora za račun jednog ministra i poslanika vladajuće većine. Sitnica? Ili rutina vlasti naslijeđena od prethodnika iz DPS ere?

Ne dešavaju se neobične stvari samo u Upravi policije i Vladi.

Prošle nedjelje raspušteni parlament nastavio je da zasijeda, potvrđujući međunarodne sporazume i prilagođavajući postojeće zakone potrebama aktuelne većine. Koja je, vidjeli smo u nedjelju, većina još samo u skupštinskoj sali. Ako se svi skupe.

Odlazeća većina usvojila je u ponedjeljak, po drugi put, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima se Vladi olakšava uvođenje prinudne uprave ako lokalna vlast ne funkcioniše. Ili ne može da se izabere, uz svesrdnu podršku sa državnog vrha. Kao u Šavniku.

Onda  je predsjednica parlamenta poručila da raspisani parlamentarni izbori možda i nijesu tako izvjesni kao što izgleda. Postojeća većina još vaga da li će od Ustavnog suda tražiti ocjenu predsjednikovog ukaza o raspuštanju parlamenta i raspisivanju vanrednih izbora. Đukanoviću  zamjeraju to što je svoju odluku temeljio (nezvanično) na izmijenjenom i vjerovatno neustavnom Zakonu o predsjedniku. Taj propis je zimus usvojila postojeća većina, dok je predsjednik države tvrdio da je neustavan. Njegove pristalice su pred Skupštinom demonstrirale „braneći Ustav“.

Stvari su se preokrenule naglavačke. Ispalo je da većina nema neophodnu većinu, a da je njihov „lukavo smišljeni“ način da doskoče opstrukciji predsjednika DPS-a istome u ruke stavio najefikasniji alat za raspisivanje vanrednih izbora. U trenutku kada im to nimalo ne odgovara. Zato vele da  zakon koji su, uprkos brojnim upozorenjima, usvojili prije nešto više od tri mjeseca nije u skladu sa Ustavom.  Rekoše iskusni ljudi:  samo su interesi vječni.

Đukanović i njegovi ovih dana pokušavaju organizovati spasonosni talas  glasača iz dijaspore, za drugi predsjednički krug. Priprema se i „odsudna odbrana“: otkazivanjem letova i najavom barikada za one koji, uprkos svemu, stignu do podgoričkog ili tivatskog aerodroma. Model otimanja biračkih kutija  kako bi  se spriječilo  glasanje „izbornih turista“, ako na glasanje dolaze u suparničkom aranžmanu uveliko funkcioniše.

Nijesu u Crnoj Gori pojeftinile samo izabrane osnovne životne namirnice. Nego i neki ljudi. Račun tog „pojeftinjena“ tek treba da stigne. Jednako za sve, što bi rekao jedan ministar. Tek tada ćemo saznati đe smo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Između Hiltona i toplog zeca

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nedjelju ćemo vidjeti gdje smo i čemu da se nadamo. Ostajemo li u davno iskopanim  rovovima ili se otvaraju mogućnosti za neku drugačiju stvarnost Crne Gore

 

Koga ćete u neđelju? Ako još nijeste odlučili, događaji vam ne idu na ruku. TV debata predsjedničkih kandidata na RTCG je otkazana. Javni servis jeste dužan da je organizuje, ali kandidati/kandidatkinje nijesu obavezni da u njoj učestvuju. Nakon što su Andrija Mandić i Milo Đukanović, prećutno, odbili dvočasovno druženje sa protivkandidatima, i većina ostalih je zaključila da četvrtak veče može pametnije iskorisititi.

Đukanović i Mandić vlastiti duel upriličili su u podgoričkom Hotelu Hilton. Mandić je kao izazvao aktuelnog predsjednika na televizijsko sučeljavanja. Prvo za dvadesetak godina od kada njih dvojica dijele političku scenu i  Crnu Goru po principima vjerske, nacionalne i državotvorne isključivosti. Onda je Đukanović kao prihvatio izazov svog, pokazuje se iz dana u dan, omiljenog političkog protivnika. Neki bi precizirali –  kolegu opozicionara, pošto DF tvrdi da je u opoziciji. Baš kao i DPS.

Iz te perspektive, djeluje kako su se svi urotili protiv njih. Sad kad im je najteže. Poslanički klubovi DF-a i DPS-a, nije zgorega pomenuti, kao opozicija u parlamentu trenutno imaju 44 poslanika, odnosno većinu. Pridodamo li im i poslanike PzP-a i SNP-a (5 + 5) koji su sa Mandićem u koaliciji nastupali na prethodnim parlamentarnim izborima, a sada podržavaju njegovu predsjedničku kandidaturu, stižemo do 54. Dvotrećinska većina. Idila. Koju bi danas da naruši nekakva Evropa sad, a koliko sjutra Preokret ili neko treći.

Otud ne vara utisak da su lideri DF-a i DPS-a nakon raspisivanja predsjedničkih izbora svoju neformalnu saradnju izdigli na značajno veći nivo. Gotovo su je ozvaničili združenim poduhvatom eliminacije najjačeg konkurenta iz trke za predsjednika. I evo je i precizirali međusobnim favorizovanjem u odnosu na druge kandidate, posebno one koji su ugrozili Mandićevu poziciju izazivača u borbi za predsjedničku titulu. Ne treba zaboraviti da je svojim  lagarijama Milojko Spajić svojski pomagao  Đukanoviću i Mandiću da ozbiljno zaigraju igru.

Ovakvu priliku iskusni majstori  ne prepuštaju: znajući da su  jedan drugome najbolja šansa za politički opstanak  ljuti  protivnici su se dogovorili da  ignorišu ostale kandidate i prozbore koju pred kamerama. Složno su izabrali  televizije na kojima će njihova debata biti emitovana (svako po jednu). Najteže je, kažu upućeni, bilo dogovoriti gdje će se upriličiti „istorijski susret“. Izbor je pao na Hotel Hilton. Razumjećete zašto nije Splendid, ali je šteta što se nijesu sjetili, pa debatu održali u nekoj od hala upokojenog Kombinata aluminijuma. Obojica su  sjetiće se poneko, dio svoje zaostavštine (političke i finansijske) izgradili na aluminijskim ingotima.

Dok čitate ovaj Monitor već znate kako je prošla debata i, najvažnije, koliko smo danas daleko od zlatnog doba dvojice pretendenata na prijesto. A da nijesmo mnogo odmakli to su  ovih dana, pokazala i dešavanja na Cetinju. Tamo se predsjednički kandidat Jakov Milatović  na zakazanu promociju probijao kroz toplog zeca njegovih oponenata. Makar neki od njih su svoj bijes  ispoljavali tako što su kišobranom udarali po neželjenim gostima. Koji su se, suprotno njihovim očekivanjima i zahtjevima, pojavili  na sopstvenoj promociji.

Kad vidimo ovakve scene, a viđamo ih sve češće, sjetimo se onog Beranca (ako sjećanje ne vara zvao se Vuk Vulević) kako, sa sjekirom u rukama, na glavnom gradskom trgu demonstrira vjeru u Boga i jedinu pravu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Namjeran da stane na put neistomišljenicima. I nasjekira ih.

Nije život samo predsjednička trka. Da nije dobro to kuda smo krenuli pokazauju razni detalji. Cijena novog državnog zaduženja najveća je  u nezavisnoj Crnoj Gori.  Glasanje u Šavniku još nije završeno, pet mjeseci nakon što je počelo. Ustavni sud ne žuri da odblokira primopredaju vlasti u Podgorici, Plavu i Pljevljima, ni da se izjasni o spornim izmjenama Zakona o predsjedniku, iako su se već stekli tim Zakonom propisani uslovi za raspuštanje Skupštine.

U nedjelju ćemo vidjeti đe smo i čemu da se nadamo. Ostajemo li u davno iskopanim  rovovima ili se otvaraju mogućnosti za neku drugačiju stvarnost Crne Gore. Promjene su moguće u svakom smjeru. Dok Monitor odlazi u štampu, stiže vijest – predsjednik Đukanović donio ukaz o raspuštanju Skupštine. Datum održavanja vanrednih parlamentarnih izbora saopštiće u petak.  Biće veslo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sistem i nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima.  A oni su i dalje – tu

 

: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.

Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu  činjenicu da je jedan  od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik  sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.

Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen  još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole.  Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.

Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji  pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.

Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.

Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je  ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.

Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da  čuvaju od nasilja.

Ne ide.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo