Ministarka Vujović je odlučna da pronađe nezakonito postavljene spomenike koji nijesu spomenik Pavlu Đurišiću, da će opet izaći na teren. S mikroskopom ako treba.. Ulicu Pavlu Bulatoviću u Pljevljima nije obišla jer je, ko će znati, možda imenovana u skladu sa procedurom

Ministarka kultura i medija Tamara Vujović opet mikroskopom traži nezakonito postavljene spomenike i ulične table po Crnoj Gori.  Dok je spomenik osvjedočenom ratnom zločincu  četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, kao ikona siguran u crkvi SPC, u Zaostru kod Berana. Njega ministarka  ne pominje. A ni SPC, bog joj pomogao.

Ministarka je  naložila ove sedmice inspektorki za kulturna dobra da u Plužinama, Herceg Novom i Petnjici provjeri da li je neko spomen-obilježje nezakonito postavljeno. Toliko je odlučna  da pronađe nezakonito postavljene spomenike koji nijesu spomenik Pavlu Đurišiću, da će opet,  izaći na teren.

U Petnjici će tražiti nepostojeću ulicu Osmanu Rastoderu. Nema je, utvrdila je prošle sedmice, ali džaba.  Ne pomaže ni to što varošica nema službene nazive ni jedne jedine ulice.

Iz Opštine Petnjica su  oko ulice Rastoderu saopštili: “Istine radi, u jednom trenutku je neodgovorni pojedinac postavio tablu, koja je odmah uklonjena od nadležnih organa”. Tabla  je bila ručne izrade.  Poput one na kojoj je pisalo Bulevar Ratka Mladića,  kraj koje je svojevremeno ponosno stajao Aleksandar Vučić u Beogradu. Šef  znatnog dijela SPC i dijela vlasti u Crnoj Gori.  Osim što je tabla Rastoderu  uklonjena, dok je stajala u sokaku  niko sa zrnom institucionalne moći nije pozirao kraj nje. Ali,  je, recimo, Ratku Mladiću u opštini Berane 2021. započeta procedura davanja ulice, na predlog Srpskog monarhističkog pokreta. Opštinski Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova je taj predlog usvojio i proslijedio na dalje odlučivanje. Predstavnici nove vlasti  u tome su mahom vidjeli problem nezakonitosti na nivou procedure. Pa je procedura i obustavljena.

Nezakonitost  koja se svodi na  nezakonitu proceduru podizanja spomenika,  je štit vlasti za spomenik Pavlu Đurišiću i SPC. Tužilaštvo u zbivanjima u Zaostru vidi nezakonito postavljen spomenik, ne i širenje mržnje i zločinačke ideologije. Što je ne samo nezakonito, nego i protivustavno.  Ministarka o toj pogubnoj ideologiji  koja  prijeti Crnoj Gori  ne govori.

Zbog Pavla će zato izgleda stradati  i statua hercegnovskom odžačaru Rudolfu Karužiću Njunji. Njegov spomenik u Herceg Novom, ministarka će  uskoro obići.  Iz Ministarstva je objašnjeno da će ga ukloniti, pa možda opet negdje postaviti.  U Plužinama će istraživati da li je po zakonu postavljena ploča “Nedajci pali u ratovima 1912-1918.”, koja se navodno nalazi ispod ploče posvećene stradalima u ratu od 1941. do 1945.

Ministarku je, dok su se u Zaostru okupljale  četničke vojvode i sveštenici oko svježe postavljenog spomenika osvjedočenom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, teren prepoznao u Vusinju, seocu kod Gusinja. Kraj spomen obilježja Jusufu Čeljaju. Koga su prosrpske partije u Crnoj Gori proglasile ratnim zločincem, iako  ga na spisku ratnih zločinaca nema. Ignorišući vjerodostojna svjedočanstva o njegovom spašavanju pravoslavnog stanovništva i partizanskog komandanta. Fakti su tu radi selekcije. Ponavlja se tek da je Čeljaj bio komandir čete vulnetara, milicije koju je formirala fašistička Italija. Spomenik je opština Gusinje, po nalogu Ministarstva, uklonila.

Znakovito je: ministarki nije  na pamet palo da tog istog dana dok je tražila Čeljaja u Vusinju, skokne i do Zaostra i vidi kako spomenik Pavlu Đurišiću ljubi mitropolit Metodije.  Ili je čekala da se Đurišić „ozakoni“ unošenjem u crkvu, gdje ga, vele, štiti Temeljni ugovor koji je sa SPC potpisao tadašnji v d premijer Dritan Abazović. A ministarkine Demokrate „pozdravile“ njegovo donošenje.  Zakonoljupci ne čuju ni stavove struke koja kaže da su Ustav i zakoni iznad Temeljnog ugovora, po kom nadležni moraju tražiti blagoslov crkve da bi u nju ušli.

Slektivna zakonitost  samo je forma nasilja.  Slavljenje Pavla Đurišića svoditi na  nezakonitu proceduru podizanja spomenika je opasno. Dramatična su vremena pred nama. Red se sjetiti: i zakoni kojima je ozakonjavana najcrnja diskriminacija,  i masovni zločini  bili su nekakvi zakoni.

Može biti da ministarka ulicu Pavla Bulatovića u Pljevljima, koja je tamo od 2000.,  nije obišla jer je, ko će znati, imenovana po proceduri. To što je Bulatović kao ministar potpisao  dokument kojim je odobrena deportacija  bosanskih izbjeglica 1992.,  naše legaliste ne interesuje. Demokrate pripremaju teren i za ulicu Bulatoviću  u Podgorici.  Ako sve bude „po proceduri“, ministarka će moći da kaže – amin.

Milena PEROVIĆ

Dok Crna Gora gori, izvršna vlast organizuje donatorske linije, starješine VCG nude opravdanja, popovi mole za četnike i kišu, lokalni funkcioneri sanjaju Pavla Đurišića… Svi obećavaju kako će biti bolje. Samo od sebe –neće

U danu kada završavamo ovaj broj Monitora (četvrtak 14. avgust) država se, zvaničnim danom žalosti, oprašta od čovjeka, pripadnika Vojske Crne Gore, koji je dao život braneći svoju zemlju. Od vatre.

Slava Dejanu Božoviću. Brz oporavak njegovom teško povrijeđenom kolegi Marku Ikoviću. Mnogo  sreće svima što ovih dana gase požare po Crnoj Gori, bilo da su domaća čeljad  ili susjedi i stranci koji su priskočili u pomoć.

Je li moralo ovako?

Načelnik Generalštaba VCG Miodrag Vuksanović saopštio je da “nema odgovornosti vojne organizacije” za nesreću u kojoj je jedan njen pripadnik poginuo a drugi teško povrijeđen. Komisija koju je formirao  potvrdila je da je do tragedije došlo zbog loših uslova na terenu, gustog dima i uskog lokalnog puta. Alibi priča čelnika VCG podsjeća na ono što iz MUP-a i Uprave policije slušamo već tri godine, od zločina u Medovini.

Vuksanović je još kazao da Vojska ima planove za unaprjeđenje protivpožarnih sposobnosti, pa se nada da ćemo “sljedeću sezonu dočekati znatno spremniji”. Ako ćemo dogodine biti znatno spremniji – a za to, u VCG postoje (samo) planovi i nada: kakvi smo onda sada? Što se izvršne vlasti tiče, očigledno  – nikakvi. Aviona za gašenje požara čiju je kupovinu premijer Spajić obećao prošle godine u ovo doba, nema. Oni koje smo od ranije imali, godinama nijesu u funkciji. Ni ministarstva nadležna da organizuju/iskontrolišu uklanjanje lako zapaljive vegetacije i stvaranje zaštitnih pojaseva nijesu uradila svoj posao. Njihovi čelnici se ne oglašavaju.

Dok Vlada sa telefonskih sjednica isijava nemoć, brigu o finansiranju školovanja četvoro djece poginulog pripadnika VCG preuzela je crnogorska porodica iz Berlina. Ista ona koja, uz još mnogo toga, izdašno pomaže rad javnih kuhinja u Crnoj Gori. Pošto država  za to nema ni sluha ni para.

Vlada je na telefonskoj sjednici pribavila saglasnost većine članova za otvaranje računa za sanaciju štete nastale tokom požara “imajući u vidu veliko interesovanje pojedinaca, kompanija i država koje nude pomoć i podršku za obnovu i sanaciju uništene imovine”. Crnogorski Telekom bio je inventivniji i izdašniji. Pokrenuo je donatorsku liniju kako bi zajedno sa građanima pomogao u obezbjeđivanju opreme za prevenciju i reagovanje u slučaju požara. Opreme koju vlast nije u stanju da obezbijedi jer joj je preča  kupovina vlastitog komfora i namirivanje  političkih interesa.

SPC je otišla korak dalje. U crkvama i manastirima pod okriljem Mitropolije crnogorsko-primorske održan je moleban za kišu. Sudeći po dostupnim vijestima, u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, drugoj po veličini filijali SPC u Crnoj Gori, kišu nijesu prizivali. Odmarali su, može biti, od pisanja opširnog saopštenja kojim su stali u odbranu svog starješine, mitropolita Metodija Ostojića. Iskazujući “protest, duboko nezadovoljstvo i zabrinutost zbog selektivnog i diskriminatornog postupanja Tužilaštva i organa krivičnog gonjenja” prema njemu. Iako je, vele, “suština delovanja mitropolita Metodija pozivanje na mir, ljubav, zajedništvo, solidarnost, na istinu”.

Sve to, i ljubav i zajedništvo i solidranost i borbu za istinu,  Metodije Ostojić našao je u liku i djelu Pavla Đurišića. Pa je osvjedočenog zlikovca i odlikovanog saradnika fašističkih i nacističkih okupatora i formalno stavio pod zaštitu vjerske organizacije koju predvodi. Na oduševljenje one kolone vlasti kojoj na čelu maršira predsjednik parlamenta Andrija Mandić, a terenske vragolije izvodi Vladislav Dajković, rukovodilac Službe za građane Glavnog grada.

Dajkoviću se Pavle Đurišić “javio u snu”, došapnuo mu da stane u njegovu odbranu. Sljedeći snove, Dajko je prepriječio  put  onima koji su, kao, krenuli da uklone spomenik zločincu, o čijim zlodjelima, ovih dana nanovo, svjedoče i potomci njegovih nekadašnjih saboraca iz četničkog pokreta. Dajković će, bez brige, ostati da na javnim jaslama, kao funkcioner Glavnog grada, priziva Crnu Goru u kojoj će Đurišić biti mjera čojstva i junaštva.

Spomenik Pavlu Đurišiću  nije uklonjen nego sklonjen. Stavljen pod zaštitu SPC, najmoćnijeg jataka u državi, čeka zgodu  da ga iznesu na svijetlo dana. Na sramotu države i strah mnogih  građana.  Sa tim požarom nosićemo se mnogo  teže nego sa ovim u kojem gore trave i šume. Njegove posljedice mogu biti nesrazmjerno tragičnije.  Piromane znamo. Mnogi među nama  javno ih slave kao svoje – pastire. Tu vatru kiša ne gasi.

Zoran RADULOVIĆ

Ovo su dani istine. Ako nikne spomenik Joanikijevom heroju Pavlu, biće porušena Crna Gora. Ako se Predsjednik,  premijer i vlada odlučno ne suprotstave vođama SPC, glavnom arhitekti spomenika, biće odgovorniji  za prekrajanje istorije i  slavljenje zločina,  nego Mandić, bivši DF i vođe MCP na čelu sa Joanikijem. Ako odole prtisku u odbrani crnogorske  antifašističke tradicije, neće im biti lako. Ali,  sigurno je: neće biti istorijski gubitnici

U Beranama, u selu Zaostro, nikao je spomenik ratnom zločincu i komandantu četničkog pokreta Pavlu Đurišiću. Ili, kako nedavno reče  mitropolit Joanikije – “heroju nepobjedivog karaktera”.  Hapšenje pedesetdevetogodišnjeg Beranca, osumnjičenog da je bronzanog ratnog zločinca postavio mimo procedura i zakona, ni približno nije dovoljna reakcija vlasti i institucija. Uhapšeni je samo u bronzu pretočio heroja Mitropolije crnogorsko primorske. I dijela vlasti. Oni već dugo na sva zvona slave zločin i krvavu ideologiju zemlje i tla. Dok ostali u vlasti ćute.

Nije prvi put da se pokuša postaviti spomenik Đurišiću u selu Zaostro, u kom se i ove godine održava sabor poštovalaca četničkog pokreta. Na tim saborima,  čest  je gost predsjednik parlamenta Andrija Mandić.  Prvi put je 2003. pokušan biti postavljen spomenik, u organizaciji takozvanog Odbora za gradnju crnogorske Ravne gore. Stiglo se do postamenta, čije je rušenje naložilo tadašnje  Ministarstvo kulture. Postament je na istom mjestu nikao i godinu kasnije. I opet porušen. U avgustu 2017., promovisana je  takozvana deklaracija Vojvodskog savjeta ujedinjenog ravnogorskog pokreta „o pomirenju i podizanju spomenika vojvodi Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana“. Goran Kiković, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i funkciner  Mandićeve NSD  saopštio je da imaju „izliven spomenik Pavlu Đurišu za Zaostro“ i da će tražiti od Vlade da finansira podizanje spomenika i u Beranama.  Spomenik je očito dugo čekao. A onda je Mandićeva NSD ušla u Vladu.

Uslijedili su sastanci sa Dodikom u skupštini, trobojke, sjedjenje u Vučićevom izbornom štabu privatno, odlazak Mandićevih funkcionera u Vučićev parlament na raport srpskom svetu, rezolucija o Jasenovcu, pogoršavanje odnosa sa Hrvatskom i ugrožavanje evropskog puta, podržavanje slobode govora mitropolita Joanikija da ratnog zločinca nazove herojem, dodjele državnih nagrada zagovornicima četničke ideologije…Nijesu pomagali premijerovi raznorazni sporazumi i pokušaji da se ne insistira na temama koje dijele. Nije pomagalo ni njegovo ćutanje. Ili šaljivo komentarisanje funkcionera NSD u četničkim pohodima na društvenim mrežama. Konačno, nikao je i spomenik Pavlu Đurišiću. Kao konačni test, za premijera i njegovu vladu.

Oglasio se premijer. Najavio je da država neće tolerisati  nezakonite poteze i koji uznemiravaju društvo. Mogao je reći a nije –  poteze koji slave zločinca.  Jednog od najvećih. Oglasilo se i  Ministarstvo kulture, na čelu sa ministricom Tamarom Vujović i saopštilo da će poslati inspekciju i naložiti Opštini Berane da ukloni bronzanog Pavla Đurišića.

Reagovao je i gradonačelnik Berana, Đole Lutovac iz  Pokreta Evropa sad. Kazao je  da najoštrije osuđuje postavljanje spomenika i saopšto da je podignut bez znanja opštine i nadležnih.

“Očekujem hitnu reakciju nadležnih državnih organa, kako bi se ovaj nezakonito postavljen spomenik uklonio u najkraćem mogućem roku. Važno je naglasiti da ovaj čin ne predstavlja samo flagrantno kršenje zakona, već i pokušaj dodatne polarizacije našeg ionako podijeljenog društva. Berane je grad koji pripada svim svojim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili ideološku pripadnost. Naša je obaveza da čuvamo društveni mir, poštujemo zakone i njegujemo istorijsku istinu”, ocijenio je.

Postavljanje spomenika osudila je jednoglasno i opozicija, i dio vlasti iz Bošnjačke partije. Predsjednik države Jakov Milatović zatražio je da se  bez odlaganja ukloni spomenik Pavlu Đurišiću.  Kazao je da podizanje spomen-obilježja osobi koja simbolizuje fašističku kolaboraciju, etničku i vjersku mržnju, i masovne zločine nad civilima, predstavlja direktan pokušaj rehabilitacije ideologije koja je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima antifašističke Crne Gore.

Ovo su dani istine. Ako nikne spomenik Joanikijevom heroju Pavlu, biće porušena Crna Gora. Ako  se Predsjednik,  premijer i vlada odlučno ne suprtostave vođama SPC, glavnom arhitekti spomenika, biće odgovorniji  za prekrajanje istorije i  slavljenje zločina,  nego Mandić, bivši DF i sve vođe MCP.  Ako odole pritisku u odbrani crnogorske  antifašističke tradicije, neće im biti lako. Ali,  sigurno je: neće biti istorijski gubitnici.

Milena PEROVIĆ