Povežite se sa nama

Izdvojeno

MAJBAH I VLAST: Po starom

Objavljeno prije

na

Skupocjeni majbah i pored obećanja nove vlasti da će ga prodati i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni su  tajnim. Sve drugo je –  po starom

 

 

Skupocjeni mercedesov model ,,majbah”, simbol bahatosti i zloupotrebe prethodnog režima, nova vlast i dalje koristi samo što ga je prenamijenila u neopohodnost za zaštitu štićenih lica. Ko to problematizuje, ugrožava nacionalnu bezbjednost i pod udarom je nadležnih institucija.

Krajem proteklog mjeseca odbjegli Miloš Medenica saopštio je da ,,čuvene majbahe koji su plaćeni 600, 700 hiljada eura” sada vozi direktor Uprave policije Lazar Šćepanović. Nakon toga pojavio se, na društvenim mrežama, snimak dronom majbaha i policijske pratnje.

Umjesto odgovora na brojna pitanja i ranija obećanja nove vlasti – da će majbahe i luksuzne automobile prodati, pa da će ih koristiti državnici prilikom posjeta našoj zemlji, te kako to da se sada njime vozi prvi čovjek policije – uslijedila su hapšenja.

Policija je 1. maja privela Nikšićanina Sašu Đilasa i saradnicu u nikšićkom tužilaštvu Zoricu Radulović. Pojedini mediji su im odmah otkrili identitet, a policija je objavila da su pretreseni njihovi stanovi pod sumnjom ,,posjedovanje oružja i eksplozivnih materija”. Policija Đilasa tereti da je podijelio snimak, dok je Radulović snimak, navodno, dalje distribuirala.

,,Neprijatno sam iznenađen postupkom objave punog imena i prezimena, čim je nanešena velika i nesaglediva šteta mojoj porodici i meni lično”, izjavio je Đilas. On je demantovao da je autor snimka dronom koji je emitovan u svim informativnim emisijama. U izjavi koju je dao policiji u svojstvu građanina naveo je da je snimak telefonom, koji traje nekoliko sekundi, napravio u srijedu 29. marta: ,,Na pumpi sam u tom trenutku vidio ‘majbah’ bez službenih oznaka i pomislio ko li danas u Nikšiću vozi takav auto. U tom trenutku je jedan momak, obučen u crno, izašao iz objekta pumpe, sjeo u auto i krenuo, a ja sam iz znatiželje napravio 4-5 sekundi snimka. Sa snimkom iz drona nemam nikavke veze, to nisam ja napravio” izjavio je Đilas. Pojasnio je da je sa prijateljicom koja radi u nikšićkom tužilaštvu razmijenio nekoliko poruka povodom objave odbjeglog Medenice, poslao joj klip i prokomentarisao u šaljivom tonu.

Ubrzo se uvjerio da sa policijom nema šale. Iz Uprave policije je tokom vikenda saopšteno da preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji.

Uz opis ko je sve priveden, pretresan, oduzeti digitalni uređaji, saopšteno je da: ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagande koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala”.

Majbah je opet podijelio javnost. Povodom objavljivanja video snimka za koji se tvrdi da prikazuje kretanje vozilom direktora Uprave policije, što podrazumijeva da je on bio predmet tajnog praćenja i neovlašćenog snimanja upotrebom drona, Nezavisni sindikat policije Crne Gore je saopštio da najoštrije osuđuje ovakav postupak. ,,Neovlašćeno praćenje i snimanje nosilaca bezbjednosnih funkcija nije samo atak na pojedinca u smislu ugrožavanja njegove bezbjednosti već i direktan udar na integritet institucija sistema, vladavinu prava i ukupnu bezbjednost države”, saopštili su.

,,Snimanje direktora policije i njegovog blindiranog vozila od strane NN lica koje je to radilo iz vazduha putem drona predstavlja opasan presedan i bezbjednosni rizik po štićenu ličnost”, naveo je doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić za Pobjedu.

Kako je izvjesno da privedeno lice nije načinilo snimak dronom, još uvijek nema odgovora na to ko je to uradio. Pojedini mediji spekulišu da se radi o procurelim policijskim snimcima.

S druge strane, dio javnosti se čudi kako to da je naprasno postalo kažnjivo snimati državne zvaničnike i funkcionere, ako je to bila ustaljena praksa za vrijeme bivšeg režima za koju niko nije odgovarao. Jedan od pravnika koji je istakao da u ovom slučaju nema elemenata za bilo kakvu odgovornost je advokat Veselin Radulović. ,,Ni krivičnu, ni prekršajnu, niti bilo kog kažnjivog djela ja ne vidim elemente u radnjama ovih lica koja su onako spektakularno privedena i predstavljena javnosti kao pripadnici nekih OKG koje žele da naude, navodno, direktoru UP”, izjavio je Radulović za Pobjedu.

Početkom ove sedmice iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću, koje je formiralo predmet povodom spornih snimaka, saopšteno je da su dali  uputstvo službenicima policije za preduzimanje svih zakonom propisanih mjera i radnji kako bi se prikupile sve relevantne činjenice za donošenje odluke da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela.

Iz tužilaštva se nijesu izjašnjavali da li je snimanje vozila direktora policije i njegove pratnje krivično djelo i da li u radnjama nekih od dosad privođenih i saslušavanih ima elemenata krivičnog djela.

Da se vratimo simolici majbaha. Jedan od prvih poteza nove Vlade će biti da proda dva majbaha, najavio je 2021. premijer Zdravko Krivokapić. Kao početak novog doba u kome neće biti zloupotrebe i bahaćenja luksuznim limuzinama on je prvi radni dan u Vladu došao taksijem. Dva skupocjena majbaha, kupljena su 2017. godine, za 1,3 miliona eura preko firme Ljetopis Automotiv, za potrebe premijera Duška Markovića i predsjednika Mila Đukanovića.

Vozila su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a aktuelni predsjednik države Jakov Milatović odbio je prije tri godine da koristi „majbah”.

„Majbah” koji je Marković koristio od 2017. godine bio je oglašen za prodaju, a kako nije bilo zainteresovanih, 2022. godine je ustupljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore na korišćenje i za prevoz stranih, štićenih ličnosti.

Učeći na ,,greškama” prethodnika, sadašnja vlast je proglasila tajnim podatke koliko službenih vozila koriste predsjednici države, Skupštine i Vlade, Jakov Milatović, Andrija Mandić i Milojko Spajić.

Za razliku od danas, MUP je 2016. medijima dostavio podatke o tadašnjim štićenim ličnostima. Za potrebe bezbjednosne zaštite tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića koristilo se sedam službenih vozila, ukupne vrijednosti 112.800 eura.

Mediji su nedavno objavili da je najnoviji „mercedes” S klase za potrebe premijera Spajića plaćen oko 150.000 eura.

U pozadini priče o ugrožavanju sigurnosti može se naslutiti politička šteta koju majbah i dalje pravi vlasti, novoj kao i staroj. Znakovito je da je ove sedmice Socijalistička narodna partija pozdravila informaciju da su prodata dva službena vozila marke ,,majbah”, čija je ukupna vrijednost prelazila milion eura. Nijesu objasnili odakle im ta informacija i kada su prodati. Umjesto toga, u cilju anuliranja već napravljene političke štete, saoopštena je stara mantra: ,,Ova vozila su godinama predstavljala simbol odvojenosti vlasti od realnog života građana, u trenutku kada su se mnogi ljudi borili sa ekonomskim problemima i padom životnog standarda. Zato je posebno važno što je ispunjeno obećanje da će ovakvi primjeri privilegija i pretjerivanja biti ukinuti, a sredstva usmjerena tamo gdje su građanima zaista potrebna”. Pa zaključak: „SNP će nastaviti da insistira na racionalnoj i domaćinskoj politici upravljanja državnom imovinom, uz uvjerenje da institucije moraju služiti građanima, a ne luksuzu pojedinaca“.

Sve su u pravu, samo što funkcionerski majbah i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, osim što su podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni tajnim, sve drugo je nastavljeno po starom. Crna Gora je, i nakon šest godina od promjena, sa preko 5.000 vozila, i dalje u evropskom vrhu po broju automobila u državnoj svojini.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LEPA ŽUNJIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Sistemsko nepovjerenje koje se godinama stvaralo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati

 

MONITOR: Ustavni sud Crne Gore donio je odluku da uslovljavanje boravka djece u vrtićima obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, čime nije prihvatio inicijativu Udruženja Roditelji. Koji je vaš komentar na ovu odluku?

ŽUNJIĆ:Ova odluka je dodatno potvrdila ono čega smo se pribojavali: da će kontekst i način na koji se zakoni kod nas primjenjuju u praksi ostati u drugom planu. Umjesto da pokušamo da razumijemo zašto dio roditelja ne vakciniše svoju djecu, dobili smo još jednu mjeru koja nas je podijelila.

Na jednoj strani su roditelji koji su, iz različitih razloga, odlučili da ne vakcinišu djecu. Na drugoj je sistem koji će, brinući o djeci, zaštititi ih od „nerazumnih“ roditelja. I opet se izgubilo pitanje koje godinama postavljamo: Umije li sistem da bude u službi najboljeg interesa djeteta?

Umjesto da se ozbiljno zapitamo koliko je povjerenje izgubljeno, koliko su informacije bile nejasne i neujednačene i da li je sam sistem radio ono što je morao, ponovo uslovljavamo i zabranjujemo.

MONITOR: Sa kojim problemima se susreću roditelji predškolske djece, nakon haotičnih prvih dana polaska u vrtić kada su mnoga djeca vraćana?

ŽUNJIĆ:Roditelji se suočavaju sa neizvjesnošću, nedovoljno jasnim procedurama i pitanjem gdje će njihova djeca boraviti dok oni rade. Na potrebu da se pravila i postupanje usaglase upozoravali smo prije početka septembra. Ovako ozbiljna promjena nije smjela da se razjašnjava na vratima vrtića.

Iza svega je dijete koje ne razumije ni zakon ni odluke odraslih, ali osjeća posljedice. Zato nije dovoljno roditeljima saopštiti da dijete ne može da boravi u vrtiću. Država mora da odgovori i šta će biti sa tom djecom.

MONITOR: Po prvim reakcijama vidimo oštro negodovanje dijela javnosti na odluku Ustavnog suda. Kakve će posljedice ona izazvati?

ŽUNJIĆ:Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati.

Tek ćemo vidjeti i drugi epilog: gdje će boraviti djeca koja nijesu vakcinisana, a čiji roditelji ne žele da pristanu na ovakav vid uslovljavanja? Postoji li rizik da će se povećati broj nelegalnih objekata za čuvanje djece i ko će kontrolisati uslove u njima? Na kraju bi opet djeca mogla snositi posljedice neadekvatnih uslova.

Istovremeno će se u parkovima i drugim javnim prostorima družiti sa vakcinisanom djecom. Zato je važno da država objasni kako će rješavati problem u cijeloj zajednici, a ne samo u vrtićima.

MONITOR: Da li se u svoj priči i strahu od vakcina zanemariju djeca?

ŽUNJIĆ: Da, jer se rasprava sve više svodi na sukob roditelja i sistema, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.

Naši stavovi o vakcinaciji uvijek su bili jasni. Vjerujemo da ljekari žele da pomognu našoj djeci. Ali ostaje pitanje: šta ako to nije dovoljno? Šta ako ovo nije samo problem roditelja koji „ne razumiju“, već i problem sistemskog nepovjerenja koje se godinama stvaralo?

Ovu mjeru treba posmatrati i kao dio šireg obrasca u kojem sistem opravdava sopstveni rad, a premalo preispituje posljedice svojih odluka. Ovdje je ulog veliki, jer je u centru svega dijete.

MONITOR: Udruženje ste koje je specijalizovano za pomoć roditeljima,sa kojim pitanjima i nedoumicama vam se roditelji najčešće obraćaju?

ŽUNJIĆ: Roditelji nam se obraćaju zbog nedoumica u vezi sa obrazovanjem, zdravstvenom zaštitom, socijalnim pravima i svakodnevnim roditeljskim izazovima. Pitaju o upisu i boravku u vrtiću, vakcinaciji, ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, pravima zaposlenih roditelja i tome kome mogu da se obrate kada naiđu na problem.

Kroz besplatnu SOS Roditeljsku liniju traže i savjete o odnosu sa djecom, postavljanju granica, izazovima adolescencije, vršnjačkom nasilju i korišćenju tehnologije. Pružamo psihosocijalnu podršku roditeljima i djeci, posebno kada se porodice suočavaju sa kriznim situacijama, narušenim odnosima ili iskustvom nasilja. Nekada im je potrebna konkretna informacija, a nekada razgovor i stručna pomoć da razumiju šta se dešava i kako da postupe.

Posebno nam se obraćaju roditelji iz jednoroditeljskih porodica, zbog nedoumica i problema tokom i nakon razvoda, vršenja roditeljskog prava, odnosa sa drugim roditeljem i neplaćanja alimentacije. Kroz pravno savjetovanje i psihosocijalnu podršku pomažemo im da razumiju procedure, zaštite prava djece i lakše prođu kroz te situacije.

Kroz različita pitanja ponavlja se potreba za jasnim, pouzdanim i razumljivim odgovorom. Roditelji često ne znaju koji je njihov sljedeći korak ili dobijaju različite informacije. Zato uz našu podrsku, uz odgovore nadležnih institucija i stručnjaka, pokušavamo da im pomognemo da dođu do potrebne informacije i ostvare svoja prava.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLA VIJEKA „SPASAVANJA“  BIOGRADSKOG JEZERA: Sve više projekata, sve manje vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos višedecenijskim najavama i dva aktuelna projekta zaštite i rehabilitacije, Biogradsko jezero je sredinom septembra ponovo bilo gotovo bez vode. Istraživanja, monitoring i sastanci još nijesu doveli do definisanja konkretnih tehničkih mjera sanacije, a rok za izradu idejnog rješenja nije utvrđen

 

 

Biogradsko jezero i ove jeseni bilo je gotovo bez vode, uprkos višedecenijskim najavama njegovog „spasavanja“ i dva projekta koja su trenutno usmjerena na njegovu rehabilitaciju i zaštitu. Sredinom septembra izrazito nizak vodostaj ponovo je pokazao koliko je ugrožen jedan od simbola crnogorske prirode.

U toku su projekat „Rehabilitacija Biogradskog jezera“, koji se sprovodi pod pokroviteljstvom ministarstva nadležnog za ekologiju uz podršku Evropske komisije i evropski projekat „CityLake“, u kojem učestvuje Opština Kolašin. Ipak, konkretne tehničke mjere sanacije još nijesu definisane: prvi projekat obuhvatio je istraživanja i uspostavljanje hidrološkog monitoringa, dok je drugi usmjeren na razmjenu iskustava i razvoj modela zajedničkog upravljanja. Kada će ti procesi dovesti do zahvata koji bi ublažili gubitak vode i zasipanje jezera, još nije poznato.

Izrazito nizak vodostaj zabilježen je i nekoliko minulih godina. Ključni problemi su zasipanje jezera nanosima, ponori na njegovom dnu i regresivna erozija desne obale Jezerštice, koja predstavlja najveću dugoročnu opasnost. Oscilacije vodostaja zavise i od prirodnih procesa i hidroloških prilika, a svaka intervencija, objašnjavali su više puta iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, mora biti sprovedena tako da sačuva osjetljive ekosisteme Nacionalnog parka Biogradska gora.

Najnoviji pokušaj unapređenja zaštite jezera je projekat „CityLake“, u okviru kojeg je do sada održano nekoliko sastanaka partnera, ali bez zvanično saopštenih konkretnih zahvata na jezeru. Učešće Kolašina najavljeno je u oktobru 2025. godine, a realizacija je zvanično počela mjesec kasnije. Projekat traje do aprila 2028. i ima ukupni budžet od 750.000 eura za cijelu partnersku mrežu. Finansiran je kroz program URBACT IV i okuplja partnere iz osam evropskih zemalja, pod vođstvom italijanskog grada Borgomanero.

„CityLake se zasniva na iskustvu zaštite i obnove italijanskog jezera Orta, kroz model ‘Ugovora o jezeru Cusio’. U Kolašinu je predviđeno razvijanje saradnje institucija, stručnjaka, građana i privrede radi očuvanja Biogradskog jezera, unapređenja upravljanja vodnim resursima i podsticanja odgovornog turizma. Očekivani rezultat je lokalni model upravljanja prilagođen potrebama tog područja“, kazali su Monitoru u Opštini Kolašin.

Objašnjavaju da će „kroz projekat CityLake opština razviti model saradnje između institucija, zajednice i privrede“. Drugi transnacionalni sastanak održan je 30. juna i 1. jula 2026. godine u portugalskoj Agdi. Kako objašnjavaju iz kolašinske lokalne uprave, bio je posvećen „predstavljanju prvih rezultata Studije prenosivosti i studijskih posjeta gradovima partnerima“, kao i razmatranju načina prilagođavanja italijanskog modela lokalnim izazovima.

Predviđeno je formiranje lokalnih radnih grupa, koje bi okupile institucije, stručnjake, privredu i građane radi zajedničkog planiranja zaštite jezera. Najavljeno je i da će „do završetka projekta svaki partnerski grad razviti sopstveni model ‘Lake Contract’, prilagođen lokalnim potrebama i integrisan u svoje razvojne strategije i sistem upravljanja“. Za sada se u okviru tog projekta nije dalje odmaklo od razgovora i planiranja kada je riječ o popravljanju stanja Biogradskog jezera, ali ambicija ne fali, pa se u Opštini nadaju konkretnim rješenjima.

Aktuelnim najavama zaštite jezera prethodilo je više decenija istraživanja, studija i predloga sanacije. Još 1976. godine Šumarski fakultet iz Beograda obavio je geološka istraživanja i pripremio dva projekta. Jedan je bio za sprečavanje zasipanja jezera nanosima Biogradske rijeke i Lalevog potoka, a drugi za sanaciju klizišta izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice. Projekti nijesu realizovani zbog tehničkih razloga i nedostatka novca.

Nacionalni park Biogradska gora je potom, 1988. godine, od tadašnjeg Zavoda za geološka istraživanja naručio projekat hidroloških i geoloških ispitivanja radi sanacije jezera, ali ni on nije realizovan zbog nedovoljnih sredstava. Krajem 1990. godine obavljena su mjerenja nanosa i uzorkovanja, koja su ukazala na mogućnost uklanjanja dijela nataloženog materijala bez posljedica po ekosistem. Uslijedila je višegodišnja pauza.

Pitanje sanacije ponovo je otvoreno 2005. godine, kada je Skupština Crne Gore izdvojila sredstva za projekat NVO „Zeleni Crne Gore“. U njihovom idejnom rješenju upozoreno je da jezeru prijeti nestajanje u kratkom periodu. Dvije godine kasnije angažovan je Građevinski fakultet, koji je izradio studiju sanacije klizišta na desnoj obali Jezerštice.

Uslijedila je i međunarodna naučna konferencija posvećena antierozionoj zaštiti jezera i hidrološkim problemima njegovog sliva. Nakon dva uzastopna hidrološka minimuma, u jesen 2021. i ljeto 2022. godine, pod pokroviteljstvom ministarstva nadležnog za ekologiju započeo je projekat „Rehabilitacija Biogradskog jezera“. Taj projekat podržan je sredstvima Evropske komisije kroz IPA komponentu i uvršten je kao jedan od prioritetnih infrastrukturnih projekata iz oblasti zaštite životne sredine i klimatskih akcija.

Kako piše u Predlogu Plana upravljanja za Nacionalni park Biogradska gora za period 2026–2030, voda iz Biogradskog jezera stalno se procjeđuje kroz brojne pukotine u njegovom dnu i obodu, kao i kroz prirodni bedem od ledničkih nanosa, zbog čega se smanjuje vodostaj jezera.

„Posljednjih decenija uočeni su procesi koji ozbiljno ugrožavaju fizički izgled i hidrološke objekte u Nacionalnom parku. Posljedice su evidentne i posebno izražene kada je u pitanju opstanak Biogradskog jezera, kao funkcionalne cjeline koje sa Biogradskom prašumom čini kapitalnu vrijednost Parka“, zaključak je iz tog dokumenta.

U Planu je konstatovano da „još ne postoji saglasnost o tome kakvo tehničko rješenje treba primijeniti u cilju sanacije Jezera“. Kako je objašnjeno, u prethodne dvije godine konsultantski tim koji je izabralo Ministarstvo sproveo je dvije faze projekta.

Prva faza obuhvatila je pregled i procjenu ranijih studija i stručne dokumentacije, kako bi se objedinili rezultati dosadašnjih istraživanja u slivu Biogradskog jezera, Biogradske rijeke i Jezerštice.

Tokom druge faze obavljena su detaljna geološka, geodetska, hidrogeološka i meteorološka mjerenja, kao i batimetrijski premjer, odnosno mjerenje dubine i oblika jezerskog dna.

„Tokom 2023. godine su postavljene hidrološke stanice na jezeru i rijekama koje detektuju promjene u vodostaju, te je uspostavljen hidrološki monitoring. Sva ova istraživanja treba da budu uvertira za treću fazu projekta, kojom će se uraditi idejni projekat sanacije sa procjenom uticaja na životnu sredinu“, piše u dokumentu. Nije oročeno kada bi idejno rješenje za rehabilitaciju jezera moglo biti završeno.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, OSNIVAČICA FONDA ZA HUMANTIRANO PRAVO I NJEGOVA BIVŠA IZVRŠNA DIREKTORKA, KOORDINATORKA REKOM-A: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najveći problem Kosova nije presuda – već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija

 

 

MONITOR: Da li je moguće realizovati dominantne predloge da se Specijalizovana vijeća i Specijalizovano tužilaštvo reformišu ili čak ukinu – i to prije donošenja drugostepene presude četvorici lidera OVK, a kada se može očekivati pravosnažno okončanje tog procesa?

KANDIĆ: Predlog izmena zakona polazi od teze da su Specijalizovana veća osnovana isključivo radi suđenja za trgovinu ljudskim organima, koja zauzima važno mesto u izveštaju Dika Martija – pa bi zbog toga čitav postupak trebalo vratiti na početak. To nije tačno. Osnivanju Veća prethodila je istraga Specijalnog istražnog tima EU, koju je vodio Klint Vilijamson, bivši tužilac MKSJ-a i nekadašnji direktor Odeljenja pravde UNMIK-a. Vilijamson je 2014. javno saopštio da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnice za trgovinu organima, ali da postoje dokazi za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja opravdavaju krivično gonjenje pojedinih bivših visokih zvaničnika OVK.

Optužnica je obuhvatila ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Sudsko veće je optužene oslobodilo optužbi za zločine protiv čovečnosti zato što Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je postojao rasprostranjen ili sistematski napad usmeren protiv civilnog stanovništva. Istovremeno ih je osudilo za ratne zločine.

Specijalizovana veća ne mogu se ukinuti niti se njihov mandat može suštinski promeniti prostom izmenom zakona, jer njihov pravni osnov čine i ustavni amandman i međunarodni sporazum. Svaki takav pokušaj otvorio bi pitanje ustavnosti i poštovanja međunarodnih obaveza Kosova.

Rok do 27. novembra 2026. godine, odnosi se samo na podnošenje najava žalbi odbrane i Tužilaštva protiv prvostepene presude. Posle toga slede podnošenje žalbi, odgovora i replika, pa se sada ne može pouzdano predvideti kada će postupak biti pravosnažno okončan.

MONITOR: Koliko će partije na Kosovu iskoristiti ovaj proces da se pokažu „patriotskije“ – u ionako, veoma dinamičnoj atmosferi čestih izbora i pokušaja opozicije da Kurtija pošalje u opoziciju?

KANDIĆ: Sve političke partije dele kolektivni narativ o pravednoj borbi OVK za slobodu Kosova. Presuda taj narativ nije promenila, ali je Demokratskoj partiji Kosova dala novu političku snagu. Otuda i skupštinska Deklaracija o zaštiti istine i integriteta oslobodilačkog rata i predlog izmena Zakona o Specijalizovanim većima. Postoji široko jedinstvo u odbrani karaktera oslobodilačkog rata, ali ne i saglasnost o tome šta država sada pravno i politički može da učini. Albin Kurti zato nije u zavidnoj poziciji, a izbor predsednika predstavlja veliki test za političku stabilnost Kosova.

MONITOR: Smatrate da nezadovoljstvo prvostepenim osuđujućim presudama Tačiju, Krasnićiju, Veseliju i Selimiju ima veze sa nepostupanjem Javnog tužilaštva za ratne zločine i Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, posebno poslije 2011. Ono što se uglavnom čuje na demonstracijama „Ne u naše ime“ jeste bezrezervno slavljenje četvorice optuženih i bezgrešne borbe OVK?

KANDIĆ: Nezadovoljstvo presudom mogu da razumem, ali ono ne opravdava poricanje zločina niti bezrezervno proglašavanje bilo koga bezgrešnim. Oslobodilački karakter rata OVK ne isključuje odgovornost njenih pripadnika za zločine nad ljudima koji su na osnovu optužbi, a ne dokaza, proglašavani saradnicima Srbije, izdajnicima ili političkim protivnicima. Nezadovoljstvo na Kosovu mora se posmatrati i u svetlu postupanja Srbije. Posle presuda generalima VJ i MUP-a Srbije, njeno tužilaštvo nije procesuiralo komandante koji su sprovodili naređenja osuđenih generala, nego je pokrenulo tek nekoliko postupaka protiv neposrednih izvršilaca. Od 2013. godine nije podignuta nijedna optužnica za ratne zločine počinjene na Kosovu. Kada je 2017. okončan mandat MKSJ-a, Srbija je zaključila da je „uspešno završila saradnju sa Haškim tribunalom“, ali nije nastavila krivično gonjenje na osnovu dokaza i presuđenih činjenica koje je Tribunal utvrdio. Danas policija hapsi Albance na granici i pokreće istrage, sudi se i za uništavanje imovine, a mediji ta suđenja gotovo ne prate.

Podaci FHP-a i FHP Kosovo pokazuju da su jedinice VJ i MUP-a Srbije tokom 78 dana NATO bombardovanja ubile oko 6.700 albanskih civila. Te činjenice čvrsto podupiru kosovski narativ o borbi za oslobođenje od srpske represije. Sa srpske strane, bilo je mnogo upozorenja da bi protesti na Kosovu mogli prerasti u nasilje nad Srbima, ali to se nije dogodilo. Veterani i drugi organizatori protesta vodili su računa da demonstranti ne krenu prema Gračanici, gde žive Srbi. Reakcije na presudu pokazuju da su Srbi koji žive na Kosovu bili umereniji i da su pokazali više razumevanja za nezadovoljstvo Albanaca. Nasuprot tome, pojedini Srbi koji su izbegli sa Kosova i danas žive u Srbiji, naročito oni na položajima u državnim institucijama, izražavali su ljutnju zato što optuženi nisu osuđeni i za zločine protiv čovečnosti i trgovinu ljudskim organima.

O političkoj i simboličkoj upotrebi presude govori i odluka da Tači, Krasnići, Veseli i Selimi budu proglašeni počasnim građanima Tirane, na predlog gradonačelnika koji se nalazi u pritvoru.

MONITOR: EU i njen ministarski savjet, odnosno Savjet EU, imaju glavnu riječ kada se radi o trajanju Specijalizovanih vijeća. Brisel je dao bezrezervnu podršku radu Vijeća usred velikog nezadovoljstva na Kosovu. Pominje se da se žrtve OVK zaboravljaju, među kojima su mnogi kosovski Albanci. Pojavljuju se i mišljenja da je sud za zločine OVK trebalo osnovati od strane UN?

KANDIĆ: Suđenje Thačiju i ostalima smatram veoma važnim upravo zato što se bavi žrtvama koje su dugo bile potisnute iz javnog sećanja. Reč je o ubistvima, nestancima, nezakonitom pritvaranju i zlostavljanju članova Rugovine partije, pripadnika FARK-a, Albanaca koji su sarađivali sa srpskim vlastima ili su samo imali poslovne i komšijske odnose sa Srbima, kao i Srba i Roma. Važan deo dokaza činila su javna saopštenja Glavnog štaba OVK. Ona nisu bila samo propaganda: na terenu su shvatana i primenjivana kao poruke i nalozi za kažnjavanje ljudi označenih kao saradnici ili politički protivnici. Veće je prihvatilo vezu između stavova iznošenih na sastancima rukovodstva, javnih saopštenja i ubistava ili zatvaranja na terenu. Upravo je ta veza bila ključna za utvrđivanje učešća optuženih u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.

MONITOR: Od zvanične Srbije nije bilo eksplicitnijih reakcija, čak ni od  Vučića. Ima spekulacija da se ovo suđenje može završiti kao suđenje Anti Gotovini. Tada se govorilo i o američkom uticaju, posebno na sudiju Teodora Merona. Kakvo je vaše mišljenje?

KANDIĆ: Poređenje sa predmetom Gotovina nije utemeljeno. Ishod žalbenog postupka zavisiće od konkretnih žalbenih razloga, izvedenih dokaza i mogućih pravnih grešaka prvostepenog veća, a ne od političkih analogija sa drugim predmetima. Svedočenja međunarodnih svedoka smatram poražavajućim. Reč je uglavnom o visokim diplomatskim i vojnim predstavnicima koji su bili neposredno angažovani na Kosovu ili u pregovorima sa OVK. Zbog položaja koje su imali, morali su da raspolažu neposrednim saznanjima sa terena. Umesto da svedoče o konkretnim informacijama koje su tada dobijali o događajima, odnosima u Glavnom štabu, zatvaranjima i ubistvima, oni su uglavnom govorili o svojim utiscima o Tačiju i o tome da OVK, po njihovom viđenju, nije bila organizovana vojska sa centralnom komandom. Smatram neprihvatljivim da se tako ozbiljna pitanja procenjuju na osnovu utisaka, a ne na osnovu neposrednih saznanja koja su, s obzirom na svoje funkcije, morali imati.

MONITOR: Na Kosovu se ističe da bi potvrda prvostepenih presuda mogla da ugrozi nezavisnost Kosova i oteža njegov prijem u međunarodne organizacije, kao i da će Srbija, Rusija i Kina takvu odluku politički iskoristiti. Moskva je već izdala saopštenje u tom smislu.

KANDIĆ: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom. Ova presuda utvrđuje individualnu krivičnu odgovornost četvorice optuženih; ona ne odlučuje ni o zakonitosti nezavisnosti Kosova ni o karakteru celokupne borbe OVK. Srbija, Rusija i Kina mogu politički koristiti presudu, ali time ne mogu promeniti njen pravni predmet niti međunarodni položaj Kosova. Bez obzira na pravo veta Rusije i Kine, Srbija je obavezna da poštuje Briselski sporazum, a u praksi se već primenjuju delovi Ohridskog sporazuma. Najveći problem Kosova sada nije presuda, već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija.

MONITOR: MKS je izdao naloge za hapšenje Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, ali za sada očigledno nema prilike da oni budu uhapšeni. Aleksandar Vučić, slijedeći stav Donalda Trampa, zalaže se za ukidanje međunarodnih sudova. Ima li međunarodna pravda šanse, poslije sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu?

KANDIĆ: Međunarodna krivična pravda ima smisla upravo zato što, zahvaljujući Haškom tribunalu, o prošlosti možemo da razgovaramo i da je preispitujemo na osnovu dokaza, presuđenih činjenica i pojedinačnih iskustava žrtava i svedoka.

Istovremeno, svedoci smo da države pregovaraju sa liderima velikih sila protiv kojih su izdati nalozi za hapšenje. Time međunarodne pravosudne institucije gube kredibilitet. Odgovor, međutim, nije ukidanje međunarodnih sudova, već dosledna primena istih pravila i prema moćnim i prema malim državama. Bez takvih institucija ostali bi samo nacionalni narativi, poricanje i selektivno sećanje na žrtve.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo