Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Popločano neodgovornošću i beznađem

Objavljeno prije

na

Nad ponovljenom tragedijom Cetinja kruže političke hijene, davno posijana mržnja izliva na sve strane, a odgovorni se i dalje ne prepoznaju

 

Trinaest života, trinaest svjetova, ugašeno je u zastrašujućem zločinu na Cetinju. Usnula su i dva dječaka, ostavljajući grad i Crnu Goru u bolu, pred tragedijom decenijama, kocku po kocku, popločanom. Beznađem i neodgovornošću. Dok nad ponovljenom tragedijom Cetinja kruže političke hijene, davno posijana mržnja izliva na sve strane, odgovorni se i dalje ne prepoznaju.

Već drugog januara bivši višedecenijski Šef svega postojećeg pozvao je novu vlast na odgovornost. Primijetio je da se društvo nalazi u stanju duboke krize i „ugrožene bezbjednosti svakog građanina, svakog djeteta“. Primijetio je i „nesnađenost“ policije. „Odgovornost je višestruka, i mora u najkraćem roku biti utvrđena i personalizovana”, kazao je. Svoju dionicu odgovornosti za tragediju Cetinja, nije prepoznao.

Zatvorene fabrike, koje su u sve užase siromaštva gurnule hiljade tamošnjih porodica, dok su se Đukanović i njegovi dobro snalazili. Obod,Košuta, zbog kojih se u potrazi za poslom na Cetinje dolazilo iz drugih krajeva zemlje, nijesu preživjeli Đukanovićeve ,,ekonomske reforme”. Cetinju je ostalo da živi od istorije. Prečesto od viška istorije. Ne tako davno, Đukanovićeva policija prebijala je cetinjske mladiće zbog nošenja crnogorskih zastava kojima se on kasnije ogrnuo. Danas je nosi, kao da je izmislio.

Đukanović ne može biti vjerodostojan kritičar. Ali, isto tako, ne može biti ni vječni izgovor novoj vlasti. Koja evo odbija bilo kakvu odgovornost za stvaranje novog kruga beznađa i neodgovrnosti i za ubijanje nade da će suštinski demontirati Đukanovićev sistem.

Nakon masovnog ubistva u Medovini prije dvije godine, nije urađeno ništa. Odgovornost za tadašnji neuspjeh bezbjednosnog sistema nije utvrđena. Devet policajaca ovog prvog januara čuvalo je grad. Lutali su izgubljeni Cetinjem. Da opkole ubicu moralo je da dođe dvije stotine policajaca iz Podgorice. Skoro pa isto puta koliki je broj policajaca na Cetinju, smjenjivani su šefovi Uprave policije tokom proteklih nekoliko godina, u beskrajnim političkim borbama za kontrolu bezbjednosnog sektora. Reforme, depolitizacija i profesionalizacija su na čekanju. Kao i ekonomski oporavak.

Vlast danas pozive na odgovornost doživljava kao uvredu. Demokrate iz čijih je redova ministar unutrašnjih poslova, etiketiraju studente i građane koji protestuju i traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora. Optužuju ih da iza njih stoje kriminalne grupe, Lazović, Bemax. Love ko se od njih slikao s Đukanovićem, kače po društvenim mrežama, bave se istragama profila po instagramu. Ratuju saopštenjima i sa dokazanim Đukanovićevim kritičarima, kad im zamjere nedolično ponašanje. Rat sa kritičarima,uzgred, Đukanovićeva je specijalnost.

Ministar policije Danilo Šaranović pred kamerama zdušno odbacuje krivicu. Kao da je iko razuman očekivao da će baš on na Cetinju spriječiti masakr. Političku odgovornost zbog stanja u bezbjednosnom sektoru ne osjeća jer kaže ima dobre namjere, da ga očisti od mafije. Ostavku kao moralnu odgovornost definiše kao stradanje nevinih. Ne shvatajući da je ostavka kao čin moralne odgovornosti čin saosjećanja sa bolom Cetinja, sa stradanjem trinaest nevinih. Konstituisanje nove prakse. Baš ta ostavka napravila bi razliku u odnosu na Đukanovića i njegov sistem, na kojoj uporno i bez valjanog pokrića insistiraju nove vlasti. Bila bi to pozivnica za ulazak u drugačiji svijet, trenutak prekinutog niza neodgovornosti.

Kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, održaće se hitna sjednica lokalne skupštine na kojoj se sve tačke dnevnog reda odnose na odgovornost državne vlasti u bezbjednosnom sektoru. Koju treba tražiti. Ali, sa vlastitom odgovornošću za cetinjsku dramu dužne su se suočiti i cetinjske vlasti.

Cetinje je simbol i to mora ostati. U ljudskom svijetu život bez simbola, znači život bez orijentira. Cetinje je uzdah ljepote. Ali i grad realnosti običnih ljudskih života. Malo mjesto, osiromašeno, iscrpljeno, stanica na putu prema moru. Nazapošljena omladina. Obračuni kriminalnih klanova.

Zjap između simbioličkog i realnog je ogroman. I bolan. Za Cetinjane i za sve nas. Ta bolnost traži odgovornost. Ostavke bilo čije neće riješiti nevolje ni Cetinja ni Crne Gore. One će poslati poruku da te nevolje postoje. U dramatičnim dimenzijama. Traže suočavanje. Koje, i kad jednom otpočne, niti će trajati kratko, niti će biti bezbolno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Cenzura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka kulture cenzuru srpskog glumca u Herceg Novom krstila je u – „odgovornost organizatora“.  I nije to bilo zbog Vučića, nego zbog „karaktera događaja“. Nije objasnila kako su ona i hercegnovski gradonačelnik znali šta piše u Mićanovićevom javno nikad pročitanom govoru. I kako se zove to kad sa pozicija vlasti tražiš na uvid govore umjetnicima. Demokratija?

 

 

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ima drugo ime za cenzuru. Ljepše. Modernije. „Odgovornost organizatora prema karakteru događaja”. Tako je ministarka Vujović okarakterisala odluku njenog resora i hercegnovske vlasti da zabrane govor srpskog glumca Dragana Mićanovića na otvaranju Hercegnovskog filmskog festivala. Govor je zaustavljen jer je Mićanović naumio da kritikuje režim Aleksandra Vučića. To bi bilo neodgovorno.

Ministarka je i na tu delikatnu situaciju imala osmišljen, kreativan odgovor. Nijesu oni srpskog glumca cenzurisali zbog Vučića kao takvog, nego, veli, poličkim govorima nije mjesto na umjetničkim festivalima. „FFHN je kulturni događaj od državnog značaja i smatramo da njegovo otvaranje treba da bude posvećeno filmu i umjetnosti, a ne političkim porukama“, saopšteno je iz Ministarstva kulture. Pa jeste, politički govori su rezervisani samo za političku klasu. Ostali mogu o serijama, filmu, vrućinama… A i to bez pominjanja vlasti, posebno susjedne države.

Ministarka nije objasnila još jednu zanimljivu pojedinost. Kako su ona i njen partijski kolega Stevan Katić, ako nisu vidoviti, znali šta piše u Mićanovićevom javno nikad pročitanom govoru? I kako se zove to kad sa pozicija vlasti tražiš na uvid govore umjetnicima. Demokratija?

Budna naša ministarka ipak umije i da trepne. Tako nije vidjela ništa sporno u tome da kao državna funkcionerka sa mitropolitom Joanikijem prije desetak dana otvori Trg od Ćirilice u Herceg Novom i tamo govori o „svojoj crkvi”. A kad „njen episkop” s državnicima bistri od politike do požarne sezone to je sloboda govora u istinskoj građanskoj državi.

Ministarku i hercegnovskog gradonačelnika javno je u ispoljavanju odgovornosti prema karakteru događaja pohvalio uvijek spremni Milan Knežević. U prepoznatljivom maniru Vučićevog specijalca, čestitao im je iz parlamenta.

I Knežević je imao drugi naziv za to što opet javno ne da na srpskog autokratu. Ne može se, pojasnio je, ovdje pričati o vlasti druge zemlje. „Koja je to umjetnička sloboda da čovjek dođe i otvori festival tako što će da napada vlast u drugoj državi”, kazao je lider DNP. Naš poslanik koji u Crnoj Gori zastupa vlast druge države, i najvulgarnije komšijske udarnike kad rigaju otrov protiv Crne Gore. Knežević je na kraju Mićanovićev govor nazvao zastiđem.

Zastiđe je što dio crnogorske vlasti cenzuriše umjetnike da bi se dodvorili, ili sklonili s puta srpskom autokrati.

„Poražavajuće je da se ovakva praksa sprovodi u Crnoj Gori u 2026. godini koja se javno diči evropskim vrijednostima i najavljuje skori ulazak u Evropsku uniju, dok se ponaša po autoritarnim modelima koji su suprotnitemeljima te iste EU – slobodi izražavanja, pluralizmu i zaštiti nezavisnosti kulturnog stvaralaštva“, reagovalo je više civilnih i mirovnih aktivistkinja. One su zatražile da se konkretizuje odgovornost za cenzurisanje srpskog glumca u Herceg Novom. „Tražimo da se polože računi javnosti i objasni ko stoji iza zabrane – da li je to bila odluka samog Ministarstva kulture i medija, lokalne uprave, premijera ili Vlade?“.

Premijer se nije oglašavao. Moguće ne osjeća političku odgovornost. Seoske su to teme, za njega. Evropa nam se raduje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mi, naši

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne dolaze domaće nevolje i prijetnje građanskoj Crnoj Gori samo spolja. One su tu, unutra. Sakrivene iza naizgled bezazlenih stavova dijela ovdašnje vlasti o svom episkopu ili svom narodu. Kao da ovi drugi nijesu njihovi. Kao da nijesmo svi mi naši, građani iste zemlje

 

 

Milan je mahao papirima. Dokumentima Vučićevih institucija. „Otkrio“ je da je crnogorski premijer „vojnik Vojske Srbije, a Crna Gora je članica NATO-a, dok je Srbija vojno neutralna”. Guslao o tome kako je Spajić „imao podršku Vučića”, koga je na kraju „izdao”. Činilo se da je neko uključio srpsku Happy TV ili neki sličan Vučićev propagandni program, koji je već skroz poklopio Srbiju.  „Nakon objavljivanja ovog dokumenta čitava Crna Gora će imati projekciju gdje mi zapravo živimo”, zaključio je mašući papirima lider DNP.

Dok je Knežević na domaćim nacionalnim frekvencijama Vučićevom skalom mjerio ko je veći Srbin, dobili smo nakratko projekciju gdje bismo živjeli da srpski predsjednik realizuje što je namjerio, da prevarno preuzme Vijesti. Bilo bi to doba Milanovih medijskih toksično epskih tirada. Zato je izuzetno važna ovonedjeljna vijest da je Privredni sud Crne Gore usvojio zahtjev osnivača i manjinskih vlasnika Televizije Vijesti i privremeno blokirao promjene u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi kompanije, ocjenjujući da postoji dovoljno osnova da se do razrješenja spora o prodaji većinskog udjela u njoj sačuva postojeće stanje.

Bilo je još vijesti sa projekcijom gdje zapravo živimo. Ministar policije Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, iz njima znanih razloga obučeni u policijske uniforme, ljubili su pred kamerama ruku mitropolitu Joanikiju. Koji im je priskočio u pomoć sa požarima. Kad već ni ove godine nema kanadera.

Na javnu reakciju poslanika Miodraga Lakovića da je neprimjereno da funkcioneri u državnim uniformama ljube svešteničke i mitropolitske ruke, u odbranu  niotkoga napadnutog Boga i partijskih kolega, stala je ministarka kulture Tamara Vujović.

Podučila je poslanika Lakovića i crnogorsku javnost da „sekularnost države nije progon Boga iz života njenih građana“, da „uniforma ne oduzima čovjeku vjeru“ i da se episkopu ne ljubi ruka iz podaništva, već se od njega „uzima blagoslov“. „Nepristrasnost se dokazuje zakonitim i jednakim postupanjem prema svakom građaninu, a ne zabranom ministru, direktoru, policajcu, vojniku ili vatrogascu da se prekrsti, uđe u hram ili uzme blagoslov od svog episkopa“, poručila je Vujović. I zaključila: „Crna Gora će biti istinski građanska onda kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi“, kazala je.

Ministarka je pobrkala lončiće. U sekularnoj državi, kakva je Crna Gora makar prema Ustavu, nije zabranjeno policajcu, ministru, vatrogascu ili bilo kome drugom da bude vjernik i ljubi ruku kome želi. U takvoj državi Bog nije prognan. Sekularno podrazumijeva da su država i crkva odvojene. Dakle, problem je kad ministar Šaranović i potrpedsjednik Bečić, a ne Danilo i Aleksa, u ulogama državnih funkcionera pred kamerama ljube ruku mitropolitu. Još gore, „svom”, kako to reče ministarka.

„Privatno čovjek može imati svog episkopa, državna uniforma nema svog episkopa”, poručili su ministarki iz Crnogorskog foruma. Nije odgovarala.

Ne dolaze nevolje i prijetnje građanskoj Crnoj Gori samo spolja. One su tu, unutra. Sakrivene iza naizgled bezazlenih stavova dijela ovdašnje vlasti o svom episkopu i svom narodu. Kao da ovi drugi nijesu njihovi. Kao da nijesmo svi mi naši, građani iste zemlje.

Crna Gora neće biti istinski građanska, kako to reče ministarka, kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi. Nego onda kad ne bude njih i nas.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Saučesnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu otkako je u Gornjem Zaostru podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišić,  ne samo da crnogorska policija i dalje, eto, ne uspjeva da ga pronađe, nego je Đurišićev glavni ovdašnji živi jatak, Metodije, nakon što je bez posljedica otvoreno skrivao bronzanog Pavla, i ove godine na istom mjestu održao parastos četničkom pokretu i  Đurišiću. Nikom ništa

 

 

Nije nerealna slika: na avgustovskim tropskim temperaturama, dok Vučić po ko zna koji put juriša na Crnu Goru, mitropolit budimljansko nikšićki Metodije sjedi u hladu još nepronađenog dvometarskog bronzanog Pavla Đurišića. Ko pod kruškom. I sanja kako zvanični Beograd konačno ostvaruje naum i dodatno obespravljuje konkurenta mu, mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija.

Mitropolitska mimoilaženja nijesu zbog Đurišića, heroja nepobjedivog karaktera, kako ono reče mitropolit Joanikije. Već zbog ljubljenja Aleksandra. Nakon što su ga iz beogradske centrale stjerali u ćošak, mitropolit Joanikije je ove sedmice ukazao na „nepozvano miješanje“ srpskog predsjednika. Bolje ikad nego nikad, reklo bi se. .

Godinu otkako je u Gornjem Zaostru podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišić, blagosiljan od strane SPC,  ne samo da crnogorska policija i dalje, eto, ne uspjeva da ga pronađe, nego je Đurišićev glavni ovdašnji jatak, Metodije, nakon što je bez posljedica otvoreno skrivao bronzanog Pavla,  i ove godine na istom mjestu održao parastos četničkom pokretu i  Đurišiću. Nikom ništa. Institucionalni tajac.

Metodije je u ovogodišnjem govoru  uporedio Narodnooslobodilački pokret u Drugom svjetskom ratu sa Osmanskom vojskom i poistovijetio  Đurišića i četnički pokret sa “junacima poput crnogorskih oslobodilaca sa Vučjeg dola i Fundine”.

“Oni su istovjetni, zapamtite, sa onim junacima koje smo skoro proslavljali na Vučjem dolu, na Fundini i na svim ostalim bojištima”, edikovao je Metodije.

Vučićev mitropolit favorit je gledajući političku publiku ove rede spao na Vladislava Dajkovića, rijetkog koji se pojavio u Zaostru. Skoro pa nestvarni Dajković je pri tom javno zaprijetio krivičnim prijavama svim medijima koji budu  nazivali Đurišića ratnim zločincem, jer za to, veli, nema dokaza. Eto nema. I, da – bujrum.

“Godinu kasnije, spomenik nije oduzet, nalogodavci nijesu identifikovani, a napadi na fotoreportere Vijesti i Pobjede,  nijesu dobili odgovarajući sudski epilog. Unutrašnja kontrola MUP-a nije ispitivala zašto policija nije reagovala tokom napada na fotoreportere. Crna Gora, koja pretenduje da bude naredna članica EU, ne može i ne smije biti država u kojoj se blagovremeno ne sprečava podizanje spomenika ratnom zločincu odgovornom za ubistva najmanje 8.000 muslimanskih civila, žena, djece i staraca, i u kojoj onda spomenik biva uspješno sakriven čak godinu dana od nadležnih institucija”, saopštili su iz HRA.

Ove sedmice oživljena je još jedna stara SPC priča. Nakon peticije, koju su najvišim državnim zvačnicima dostavili počasni predsjednik Demokratskog saveza  Mehmet Bardi i lider te partije Saubih Mehmeti, da se ukloni nasilno postavljena nelegalna limena crkva na Rumiji,  ustali su branitelji „srpskih svetinja“. Lider SNP i ministar Vladimir Joković saopštio je da crkva neće biti uklonjena i „ pozvao na smirivanje tenzija i odbacivanje ekstremizma”. Peticiju je nazvao “retrogradnom inciijativom”.

Rumija je stoljećima bila mjesto okupljanja svih vjera i naroda koji su tu živjeli u miru i slozi.  Instaliranjem crkve na Rumiji SPC je ne samo postala nelegalni graditelj, nego je za sebe nastojala da prigrabi kult Sv. Vladimira. Jokoviću su, eto, izgleda, tolerancija, zajedništvo i vladavina prava – retrogradni.

U odbranu crkve na Rumiji stale su  i Demokrate. Njihova funkcionerka Valentina Minić ocijenila je da iza peticije stoji ideologija rušenja i DPS: “ Ideologija onih koji su kroz istoriju rušili crkve i manastire, otimali svetinje, hapsili mitropolite i progonili monaštvo i sveštenstvo”. Moguće da je zaboravila da je za vrijeme DPS Mitropolija bila jedan od najvećih graditelja, pa i nelegalnih. No, dobro, šta je saopštenje Demokrata bez pominjanja DPS.

Kad se svedu računi jasno je: nije dovoljno okrenuti leđa Vučiću, i na jedvite jade ući u EU. Ako Crna Gora želi budućnost u skladu sa evropskim vrijednostima i antifašističkim nasleđem, ovdašnje institucije moraju sankcionisati svaki govor mržnje i nezakonitosti. Od koga god dolazile. Mantija ili skupocjeno odijelo, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo