U prvi mah izgledalo je da neko, ili sudije ili tužioci, ne znaju osnove matematike . No, novonastali spor je u suštini pravno-političke prirode. Sučeljavanje sa činjenicom da se krivično djelo primanja mita može procesuirati u roku od dvije decenije, moglo bi učiniti nespokojnim i neke koji su na vlast došli poslije pada DPS. Zato u daljem toku afere Telekom možemo očekivati i nove dramatične obrte
Sporna privatizacija Telekoma Crne Gore duže od dvadeset godina zauzima posebno mjesto u ovdašnjem političkom i pravosudnom životu. I, može biti, još nije kraj priči koja je postal simbol crnogorske tranzicije.
Svi elementi dobre afere su tu: kupovina strateških investitora umjesto osmišljenje prodaje državne imovine; ofšor kompanije preko kojih se prekidaju vidljivi tokovi novca i vlasništva; politički uticaj i sumnje na korupciju; međunarodne istrage okončane sporazumnim priznanjem krivice i ogromnim novčanim kaznama; “nesnalaženje” domaćeg pravosuđa i kontinuitet sporenja između zainteresovane javnosti i nadležnih instutucija o kvalitetu obavljenog posla.
Sve je to zastarjelo, obznanila je prošle godine specijalna državna tužiteljka Ana Petrović-Vojinović odbacujući krivičnu prijavu MANS-a iz 2019. Tom prijavom su, zbog novodne zloupotrebe službenog položaja, primanja mita i stvaranja kriminalne organizacije, obuhvaćeni i nekadašnji predsjednik i premijer Milo Đukanović, njegova rođena sestra advokatica Ana Đukanović, te bivši zvaničnici Telekoma CG (Oleg Obradović), Mađar Telekoma (Tomaš Morvaiv), odnosno osnivači/suvlasnici Eurofonda (Veselin Barović), Monte Adria (Damjan Hosta)…
Nemajući izbora, počeli smo se navikavati da će afera Telekom ostati bez sudskog epiloga. Poput većine onih prije i poslije nje. Sve dok neki dan iz Višeg suda nije stigao (ne)očekivani glas – još nije gotovo.
Prema mišljenju vanpretresnog vijeća suda kojim rukovodi Zoran Radović za dio krivičnih djela iz MANS-ove prijave nije zastupila tzv. apsolutna zastara krivičnog gonjenja. Oni preciziraju da će apsolutna zastara u odnosu na krivično djelo primanje mita nastupiti tek za deset godina, 15. maja 2036., dok apsolutna zastara za krivično djelo pranje novca nastupa na dan kada izlazi ovaj broj Monitora. A godinu dana nakon što je SDT odbacio krivičnu prijavu MANS-a iz 2019., zbog mogućih krivičnih djela tokom privatizacije Telekoma.
Istom odlukom Višeg suda osporene su i tvrdnje SDT-a o tzv. relativnoj zastari krivičnog gonjenja za dio prijavljenih, navodno počinjenih, krivičnih djela. Relativna zastara može nastupiti zbog nepreduzimanja procesnih radnji što, po mišljenju sudskog vijeća, u slučaju Telekom nije slučaj: “Iz spisa predmeta proizilazi da su u periodu od vremena koja su označena kao vremena izvršenja krivičnih djela, preduzete brojne procesne radnje kojima je prekinuto zastarijevanje…”, naveli su.
U prvi mah izgledalo je da neko, ili sudije ili tužioci, ne zna osnove matematike . Ubrzo se, međutim, pokazalo kako je novonastali spor, u svojoj suštini, pravno-političke prirode. A ne sporenje iz računa.
Istog dana kada smo saznali za odluku Višeg suda, oglasilo se i Vrhovno državno tužilaštvo. Iz institucije kojom rukovodi Milorad Marković obaviješteni smo da je VDT podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv tek objavljenog rješenja. “Odluka Višeg suda u Podgorici kojom je Krivično vanpretresno vijeće utvrdilo da nije nastupila tzv. relativna zastarjelost krivičnog gonjenja… donesena je suprotno zakonskim odredbama koje uređuju prekid zastarelosti krivičnog gonjenja i stavovima krivičnopravne teorije”, saopštili su. VDT obrazlaže da “procesne radnje” koje je preduzimalo tužilaštvo od 2013. pa do prošle godine nijesu bile dovoljne, odnosno, nijesu se odnosila na lica koja mogu biti procesuirana zbog svoje uloge u aferi Telekom.
Čelnici Tužilaštva skoro 20 godina tvrde kako kriminala i korupcije tokom privatizacije Telekoma nije bilo. Još 2007. to je ustvrdila tadašnja VDT Vesna Medenica. Dvanaest godina kasnije (2019.) tadašnji Glavni SDT Milivoje Katnić obavještava javnost da Milo i Ana Đukanović “nijesu uključeni u malverzacije oko prodaje Crnogorskog Telekoma”. Iz ovonedjeljnog saopštenja VDT-a proizilazi da su sve te tvrdnje izrečene napamet, bez prethodno provedenih istražnih radnji dovoljnih da resetuju rokove relativne zastare krivičnog gonjenja. A da, istovremeno, u VDT-u nije postojala spremnost da se na valjan način i u razumnom roku istraži ko je sve, i zašto, svojim (ne)postupanjem dozvolio da akteri te afere izmaknu pravdi.
Ili treba da prihvatimo kako je isključivi krivac za takav epilog afere Telekom, zbog “svjesnog nepostupanja”, poodavno suspendovani SDT Saša Čađenović, koji je zbog toga kažnjen šestomjesečnim smanjenjem plate za 40 odsto i zabranom napredovanja na dvije godine?
Istog dana kada i VDT, na odluku vijeća Višeg suda reagovao je i pravni tim Đukanovića. Vlada je, ustvrdili su, naredila krivično gonjenje njihovih klijenata, što se nikada do sada u Crnoj Gori nije dogodilo. “To nije redovna pravna procedura. To je pokušaj da se političkom odlukom zamijeni odluka državnog tužilaštva”, navodi se u njihovom saopštenju. “Ključno pitanje glasi: ko je u ovom predmetu oštećeni? Država Crna Gora i njeni organi gotovo dvije decenije nijesu nastupali kao oštećeni — jer to nijesu ni mogli biti. Predmetne radnje odnose se na period nakon privatizacije Telekoma, kada Država više nije bila vlasnik kompanije. Još je važnije da ni sam Telekom nikada nije tvrdio da je pretrpio štetu”, saopštili su.
Izrečeno tjera da se vratimo u 2005. godinu. I još jednom podsjetimo kako je i zašto država oštećena tokom privatizacije Telekoma Crne Gore.
Tokom 2004. Vlada Mila Đukanovića donosi odluku da privatizuje većinski paket (51,12 odsto akcija) Telekoma Crne Gore. Prvorangirani na međunarodnom tender bio je Mađar Telekom, tada u vlaništvu njemačkog Deutsche Telekoma. Ponuđena cijena od 114 miliona, odnosno 4,72 eura po akciji, bila je bolja od konkurenata iz Slovenije, Austrije i Srbije. Pride, država je u najavi dobila ozbiljnog (među najboljima u branši) investitora, a kupac se obavezao i na desetine miliona eura investicija u razvoj mobilne i fiksne mreže.
Problem počinje početkom 2005., tokom pregovora o finalizaciji kupoprodajnog ugovora, kada pregovarači Mađar Telekoma izlaze sa specifičnim zahtjevom: ugovor neće potpisati prije nego im se omogući da postanu ne većinski, već dvotrećinski vlasnik akcija Telekoma CG. Dakle, paket koji im garantuje samostalno upravljanje kompanijom.
Dodatno, suprotno tržišnoj logici po kojoj su akcije sve skuplje što ste bliži traženom dvotrećinskom paketu akcija, Mađari/Njemci su rješili da neophodne akcije malih akcionara plate znatno manje od državnog paketa. Pa su ponudili cijenu od 2,2 eura za akciju. Očekivano, manjinski akcionari među kojima su dominirali privatizacioni fondovi, nijesu bili zadovoljni.
Tada Vlada Crne Gore donosi odluku koja će kasnije postati centralna tačka čitave afere, i odlučuje da manjinskim akcionarima koji prodaju akcije Magyar Telekomu doplati dodatnih 30 centi po akciji (tzv. kontribucija, odnosno doprinos), čime ukupna cijena akcije raste na oko 2,5 eura.
Tu nastaje suštinski problem koji je, ujedno, i odgovor na pitanje kako je država oštećena. Vlada je novcem građana subvencionisala privatnog kupca kako bi mu omogućila da pređe prag od dvije trećine vlasništva. Kao dodatnu podsticaj uz kontribuciju, i prodavci tih akcija dobili su privilegije (prijevremena isplata) na koje ostali vlasnici akcija Telekoma CG nijesu mogli računati.
U toj fazi otkupa, Mađar Telekom je ugovorio kupovinu oko 16 odsto akcija za približno 16,7–17 miliona eura. Da su plaćali po cijeni državnih akcija, ta transakcija koštala bi ih 19 miliona eura više.
Stižemo do zone potencijalne krivične odgovornosti. Neko se, može biti, dosjetio da bi se ta razlika mogla podijeliti među ključnim akterima privatizacionog postupka. To je ono što se, prema tvrdnjama Vesne Medenice i Milivoja Katnića, nije dogodilo. Postoje i oni koji tvrde da jeste. Ti su svoja saznanja naplatili od Njemaca i Mađara sa makar 95 miliona dolara na ime kazni i odštete.
Prve indicije o mogućim neregularnostima pojavile su se 2006. godine kada revizori dovode u pitanje završni račun Mađar Telekoma zbog uočenih neregularnosti prilikom akvizicije u Crnoj Gori. U Podgoricu stiže glas da su sporna nekolika konsultantska ugovora novih vlasnika Telekoma CG, ali te vijesti prate tvrdnje iz Kompanije po kojima ništa od tih priča nije vezano za postupak privatizacije.
No, pošto su Dojče i Mađar Telekom bili kotirani (izlistani) na američkoj berzi, slučaj je zainteresovao tamošnju Komisiju za hartije od vrijednosti (SEC) i Ministarstvo pravde. Njihova istraga je trajala oko šest godina, do 2012.
Američki istražitelji tvrdili su da su milioni eura isplaćivani preko mreže konsultantskih i ofšor firmi kao što su Fiesta Investments, Activa Invest, Sigma Inter Corp i Rawleigh Trading (neke od tih kompanija bile su povezane sa Duškom Kneževićem, vlasnikom posrnule Atlas grupe i formalnim žirantom milionskog kredita koji je Milo Đukanović, nedugo potom, podigao u jednoj londonskoj banci). U dokumentima SEC-a navodi se da mnogi od tih konsultantskih ugovora nijesu imali stvarnu ekonomsku svrhu i da su služili kao mehanizam za prikrivanje koruptivnih isplata povezanih sa privatizacijom i otkupom manjinskih akcija Telekoma.
Prema nalazima SEC-a, najmanje 7,35 miliona eura mita isplaćeno je preko lažnih konsultantskih ugovora. Novac je završio kod crnogorskih funkcionera i sa njima povezanim osobama. Ugovori su zaključivani tokom i neposredno nakon prodaje Telekoma, a makar jedna od spornih isplata odnosila se na „sestru jednog od najviših državnih funkcionera koja se bavi advokaturom“. Crnogorska javnost je u tom opisu prepoznala premijerovu sestru Anu Kolarević (danas Đukanović).
Dojče i Mađar Telekom pristale su na vansudsko poravnanje sa američkim vlastima i prihvatile nagodbu zbog kršenja američkog zakona protiv korupcije u inostranstvu (FCPA). To ih je koštalo jedva nešto manje od cijene koju su platili za državni paket akcija Telekoma Crne Gore. Dodatno, nekoliko rukovodilaca Mađar Telekoma, uključujući bivšeg direktora Eleka Strauba, prihvatilo je finansijske sankcije i regulatorne zabrane vezane za buduće radne angažmane.
Amerikanci nijesu pokušavali da dokažu individualnu krivicu ovdašnjih funkcionera i njihovih pomagača. Njih je interesovalo da dokažu da je korporativni sistem Mađar Telekoma koristio lažne konsultantske ugovore i skrivene tokove novca za podmićivanje stranih zvaničnika. I na račun toga prihoduju makar 95 miliona.
U crnogorskom tužilaštvu nijesu pokazali ni djelić tog entuzijazma. Osim kada su pokušavali da ubijede javnost da korupcije nije bilo ili, u najgorem slučaju, da se ona ne može dokazati. U prilog im je išla i oslobađajuća presuda “zbog nedostatka dokaza” postprivatizacionim članovima Odbora direktora Telkoma CG Olegu Obradoviću i Miodragu Ivanoviću, koja je (tek) prošle godine postala pravosnažna. Nakon objave SDT-a da je ostatk priče o aferi Telekom zastario za istragu i procesuiranje.
U međuvremenu, mediji koji su u američkim dokumentima prepoznali Anu Đukanović bili su utuženi. U oktobru 2013. Osnovni sud u Podgorici odbacio je kao neosnovanu njenu tužbu protiv Monitora zbog tekstova u kojima se pominje u vezi sa aferom Telekom. Tužbama je Ana Đukanović od Monitora i dnevnih listova Vijesti i Dan tražila ukupno 300.000 eura na ime povrede časti i duševnih bolova.
Oslobađajuća presuda je bila suprotna od one iz jula te godine, kada je sudija Osnovnog suda Miodrag Pešić presudio da su zbog tekstova o aferi Telekom Vijesti povrijedile čast i ugled advokatice i dosudio joj 5.000 eura kao naknadu štete za pretrpljene duševne bolove. Inače, sudija Pešić je u ranijoj karijeri bio predsjednik mladih DPS-a, a danas je predsjednik Upravnog suda. Iz te je perspektive, krajem prošle godine, ocijenio da “svi problemi koji su mučili crnogorsko pravosuđe prije 25 godina muče ga i danas”.
Nakon prošlogodišnje objave SDT-a o zastarjevanju afere Telekom ljutio se i Đukanović. Na Tužilaštvo. „Nema ponta u našoj vlasti da im se pošalje poruka da efikasno i profesionalno rade svoj posao: optužuju ko je odgovoran, a odbacuju pamflete. Umjesto toga, kod nas zastarijeva. Da se niko ne naljuti. A valjda će i onaj kome zastari biti zadovoljan. Eto, poneko neće. Nego ima veća očekivanja od države. Ne za sebe, nego jednako za sve“, komentarisao je odluku SDT i VDT-a, za Pobjedu, insistirajući kako je razlog za odbacivanje krivične prijave koju je podnio MANS trebalo biti “nepostojanje krivičnog djela”.
Sada, kada se ukazala mogućnost da pokaže/dokaže nevinost u slučaju Telekom, Đukanovićev advokatski tim javno protestuje zbog pokušaja da se “političkom odlukom zamijeni odluka državnog tužilaštva”.
Nezadovoljni su, vidimo, i u Tužilaštvu. Ako nadređene instance, počev od Vrhovnog suda, podrže stav Višeg suda po kome eventualno krivično djelo primanja mita u aferi Telekom zastarijev tek za deset godina, SDT predvođen Vladimirom Novovićem mogao bi se naći u (ne)prilici da je primoran da ponovo započne i vodi najproblematičniji dio istrage, onaj od koga su njihovi prethodnici uporno bježali: gdje je završilo onih 7,35 miliona eura koje su američki istražitelji proglasili za mito, a prozvani Mađari i Njemci priznali. I žestoko platili.
Sučeljavanje sa činjenicom da se krivično djelo primanja mita može procesuirati u vremenskom roku od dvije decenije, moglo bi učiniti nespokojnim i neke koji su na vlast došli poslije pada DPS. Zato u daljem toku afere Telekom možemo očekivati i nove, jednako dramatične, obrte.
Mnogo toga je u igri.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice