Slučaj je pokrenut nakon što su se žene koje su prethodno primile botulinski toksin u jednom podgoričkom salonu obratile za pomoć Kliničkom centru Crne Gore. Prema informacijama KCCG, do 30. septembra pet pacijentkinja javilo se ljekarima sa simptomima koji odgovaraju kliničkoj slici botulizma. Četiri su zadržane na bolničkom liječenju, dok je jedna odbila hospitalizaciju

Slučaj koji je počeo kao estetski tretman, a završio u bolnici i pred pravosudnim organima, poslednjih dana puni stranice crne hronike otvarajući pitanja koja prevazilaze samu krivičnu istragu. Nakon pokrenute istrage i hapšenja dvije osobe, Osnovni sud u Podgorici zaključio je da u do sada prikupljenim spisima nema dovoljno dokaza da je preparat „Dysport botoks“, koji je prodavao Dražen Lakićević, bio štetan po zdravlje, niti da je Julija Kušnereva počinila krivično djelo nadriljekarstva.

Ipak to što sud u ovoj fazi nije našao dovoljno dokaza,  ne znači da je utvrđeno da je preparat bio bezbjedan. Jednako tako, priznavanje strane diplome ne znači automatski i pravo na samostalan rad ljekara u Crnoj Gori.

Slučaj je pokrenut nakon što su se žene koje su prethodno primile botulinski toksin u jednom podgoričkom salonu obratile za pomoć Kliničkom centru Crne Gore. Prema informacijama KCCG, do 30. septembra pet pacijentkinja javilo se ljekarima sa simptomima koji odgovaraju kliničkoj slici botulizma. Četiri su zadržane na bolničkom liječenju, dok je jedna odbila hospitalizaciju. Kod pacijentkinja su registrovani malaksalost, osjećaj nedostatka vazduha, spušteni kapci, zamagljen vid, suvoća usta, otežano gutanje i govor, dok je kod jedne zabilježena i slabost gornjih ekstremiteta. Četiri hospitalizovane pacijentkinje bile su stabilnog zdravstvenog stanja, bez pogoršanja simptoma.

Botulizam je ozbiljno stanje povezano sa djelovanjem botulinskog toksina, pa je za istragu od posebnog značaja utvrđivanje šta se zaista nalazilo u preparatu korišćenom tokom tretmana. Za sada, međutim, javnosti nije poznato da je laboratorijski potvrđeno da je konkretna bočica aplikovana pacijentkinjama bila falsifikovana ili neispravna.

Dok se čekaju rezulati analiza Osnovni sud u Podgorici odbio je prijedloge Osnovnog državnog tužilaštva za određivanje mjera nadzora Draženu Lakićeviću i Juliji Kušnerevoj. Za Lakićevića je sud našao da postoji osnovana sumnja da je počinio produženo krivično djelo nedozvoljene trgovine, ali ne i dovoljan stepen sumnje za teže krivično djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na proizvodnju i stavljanje u promet štetnih proizvoda.

Prema obrazloženju suda, za postojanje tog krivičnog djela potrebno je utvrditi ne samo da je proizvod bio štetan po zdravlje već i da je osumnjičeni bio svjestan njegove štetnosti i da je takav proizvod namjerno stavljao u promet. U spisima koje je sud razmatrao, prema njegovoj ocjeni, nema dokaza koji bi dostigli potreban stepen sumnje ni u pogledu štetnosti preparata ni u pogledu Lakićevićevog umišljaja.

Lakićević je, prema navodima iz spisa, kazao da je „Dysport“ nabavljao od muškarca iz Albanije ili sa Kosova, a da su mu pošiljke dostavljane preko vozača autobusa, odnosno taksijem. Naveo je i da je znao da nema dozvolu za prodaju botoksa. Istovremeno je tvrdio da je vjerovao da prodaje originalni proizvod i da mu je Kušnereva ranije rekla da je preparat originalan. Upravo će zato porijeklo preparata, način nabavke i transporta, kao i njegova autentičnost, biti među važnim pitanjima u nastavku postupka.

Kada je riječ o Juliji Kušnerevoj, sud je zaključio da nema osnovane sumnje da je počinila nadriljekarstvo, jer je završila medicinski fakultet i posjeduje diplomu ljekara. U sudskom rješenju navodi se i da je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija 4. septembra donijelo rješenje kojim joj je priznata diploma visokog obrazovanja i stručni naziv ljekara opšte medicine.

