Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Loptice u dvorištu

Objavljeno prije

na

Loptice su minule sedmice bile igre – odraslih. Pod tako čednim nazivom odvijala se ogromna policijska akcija hapšenja balkansko-italijanskih narko bosova. Koji dan ranije, tešku borbu za budućnost Crne Gore označile su loptice koje nam je servirao evropski komesar za proširenje Štefan File. Tražili smo i dobili.

Narko loptice su u našem dvorištu. Ponovo Balkanci, na čelu s Crnogorcima, imaju glavnu ulogu u multinacionalnom narko-poslovanju. U Italiji procjenjuju da mjesečno ovaj narko-krak opsluži tržišne potrebe od jedne do tri tone narko-praha. Gotovo trideset tona godišnje. Pomnožite to sa 250 miliona eura procjenjene ulične vrijednosti i dobićete posao težak sedam i po milijardi eura. Pristojna cifra – za samo jedan od krakova.

Narko-loptice došle su u najgorem trenutku po crnogorsku vlast. Baš je sad očekivala da će se nekako razvući proces dokazivanja. Počinje košmar poslije italijanskog naloga da se uhapsi mlađi Šarić. Mogao bi im stići i evropski zahtjev da pruže doprinos razbijanju organizovanog kriminala – hapšenjem šefa šefova. Dona koji na platnom spisku ima braću različitih državljanstava. Glavni igrači u toj igri kriminalne demistifikacije bi bili: Brajović, Veljović, Medenica, Radović, Čarapić. Reprezentativci svojih institucija. Vjeruje li iko da to oni smiju, mogu i hoće?

Sa drogama se ne završava posao vlasti u suočavanju sa samom sobom. Riječ mafija prati brojne poslovne djelatnosti u našoj zemlji. Privredna, auto, carinska, građevinska, energetska… Tek u mafijaškom okruženju korupcija dobija punoću. Ljudima treba duvan, kafa, ljekovi, struja, hrana, nafta. Gospodarima ovih roba su akcizne sličice i carinski papiri skupa smetnja. Stepen korupcije je, prostom računskom radnjom povezan sa veličinom bosove zarade. Veća zarada, veća korupcija.

Ali, kako otkriti ko je korumpiran? Krupno korumpiran. Za početak bi vlastodršci, počev od onih koji se busaju u prsa zaštitnika javnih interesa, trebali proći jednostavnu provjeru poređenja vlastitih legalnih prihoda sa životnim troškovima. Razlika će pokazati novac na bankovnim računima, kuće, stanove, zemlju, šume, jahte… Para buči, primijećeno je od davnina.

Institucije su jake onoliko koliko su jaki ljudi koji ih vode. Crna Gora nema stvarne zaštitnike javnog interesa. Kada su se loptice evropskog komesara raspršile po dvorištu i pogodile metu, nastala je panika. Svi su sebe prepoznali. U ministarstvima su, šta će, udarili u pravdanje i u dizanje prašine – treba stvoriti privid da se nešto radi. Svako u teškom času čini ono što najbolje zna.

Prizor je vidjeti kako naši državni djelatnici doživljavaju evropsku kritiku. Neki od njih već istupaju u javnosti da su spremni, ako treba, ponuditi svoje izvještaje na kontrolu Evropskoj komisiji. Njihova svijest nije u stanju razumjeti da temeljne evropske vrijednosti nalažu dostupnost izvještaja – svojim građanima. Civilizacijske kulturne norme ne isključuju dostojanstvo.

Gospodari nijesu razumjeli da evropska loptica podrazumijeva i poruku o pogubnosti nepotizma. Da jesu, ne bi nekoliko dana nakon objavljenog mišljenja, po titulama i funkcijama napredovala braća potpredsjednika vlade i ministra pravde. Ko vele, ono čega nema u zapovijestima – dozvoljeno je. Moramo imati razumijevanja za evropske birokrate, što nijesu zalazili u sitne detalje i predvidjeli sve naše apsurde. Samo pokušajte strancu objasniti kako je vodeći zaštitnik radničke klase, svog bračnog druga proizveo u kapitalistu, dok mu radnici gladuju.

