Tako je to kada mafija ima državu. Nakon više mjeseci odlaganja i pod pritiskom, Vlada potpiše sporazum o ekstradiciji svojih državljana, a glavni saradnici narko bosa Darka Šarića – umaknu. Pljevljak Goran Soković, drugooptuženi za šverc više tona kokaina, izgubio se u vidu lastinog repa sa još nekoliko osumnjičenih drugova, među kojima je bio i Beranac Draško Vuković. I to baš kada su se formalno stekli svi uslovi da ih naši izruče Beogradu, gdje im sude.
Ministrica pravde Srbije, Snežana Malović izjavila je da je Vukoviću dojavljeno, odmah nakon potpisivanja sporazuma o ekstradiciji, da su krenula hapšenja. Ko li bi to mogao javiti Vukoviću, ako je sporazum potpisan u tajnosti, baš da bi iznenadili i lakše pohapsili osumnjičene.
Da se ne lažemo, najvažniji pripadnici Šarićeve grupe nijesu mogli uteći, ako im država nije jatak. Oni su morali biti pod nadzorom crnogorske policije, još otkada je podignuta optužnica u Srbiji koncem prošle godine. I prvooptuženi Darko Šarić, misteriozno je nestao, čim je za njim Beograd raspisao međunarodnu potjernicu.
Dok se Evropa tresla od hapšenja, u Crnoj Gori je narko klan ostao netaknut. Ne samo to, ova je grupa poslovala direktno sa Vladom, javljala se na tendere, po Pljevljima gradila i drugovala sa gradonačelnikom. Naš se premijer javno zalagao za pravo da se Darku Šariću da crnogorski pasoš. Soković je u Pobjedi, novini od riječi Mila Đukanovića, posjedovao najveći paket akcija poslije države. Sad se vođa ljuti što mu je zemlja po slobodi medija na počasnom 104 mjestu Reportera bez granica.
Kao u Kolumbiji iz mračnih godina, koje je Gabrijel Garsija Markes pretočio u romane, ovdje se ne može povući razlika između mafije i države. Kako bi, kada i država i mafija žive od mračnih poslova. Parlament Ranka Krivokapića osam je mjeseci opstruirao raspravu o propustima crnogorske policije oko hapšenja Šarića i njegovih. Crnogorsko tužilaštvo nije ni pokrenulo proces protiv ove grupe. Ali su sudovi zatrpani predmetima protiv privatnih medija koji pišu o kriminalnim poslovima.
U Hrvatskoj je na sto pedeset godina osuđena grupa izvršitelja ubistva Iva Pukanića i Nika Franića. Prema Ratku Kneževiću, jednom od svjedoka, nalogodavac ubistva je crnogorska duvanska mafija o kojoj je Pukanić pisao. ,,Moguće je da je povod za ubojstvo Ive Pukanića bilo njegovo pisanje, ali to nije utvrđeno,” kazala je sutkinja Ivana Kršul, ističući da je naručilac moćna osoba koja je platila ubistvo 1,5 miliona eura.
Hrvatski ministar unutrašnjih poslova, Tomislav Karamarko, izjavio je da se od procesa u Srbiji očekuje da se utvrde motivi i nalogodavci. Prema informacijama objavljenim u više medija, Joca Amsterdam je spreman da progovori u Beogradu, iako je ranije odbijao bilo kakvu vezu sa slučajem Pukanić. Sud u Zagrebu je, međutim, utvrdio da je njegov kum Baranin, Slobodan Đurović Kardinal organizovao i finansirao grupu koja je ubila Pukanića.
Crnogorska državna tužiteljica je prije više mjeseci najavila da će saslušati Ratka Kneževića, povodom njegovih tvrdnji. Ništa od toga.
U Bariju je sredinom prošle sedmice osuđena mafijaška grupa koja je švercovala cigarete preko Crne Gore. Na čelu grupe bio je Frančesko Prudentino, koji je devedesetih ovuda operisao. Prudentino i njegovi mafijaši, bili su pod zaštitom našeg vrha.
Zadovoljan sam, rekao je nakon presude, bareski tužitelj Đuzepe Šelzi. Šelzi je ranije na vrh piramide duvanske mafije, stavio crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Ni protiv jednog osumnjičenog sa Šelzijeve liste nikada nije pokrenut proces pred crnogorskim pravosuđem. U Italiji osumnjičeni za mafijaško udruživanje, a ovdje ugledni političari, privrednici i diplomate. O vezama Đukanovića i mafije svjedočio je u Bariju i Ivo Pukanić.
Ravnodušnost crnogorskog pravosuđa i policije pred svim ovim, ne može a da vam ne zaledi krv. Ali, tamo gdje poredak počiva na mafijaškim poslovima i gdje vrh zebe od Joce Amsterdama i njegovog svjedočenja, ne može biti vladavine prava. Prosto, u Đukanovićevoj Crnoj Gori i policija, i pravosuđe, i država samo su – taoci mafije.
Milka TADIĆ MIJOVIĆ