Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Vođa ili Evropa

Objavljeno prije

na

Lice našeg vrhovnika bilo je zaleđeno dok je od komesara Štefana Filea primao paket iz Brisela – kandidaturu Crne Gore za EU. Dan jeste bio istorijski, ali Milu Đukanoviću nije lako – da bi zemlja počela pregovore o članstvu treba da ispuni sedam uslova. Da bi se uslovi ispunili, neophodno je da vođa ode.

Kao da su domaći neprijatelji udruženi sa Reporterima bez granica pisali mišljenje.

Politički kriteriji: Evropa traži da se unaprijedi vladavina prava i implementacija zakona. Ističe da je veliki problem politizacija pravosuđa, nefunkcionisanje institucija i organizovani kriminal… EU u Crnoj Gori brine pranje novca i krijumčarenje droge.

Da bi Crna Gora počela pregovore o članstvu potrebna je, kaže se u mišljenju Brisela, snažna politička volja kako bi se poboljšali kapaciteti pravosuđa i borba protiv kriminala – istrage i presude na svim nivoima. Čija politička volja – nekog glavnog odbora, skupštine, sudija … Ili, oca nacije i koruptivnog sistema u kome se vode istrage protiv medicinskih sestara i prometnih policajaca, dok štite partnere od Uba do Pljevalja, a i samog vođu – prvog na Šelzijevoj duvanskoj listi.

Ekonomski kriteriji: Evropa u mišljenju kaže da je kriza otkrila ranjivost u regulaciji i nadzoru bankarskog sektora… Ističe da slabosti u vladavini prava negativno utiču na poslovni ambijent. Tvrdi da je za funkicionisanje tržišne privrede neophodno riješiti probleme u finansijskom sektoru, tržištu rada, eliminisati monopole…

Ko je umalo srušio finansijski sistem zemlje? Poštanska štedionica ili premijerova Prva banka? Ko je oduvao guvernera i ugrozio autonomiju Centralne banke? Čiji monopoli su uništili zdravu konkurenciju, a čije su privatizacije urušile privredu? Ko je sa Deripaskom sklapao poslove, a sada priča da ovakva zemlja zaslužuje baš takve investitore? Kao da premijer nije partnere birao prema sebi.

Crna Gora, kaže se u mišljenju, mora uskladiti sistem sa EU i zadovoljiti Kopenhaške kriterije koji garantuju stabilnost institucija i vladavinu prava.

Prvi od sedam uslova za pregovore je onaj o usklađivanju izbornog zakonodavstva sa preporukama OEBS-a i Venecijanske komisije, te jačanje zakonodavne i nadzorne uloge parlamenta. Da li je moguća takva uloga Skupštine u zemlji u kojoj je jedan čovjek i zakonodavna, i izvršna, i sudska vlast, koalicioni partner njegov portparol, a opozicija neprijatelj? Mora se, kažu u mišljenju EU, reformisati i depolitizovati javna uprava i ojačati upravljanje ljudskim resursima… Ali, kako udariti u biračku mašinu?

Neophodno je depolitizovati pravosuđe, obezbijediti nov način izbora sudskog i tužilačkog savjeta… Šta bi onda zaštitnice poretka: državna tužiteljica koju uvažavaju članovi mafije i predsjednica Vrhovnog suda, koji se proslavio po kaznama medijima, dok krupne ribe bježe iz mreže. Treba, kažu Evropljani, unaprijediti borbu protiv organizovanog kriminala unutar zemlje i ojačati saradnju sa regionalnim partnerima. Vidjeli smo kako saradnja ide, kako su Šarić i momci nestali s lica zemlje.

Evropa traži veće medijske slobode, saradnju sa civilnim sektorom… U ovakvoj zemlji to nije moguće. Ovdje su poželjni mediji mikrofoni s crvenog tepiha, zaduženi za održanje iluzije da će ako vođa ode Crna Gora – nestati… U ovoj su zemlji slobodni mediji kao i slobodni ljudi – sramotni.

Treba biti objektivan: Đukanović može ispuniti dio posljednjeg, sedmog uslova – ukidanje kampa na Koniku, u kome u neljudskim uslovima žive raseljena lica, uglavnom Romi sa Kosova. Jedino ga taj zahtjev Evrope ne bi koštao vlasti.

Projekt integracija najveći je, nakon komunizma, pokrenut u Crnoj Gori. Vlast je, na svoj način uložila napore. Umjesto da reformiše sistem, kranula je u kozmetiku, diplomatiju i lobiranje Berluskonija, Danzana, Tanoka, a ovdje Barbantija i sličnih. Cilj je bio ambiciozan: status kandidata sa datumom i pozivom na pregovore. Vidimo, pregovori su uslovljeni suštinskim promjenama. Da su vođa i društvo znali šta im Brisel sprema, ostali bi pri konceptu malog poreskog raja, van EU, koji se bavi prometom kurentnih roba. Mikro državi Veselina Vukotića, u kojoj ustvari živimo.

Ali, više nema povratka. Ni dileme: vođa ili Evropa.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kinder jaje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neću da glasam sa DPS-om, izgovor je koji nova parlamentarna većina od avgusta nemilice koristi, pa i sada, da ne skrate mandat Skupštini, što vodi u izbore. Kao da zaboravljaju da su tu, ne zato što su izvučeni iz kinder jajeta, što bi reko premijer, nego što su ih građani birali da rade u njihovom interesu. Koji se nekada može poklopiti i sa partijskim interesom DPS-a

 

Predlog poslanice Branke Bošnjak da se od kvalifikovanih kandidata za sudije Ustavnog suda, nedostajućih četvoro bira izvlačenjem, odnosno lutrijom, kako bi se izbjegla politička trgovina i konačno odblokirao taj sud, te počela da razrješava institucionalna i politička kriza, premijer Dritan Abazović dočekao je kritikom. „Ne možemo sudije izvlačiti iz kinder jajeta“, sarkastično je odbacio predlog.

Odbacio je i svaku odgovornost za ocjene koje ovih dana dolaze sa međunarodnih adresa, poput one američkog visokog zvaničnika Gabrijela Eskobara da je „zemlja pred institucionalnim kolapsom“, ili one slovenačke ministarke vanjskih poslova Tanje Fajon da je Crna Gora  „rak rana“ Evrope, te da više od sedam godina nema rezultata kada je u pitanju evrointegracijski proces. Ni drugi crnogorski zvaničnici ne osjećaju odgovornost za to stanje. Taman ko da smo ih sve izvukli iz kinder jajeta. Da nam služe za ukras, a ne javnom interesu.

Dodatno, nove ne možemo dobiti ni na lutriji. A možda bismo imali više sreće. Iako se sve partije, i opozicije i vlasti, izjašnjavaju da su vanredni parlamentarni izbori jedino rešenje za izlazak iz krize, ama baš niko ne pokreće inicijativu za skraćenje mandata Skupštini, što je put ka izborima. Opozicija traži od Vlade da pokrene tu inicijativu, što dovoljno govori o njihovoj želji za izborima, dok parlamentarna većina ima dva izgovora: Ustavni sud u blokadi. I naravno – DPS.

DF traži pokretanje incijative za skraćenje mandata Skupštini, ali neće da to uradi skupa sa DPS-om, objasnili su. Demokrate, takođe, kažu da će pokrenuti inicijativu pod uslovom da se o tome dogovori parlamentarna većina. URA i SNP kažu da je prioritet Ustavni sud. A i voljeli bi da tehnička vlada što duže traje. To, istina, ne kažu glasno.

Nego, da se vratimo ovom izgovoru – neću da glasam sa DPS-om, koji se od avgusta masovno koristi od strane nove parlamentarne većine. A zbog kog se nerijetko žrtvuje javni interes, onda kada ta većina ne želi da glasa sa Đukanovićevim DPS-om za ono što je za dobrobit građana. Poput recimo – skraćenja mandata i izbora.

Kao da zaboravljaju da su tu, ne zato što su izvučeni iz kinder jajeta, što bi rekao premijer, nego zbog toga što su ih građani birali da rade u njihovom interesu. Koji se nekada može poklopiti i sa uskim partijskim interesom Demokratske partije socijalista. Neodgovorno je zbog toga žrtvovati javni interes. U konkretnom slučaju i nepristojno.

Dok izgovaraju mantru – neću da glasam sa DPS-om, moguće da se nadaju da su građani zaboravili da su i prethodna i ova vlada srušene upravo glasovima – DPS-a. Javni interes valjda može da trpi, ali partijski ne.

Dodatno, iako ne mogu da glasaju sa DPS-om, ne smeta im, izgleda, da liče na DPS. Da partijski zapošljavaju, uzurpiraju pozicije, politički trguju umjesto da grade institucije, izgovaraju prazne eurougodne fraze, dok vode politiku balkanske krčme. To je ono što su građani od njih, kada su ih birali na izborima, tražili da ne rade. Da ne budu kao DPS.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kad prioritet prokišnjava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustavni sud je prioritet nad prioritetima, čulo se bezbroj puta od vlasti i opozicije ovog mjeseca. Onda ti nikako nije jasno kako je prioritet blokiran, bez struje i – prokišnjava

 

Ustavni sud.  Nema te političke partije, iz vlasti i opozicije, koja ga nije pomenula makar jednom ove godine. I svi su složni – on je prioritet nad prioritetima.

Predsjednik države Milo Đukanović: „Potrebno je hitno rješavanje krize, Ustavni sud je prvi obavezni korak ka tome“.  Premijer Dritan Abazović:  ,,Fokus naših partnera iz EU i Vlade, a i svih političkih aktera treba da bude isključivo izbor sudija Ustavnog sud”. Aleksa Bečić: ,,Izbor sudija Ustavnog suda ključni korak zakonodavne i izvršne vlasti, kako bi Crna Gora konačno ubrzala proces evropskih integracija”. Raško Konjević: ,,Proces izbora sudija Ustavnog suda pitanje koje urgentno treba riješiti”. I tako redom…

I onda ne bude nikako jasno kako to da je ,,prioritet nad prioritetima” od septembra u blokadi, otkako je u penziju otišao sudija Miodrag Iličković. Ili, kako to da je svaki konkurs za izbor sudija tog suda, kako bi se odblokirao, završio neuspješno, iako od strane poslanika nije bilo primjedbi na račun profesionalnih biografija kandidata.  Ili  kako to da, recimo, niko od onih koji ga smatraju prioritetom, nije primijetio saopštenje koje je ove sedmice javnosti uputio Ustavni sud, u kom se kaže da su – bez struje i grijanja. I da zgrada prokišnjava. „Od 10. januara ove godine, usljed kontakta vode i elektroinstalacija u zgradi je isključena struja (kako bi se prevenirao mogući kratak spoj i izbio požar), nema grijanja i rad Ustavnog suda je u potpunosti onemogućen”. Doduše, šta bi radili i  da ima struje.

Jasno je da izjave tipa  –  „Ustavni sud je prioritet nad prioritetima“ dolaze nakon susreta  sa izaslanicima iz Brisela, koji mjesecima upozoravaju da se Ustavni sud mora odblokirati, i riješiti politička i institucionalan kriza. A koji sada čak i prisustvuju sjednicama tijela uključenih u proces izbora sudija Ustavnog suda. Izgleda da ni oni ne vjeruju pretjerano u evrougodne izjave ovdašnjih političkih predvodnika, koji se tokom sastanaka sa evropskim zvaničnicima, toliko potpuno slažu sa evropskim zahtjevima, da ne znaš koji su naši a koji iz Brisela.  Jasan je i njima uticaj kvinte na ovdašnju političku zbilju. A predizborno je doba. Treba se uklopiti u evropski kroj – proljeće 2023. Oni koji se ne uklapaju u šnit, guslaju stare identitetske teme. To uvijek pomaže.

Jasno je i da političke vođe  neće odblokirati Ustavni sud zbog „zaustavljanja evropskog procesa“, kojim im je zaprijećeno ukoliko to ne ispune. Nije to ni prva prijetnja blokadom, a ne bi bio ni prvi neispunjeni zahtjev Brisela. Ukoliko to učine do 23. januara, kada je Brisel zaprijetio blokadom procesa i kada zasjeda  Savjet za vanjsku politiku Savjeta Evropske unije, koji treba da zaključi da li Crna Gora zaista ide u pravcu koji se od nje očekuje, biće to radi njihovog političkog interesa. Ustavni sud mora potvrditi rezultate izbora. Nekima, doduše,  i nije u interesu da „prioritet nad prioritetima“ to i učini.

Hoćemo li ukoliko se Ustavni sud odblokira dobiti nepristrasan i profesionalan sud, tema je od manje važnosti. Za sad se kandidati izjašnjavaju o nacionalnosti. Ima i obećanja od strane pojedinih kandidata da će se odreći partijske knjižice DPS-a ako budu izabrani. Ekstra.

Jasno je odavno da eurougodne izjave ne pomažu. Da je tako Crna Gora bi pod Đukanovićem odavno postala članica EU, a ne zemlja koja osim Turske najduže pregovara. Jasno je i da evropska podrška ovdašnjim političarima, opet na primjeru Đukanovića, ovu zemlju nije pretvorila u evropsku.

Ključ je u izboru onih klasa koje o Evropi neće govoriti tek kad moraju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kalendar s greškom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao da kod nas nešto nije u redu sa kalendarom. Ovoga januara smo se probudili  u devedesetim koje traju. Izbori će, a šta je politički profitabilnije od raspirivanja nacionalnih pomama

 

Trebalo je da dođe nova 2023. godina. Ali kao da  kod nas nešto nije u redu sa kalendarom. I to ne samo zbog dileme koju je na Badnje veče unio mitropolit CPC-a Mihailo – da li da se Božić  slavi 25. decembra  ili 7. januara –  otvarajući prostor pravoslavnim vjernicima Crne Gore da se još jednom podijele.  Ovoga januara čini se da smo se probudili opet u devedesetim.

Otvoriš oči, kad ono ministri manjinske Vlade Dritana Abazovića, formirane da nas, rekli su,  odvede u Evropu,  Marko Kovač i Aleksandar Damjanović  u Banja Luci kod Miroslava Dodika, na proslavi antiustavnog Dana Republike Srpske. Na kojoj, ko da malo što obilježavajući taj dan krši Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i diskriminiše pripadnike konstitutivnih naroda u BiH, Dodik dodjeli i orden Vladimiru Putinu. Dobro, da, ministar Damjanović tvrdi da je to spin, da orden nije dodijeljen, ali ga je Putin, kaže Dodik, prihvatio.

Kod kuće, umjesto ozbiljnog razgovora o tome šta dvojica ministara Vlade sa evropskom agendom rade na takvoj proslavi, premijer u tehničkom mandatu   Dritan Abazović  se bavi tehnikalijama. Pošto im, kako je objasnio, Vlada nije  formalno aminovala put, ne računa se da su bili.  Plus,  imaju, kaže, pravo na političko mišljenje. Odlično.  Političko mišljenje ministara je po premijeru njihova privatna stvar. Mogu da budu i podržavaoci ratnih politika i zločina, samo dok na sjednici Vlade pričaju o miru. A tako se i Abazoviću  politički najbolje isplati. Relaksirano, pokrije sve.

U pravu je ministar Damjanović kad, osvrći ću se na kritike svog zbog puta u Banja Luku, kaže da se radi o „ političkom pozicioniranju i dnevnopolitičkim temama, gdje se sve političke pozicije ispunjavaju na taj način”.  Tačno, uključujući i njegovu i Kovačevu posjetu Banja Luci. Bliže se izbori. A vječne devedesete politički su još profitabilne. Nažalost.

Zbog toga je  DPS odmah radosno skočio i sasuo paljbu po ministrima, sadašnjim i donedavnim  funkcionerima SNP-a. Podsjedimo SNP je  bio dio jedinstvenog DPS-a koji je devedestih tokom ratova i zločina u BiH kovao borbeno srpstvo i jedinstvo sa  Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.  Zahvaljujući ministrima, koji su se radi političkih poena vratili na fabrička podešavanja, prošlost Đukanovićevog DPS-a će se ovog januara dodatno potisnuti u zaborav. Đukanović će se  još jednom zamaskirati plaštom evropejaca. Šta ćeš ljepše pred izbore.

Onda zatvoriš oči i nadaš se da će proći. Otvoriš opet, kad ono gradonačelnici nekoliko crnogorskih gradova iz redova Demokratskog fronta u Beogradu, u tamošnjoj skupštini, podnose raport čija je trobojka u kancelariji starija. Učiteljice, ja sam je prvi okačio. Bravo, pet, sjedi. Doduše, najbolju ocjenu zaslužio je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koji je za govornicom srpskog parlamenta saopštio da ,,Srbi u Crnoj Gori imaju poseban sentiment prema Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, i da su shvatili da današnja Crna Gora nije ta država, već da većinu elemenata koji su im bili značajni iz prošlosti ima Srbija”.  Najradije bi ga čovjek ostavio u prošlosti, ali ne može. Tu je opet DPS, sa partnerima, braniteljima Crne Gore.  Saopštenje na saopštenje. Poen na poen, zahvaljujući Demokratskom frontu.

Zanimljivo je da kalendar ni u ovom slučaju nije bio baš najjasniji. Snimak gradonačelnika DF-a u Beogradu koji smo gledali u januaru datira s početka decembra. Kako je stigao u javnost, ne zna se. Ali će da posluži.

Vrijeme je da građani uhvate korak s vremenom. Ili će ono pogaziti nas.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo