Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Mi, naši

Objavljeno prije

na

Ne dolaze domaće nevolje i prijetnje građanskoj Crnoj Gori samo spolja. One su tu, unutra. Sakrivene iza naizgled bezazlenih stavova dijela ovdašnje vlasti o svom episkopu ili svom narodu. Kao da ovi drugi nijesu njihovi. Kao da nijesmo svi mi naši, građani iste zemlje

 

 

Milan je mahao papirima. Dokumentima Vučićevih institucija. „Otkrio“ je da je crnogorski premijer „vojnik Vojske Srbije, a Crna Gora je članica NATO-a, dok je Srbija vojno neutralna”. Guslao o tome kako je Spajić „imao podršku Vučića”, koga je na kraju „izdao”. Činilo se da je neko uključio srpsku Happy TV ili neki sličan Vučićev propagandni program, koji je već skroz poklopio Srbiju.  „Nakon objavljivanja ovog dokumenta čitava Crna Gora će imati projekciju gdje mi zapravo živimo”, zaključio je mašući papirima lider DNP.

Dok je Knežević na domaćim nacionalnim frekvencijama Vučićevom skalom mjerio ko je veći Srbin, dobili smo nakratko projekciju gdje bismo živjeli da srpski predsjednik realizuje što je namjerio, da prevarno preuzme Vijesti. Bilo bi to doba Milanovih medijskih toksično epskih tirada. Zato je izuzetno važna ovonedjeljna vijest da je Privredni sud Crne Gore usvojio zahtjev osnivača i manjinskih vlasnika Televizije Vijesti i privremeno blokirao promjene u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi kompanije, ocjenjujući da postoji dovoljno osnova da se do razrješenja spora o prodaji većinskog udjela u njoj sačuva postojeće stanje.

Bilo je još vijesti sa projekcijom gdje zapravo živimo. Ministar policije Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, iz njima znanih razloga obučeni u policijske uniforme, ljubili su pred kamerama ruku mitropolitu Joanikiju. Koji im je priskočio u pomoć sa požarima. Kad već ni ove godine nema kanadera.

Na javnu reakciju poslanika Miodraga Lakovića da je neprimjereno da funkcioneri u državnim uniformama ljube svešteničke i mitropolitske ruke, u odbranu  niotkoga napadnutog Boga i partijskih kolega, stala je ministarka kulture Tamara Vujović.

Podučila je poslanika Lakovića i crnogorsku javnost da „sekularnost države nije progon Boga iz života njenih građana“, da „uniforma ne oduzima čovjeku vjeru“ i da se episkopu ne ljubi ruka iz podaništva, već se od njega „uzima blagoslov“. „Nepristrasnost se dokazuje zakonitim i jednakim postupanjem prema svakom građaninu, a ne zabranom ministru, direktoru, policajcu, vojniku ili vatrogascu da se prekrsti, uđe u hram ili uzme blagoslov od svog episkopa“, poručila je Vujović. I zaključila: „Crna Gora će biti istinski građanska onda kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi“, kazala je.

Ministarka je pobrkala lončiće. U sekularnoj državi, kakva je Crna Gora makar prema Ustavu, nije zabranjeno policajcu, ministru, vatrogascu ili bilo kome drugom da bude vjernik i ljubi ruku kome želi. U takvoj državi Bog nije prognan. Sekularno podrazumijeva da su država i crkva odvojene. Dakle, problem je kad ministar Šaranović i potrpedsjednik Bečić, a ne Danilo i Aleksa, u ulogama državnih funkcionera pred kamerama ljube ruku mitropolitu. Još gore, „svom”, kako to reče ministarka.

„Privatno čovjek može imati svog episkopa, državna uniforma nema svog episkopa”, poručili su ministarki iz Crnogorskog foruma. Nije odgovarala.

Ne dolaze nevolje i prijetnje građanskoj Crnoj Gori samo spolja. One su tu, unutra. Sakrivene iza naizgled bezazlenih stavova dijela ovdašnje vlasti o svom episkopu i svom narodu. Kao da ovi drugi nijesu njihovi. Kao da nijesmo svi mi naši, građani iste zemlje.

Crna Gora neće biti istinski građanska, kako to reče ministarka, kada u njoj niko neće morati da krije ni krst, ni polumjesec, ni svoju vjeru da bi dokazao da pošteno služi državi. Nego onda kad ne bude njih i nas.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Miris prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na stranu priča o načinu na koji Hrvatska „pregovara“ sa Crnom Gorom. Ili kako je i ona evropska, a udesno. Pitanje je,  gdje smo mi to danas, u evropskom  predvorju.  Koliko daleko od 1991.

 

 

Hrvatska je blokirala još jedno poglavlje. Onemogućila je Crnoj Gori  zatvaranje poglavlja 15 (energetika), i stopirala,opet, poglavlje 14 (saobraćajna politika).  Ranije je blokirala  poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike, zbog neriješenih bilteralnih sporova.  Ukupno – tri.

Retorika između vlasti dvije zemlje se dodatno zaoštrila. Nakon reakcije crnogorskog ministra pravde Bojana Božovića, upućenom hrvatskoj diplomatiji, da otvorena bilateralna pitanja „ne bi trebalo koristiti kao sredstvo uslovljavanja u završnoj fazi pristupnih pregovora sa EU“, stigle su kontra reakcije.

„Iskreno sam se nadala da Crna Gora uistinu poštuje evropske vrijednosti. No, ovaj vrlo znakoviti potez, koji nas vraća u vrijeme agresije, pokazuje da Crna Gora itekako priželjkuje Prevlaku. Gospodo draga, prste k sebi”, saopštila je specijalna savjetnica ministra vanjskih poslova Hrvatske Vanda Babić-Galić.  Navela je da da se ponavljaju greške iz 1991. godine.

Božovićev stav je  da Crna Gora ne može prihvatiti jednostrano utvrđivanje granice, ali da je spremna da u najskorijem periodu pripremi nacrt sporazuma o razgraničenju na kopnu i moru. Prethodno je hrvatski premijer izjavio da Crna Gora neće zatvoriti pregovore sa EU ako ne prihvati načela Badinterove komisije o kopnenom razgraničenju. Koje Podgorica, kaže Božović,  prihvata. Ali,eto, hoće dodatno vrijeme i mjerenje nekakvih stotina metara granice. To je, usput, samo jedno od pitanja koje Crna Gora treba da riješi sa Hrvtskom. Do sada je ime Zorana Gopčevića, čuvara logora u Morinju, zamijenjeno Njegoševim. Bajkovito.

Na stranu priča o načinu na koji Hrvatska „pregovara“ sa Crnom Gorom o tim pitanjima. Ili o tome kako je evropska, a udesno. Pitanje je,  gdje smo mi danas, dok stojimo u evropskom predvorju. Koliko daleko od 1991.?

Akcija za ljudska prava reagovala je nakon što je Narodna biblioteka Stevan Samardžić iz Pljevalja javno promovisala nove naslove o ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Biblioteka ih je na svom Instagram profilu promovisala kao nova izdanja kojima je fond „obogaćen”, „uvažavajući predloge korisnika i čitalaca”.

„Posebno zabrinjava što se ovakvi naslovi promovišu upravo u Pljevljima, gradu koji je tokom devedesetih bio poprište ratnih zločina, progona i zastrašivanja muslimanskog i bošnjačkog stanovništva, uključujući i blokadu grada 1992. godine od strane naoružanih grupa predvođenih Čekom Dačevićem, zbog čega javne ustanove u toj sredini imaju dodatnu odgovornost da pitanju ratnih zločina i suočavanja s prošlošću pristupaju s posebnom pažnjom“, naveli su iz HRA.

To je samo još jedan detalj. O tome koliko su devedesete i dalje tu. Ratni zločini – neriješeni. Njegošu se čitaju krvna zrnca a ne stvaralaštvo. Pavle Đurišić i dalje udobno smješten u SPC.  Opet o „trobojki“, da bude narodna zastava. Trobojka, srpska narodna, da bude zastava za  sve narode u Crnoj Gori. Fino.

Ministar Božović kaže da bilateralna pitanja „ne bi trebalo koristiti za uslovljavanje u završnoj fazi pristupnih pregovora sa EU“. Gotovo godinu dana pristupne pregovore Hrvatske blokirala je Slovenija zbog graničnog spora u Piranskom zalivu, što je usporilo završetak hrvatskih pregovora sa EU. Proces je odblokiran tek nakon političkog dogovora Zagreba i Ljubljane.

I tako. Ne samo da bi nas odnosi sa Hrvatskom mogli koštati završnice evropskog puta. Nego, ko želi živjeti devedesete opet?  Pa makar i u Evropi. A vrijeme i tako miriše na prošlost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Njihovi dani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.  Srećni Njegoševi dani

 

 

Ovogodišnje Njegoševe dane  crnogorski vlastodršci su pretvorili u – Joanikijeve dane. Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.

Prvo nam se s društvenih mreža obratio predsjednik Skupštine Andrija Mandić, sa svečanog otvaranja  XVI Dana Njegoševih u Nikšiću. Manifestacija je prigodno otvorena  promocijom knjige  Duh diše gdje hoće, mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Mitropolit je na svečanosti sjedio uokviren kadrovima NSD u vlasti. S jedne strane predsjednik parlamenta, s druge Marko Kovačević, gradonačelnik pjesnik, kako ga predstaviše.  U prvom redu normalno – Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama.

„Ovo veličanstveno sabranje, održano u nedavno adaptiranoj multifunkcionalnoj sali obnovljenog i modernom dobu prilagođenog Doma revolucije, koji je prije nešto više od mjesec dana otvorio gradonačelnik Nikšića, proteklo je u atmosferi iskrenog zajedništva i istinske pravoslavne sabornosti, tako svojstvene Nikšićanima. U susret godišnjici rođenja našeg najvećeg vladara i pjesnika, Petra II Petrovića Njegoša, večerašnje sabranje kao da je jednom dušom posvjedočilo dubinu i neprolaznost njegove misli iz Gorskog vijenca: „Najedno se bolje razbiramo”,  napisao je predsjednik parlamenta potom na nekadašnjem Tviteru.

Ono, istina, posle sabiranja na Danima Njegoševim,  još se bolje razbira da sekularna Crna Gora postaje tek sjena, baš kao i ona građanska država upisana u Ustav.

O sabiranju i pravoslavlju, prozborio je na promociji  i gradonačelnik Nikšića.  „Neka ta kap u moru naše kulture, za koju bi neko dao sve, bude naznaka da ne treba ni pred kim da povijamo glavu, ni pred kim da se stidimo, nego da kažemo, vrlo jasno ko smo i šta smo – a mi smo Njegoševi“, saopštio je gradonačelnik pjesnik. Koji se ne stidi svojih usmenih tonova govora mržnje. Za koje je do sad kažnjen sa tek 2000 eura.

Njegoševi dani  nijesu prošli bez Alekse Bečića, potrpredsjednika Vlade za bezbijednost,  predlagača Njegoševih dana, kako je sebe ove godine nazvao.

Nakon uvodnog govora u kom je potrpedsjednik Vlade Bečić lijepo kazao da je Njegoš prevelik za partijsku knjižicu, preširok za ideološku fioku i previsok za svaki rov, dio govora posvećen je pokojnom mitropolitu Amfilohiju, odnosno aktuelnom mitropolitu Joanikiju.

Za pokojnog mitropolita Amfilohija Bečić je kazao da je volio i one koji su ga slavili i one koji su ga osporavali: „Na zakon je odgovorio jevanđeljem. Na prijetnju molitvom. Na silu litijom“.  Čovjek bi rekao Hrist lično, a ne mitropolit koji je  aktivno podržavao ratnu politiku devedesetih i ideologiju krvi i tla, te posebno se  isticao izjavama negiranja crnogorske nacije, ksenofobnim, homofobnim i mizoginim stavovima.

„Mitropolit Joanikije nastavio je tamo gdje je mitropolit Amfilihije stao”, dodao je Bečić. Taman. „A naš zadatak je da izgradimo Crnu Goru u kojoj nijedan vladika više neće morati da brani Crkvu od države, nijedan građanin državu od mafije, niti jedno dijete svoje ime i pamćenje od nametnutog zaborava“, zaključio je potpredsjednik Vlade.

Kako da odbranimo državu od Crkve, Bečić nije pitao. A tek pamćenje. Dok ih tapšu iz Brisela – sve teže.

Srećni Njegoševi dani .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Drugačije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da nismo zemlja evropskih vrijednosti, najbolje se čita iz vijesti koje prođu neopaženo. Poput one o turskom državljaninu napadnutom u Podgorici, kome su u policiji tražili da im donese snimak napada na USB-u i obezbijedi prevodioca. Dok su ministar policije i potpredsjednik Vlade stajali u prvom redu „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta“. Sekularno

 

 

Podržalo je. Nakon pada Vučića, poraza desnice u Brazilu, klimavih nogu Netanjahua, Tramp je porazio sebe samog. Odlazak autokrata, desničara, fašista, zločinaca, uvijek je dobra vijest.

I iz Brisela su stigle dobre vijesti. Najnoviji Izvještaj o napretku Crne Gore za ovu godinu istrajno govori o očiglednoj namjeri Evrope da nas tamo ugura. Naši bespogovorno ispunjavaju tehnikalije koje se od njih traže. Suštinske reforme su drugo.

Da smo daleko od zemlje evropskih vrijednosti ne moramo iščitavati između redova diplomatskih formulacija najnovijeg Izvještaja Evropske komisije. To se najbolje čita iz vijesti koje su ove sedmice  prošle pored nas kao – nevažne. Bez glasa. Reakcije. Ne računajući „djelovanje“ na društvenim mrežama.

Jedna od njih je objava novinara Dragoljuba Vukovića o turskom državljaninu koji je napadnut u Podgorici, dok se biciklom vraćao sa Cetinja. Zadobio je povredu glave iako je nosio kacigu, telefon mu je razbijen, a bicikl oštećen. Otišao je u policiju, da prijavi napad. Tamo su mu rekli da dođe sjutradan sa snimcima sopstvenog napada, da ih donese na USB-u, da se oni s tim valjda ne muče. Još i  da povede sa sobom nekog ko zna crnogorski. Prevodilac i ostala prava, to u našoj Maloj korak od Evrope institucije nijesu izgleda dužne da obezbijede.

Nakon Vukovićeve objave, vijest su stidljivo prenijeli i rijetki mediji, a policija izdala saopštenje. Ono poznato – preduzimaju se sve mjere i ostalo. Kao ono kad su preduzimali mjere poslije izliva nasilja prema turskim državljanima na podgoričkim ulicama u oktobru prošle godine. Nakon što su tim izlivima doprinijeli postrojavajući sve turske državljane na koje su naletjeli, ni krive ni dužne, uza zidove zabjelskih zgrada. Samo zato jer su – Turci.

I tako. Dok je još jedan turski državljanin uzalud tražio pravdu pred crnogorskim institucijama, ministar policije i potpredsjednik Vlade za bezbjednost, imali su preča posla. Bili su u prvom redu na Koniku, „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta na mjestu gdje će biti izgrađen hram Svetog Vasilija Ostroškog”. Sekularna država, šta ćeš.

Bilo je još uznemirujućih vijesti. Ona o jedva punoljetnom mladiću koji je sebi oduzeo život u jednom porimorskom gradu jer je navodno bio žrtva maltretiranja, kao „drugačiji“, nije ni dospjela u medije. Na društvenim mrežama se raspravljalo, sudilo, kritikovalo, zgražavalo, tugovalo. Na javi – ćutanje.

Piše to i u Izvještaju. Evropska komisija u najnovijem dokumentu opet ukazuje na nedovoljnu podršku porodicama, kašnjenje u donošenju važnih strateških dokumenata i propuste u zaštiti djece od nasilja.

Odnos prema drugačijima je baš ono što razlikuje režime poput onih koji ovih sedmica padaju, od Vučića do Trampa, od onih drugih. U kakvim valjda želimo da živimo. Jednaki pred institucijama. Na ulici, u školama. Kad ovakve vijesti budemo primjećivali i snažno na njih reagovali, to će biti istinsko približavanje  Evropi, odnosno evropskim vrijednostima.

To će biti drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo