U jednom ekspertskom izvještaju za potrebe Tribunala u Hagu kaže se da je Miloševićeva propaganda koristila razna sredstava da bi kontrolisala medije – omiljena su bili degradacija i kontinuirani javni linč nezavisnih novinara, a promocija onih koji revnosno služe vlasti. Bivši jugoslovenski predsjednik je organizovao batinaške akcije, neki novinari su ubijeni, mnogi su osuđivani i optuživani za izdaju, kaže u izvještaju univerzitetski profesor sa Zapada, svjedok – ekspert u procesu protiv Miloševića. Režim je ekonomski podrivao nepodobne: uticao je na oglašivače, drakonske sudske kazne slabile su medije i jačale autocenzuru.
Ko kaže da Milo Đukanović nije najbolji Slobodanov đak? Sve što je Milošević radio u Đukanovićevoj se državi ponavlja, u ciklusima. I naš bi vođa da se ne istražuje o Dubrovniku i deportacijama, o Telekomu i KAP-u, o sestri, bratu i kumovima, o Vladi koja je razorila privredu i uvela državu u bankrot vraćajući kredite Đukanovićevih partnera…
Samo u nekoliko posljednjih godina Vijesti, Dan i Monitor platili su stotine hiljada eura zbog sudskih presuda, kažnjavaju se i povlačenjem oglašivača dok pokornim medijima idu milioni iz budžeta. Sada, kao u najmračnijim danima JUL-a, DPS lovi i one koji dostavljaju informacije nepodobnim. Ubistva i nasilje nad novinarima nijesu rasvijetljena. Ko naručuje zločine, ako su žrtve uvijek oni što otkrivaju mračne poslove bivšeg premijera i njegovih?
U Đukanovićevim medijima jezik mržnje prema neistomišljenicima i pozivi na nasilje prevazilaze i Komrakova i Guzinu. Slične je riječi koristio jedino Šešelj i to u nastupu bijesa prema Karli del Ponte. Crnogorci su prevazišli braću Srbe još u jednom: u Beogradu se ni u olovnim vremenima nije desilo da mediji otvoreno pozivaju na hapšenje nepodobnih, kao što ovdje radi Đukanovićev trijumvirat iz Pobjede, Antene i Analitike.
Tako to ide – prvo se godinama javnost truje pričama o profuknjačama, splačinama, mafijašima i izdajnicima, a onda kreće pritisak na tužilaštvo, čak i zbog onog što nije objavljeno. Zamislite samo kad bi se tužilaštvo bavilo onim što nijesu objavili o Prvoj, Kombinatu i Telekomu Đukanovićevi medijski bojovnici, koji traže istragu zbog navodnog dokumenta o uređivanju ekonomske rubrike Vijesti.
Za razliku od Miloševića, koji je prljavi posao prepuštao svojim kerberima, ovdje vođa predvodi kampanju. On je Vijesti nazvao monstrumom, a novinari koje on ne kontroliše imaju galopirajuću upalu mozga. On, koji se kao šef organizovane kriminalne grupe nalazio na jednoj inostranoj optužnici, koji druguje sa Stankom Subotićem, a vjeruje Joci Amsterdamu, priča o medijskoj mafiji. On čiji su kumovi i braća uništili crnogorsko tržište kapitala, o čemu zucnulo nije njegovo novinarstvo crvenog tepiha, govori o medijskim berzanskim mešetarima.
I najciničnije: on koji je tokom bosanskog genocida sjedio u najužem Miloševićevom ratnom štabu zajedno sa Mladićem i Karadžićem, prijedlog o kompromisu oko crnogorskih državnih simbola upoređuje sa Srebrenicom. Istovremeno, za spasioca državne novine na umoru dovodi šefa propagande svog nekadašnjeg neprijatelja Alije Izetbegovića. Đukanoviću ne smeta što će bosanski tajkun i političar postati vlasnik najstarijeg crnogorskog lista, ali navodne političke ambicije vlasnika Vijesti i Monitora proglašava smrtnim grijehom. Diže buku, a privatizuje na svoj način – milionske dugove Pobjede namjerava da prebaci na teret građana, a lokacije i nekretnine na strateškog prijatelja.
Kao i uvijek – paralelno sa mutnim transferima pojačava patriotsku retoriku. Đukanovićevo Kosovo su grb, himna, zastava i produbljivanje podjela. Kako su ustali nacionalni radnici na spomen srpsko-crnogorskog pomirenja, dok ljudi gladuju i traže po trgovima elementarnu pravdu.
Uzalud: Đukanović i njegovi mogu da hapse i tvrde da je Miodrag Perović zločinac, Monitor četničko smeće, Vijesti leglo mafije, a vođa – suverenista, reformator i mirotvorac od ’89. Tako velike laži samo svjedoče o panici u posljednjoj fazi, koja može potrajati još samo neko vrijeme. Ali, gotov je – strahuje od stvaranja jedinstvenog fronta, od obnavljanja ideja Narodne sloge koje diktatora ruše – jer povezuju sve njegove žrtve.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