Time, međutim, nije zatvoreno pitanje njenog prava na rad u Crnoj Gori. Ljekarska komora Crne Gore saopštila je da Kušnerevoj nije izdala licencu za rad i da ona licencu nije ni tražila. Iz Komore su pojasnili da priznavanje inostrane diplome nije dovoljno za neposredno obavljanje zdravstvene djelatnosti. Za rad su, prema njihovom tumačenju propisa, potrebni odgovarajuća stručna kvalifikacija, položen stručni ispit, licenca i faksimil.

Komora je navela i da sama licenca ne bi bila dovoljna za primjenu botulinskog toksina u estetske svrhe. Za takve procedure, objasnili su , potrebno je posebno stručno usavršavanje, najmanje dvije godine kliničkog iskustva nakon položenog stručnog ispita, kao i rad u registrovanoj zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava propisane uslove.

Dodatnu nedoumicu otvorili su podaci Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Prema evidenciji te ustanove, nema zahtjeva niti rješenja o izjednačavanju inostrane kvalifikacije na ime Julije Kušnereve. Fakultet je objasnio da se u postupku izjednačavanja poredi strani studijski program sa odgovarajućim akreditovanim programom u Crnoj Gori, a ukoliko postoje suštinske razlike, mogu biti propisani dopunski ili diferencijalni ispiti. Zbog toga će u ovom slučaju biti neophodno razjasniti šta je obuhvaćeno rješenjem Ministarstva prosvjete od 4. septembra, odnosno za koju svrhu je diploma Julije Kušnereve priznata.

Posebno pitanje odnosi se na sam preparat. Prema Lakićevićevom iskazu, „Dysport“ je nabavljao od osobe iz Albanije ili sa Kosova, a pošiljke su do njega stizale preko vozača autobusa ili taksijem. CInMED je upozorio da kod bioloških lijekova poput „Dysporta“ nije dovoljno imati originalnu kutiju i naziv poznatog proizvođača. Za ovu istragu važno je utvrditi porijeklo proizvoda, način transporta i uslove čuvanja. Prema posljednjim dostupnim informacijama, CInMED-u još nijesu bili dostavljeni podaci o konkretnoj seriji i pakovanju spornog lijeka kako bi se provjerili njegovo porijeklo i registracija.

CInMED je objavio i da su prethodnih godina u više zemalja identifikovane falsifikovane serije „Dysporta“. Među njima su Velika Britanija, Poljska, Norveška, Danska, Grčka, Turska i Kipar. Svjetska zdravstvena organizacija je još 2022. godine upozorila na falsifikovane serije ovog lijeka u više zemalja.

To samo po sebi nije dokaz da je preparat korišćen u podgoričkom salonu bio falsifikovan, ali dodatno naglašava značaj provjere njegovog porijekla i autentičnosti. CInMED je upozorio da izgled pakovanja nije dovoljan dokaz da je lijek originalan. Falsifikovani proizvod može imati uvjerljivu ambalažu, oznaku proizvođača i broj serije, dok sadržaj ne mora odgovarati deklarisanom lijeku.

CInMED je saopštio i da je provjerio „Dysport“ koji se nalazi u legalnom lancu snabdijevanja u Crnoj Gori i da se serije koje su trenutno dostupne na tržištu mogu koristiti u zdravstvenim ustanovama, u skladu sa odobrenim informacijama o lijeku. Predmet istrage, tako nije da li je „Dysport“ kao lijek opasan, već šta je bio konkretan preparat korišćen u spornim tretmanima, odakle je došao i pod kojim uslovima je čuvan i primijenjen.

Za žene koje su nakon tretmana potražile ljekarsku pomoć, međutim, najvažnije je pitanje šta je izazvalo njihove zdravstvene probleme. Odgovor na to pitanje ne može proizaći samo iz činjenice da se isti naziv lijeka nalazi u legalnom prometu, niti iz toga što za sada nema dovoljno dokaza za određenu krivičnu kvalifikaciju.

Svetlana ĐOKIĆ

Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati

MONITOR: Ustavni sud Crne Gore donio je odluku da uslovljavanje boravka djece u vrtićima obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, čime nije prihvatio inicijativu Udruženja Roditelji. Koji je vaš komentar na ovu odluku?

ŽUNJIĆ:Ova odluka je dodatno potvrdila ono čega smo se pribojavali: da će kontekst i način na koji se zakoni kod nas primjenjuju u praksi ostati u drugom planu. Umjesto da pokušamo da razumijemo zašto dio roditelja ne vakciniše svoju djecu, dobili smo još jednu mjeru koja nas je podijelila.

Na jednoj strani su roditelji koji su, iz različitih razloga, odlučili da ne vakcinišu djecu. Na drugoj je sistem koji će, brinući o djeci, zaštititi ih od „nerazumnih“ roditelja. I opet se izgubilo pitanje koje godinama postavljamo: Umije li sistem da bude u službi najboljeg interesa djeteta?

Umjesto da se ozbiljno zapitamo koliko je povjerenje izgubljeno, koliko su informacije bile nejasne i neujednačene i da li je sam sistem radio ono što je morao, ponovo uslovljavamo i zabranjujemo.

MONITOR: Sa kojim problemima se susreću roditelji predškolske djece, nakon haotičnih prvih dana polaska u vrtić kada su mnoga djeca vraćana?

ŽUNJIĆ:Roditelji se suočavaju sa neizvjesnošću, nedovoljno jasnim procedurama i pitanjem gdje će njihova djeca boraviti dok oni rade. Na potrebu da se pravila i postupanje usaglase upozoravali smo prije početka septembra. Ovako ozbiljna promjena nije smjela da se razjašnjava na vratima vrtića.

Iza svega je dijete koje ne razumije ni zakon ni odluke odraslih, ali osjeća posljedice. Zato nije dovoljno roditeljima saopštiti da dijete ne može da boravi u vrtiću. Država mora da odgovori i šta će biti sa tom djecom.

MONITOR: Po prvim reakcijama vidimo oštro negodovanje dijela javnosti na odluku Ustavnog suda. Kakve će posljedice ona izazvati?

ŽUNJIĆ:Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati.

Tek ćemo vidjeti i drugi epilog: gdje će boraviti djeca koja nijesu vakcinisana, a čiji roditelji ne žele da pristanu na ovakav vid uslovljavanja? Postoji li rizik da će se povećati broj nelegalnih objekata za čuvanje djece i ko će kontrolisati uslove u njima? Na kraju bi opet djeca mogla snositi posljedice neadekvatnih uslova.

Istovremeno će se u parkovima i drugim javnim prostorima družiti sa vakcinisanom djecom. Zato je važno da država objasni kako će rješavati problem u cijeloj zajednici, a ne samo u vrtićima.

MONITOR: Da li se u svoj priči i strahu od vakcina zanemariju djeca?

ŽUNJIĆ: Da, jer se rasprava sve više svodi na sukob roditelja i sistema, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.

Naši stavovi o vakcinaciji uvijek su bili jasni. Vjerujemo da ljekari žele da pomognu našoj djeci. Ali ostaje pitanje: šta ako to nije dovoljno? Šta ako ovo nije samo problem roditelja koji „ne razumiju“, već i problem sistemskog nepovjerenja koje se godinama stvaralo?

Ovu mjeru treba posmatrati i kao dio šireg obrasca u kojem sistem opravdava sopstveni rad, a premalo preispituje posljedice svojih odluka. Ovdje je ulog veliki, jer je u centru svega dijete.

MONITOR: Udruženje ste koje je specijalizovano za pomoć roditeljima,sa kojim pitanjima i nedoumicama vam se roditelji najčešće obraćaju?

ŽUNJIĆ: Roditelji nam se obraćaju zbog nedoumica u vezi sa obrazovanjem, zdravstvenom zaštitom, socijalnim pravima i svakodnevnim roditeljskim izazovima. Pitaju o upisu i boravku u vrtiću, vakcinaciji, ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, pravima zaposlenih roditelja i tome kome mogu da se obrate kada naiđu na problem.

Kroz besplatnu SOS Roditeljsku liniju traže i savjete o odnosu sa djecom, postavljanju granica, izazovima adolescencije, vršnjačkom nasilju i korišćenju tehnologije. Pružamo psihosocijalnu podršku roditeljima i djeci, posebno kada se porodice suočavaju sa kriznim situacijama, narušenim odnosima ili iskustvom nasilja. Nekada im je potrebna konkretna informacija, a nekada razgovor i stručna pomoć da razumiju šta se dešava i kako da postupe.

Posebno nam se obraćaju roditelji iz jednoroditeljskih porodica, zbog nedoumica i problema tokom i nakon razvoda, vršenja roditeljskog prava, odnosa sa drugim roditeljem i neplaćanja alimentacije. Kroz pravno savjetovanje i psihosocijalnu podršku pomažemo im da razumiju procedure, zaštite prava djece i lakše prođu kroz te situacije.

Kroz različita pitanja ponavlja se potreba za jasnim, pouzdanim i razumljivim odgovorom. Roditelji često ne znaju koji je njihov sljedeći korak ili dobijaju različite informacije. Zato uz našu podrsku, uz odgovore nadležnih institucija i stručnjaka, pokušavamo da im pomognemo da dođu do potrebne informacije i ostvare svoja prava.

Predrag NIKOLIĆ

Uprkos višedecenijskim najavama i dva aktuelna projekta zaštite i rehabilitacije, Biogradsko jezero je sredinom septembra ponovo bilo gotovo bez vode. Istraživanja, monitoring i sastanci još nijesu doveli do definisanja konkretnih tehničkih mjera sanacije, a rok za izradu idejnog rješenja nije utvrđen

Biogradsko jezero i ove jeseni bilo je gotovo bez vode, uprkos višedecenijskim najavama njegovog „spasavanja“ i dva projekta koja su trenutno usmjerena na njegovu rehabilitaciju i zaštitu. Sredinom septembra izrazito nizak vodostaj ponovo je pokazao koliko je ugrožen jedan od simbola crnogorske prirode.

U toku su projekat „Rehabilitacija Biogradskog jezera“, koji se sprovodi pod pokroviteljstvom ministarstva nadležnog za ekologiju uz podršku Evropske komisije i evropski projekat „CityLake“, u kojem učestvuje Opština Kolašin. Ipak, konkretne tehničke mjere sanacije još nijesu definisane: prvi projekat obuhvatio je istraživanja i uspostavljanje hidrološkog monitoringa, dok je drugi usmjeren na razmjenu iskustava i razvoj modela zajedničkog upravljanja. Kada će ti procesi dovesti do zahvata koji bi ublažili gubitak vode i zasipanje jezera, još nije poznato.

Izrazito nizak vodostaj zabilježen je i nekoliko minulih godina. Ključni problemi su zasipanje jezera nanosima, ponori na njegovom dnu i regresivna erozija desne obale Jezerštice, koja predstavlja najveću dugoročnu opasnost. Oscilacije vodostaja zavise i od prirodnih procesa i hidroloških prilika, a svaka intervencija, objašnjavali su više puta iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, mora biti sprovedena tako da sačuva osjetljive ekosisteme Nacionalnog parka Biogradska gora.

Najnoviji pokušaj unapređenja zaštite jezera je projekat „CityLake“, u okviru kojeg je do sada održano nekoliko sastanaka partnera, ali bez zvanično saopštenih konkretnih zahvata na jezeru. Učešće Kolašina najavljeno je u oktobru 2025. godine, a realizacija je zvanično počela mjesec kasnije. Projekat traje do aprila 2028. i ima ukupni budžet od 750.000 eura za cijelu partnersku mrežu. Finansiran je kroz program URBACT IV i okuplja partnere iz osam evropskih zemalja, pod vođstvom italijanskog grada Borgomanero.

„CityLake se zasniva na iskustvu zaštite i obnove italijanskog jezera Orta, kroz model ‘Ugovora o jezeru Cusio’. U Kolašinu je predviđeno razvijanje saradnje institucija, stručnjaka, građana i privrede radi očuvanja Biogradskog jezera, unapređenja upravljanja vodnim resursima i podsticanja odgovornog turizma. Očekivani rezultat je lokalni model upravljanja prilagođen potrebama tog područja“, kazali su Monitoru u Opštini Kolašin.

Objašnjavaju da će „kroz projekat CityLake opština razviti model saradnje između institucija, zajednice i privrede“. Drugi transnacionalni sastanak održan je 30. juna i 1. jula 2026. godine u portugalskoj Agdi. Kako objašnjavaju iz kolašinske lokalne uprave, bio je posvećen „predstavljanju prvih rezultata Studije prenosivosti i studijskih posjeta gradovima partnerima“, kao i razmatranju načina prilagođavanja italijanskog modela lokalnim izazovima.

Predviđeno je formiranje lokalnih radnih grupa, koje bi okupile institucije, stručnjake, privredu i građane radi zajedničkog planiranja zaštite jezera. Najavljeno je i da će „do završetka projekta svaki partnerski grad razviti sopstveni model ‘Lake Contract’, prilagođen lokalnim potrebama i integrisan u svoje razvojne strategije i sistem upravljanja“. Za sada se u okviru tog projekta nije dalje odmaklo od razgovora i planiranja kada je riječ o popravljanju stanja Biogradskog jezera, ali ambicija ne fali, pa se u Opštini nadaju konkretnim rješenjima.

Aktuelnim najavama zaštite jezera prethodilo je više decenija istraživanja, studija i predloga sanacije. Još 1976. godine Šumarski fakultet iz Beograda obavio je geološka istraživanja i pripremio dva projekta. Jedan je bio za sprečavanje zasipanja jezera nanosima Biogradske rijeke i Lalevog potoka, a drugi za sanaciju klizišta izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice. Projekti nijesu realizovani zbog tehničkih razloga i nedostatka novca.

Nacionalni park Biogradska gora je potom, 1988. godine, od tadašnjeg Zavoda za geološka istraživanja naručio projekat hidroloških i geoloških ispitivanja radi sanacije jezera, ali ni on nije realizovan zbog nedovoljnih sredstava. Krajem 1990. godine obavljena su mjerenja nanosa i uzorkovanja, koja su ukazala na mogućnost uklanjanja dijela nataloženog materijala bez posljedica po ekosistem. Uslijedila je višegodišnja pauza.

Pitanje sanacije ponovo je otvoreno 2005. godine, kada je Skupština Crne Gore izdvojila sredstva za projekat NVO „Zeleni Crne Gore“. U njihovom idejnom rješenju upozoreno je da jezeru prijeti nestajanje u kratkom periodu. Dvije godine kasnije angažovan je Građevinski fakultet, koji je izradio studiju sanacije klizišta na desnoj obali Jezerštice.

Uslijedila je i međunarodna naučna konferencija posvećena antierozionoj zaštiti jezera i hidrološkim problemima njegovog sliva. Nakon dva uzastopna hidrološka minimuma, u jesen 2021. i ljeto 2022. godine, pod pokroviteljstvom ministarstva nadležnog za ekologiju započeo je projekat „Rehabilitacija Biogradskog jezera“. Taj projekat podržan je sredstvima Evropske komisije kroz IPA komponentu i uvršten je kao jedan od prioritetnih infrastrukturnih projekata iz oblasti zaštite životne sredine i klimatskih akcija.

Kako piše u Predlogu Plana upravljanja za Nacionalni park Biogradska gora za period 2026–2030, voda iz Biogradskog jezera stalno se procjeđuje kroz brojne pukotine u njegovom dnu i obodu, kao i kroz prirodni bedem od ledničkih nanosa, zbog čega se smanjuje vodostaj jezera.

„Posljednjih decenija uočeni su procesi koji ozbiljno ugrožavaju fizički izgled i hidrološke objekte u Nacionalnom parku. Posljedice su evidentne i posebno izražene kada je u pitanju opstanak Biogradskog jezera, kao funkcionalne cjeline koje sa Biogradskom prašumom čini kapitalnu vrijednost Parka“, zaključak je iz tog dokumenta.

U Planu je konstatovano da „još ne postoji saglasnost o tome kakvo tehničko rješenje treba primijeniti u cilju sanacije Jezera“. Kako je objašnjeno, u prethodne dvije godine konsultantski tim koji je izabralo Ministarstvo sproveo je dvije faze projekta.

Prva faza obuhvatila je pregled i procjenu ranijih studija i stručne dokumentacije, kako bi se objedinili rezultati dosadašnjih istraživanja u slivu Biogradskog jezera, Biogradske rijeke i Jezerštice.

Tokom druge faze obavljena su detaljna geološka, geodetska, hidrogeološka i meteorološka mjerenja, kao i batimetrijski premjer, odnosno mjerenje dubine i oblika jezerskog dna.

„Tokom 2023. godine su postavljene hidrološke stanice na jezeru i rijekama koje detektuju promjene u vodostaju, te je uspostavljen hidrološki monitoring. Sva ova istraživanja treba da budu uvertira za treću fazu projekta, kojom će se uraditi idejni projekat sanacije sa procjenom uticaja na životnu sredinu“, piše u dokumentu. Nije oročeno kada bi idejno rješenje za rehabilitaciju jezera moglo biti završeno.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