Loptice su se zakotrljale. Evropa traži rezultate. Dolaze dani istine. Igra sadašnje crnogorske vlasti po evropskim pravilima dovela bi do njihove smjene. To se neće dogoditi. Nikada nijedna vlast nije smijenila samu sebe. Smijeniti je mogu samo građani Crne Gore, ako ne žele ostati zaglavljeni u evropskoj čekaonici zaborava.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Samo da ih mrzimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa najviših adresa, od SPC do vlasti,  provala nasilja i mržnje prema turskim državljanima pokušava se prekrstiti u opravdanu reakciju nezadovoljnih građana. I kad s vrha osuđuju to nasilje,  oni huškaju. U maniru: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo

 

Crna Gora danas: četrdeset i pet turskih državljana koje je policija postrojila uza zid, samo zbog nacionalnosti. Narodne patrole koje uz pratnju policije i bez sankcija po Podgorici zastrašuju i jure turske državljane, samo zbog nacionalnosti. Govor mržnje koji zaglušuje  podgoričke ulice, društvene mreže i portale. Huškaju ekološki akivisti, poslanici, profesorice… Demolirani turski restorani. Domaći restorani koji bojkotuju Glovo dostavu ako hranu dostavljaju „migranti“ (čitaj Turci).  Zapaljeni automobili turskih državljana.

Ne liči na fašizam, to jeste fašizam.  Koji se uporno, i sa najviših adresa,  pokušava prekrstiti u nešto drugo. Opravdana rekcija građana na nasilje stranih državljana u incidentu na Zabjelu, na primjer. Tako se, gotovo uglas, imenuje lov na naše sugrađane turske državljane, demoliranje njihove imovine  i nasilnici  koji podgoričkim ulicama uzvikuju Turci napolje. I kad s vrha osuđuju provalu mržnje i nasilja nad Turcima, oni u stvari huškaju.

Mitropolija crnogorsko primorska  podučava stado da ne smije da se sveti, linčuje i raspiruje mržnju „protiv onih koje smatramo krivcima“. Krivicu je MPC zabetonirala u prethodnom pasusu saopštenja u kom kaže: “Nasilje koje se dogodilo prije neku noć u Podgorici od strane onih koje je država primila kao naše sugrađane, a koje je izazvalo lavinu nezadovoljstva kod građana Crne Gore, u potpunosti je neprihvatljivo. Ono nas navodi na preispitivanje javnih politika i ličnih ubjeđenja ”.

Narodne patrole,  siledžije i mrzitelji su za MPC  nezadovoljni  građani. Opravdano nezadovoljni ponašanjem onih koje smo primili kao naše sugrađane. Naše gostoprimstvo je valjda to što smo turske državljane „pustili“ da rade poslove koje mi nećemo i papreno im izdavali nekretnine. Naivne dobričine. Preispitaćemo tu dobrotu, kaže u stvari MPC. U slobodnom prevodu: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo. Kao i do sada. Što bi rekao gradonačelnik Podgorice Saša Mujović: „Ostanimo dostojanstveni, jer to priliči gospodskoj Podgorici“. Gospoda, nema šta.

U istom maniru stižu i poruke iz vladajuće partije,  građanskih aktivista i poslanika navodno građanskih opcija koji su u noći lova na Turke besomučno huškali. Poput poslanika Demokrata Borisa Bogdanovića, koji je objavio fotografiju turskih državljana prislonjenih uza zid uz poruku štitimo državu. Pa kasnije junački obrisao.  Dežurni raspirivači mržnje Vučićevog ogranka u Crnoj Gori utišali su se. Dovoljno su rekli.

Okolnosti u kojima je građanin Crne Gore, Podgoričanin,  zadobio lakše povrede nožem u subotu na Zabjelu, gotovo nikog ne interesuju.  Ni policiju. Na snimku koji kruži društvenim mrežama vidi vidi se da domaći momci započinju incident, istrčavajući iz lokala put trojice  stranaca koji  šetaju ulicom.  Policija će tek utvrditi da li je jedan od Podgorična u ruci držao nož, sopštili su. Utvrdili su ono što im treba – da je nož imao strani državljanin. Da li je napadao ili se branio za njih, bar dosad,  nije bitno. Ako nećemo da pristanemo na sud rulje, bitno mora biti. Istraga mora detaljno i kredibilno utvrditi istinu  o događaju koji je raspalio vatru mržnje Crnom Gorom.   

Istina generalno naše fašiste ne interesuje. Džaba brojke da Turaka nije 100 nego 13 hiljada, da je stopa kriminaliteta u toj populaciji najmanja, da su navodna silovanja od kojih nas navodno brane izmišljena. Na turske državljane prosula se  akumulirana mržnja. Devedesete u novom ruhu.

Slab je izgovor i to što nasilje u Podgorici možda ima pečat iz Beograda. Nešto slično bilo nam je opravdanje i za devedesete. Vječno zavedeni. A moglo je drugačije. I tada i sada.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Poruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni vlast ni opozicija nijesu zadovoljni tužilaštvom. Neki bi htjeli procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Tužilaštvo poput zlatne ribice.  Neusvajanjem izvještaja o radu tužilaštva u parlamentu poslaće im, kazao je predsjednik parlamenta,  poruku. Poruka je jasna iz aviona –  ni vlast ni  opozcija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole

 

Tužilaštvo je uspjelo nezamislivo – da  ujedini vlast i opoziciju. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se raspravlja o izvještajima o radu Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva, sa unaprijed poznatim ishodom. Izvještaji neće biti usvojeni. To su prije nekoliko dana i javno najavili lideri i vlasti i opozicije. Neusvajanjem izvještaja, kazao je prošle sedmice predsjednik Skupštine Andrija Mandić, tužilaštvu će biti poslata poruka. 

“Nijesam siguran da će izvještaj  dobiti podršku u parlamentu sada kada se bude izjašnjavalo o njemu, a to će biti jedna veoma važna poruka”, saopštio je Mandić. Kazao je da ga brine što postoji puno dokaza protiv (DPS) režima prije 2020, “a  tužilaštvo nije uradilo ništa”. Precizirao je: “Mi očekujemo predani rad”.

Predani rad očekuju i u DPS-u. Na početku sjednice na kojoj se raspravlja o radu tužilaštva, poslanik DPS-a Andrija Nikolić zamjerio je, između ostalog,  vrhovnom državnom tužiocu  Miloradu Markoviću  što „u tužilaštvu ne postoji nijedan tužilac koji bi pokrenuo postupak protiv velikodostojnika SPC“.  U duhu kontinuirane javne kampanje protiv tužilaštva od strane DPS,   formalni lider te partije Danijel Živković saopštio je da tužioci  vode od javnosti skrivene postupke protiv ministara vlasti, i tako ih ucjenjuju da glasaju za izvještaje.

„Pouzdano znam, a to će biti predmet rasprave sjutra u crnogorskom parlamentu, da postoje predmeti o kojima javnost apsolutno ništa ne zna, da su predmet istraga tih predmeta predstavnici vlasti, čak i neki ministri u ovoj Vladi koji su se našli kao okrivljeni u određenim postupcima, a da javnost o tome apsolutno ništa ne zna. Da bi,  bili ucijenjeni da glasaju za izvještaj o tužilaštvu sjutra”, kazao je Živković

Kad se sve zbroji, i vlast i opozicija bi htjeli tužilaštvo poput zlatne ribice. Da im ispunjava želje. Jedni bi procese protiv Đukanovića, drugi  protiv SPC. Zajedničko im je i to da kad „njihovi“  dođu pred pravosuđe, uvijek se radi o političkom progonu i nevino utamničenim.  Dijele i bojazan da se tužilaštvo otrglo kontroli, i „postalo četvrta grana vlasti“, kako je to u parlamentu,  nakon što se specijalni i vrhovni tužilac nijesu pojavili na kontrolnom saslušanju o slučaju Telekom, konstatovao Vladislav Bojović, poslanik DNP. Ili što bi rekao Andrija Nikolić iz DPS: “ Kada tužilaštvu date ovakvu moć, kakvu ste mu vi dali kao parlamentarna većina, da praktično preuzme ulogu političkog aktera ili vrhovnog političkog abitra na političkoj sceni, onda je logično da oni u nekom trenutku procijene da ne moraju ni da odgovaraju parlamentu”.

Nije prvi put da politička klasa koristi izvještaje o radu kao izgovor za političke pritiske na institucije i pojedince u njima. Iako crnogorsko pravosuđe nesporno grca u problemima, i vlast i opozicija uporno izbjegavaju priču o sopstvenoj odgovornosti  za takvo stanje. Ogovornosti politike koja insistira da sudije Ustavnog suda moraju biti najprije politički ispregovarane. I tu dijele iste „standarde“.

Trgovine se više ni ne kriju.  Nakon ponovnog apela EU delegacije da nedostajuće sudije Ustavnog suda moraju biti izabrane, lider opozicionog GP URA Dritan Abazović kazao je: “Nećemo biti prepreka da Crna Gora uđe u EU. Naš interes je da Crna Gora što prije bude članica, pa ćemo se prema tome izjasniti…Možda Elektroprivreda Crne Gore bude dio dogovora za Ustavni sud”.  Fino.

Vrhovni državni tužilac je braneći izvještaje pred parlamentom kazao da je tužilaštvo posljednjih godina na meti velikih kritika iz politike, uz jasnu namjeru da se prikaže kao negativno kako bi se podrivalo povjerenje u rad i predmete koje imaju u radu.

“Mi ćemo se truditi da nastavimo da radimo u skladu sa Ustavom i zakonom. Tužilaštvo ne postupa u odnosu na političke subjekte, profesije, pojedina lica ili grupacije. Tužilaštvo gleda činjenice i postupa jednako u odnosu na sve”, rekao je Marković.

Poruka koju parlament želi neusvajanjem izvještaja tužilaštva da pošalje  jasna je iz aviona –  ni vlast ni  opozicija ne žele tužilaštvo oslobođeno političke kontrole. Kao ni pravosuđe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Pozitivna priča

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično ohrabrujuće poruke predsjednice EK  crnogorskim vlastima tokom njene ovonedjeljne posjete Crnoj Gori, malčice su pokvarili četnički parastosi, odjeci prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države,  i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči. Pravila se da ne vidi. Mi nemamo na to pravo

 

„Cilj da Crna Gora uđe u Evropsku uniju zaista je na dohvatu ruke“,  ohrabrivala je  predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen ovdašnje vlasti, tokom ovonedjeljne posjete Crnoj Gori. To je tek jedna od silnih motivacionih poruka koje je poslala, susrećući se sa predstavnicima vlasti i institucija. „Volimo vas što ste ambiciozni i zato vas podržavamo“,  poručila je gotovo ushićeno. Pa sa Luštice: „ Znam da ste fokusirani“.

Neobično ohrabrujuće poruke Fon der Lajen  prenosili su mediji širom regiona, analizirajući pozicije svojih zemalja kandidata na evropskom putu i ističući Crnu Goru kao pozitivan primjer. Izgledalo je kao da Crna Gora stvarno hita da se reformiše u društvo evropskih vrijednosti.

Svečanu atmosferu malčice su pokvarili četnički parastosi, prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države i njeni odjeci i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči.  Nema veze, pravila se da ne vidi.

Poslanici ove sedmice opet nijesu izabrali troje sudija Ustavnog suda, iako su kandidati ispunjavali uslove. Nije pomogao ni poziv koji im je predsjednica EK uputila uoči sjednice – da dovrše kompletiranje Ustavnog suda. Gotovo u glas lideri parlamentarne većine ponavljali su  da su posvećeni evropskom putu i da će Ustavni sud,” ukoliko ne ove sedmice, biti popunjen za mjesec dana”. Zvučalo je kao obris političkog dogovora, sa novim kandidatima koji će za mjesec dana biti dovoljno naši i njihovi.

“To će biti poruka da mi predano radimo na ispunjavanju svih onih uslova koji nas preporučuju da postanemo članice Evropske unije i da budemo neko ko će biti primljen u tu zajednicu na način koji je dostojanstven, koji je prihvativ, a da je to rezultat rada i domaće pameti, i domaćih kadrova, kao i domaćih političara”, poručio je i predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Samo koji dan ranije, dostojanstveno i evropski,  prisustvovao je  četničkom parastosu. Pardon, bio je na Krnovu, na lokalitetu Lobanje glave, gdje je, kako je saopštila Eparhija budimljansko-nikšićka,  “služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine”. Parastos je služio mitropolit budimljansko-nikšićki SPC Metodije., koji je nedavno ljubio nezakonito postavljeni spomenik  četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Izgleda da je on dežurni u SPC za držanje četničkih parastosa.

Bilo je i drugih baš ono evropskih  momenata tokom posjete Fon der Lajen  Crnoj Gori. Danijel Živković, formalni lider DPS čija  partija voli da se predstavlja evropskijom od svih, ove sedmice poručio da su u Crnoj Gori običaj i tradicija važniji od zakona.

“Spremni smo da idemo do kraja, bila to smrt ili zatvor”, kazao je  Živković, komentarišući Naredbu za istragu SDT, koja je dovela do hapšenja  Aleksandra Mijajlovića, ranije optuženog za šverc cigareta i više službenika policije i tužilaštva, te funkiconera DPS Predraga Boškovića.  Otkrivši istovremeno interesantnu komunikaciju Mijajlovića sa različitim društvenim strukturama, funkcionerima DPS i medijima koji tradicionalno navijaju za Đukanovića.

Živković je tim povodom primijetio da u tužilaštvu  misle kako ne postoji nešto iznad zakona,  Ali u zabludi su.   “Postoji  samo jedna stvar,” , otkrio je mladi nasljednik na partijskom tronu Mila Đukanovića.  “U Crnoj Gori to su običaj i tradicija”.  Evropski.

Možda je Evropa izvagala da zatvori jedno oko kada je proširenje u pitanju. Crnogorsko društvo moralo bi da ih širom otvori.  Duhovi prošlosti pušteni na sve strane ,  otvaraju puteve budućnost –ali budućnosti možda  još i gore  od ne tako davne strašne i  sramne prolosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo